Борба, 15. 06. 1992., стр. 24
24 PONEDELJAK 15.JUN 1992. GODINE
GOSPODARIMA RATA I MIRA
Obustavite paljbu!
Samo do nazad dvije-tri godine sve individualne i kolektivne žalbe i želje pisane su „marksističko“ — zurovskim jezikom. Biješe obavezan i za gospodare ! za sluge. Njim se i „saopštavalo“ i „ulagivalo“, cviljelo i razmetalo. Pucanjem birokratsko-monolitno — „bratskog“ monopola i njegove tehnologije vladanja, ovaj jezik učinjen je antikvarnim. U nastalom duhovnom i političkom vakuumu, virtuelna ljevica naprosto je onijemljela. Desnica likuje i ratuje. Ratuje nijemo, budući su, od početka, nepoznati „ratni ciljevi“ bilo koje vojske i paravojske, jurišnika i „izdajnika“. Sve su prilike, međutim, da je jedinstveni „ratni cilj” svoju Jugo-vojsku i paravojski, poodavno iskazao Đerđ Konrad, riječju da se kapitalizam na ovim prostorima ne može restaurisati na miran i demokratski način.
Pošto je taj posao s „ognjem i mačem” uglavnom završen, ili se privodi kraju, bilo bi lijepo da od bjelosvjetske gospode „priznati“ ili još „nepriznati“ gospodari jugo-rata i „pravnih“ državica. prestanu sa šovinsko-vjersko-vojno-paravojnim „mobilizac:jama“ za smrt. U „etnički čistim“ pašalucima, banovinama i begovatima, poniženi i uvrijeđeni, zadugo će biti korotkiji od ovčica. Tim više što će zamjena jedne, „marksističko“ — analgetske, sa nekoliko religiozniih ideologija, neosporno biti takozvano efikasnije sredstvo za odžavanje „sistema preziranja ljudi“ А
Nikola STIKOVIĆ
Podogorica ZAŠTO NE VERUJEM AKADEMICIMA
Bez mirisa • srpsicih - с“ грапза
Politička izjava grupe akademika SANU ne može ostaviti ravnodušnim ni one koji su progovorili u svojoj desetoj godini. Kako politika ne spada ni u nauku niti u umetnost to me ne 12nenađuju političke zavrzlame pojedinih akademika od Nikole Miloševića preko Dragoslava Mihailovića do Matije Bećkovića. Iznenađuje me Izjava grupe akademika koja ne sadrži ni jednu novu reč Akademije koja nam je i te kako potrebna. Naprotiv. To su reči koje smo do sada hiljadu puta čuli i koje su sa ulice ušle u Akademiju. Te reči su dosadile i Bogu i ljudima. О готе Ко се гикоуоаш аггауnim poslovima ne možete samo vi odlučivati, gospodo akademici Vaše račune iz prošlosti ne možete naplaćivati preko leđa ovog napaćenog naroda. Ja bih želeo da čujem vašu reč o tome kako izaći iz ove krize i kako rešiti srpsko pitanje? Šta uraditi da već jednom u svet prodre istina o genocidu nad srpskim narodom? Kako zaobići nepravedne ! nepoštene mere Ujedinjenih nacija prema Jugoslaviji? O reinkarnaciji fašizma u Evropi ne napisaste ni reč a svoj narod nazivate fašistima. Eto zato vaša peticija, po mom mišljenju, ne vredi ni koliko onaj papir na koJi je napisana.
Ali nije kasno da progovorite. Kažite nam nešto što mi ne znamo, ali ne između redova. Kažite nami šta to vlast krije od naro-
da? Frogovorite i pet puta рго-
govorite. Šta vas je nateralo da se pridružite onim koji se pentraju po beogradskim balkonima i koji ovaj narod drže pod snažnim psihološkim pritiskom iz meseca u mesec preteći krvoprolićem u Beogradu i SrbiJi? Vi danas pomažete prerušene komuniste u goloj borbi za vlast a na štetu srpskog naroda i po ceni građanskog rata, cinički se pozivajući na „demokratiju“, a Srbiju nazivate boljševičkom, čČime ne -srozavate samo SVOJ. ugled nego i ugled srpske Akademije. Vi, gospodo, hoćete da me ubedite da ne vidim ono Što vidim, da ne čujem ono što čujem i da ne znam ono što znam. E to vam neće poći za rukom. Tu kartu su već istrošili komunisti. Za ispiranje mozgova morate iZmisliti nove metode. Kako onda da verujem onima koji nisu svoOjim autoritetom doprineli da u Jugoslaviji ne dođe do ove tragedije u kojoj je stradalo nedužno civilno stanovništvo? Kako da verujem onima koji hoće da se svake nedelje obavljaju izbori u Srbiji tj. sve dok oni ne budu izabrani? Kako da verujem onima koji iskaljuju srce na svom narodu i koji „lome koplja“ u slobodnom Beogradu na nekoliko kilometara od fronta a nemagošc hrabrosti da odu na front i osete „miris paljevine“ sa srpskih zgarišta kao što su to radili mnogi pesnici i književnici u minulim ratovima. Vaše pero gospodo, imalo Je šta zabeležiti i u ovom sadašnjem ratu. Ostale su poruke jedne mladosti od Srema i Slavonije preko Baranje, Korduna i Kupresa do Hercegovine. Ja danas Jedino tim porukama vcrujem.
Velimir BULATOVIĆ Vranjska Banja
POSTIZBORNA ISKRENOST Prazni listići prazna duša
Moji glasački listići u biračkim kutijama su nepopunjeni kao što Je prazna i moja duša pritisnuta nepodnošljivim sramom zbog iznuđenog izlaska na izbore na dan 31. maja 1992. godine. Ja nisam heroj već običan građanin koji Jednostavno, kad je sagledao sve okolnosti, nije mogao nakupiti dovo!jno hrabrosti da se ne pojavi na glasačkom mestu. Jer, iako sam, ako Je to od značaja, po svim linijama čistokrvni pripadnik srpskog naroda ali onojugoslovenske provenijencije, niz mojih vitalnih pitanja nije rešeno.
U mojoj zgradi, a i na poslu, veterani „espeesovci“ i njihovo bratsko desno krilo „eseresovci“, danima su pretili onima koji ne izađu na izbore. Birački spiskovi, pak, tako su sačinjeni da se za pola sata na kompjuteru mogu pronaći oni koji se nisu odazvali na glasanje. Potom nema nikakvih smetnji da se tim „nepouzdanim elementima“ napravi neka „zvrčka“ ili najlakše: da se mobilišu i pošalju na zamenu umornih ratnika. U sistemu u kome živimo takve neugodnosti i nesreće su vrlo realne Jer mehanizam policijske države u Srbiji savršeno funkcioniše ali ne da zaštiti ugroženi telesni, moralni i imovinski integritet građana već da te građane drži kao svoje podanike koji svojom naivnošću i pasivnošću daju formalni legitimitet vladajućoj partiji. Formalno ukinuto ratno. stanje u Srbiji, da bi se dao legalitet farsičnim izborima, i dalje pritajeno traje jer se mobilizacija VOJna ne obustavlja, a takvo stanje svakog građanina — vojnog obveznika pritiska kao mora. Aktuelna vlast svesna je moći psihoze koju je stvorila ratna atmosfera u građanima napraviVši
PISMA
od njih bojažljive i zabrinute minijature koje osećaju da „nešto smrdi u državi Srbiji“ ali ne smeju ili nemaju želje da se okrenu i utvrde odakle taj ružan miris dolazi.
Moj ljudski stid zbog takvih izbora u mojoj zemlji posebno su pojačale slavođdobitne konstatacije nakon provedenih izbora i hvalospevi vladajućoj partiji. Gospodo, imate pravo da se ra-
dujete i takvoj Pirovoj pobedi,
ali budite oprezni! lako sam iza-
šao na izbore moj glas vi i vaši
sateliti niste dobili niti ćete ga dobiti ubuduće!
Vlado JANKOVIĆ
Beograd
KAKO REŠITI DILEMU Ni •
i prvi, ni poslednji
Pretpostavljajući da je naš predsednik u dilemi, ostavka da ili ne, želim da mu malo pripomognem u tom razmišljanju.
Ako se plaši da je prvi u istoriji Srbije koji će demisionirati sa vrha (prestola), onda želim da ga ohrabrim: druže predsedniče, niste prvi, svojevoljno, ili pod pritiskom, povuklo se dosta srpskih vladara. Mnogi od njih vladali su mnogo duže od Vas, i učinili mhogo više za Srbiju, pa opet posle njihovog odlaska Srbija nijo propala, Jer su se povukli na vreme.
Nabrojaću neke od tih vladara. Počeću od Stefana Nemanjo. Svoju vladavinu je počeo 1168. da bi se 1196. odrekao prestola u korist srednjeg sina, Stefana Prvovenčanog.
Kralj Dragutin je došao na vlast 1276. da bi se već 1282. na saboru u Deževu (kod Rasa) odrekao prestola u korist svog mlađeg brata Milutina.
Knez Miloš Obrenović je u drugom srpskom ustanku 1815.
_ izabran za vođu, da bi se 1839.
odrokao vlasti, zbog ustavnih
· ograničenja njegove vlasti, iz
1838.
Kralj Milutin Obrenović je vladao što preko namesništva, što sam, od 1868. do 1889. kada se odrekao prestola (u 37. godini) u korist svog sina Aleksandra. Kralj. Petar I Karađorđević koji Je 1903. došao na presto, u toku rata Je zbop starosti predao vlast mlađem sinu, prestolonasledniku А!екзапаги 1 Кагадогdeviću. Na kraju, uzgred da spomenem da su u „mračnom“ devetnaestom veku, ustavobranitelji uspeli da smene kneza Mihajla Obrenovića 18642. i kneza Aleksandra Karađorđevića 18586. Pošto kod nas, sada u XX veku, takvih ustavobranitelja nema, druže predsedniče, VI ste na potezu! :
Radmila NIKOLIC Beograd
BRITANCI O SANKCIJAMA I VOJNOJ INTERVENCIJI о Svič je Cviić
U nedavno emitovanoj „ekskluzivnoj“ emisiji RTV Srbije „Britanci o sankcijama i VOJnOJ intervenciji” i razgovorima koje je novinarka M. A. Polak imala sa ličnostima Kraljevskog instituta za međunarodnu politiku u Velikoj Britaniji pogrešno je navedeno ime sagovornika Krista Sviča. U pitanju je Kris CVvIić, među kolegama u londonskom „Economist“-u, odgovorno mogu da tvrdim, poznat kao „ekstremni hrvatski nacionalista“ i Ičnost bliska Hrvatskom vrhovništvVu. Cviič je do kraja 1990. bio urednik — komentator „Economist“-a i smatran „neprikosnovenim stručnjakom za Jstočnu
Evropu“. U komentarima je redovno, iako često — bez potpisa, ali sa autorski prepoznatljivim stilom, kritikovao prilike u Srbiji i njeno aktuelno rukovodstvo. Zato začuđuje da novinarka M. A. Polak, što je inače uobičajeno u praksi mnogih zemalja, uključujući i V. Britaniju, nije prethodno konsultovala Jugoslovensku ambasadu u Lon- donu o ličnostima sa kojima se sureće i o čijem mišljenju name-
· rava da obavesti našu javnost. Nikola MIŠLJENOVIĆ Novi Beograd
PISMO PODRŠKE Grub pokušaj obmane
U Vašim novinama je objavljeno kako je mesna zajednica „Moša Pijade“, što znači građani koji je čine, odavde iz Beograda poslala pismo podrške predsedniku Republike Srbije Slobodanu Miloševiću u kojem „iskazuje svoju bezrezervnu ljudsku i duhovnu podršku MIloševićevoj borbi...“
Ovo je grub pokušaj obmane naše i strane Javnosti. Niti sam ja, a niti mnogi građani koje sam pitao, bili zvani na skup na kojem bi se razmatralo o upućivanju ovakve javne podrške S. Miloševiću. Prema tome, verovatno je da iza OVOgE pisma stoji Jedino predsednik MZ „Moša Pijade“ ili lice koje je sastavilo i poslalo „podršku“. Na izborima u novembru 1990. godine birači su većinom glasali za kandidate Demokratske stranke a ne za one koje je predvodio S. Milošević pa je nelogično da posle dve godine razočaranja u politiku S. Milo-
ševića i njegove stranke na vlasti iskazuju podršku i mole:
da Još izdrži do potpune propasti naroda, njegovih interesa
i ugleda. Ovde je uzet stari metod kojim se propagandni aparat služio da slavi J. B. Tita i pokaže kako u zemlji vlada potpuna harmonija a on sam uživa bezrezervnu podršku. U ovim okolnostima takva obmana je u suštini opasna Jer se zavarava ne samo inostrana ı domaća Javnost, već i Slobodan Milošević koji treba i mora da se suoči sa stvarnim raspoloženjem naroda ! одпоsom snaga u zemlji i da iz toga zaključi kako u interesu SVOE naroda mora što pre da povuče potez koji bi omogućio da se zemlja izvuče iz rata, krize, nestašice i ponovo svrsta među poštovane članice Organizacije ujedinjenih naroda. | Zaharije TRNAVČEVIĆ Beograd
POVODOM PROGLASA SK-PJ
Tuđa briga
Posle teškog poraza na poslednjim izborima, SKPJ izdao e proglas u kome se javnost :7 medu ostalog, obaveštava du se Srpska pravoslavna crkv.i odvojila od naroda. To, razu me se, ako je tačno, nije dobro, ali bi, čini mi se, svaki član SKPJ trebalo znatno više da se brine zbog čega se narod odvojio 0d SKPJ. Morao bi da se zapita, recimo, šta se dogodilo sa novobeogradskim penzionerima, nekadašnjim borcima proleterskih, ličkih i drugih brigada — za kopa su oni glasali?
A odgovor možda i nije tako teško naći. Dok Je CK bio na vlasti i omogućavao svojim članovima i sledbenicima da žive znatno bolje od običnih ljudi, on Je imao i članove i sledbeni-
ke. Pošto mu se položaj znatno izmenio, sve Je moralo da se završi onako kako je narodna poslovica odavno predvidela: „Nesta blaga — nesta prijatelja“. Vojislav STANOJČIĆ | Beograd „MIĆUNOVIĆ ZAME-
МЈОЈЕ . MILOŠEVIĆA, DRAŠKOVIĆ SMENJUJE BOŽOVIĆA“ („BORBA“, 3. JUN)
Kompromisom — dve muve
Povodom nekih reagovanja na moj predlog za ubrzanje rešenja krize-u Srbiji, objavljen 3. juna 1992. u listu „Borba“ i listu „Politika“, od 7. juna, dajem sledeće objašnjenje. · -
Cilj mog predloga bio je da se postigne kompromis između svih vodećih političkih snaga u Republici Srbiji i da se Srbija ujedini i osposobi od preteće agresije iz Hrvatske i militantnih muslimansko-hrvatskih snaga iz Bosne i Hercegovine (tj. prenošenje ratnih dejstava na područje Srbije).
Isto tako, preuzimanje dela vlasti i odgovornosti od strane SPO i Demokratske stranke ojačao bi međunarodni položaj Republike Srbije.
Žao mi je ako neki nisu razumeli moj predlog ali to je njihov problem.
Dušan PEKIĆ Веоргаф „PODNESI OSTAVKU“ („BORBA“, 2. JUN)
„Suncokret“ biračkog tela
Druže profesore (po novom —d gospodine) želim da polemišem sa Vama, samo u jednom koraku USA (step), povodom Vašeg otvorenog pisma predsedniku Srbije Slobodanu Miloševiću.
Skinuo bi Vam svaki Jugosloven kapu da ste napisali ovakvo otvoreno pismo maršalu Josipu Вгоги а пе sadašnjem predsedniku Srbije, izabranom па у1565tranačkim izborima. Drug Josip Broz ·bi Vam najverovatnije „gurnuo“ tu olovku u usta, pa ne biste mogli ni „a“ da kažete.
Druže profesore, ranije, u Josipovo vreme, Vi ste kao jedina partija odlučivali o mnogim studentskim i drugim sudbinama i bilo Vam je lepo... Sada dozvolite da predsednik Slobodan Milošević odluči u ime većine koja ga je izabrala — i to je ta de-
"токгапја. (Ргосетиајпо „gla-
sačko telo i glasovi „za“ koji su dove!: Margaret Tačer za predsednika vlade su manji, nego kada je u pitanju predsednik Milošević, ali to Engleskoj i UK demokratiji nije smetalo, niti Vama, prof. dr. M. Mladenovicu). Što se tiče „suncokreta“ možda ću saznati čiji ste Vi „suncokret“ ako napišete još koje otvoreno pismo; Jer „negacija negacije Je ipak progresija, a progresija propresije uvek je progresija“. Izgleda da je predsednik, razvojem demokratije u Srbiji, shvatio da ne treba da bude Vaš „suncokret“, već „suncokret“ biračkog tela :Srbije i to je demokratija, ništa drugo, a sve ostalc mi liči na pritisak većeg i snaž nijeg i ucenu. Predsednik Slobodan Milošević je sa narodom započeo promene u vrlo teškom vremenu, nemojte mu Vi podmetati nogu radi bilo kakvog dodvoravanja bilo kome pa ni nasilničkoj demokratiji sa drugog i OVOg našeg kontinenta.
Miloš NIKOLIĆ
Smederevo
знвљу тенк ирењере руси
а умна:
% | jj i