Борба, 05. 12. 1992., стр. 24
ХИ SUBOTA-NEDELJA 5-6. DECEMBAR 1992. GODINE
__КШТОРА__
Riblja čorba za cara Bora Đorđević. bojkotuje izbore ·
Zaboravili su da je Srbija bila carevina — kad se raspišu izbori, kandidovaću se 24 cara jer imam dobre izglede. Poziva sve patriofe da odustanu od predsedničke kandidalure, da ostanu samo Panić. Sloba i Šeсегозк! = tek onda opozicija ima šanse. Genije Iz Požarevca je shvatio
Milena Dražić
edro prvojanuarsko popodne 1989,
vedra i atmosfera, bez mamurluka,
na beogradskom Trgu Republike; uzburkana novogodišnja krv sa tragovima alkohola, a iz mikrofona na sceni po Trgu odjekuje:
— Kad odu komunisti s vlasti,
Sve će Bora Čorba da vas časti.
Skandal prevazilazi Trg Republike: direktan televizijski prenos uključuje pola Srbije — ma šta pola, celu!l, a duhovni cenzor ne može da reaguje, samo je ncopreznost sa uvek nepredvidivim urbanim raspadom Borom Đorđevićem mogla da u katodne cevi propusti tako olako dato obećanje...
— Pamtim dobro oboćanje i spreman sam da ga ispunim. I tada sam bio spreman — našao sam sponzore, cisternu Ppiva, mnogo vina, bilo bi i nekc rakije, OOUR naše partije za sokove i kabeze potrudio bi se i za ostale. Ali ova neka specijalna vrsta kameleona, poznata samo u ovom podnoebiju, nikako da ode. Nećc ni sada.
— Ne seri, Boro! Srao si i za poslednje izbore, pa su opet pobedili — dobacuju članovi POP.
(Prenosilac ovog razgovora, vođenog u partijskom gnezdu POP, Partije običnih pijanaca, Palilulska pijaca, kafana „Tašmajdan“, u dilemi je da li da za novinc umiva vokabular pesnika-slobodnjaka i njegovih partijskih sledbcnika, da li da sa tri dvolične tačkice samo naznači tu slobodu, ili da, kao što čini i sa idgjama i ocenama dotičnog gospodina, sve ostavi izvorno, pa ostaje pri poslednjoj i jedino pravoj varijanti.)
— I opet će pobediti, znam. Ali, tu vrstu kamceleona treba potamaniti, a onc najveće primerke odvesti u ZOO vrt, iza debelih rešetaka Vuku Bojoviću. Kad sc država zaštiti od tih čudnih životinja, ja ću održati svoje nimalo olako dato obećanje.
Drobež vlast drži
Mešavinom gorkog i slatkog, tužnog i smešnog, stilom kojim pišc, pcva ! риса, Bora Čorba gleda u dolazeće izborc. Na njima nema ni njega ni njegove partijc još mu „komunisti“ nisu dali da sc rcgistruje jer „vređa javni moral“:
— Jezda, Kapetan Dragan, bilo je roči i o Arkanu, Dafini... sve je to smišljeno da pokupe po koji glas od opozicije, da sve razlome u sitne komadiće, a da Genije iz Požarevca, koji je svestan da jc izgubio, pa
· da je propao
MANJI PATRIOTA POSLE DIJETE: Bora Đorđević
zato napravio 140 srpskih stranaka, dobije svojih 20, 25 ili 30 odsto glasova. Pozivam sve patriote da odustanu ođ kandidature, da ne drobe glasove. Neka onda ostanu samo Sloba, Panić i Šećeroski, pa će opozicija tako imati neke šanse.
U kafani — partijskom gnezdu („TI Hitler je krenuo iz kafane!) onaj što je p(r)ozivao anđele da baci pogled na dom svoj, sada i sam gleda: na zapadu ništa novo, ali na istoku!
— Slika je gora, Što rekao stari mudrac iz Požarevca, zavadi pa vladaj! A moja mu je poruka, baš kao i pre nekoliko godina: Generale, kažem Ti k'o bratu nisam vojnik u budućcm ratu!
Pretendent na presto
Na majskim izborima za saveznu skupštinu kandidat za narodnog poslanika Bora Đorđević, estradna ličnost i kon-
cert-majstor, slavno je — propao. Na ove ne izlazi iz nekih drugih razloga:
— Odlučio sam: čim se raspišu izbori za cara, ja ću da se kandidujem. Svi hoće da su odbornici, poslanici, presednici, kraljevi... ja hoću da budem car. Niko se dosad nije setio da je Srbija bila carevina, a ja sam pretendent na taj presto sa velikom izvesnošću da ga dobijem. Eto, kad me ljudi sretnu, kažu: Gde si, care? Kad me vozi moj vozač Bagzi, pa ga policija zaustavi i pita: Koga voziš?, a on kaže: Vidiš, vozim srpskog cara, policija samo salutira i kaže: Prođi! Šonše su tu.
U intervju hoće da uđu Jova Rambo iz ·
Malog Vojlovca, prvi penzionisani pilot Rajko, zastupljena hoće da bude crnogorska, bjelopoljska strana; svi su oni, kaže njihov guru, za carevinu, Crnogorcima će dati kraljevinu, a Vojvodini vojvodstvo sa vojvodom, ali ne „onim“...
— Vidite, popustila je partijska disciplina, s obzirom da ne pijem ovih dana. U
Partiji običnih pijanaca pretila je opasnost od krajnje desnice, od Džigi Baua, da me smeni zbog toga. Morao sam da zamrznem članstvo i vođstvo, premda sam razmišljao da dam ostavku, da preduhitrim taj udar zdesna. Ali, preovladala je visoka partijska svest članstva. Imam, zapravo, oslonac u narodu, a podržava me, evo, i Čeda, veteran, sa cirozom jetre. Zameram sebi što sam toliko tolerantan kad je partijska disciplina u pitanju, Onaj što nam je tako velikodušno oprostio struju do izbora to u svojoj partiji ne'bi dozvolio.
Izbori? Neki im zameraju da nisu patriote jer ne izlaze na izbore. Iz patriotskih razloga ne izlazimo — brane se.
— Uostalom, svi su patriote. Evo, moj krupni vozač je korpulentan patriota, ja sam smršao, pa sam malo manji patriota.
S nedavnih putovanja po Švedskoj i Australiji Đorđević je razumeo da ima 70 podvrsta Srba. I da su svi patrioti, osim nekih. Da bosanski Srbi Srbe iz Srbije zovu srpskim Ciganima. Da se međusobno glože, trvu i vređaju.
— Sad ćemo se deliti između mudraca iz Požarevca i Panića. Ja mislim da je dobro što se Panić pojavio. Kaže, prošlost nije važna; važna je, da znamo ko smo, ali on ipak ima šanse. Ja se bavim sadašnjošću. Radim u Fondu Giška za ranjenike. Ozbiljno. I nikad nikog nisam zajebao, i zato mislim da mi ljudi veruju. Svako može da bude predsednik Srbije, sutra ćemo ga smeniti. To i jeste generalni problem srpskog naroda — autoritet. Svako je pametan, svako je pesnik i svako može da bude predsednik. Kad Srbin nekog danas voli, sutra ga vidiš na TV i kažeš: ma, ko mu jebe mater, šta mi to trpimo ovde? Dolaze mnogo gadna vremena, kad ćemo morati da verujemo jedni drugima.
Za prototip partijske većine Bora Čorba nudi svog partijskog kolegu Džigi Baua: i takav kakav je, kaže, mnogo je pošteniji od mnogih poslanika u republičkoj i та skupštini. i
— Čarobno bi bilo da taj momak bude vlast, i mi smo zaslužili njega, a ne mom- ka iz Požarevca. Džigi Bau je naš kandidat jer smo mi obični ljudi i glasaćemo uvek za obične, a ne za „najbolje“ ljude. I ovaj amza koji me vozi je običan čovek. I naziv naše partije nema akcenat na pijancima, već na običnim, pravim; a ne lažnim patriotama. -
e Prošlo je 13 godina otkako je grupa Riblja čorba krenula onom Jugoslavijom. Bora Đorđević, pesnik, pevač i koncert-majstor, razgrađuje grupu dogodine, ravnodušan prema plaču obožavalaca. Vreme je da se spusti zavesa, smatra. A posle će da se osami.
Besmrtnici na izborima
Socijalisti su na svojoj republičkoj listi zadržali akademika Antonija Isakovića, demokrati su u Crnoj Gori kandidovali Ljubomira Tadića, a DEPOS ide na ove izbore čak sa peloricom akademika
Radmila Stanković
- ko se zanemari „tajni“ rad na Mce-
morandumu, letošnja Konferencija
SANU na kojoj je plasiran apel za ostavkom Slobodana Miloševića, prvi je javni politički angažman veće grupe akademika u poratnoj istoriji ove nacionalne ustanove. Tada je njih 46 (kasnije im se pridružilo još 11 akademika) potpisalo tekst kojim se od predsednika Srbije traži kao patriotski čin da dobrovoljno napusti kormilo države.
I tako je počelo, reklo bi se, otvoreno opoziciono delovanje „besmrtnika“. Jer, jezgro ove grupe potpisnika činili su ljudi iz DEPOS-a koji je bio formiran tek koju nedelju ranije: Matija Bećković, Mića Popović, Slobodan Selenić, Predrag Palavestra, Ljubomir Simović, Nikola Milošević, Mladen Srbinović, Branko Popović, Miroslav Gašić, Ivan Antić, Nikola Tasić, Ra: doslav Anđus... Već tada se dalo naslutiti, bilo je 4. juna, tačnije pred izbor Dobrice Ćosića za predsednika Jugoslavije, da aka-
demik Ćosić ne deli mišljenje svojih kolcga iz DEPOSA i da se u otvorenoj konfrontaciji akademika iz SPS i akademika iz DEPOSA neće staviti ni na jednu stranu. Tako je samo Dobrica Ćosić iz te velike gužve u Akadomiji izašao tada prilično ncutralan i rclativno ravnodušan. Svi ostali definitivno su se zavadili među sobom i otišli svako na svoju političku stranu. Pristalice SPS-a su u višečasovnoj raspravi ili lojalno ćutali ili vatreno branili svoju stranku i njenog stvarnog vođu, ali to je praktično i bio njihov poslednji nastup pod velikim reflektorima. SPS je već tada započela „veliku kadrovsku obnovu“, pa će Mihailo Marković i Antonije Isaković u poletarcima Goranu Perčeviću i Ivici Daćiću dobiti dosledne naslednike. Doduše, povratnik Mihaila Markovića na Univerzitet u svojstvu predsednika Saveta Univerziteta pokazujc da još postoje partijski zadaci za koje je nekadašnji „dijalektički logičar“ i „konkretni humanist“ bez premca. Kao što i ponovna poslanička kandidatura za Antonija Isakovića za republičku Skupštinu dokazuje da je reč o izuzetku koji
sjajem
potvrđuje pravilo. Predsednik SANU Dušan Kanazir na poslednjim majskim izborima morao je od svojih predlagača da traži brisanje svog imena sa liste SPS — ovih kandidata, a od akademika Koste Mihajlovića i Miloša Macure po svoj prilici se očekuje da i praktično odu u zasluženu političku penziji.
Ako SPS na svoje akademike više ne računa kao na aktivne „vojnike partije“, u DEPOS-u je izgleda obrnuto.
Akademici su svojim autoritetom najviše doprineli da DEPOS usvoji stanovište dvojice književnika, Vuka Draškovića i Borislava Mihajlovića Mihiza, i odluči se za izlazak na izbore. Doduše, na Draškovićeve i Mihizove argumente nisu ostali ravnodušni samo lideri DSS-a već i dvojica akademika — Matija Bećković i Nikola Milošević. A kako se Srpska liberalna stranka izjasnila za bojkot izbora, njen predsednik je zbog toga za Vuka prestao da bude „uvaženi akademik“ i pretvorio sc u običnog „profesora Miloševića“. Dosledan svom stavu da ne treba ići na izbore, Matija Bećković je tako i odbio da se kandiduje ili da, kao nosilac, „pojača“ izbornu listu DEPOS-a. Odbila su to i još dvojica akademika — Slobodan Selenić i Predrag Palavestra — ali su energično bili zato da DEPOS izađe na izbore. Od samog početka oni su govorili da se sami neće kandidovati što je bio stav i onih akademika koji su se kasnije ipak predomislili.
Tako, za razliku od saveznih izbora gde listu DEPOS praktično čine predstavnici jedne stranke, SPO, DEPOS na repub-
ličke izbore izlazi sa daleko uravnoteženijom listom na kojoj će se naći petorica akademika: slikar Mića Popović, arhitekta Ivan Antić, književnik Ljubomir Simović, profesor elektrotehnike Branko Popović i hemičar Miroslav Gašić. Raspoređeni na nekoliko lista, na visokim mestima, svi oni su viđeni kao sigurni vlasnici poslaničkih mandata u sledeće četiri godine (ili već koliko izdrže ovi „slobodni i demokratski“ izbori!). a
Cela ova priča o akademicima — роslanicima ima i svoj krunski sjaj. Naime, trojica od ove peterice akademika su članovi Krunskog saveta: Mića Popović, Ivan Antić, i Brako Popović. Ako im se dodaju još dvojica sa DEPOS-ovih izbornih lista, Mihiz i Pavle Nikolić (ovaj drugi se kandiduje za savezni palament), ispada da ako budu izabrani trećina Krunskog saveta će sedeti u poslaničkim kiupama.
Nema sumnje da je DEPOS uzeo meru drugima kad je reč o akademskom nivou izbornih lista. Mićunovićevi demokrati „oteli“ su ovom pokretu jednog člana Saveta DEPOS-a, Miroslava Pantića, koga su kandidovali na svojoj saveznoj listi. Time je akademik Ljubomir Tadić dobio pojačanje jer je on sam otišao tu zavičaj da ubere glasove u Crnoj Gori. Kratkotrajan je bio efekat nagoveštaja u štampi da bi se akademik Tadić kandidovao za predsednika Srbije, i očigledno je njegov politički povratak u Crnu Goru rezultat saglasnosti sa prijateljem Dobricom Cosićem.
Za drugog prijatelja Dobrice Ćosića, takođe akademika Ljubišu Rakića, u ovom trenutku se ne zna hoće li propasti s Panićem, opstati s Ćosićem, ili se možda povući s obojicom u slučaju ubedljive pobede Slobodana Miloševića i njegove stranke.
POD Sa