Борба, 06. 10. 1992., стр. 14

14 UTORAK, 6. OKTOBAR 1992. GODINE

NEVOLJE IZBEGLICA U SLOVENIJI

Kao tranzitna ast

Nemogućnost da se školuju u redovnim školama, zahtev da kao stranci plaćaju studije, poruka je izbeglicama da

na]

ne ostaju e. Zajednica za nove regrute

(Od izveštača „Borbe“)

Ljubljana. — Humanitarna kvota je već odavno prevršena — saopštio je u javnosti minis-

tar policije Igor Bavčar, poruču- -

jući međunarodnoj javnosti da

je 70.000 begunaca za Sloveniju

već preteško breme. Krajnje desne partije, dok Bavčarevi policajci zatvaraju granice, u javnost istovremeno izlazi sa tezom da je u Sloveniji čak 100.000, a možda i 120.000 begunaca, što je sa 160.000 „južnjaka koji su olako dobili slovenačko državljanstvo“ dovoljno za tihu, a zatim istinsku okupaciju slovenačkog prostora.

Muke sa beguncima ne završavaju se samo na međustranačkim slovenačkim prepucavanjima. Susedi iz Hrvatske, u Zagrebu, ali i u međunarodnoj ravni, na sve načine pokušavaju da

. pokažu kako se Slovenci prema izbeglicama odnose krajnje ne-

humano: smešteni su u bivšc kasarne JNA gde gotovo nema uslova za normalan život; Pošto izvan takozvanih sabirnih centara nesrećnici, koji su se bežeći od rata našli u Slovcniji, mogu da izađu samo uz dozvolu uprave i najviše dva sata deo hrvatske štampe takav postupak naziva „kazamatskim tretmanom“.

Posebna priča vezuje se za komplikacije oko školovanja oko 17.000 mališana koji bi, da rata nije, u svojim zavičajima normalno odlazili u osnovnoškolske ustanove. Razne humanitarne organizacije od Švedske do Svetske islamske zajednice obećale su novčanu pomoć za normalnu organizaciju školske nastave. No, čini se da je sve 05talo na proklamovanom himanizmu. Janez Krek, iz slovenačkog Ministarstva za školstvo saopštava da sredstva iz sveta nisu stigla, a nisu stigli ni udžbenici iz Bosne.

Veliki broj roditelja, posle sa-

'ganiziranjem

SVE

opštenja slovenačkih vlasti da će se nastava organizovati, u najboljem slučaju, po skraćenom programu (maternji jezik, matematika i strani jezik) zatražili su da se deca upišu na nastavu na slovenačkom jeziku. No, slovenačke vlasti su odgovorile „da o tome čak i ne razmišljaju“. Na

„NADREALISTI“ NEPOŽELJNI

Poklonici čistoće slovenačke kulture, čak i politički komentatori „Dela“ burno su reagovali na podatak da su neki sarajevski „Nadrealisti“ u Ljubljani. Branku Đuriću-Đuri je čak zamereno da svojim nastupima „balkanizira“ evropska shvata-

nja o umetnosti, što je ujedno”

bio poziv da se prestane sa or„nadrcalističkih priredbi u Sloveniji“.

PRVI IZBEGLIČKI DAN: Ljubljanska železnička stanica

taj način, smatraju u izbegličkim sabirnim centrima, vlasti stav-

· ljaju na znanje da su izbeglice

privremeno na tlu Slovenije te nema ni pomena o uklapanju u slovenačku sredinu. Stoga, nisu dozvolili da pojedini mališani, koji su sticajem okolnosti već savladali slovenački, školski

| ргоргат prate samo kao slušao-

ci: ?

U senci problema koji se vezuju za osnovce zaboravljeno je, izjavljuje Janez Krek, da ni za oko 27.000 srednjoškolaca nije organizovana nastava. Prividno, u najboljoj poziciji je oko 100 studenata-izbeglica, pošto kao stranci imaju pravo da se upišu na fakultete u Ljubljani ili MarIiboru. Ali, Zijad Bećirović, predsednik Saveza studenata otkriva da slovenačke vlasti od studenata-izbeglica zahtevaju 1.500 do 2.000 dolara za jednu školsku godinu, isto onoliko koliko plaćaju i drugi stranci.

U slovenačkoj javnosti budno se prati „školska izbeglička problematika“ i veći deo javnosti ima razumevanja za teškoće u kojima su se našle najmlađe izbeglice. Ali, sve je više verske netrpeljivosti, jer preko dela štampe i „rekla-kazala“ kanalima provaljuju vesti da se u izbegličkim sabirnim centrima žŽivi po najstrožim muslimanskim kanonima, što bi se po nekim mišljenjima moglo preneti i na Muslimane koji imaju slovenač-

· ko državljanstvo.

Zanimljivo je, da javnost me osuđuje vesti, po kojima iz Zagreba dolaze pojedinci i sve VOJno sposobne, bez obzira da li to žele ili ne, odvode na ratišta. Potvrdu da takvih emisara ima dobili smo razgovoru sa nekolicinom majki-izbeglica koje smo u sabirnom centru na Roškoj upoznali prošlog avgusta.

D. DRAŠKOVIĆ

PRED REORGANIZACIJU BIVŠEG SSIP U DANAŠNJI SMIP

Jugo-diplomatija na raskršću

„Nema čoveka koji se vratio iz inostranstva a da nije rekao da su mu poslednji bili najteži meseci u službi“ kaže podsekretar Jovan Pečenović e Novi ljudi za novu politiku

Predlog o novoj organizaciji Saveznog ministarstva inostranih poslova (SMIP) već je gotovo sasvim završen i samo se čeka da bude predočen novom ministru Iliji Đukiću koji bi zatim, ako se složi, trebalo da potpiše i uputi Saveznoj vladi na usvajanje. Oko 1300 ljudi, koliko ih je u ovom trenutku ostalo iz starog SSIP već se, praktično, nalazi na raspolaganju (svi osim ministra), a kada posao bude sasvim završen, ostaće ih manje od hiljadu. Prema rečima podsekretara u SMIP-u Jovana Pečenovića, cilj je „da se naša diplomatska služba modernizuje, profesionalizuje do maksimuma i primeri potrebama smanjene države”. No, hoće li time biti završena kriza koja već duže potresa sedište jugo-diplomatije?

Zatvaranje ambasada

Započela je, setićemo se, raspadom SFRJ, ponekad i dramatičnim odlaskom ličnosti iz drugih republika, nastavljena sa neodređenim i ne uvek priznatim položajem SRJ u svetu i njenim i na diplomatskom planu kažnjavanjem zbog ratnog haosa.

Današnje stanje u SMIP-u nije lako skicirati. Ne zato što se podaci kriju, već stoga Što sec menjaju iz dana u dan. Zna se da je tačno u ovo vreme pre dve godine (da ne govorimo o onom drugom, „zlatnom“ dobu jugoslovenske dioplomatije kada je jedna anketa pokazala da je

SFRJ peta zemlja po uticaju u

UN, a tadašnji SSIP brojao 2700 -

ljudi) u SSIP-u bilo oko 2400 ljudi, a u oko 140 diplomatskih i konzularnih (DKP) predstavništava ukupno 73 ambasadora. Danas je u nešto manje od stotinak DKP-a samo dvadesetak ambasadora.

Prvi su iz SSIP sa odlaskom Slovenije iz SFRJ, otišli Slovenci juna, 91. Tada je sa odlaskom Dragana i Vajgla, počeo i raspad petnaestočlanovnog Lončarevog, kolegijuma, iz koga na rukovodećim mestima u SMIP-u danas nema nikoga (ako ne računamo funkcionere na dužem bolovanju). Potom je usledio buran odlazak Hrvata, bilo po vlastitom izboru, kao u „slučaju Gargo“, ili opozivom kao ambasador SFRJ u UN Darko Šilović. Onda su na red došli Makedonci, pa nedavno i Bosanci. (Pre tačno dve godine Srbija je imala 14 ambasa-

dora, Hrvatska 12, Slovenija 11,.

BiH 10, Crna Gora 8, Makedonija 8, Kosovo 4 i Vojvodina 3). Istini za volju, raspored drugih zaposlenih u SSIP-u nije baš išao toliko „po ključu“, već najčešće u korist Srba i Crnogoraca. Ambasade i druga jugoslovenska predstavništva u svetu nisu sve praznija samo zbog „odliva“ kadrova. Nepriznati položaj nove Jugoslavije učinio je da SRJ ne može, i tamo gde želi, da akredituje nove ambasadore. Neke ambasade ostale su bez ambasadora i stoga 510 је (kao u Velikoj Britaniji, Italiji ili SAD, na primer) po uvođenju

sankcija zahtevano njihovo povlačenje. Druge zemlje tražile su smanjenje osoblja u našim ambasadama i odlazak drugih diplomata. Sama Jugoslavija zatvorila je iz potreba racionalizacije 36 DKP-a u svetu, od toga je 18

ambasada. Taj proces teče i da-_

lje.

Ni jedan na Zapadu

Danas SRJ ima ambasadore u Rumuniji, Albaniji, Grčkoj, Čehoslovačkoj, Etiopiji, Siriji, Alžiru, Maroku, Zambiji, Zimbabveu, Nigeriji, Angoli, ali nema ni u jednoj zemlji Zapada. Nema

_ od skora ni u Kini i Rusiji, zem-

ljama koje su spemne da ih prime, za razliku od „tradicional-

nog prijatelja” Indije, koja je po-_

slala signal da postavljanje novog ambasadora u ovom trenutku ne bi bilo poželjno. Jedini ambasadori koji su od proglašenja SRJ dobili postavljenja (Budimir Košutić — Izrael i Dušan Simeonović — Libija) još nisu predali akreditive i nalaze se, praktično, „na čekanju”. Koliko još dugom?

Ni onima koji su ostali u svetu trenutno nije lako. Navikli da predstavljaju uglednu i diplomatski uticajnu zemlju, našli su se u poziciji prokaženika koji Jedva da mogu da rade.

— Nema čoveka koji se vratio iz inostranstva a da nije rekao da su mu poslednji bili najteži meseci u službi — kaže podsekretar Pečenović, potvrđujući da su situacije ponckad išlc do po-

niženja. Zemlje EZ, na primer, izbrisale su predstavnike Jugoslavije sa lista za državne prijeme i ceremonije. Dešavalo se da pozivnice, ipak, budu poslate, pa povučene. Da ne govorimo O mesecima bez plata zbog prekida bankarskih tokova, otkazivanju stanova, pretnjama, pa čak i bukvalnom pljuvanju (kao u nekim islamskim zemljama).

0 Čemu se diplomate — profesionalci mogu onda nadati od nove reorganizacije? — pitali smo podsekretara Pečenovića.

—K, Upravo tome da diplomatija bude definisana kao visokoprofesionalni servis vlade i države. Da se obezbedi da može da postoji i uspešno radi i uz moguće česte promene vlada i politika, baš kao profesionalna i stručna služba. Da ne budu promenljivi svi, već oni koji vode spoljnu politiku kuće i zemlje: ministar i njegovi zamenici. Da se ceni stručnost i znanje, da se zna da niko iz kuće u svet neće moći da ode bez savršenog znanja (sedmi stepen) bar dva vodeća svetska jezika.

e Šta će biti sa praksom da ”-

politika svoje zaslužnike promoviše u ambasadore? Hoće li, recimo, kao što se može čuti, Brana Crnčević možda otići u Rusiju, Radoš Smiljković u Bugarsku, a Danilo Ž. Marković u Bukurešt?

— To su već glasine — odgovara gospodin Pečenović. Što ne znači da ne možc biti predložc-

no da budu ambasadori. Toga

Savezni i republički

Do odlaska ljudi iz SSIP došlo je i prilikom stvaranja republičkih diplomatija Srbije i Crne Gore. Zanimljiv je slučaj ministra Vladislava Jovanovića, koji je iz SSIP-a otišao u republičko MIP, da bi potom opet postao savezni ministar i posle ostavke opet se vratio u republičko MIP. Njegov svojevremeni zamenik u Republičkom ministarstvu Dobrosav Vejzović, prethodno ambasador u SSIP, u toku trećeg preseljenja otišao je u proleće ove godine za ministra inostranih poslova Republike

· Srpska Krajina, da bi ubrzo po-

tom bio „ražalovan“.

Prema tumačenju podsekretara Pečenovića, savezni Ustav određuje spolinu politiku kao nadležnost federacije, s tim što republička ministarstva mogu da se bave nekim poslovima od posebnog interesa za republiku.

ima i u praksi drugih zemalja. Ali i oni će u tom slučaju morati da dokažu najviše poznavanje dva svetska jezika, baš kao i sve ono što se podrazumeva Za profesionalnog diplomatu. Kadrovske liste, očito, još nisu sasvim izvesne. Ali jeste da u novu organizaciju jugo-diplomatija ide sa skromnijim ambicijama i racionalnijim pristupom, sa shvatanjem da je diplomatija posao i zanat, a ne parada. U

skladu sa tim biće reorganizova- .

ne i uprave SMIP-a, čiji je broj sa deset smanjen na pet do šest. Reorganizacija sama po sebi, međutim, neće biti dovoljna dok traju sankcije, ali dolazak novih istinski znanjem naoružanih profesionalaca mogu takođe da ih lagano olakšavaju dostižući vrhunac u času da se SRJ nade među priznatim članicama Mcdunarodne zajednice. Jasmina TEODOSIJEVIĆ

ој верен 0.5 wind, Og.