Борба, 26. 12. 1992., стр. 12
Fotografi i modeli _
Stare srps
cipele
Izbori su bili. A na izborima! Nisu bile „sablje, pištolji, arapski at, tuniske kape, srebro i zlato, ženevska svila, švajcarski sat“, kako je o vašarima pevao Đura Jakšić, jedan od najboljih pesnika srpskog romantizma. Na izborima su i ovaj put, kao što se vidi na fotografijama, bile stare srpske cipele, stare političke face, stare soc-partije, stari nacionalni snovi... Doterani da „kao novi“ nastave stari posao u staroj zgradi Skupštine svih starih i
ove nove Jugoslavije.
tid pred
Sandra RadoDanovič
nate li da napišete reč „hijerarhija“? Odgovor, verovali ili ne, nije važan. U oba slučaja, wi ste zvanično pismeni. U statističkim kartonima, u grupaciji pismenog stanovništva, nalaze se i oni koji reč „hijerarhja“ izgovaraju i pišu kao od „šale, i oni koji sa njom ne stoje baš najbolje, statistika, očigledno nije stroga. A šta je sa realnošću? Zvanični podatak o 33.042 nepis„mena Beograđana (podaci o pismenosti sa popisa iz 1991. obrađeni su samo za glavni grad) svakako nije re____alnost, osim ako komplikovanije reči &i nisu toliko važne. Realnost govori da gotovo trećina Beograđana ne zna da ih napiše. Na testu pismenosti, sprovedenom u jednoj beogradskoj trgovinskoj organizaciji, zvanično pismeni nisu znali ni po diktatu, slovo po slovo, da ispišu fatalnu reč „hijerarhija“. -
Istraživanja andragoga, koja se godinama sprovode po gradovima Srbije, pokazuju da se oficijelnom
_ broju nepismenih svakako ne može verovati. Provera pismenosti, sprovedena u tri grada Srbije, prema testu dr Nikole Rota i dr Aleksandra Bukvića, dala je poražavajuće rezultate: pedeset procenata „pismenog“ stanovništva, sa završenom OSnOVnom školom ili nekoliko razreda, barata slovima na nivou učenika trećeg razreda osnovne škole!
Stručnjaci Instituta za andragogiju i pedagogiju Filozofskog fakulteta, predstavili su pre dve noći svoj višegodišnji projekat „Pismenost kao faktor individualnog i društvenog razvoja“. Isrtaživanja sprovedena u Loznici, Negotinu i Aleksandrovcu,
— „Sa Milanom Panićem, na čelu vlade, i Dobricom Ćosićem, na čelu države, na čemu insistira poslanički klub SRS, nova Jugoslavija bi dobila najbolje od ponuđenih ljudi.“
(„Vojislav Šešelj, „Večernje novosti“, 16.6.1992.) — Predsednik SRS, Vojislav ešelj, posle razgovora sa predsednikom SRJ, Dobricom Ćosićem, izjavio je da je njegova
Pisma bez reči
Vincent Gadomski
00 свота МЕРЕЦА 26-27. РЕСЕМВАК 1992. СОРШМЕ
(DP). obavljena su sa ljudima starosne dobi od 15-40 godina, sa završenom пеpotpunom osnovnom školom.
Prva etapa istraživanja izvršena je u Loznici, privrednom i kulturnom centru celog Podrinja, gradu sa 90 hiljada stanovnika, i 18 osnovnih i četiri srednje škole. O poražavajućim rezultatima govore andragozi Aleksandra Pejatović, Verica Ćurčić i Dubravka Čobanović:
— Rađen je test čitanja i pisanja. Ispitanici su bili uspešniji na testu čitanja, na kome je 44 odsto pokazalo uspeh na osnovu koga se može svrstati u kategoriju pismenih. Na
„testu pisanja, ovakav pon postigla je petina ispitanika. Videli smo nevešt rukopis, gutanje slogova pri ispisivanju reči, mešanje pojedinih slova, nerazumevanje prostih reči. Treba napomenuti i da 11 odsto ispitanika uopšte nije bilo u stanju da urade test, na osnovu čega se može pretpostaviti da spadaju u kategoriju potpuno nepismenih.
— Uočeno je da nepismeni žive sa članovima porodice koji su takođe nedovoljno pismeni, a većina (76 odsto) je nezaposlena ili radi bez kvalifikacija. Stoga ne čudi da je najveći deo njih nezadovoljan svojom materijalnom situacijom, a pokazala se i opravdanom tvrdnja da je siromaštvo čest pratilac nepismenih ljudi. Samo 12 odsto ispitanika uključeno je u obrazovne procese, a veliki deo smatra da im doučavanje nije potrebno. Nijedan ispitanik nije imao maksimum poena za pismenost na nivou IH razreda osnovne škole, a treba skrenuti pažnju da su za test uzimani ljudi i sa završenim sedmim razredom.
Prilikom istraživanja, andragozi su uočili i zanimljivu karakteristiku
stranka dala podršku Milanu Paniću da dođe na čelo nove savezne vlade. Šešelj je naglasio da su i on i njegova stranka „na strani čoveka koji je svojim radom dokazao da je uspešan poslovan čovek“, te da „upravo takav primijer može da bude od presudne važnosti za izlazak zemlje iz situacije koje je gora nego što može da se zamisli.“
Ра
___ZMEĐU
Snimio: Predrag Mitić
nedovoljno pismenih ljudi. Ispitivanje socijalne kompetentnosti pokazalo je da se ljudi sa nižim obrazovanjem osećaju kompetentnijim od više obrazovanih u pogledu poznavanja društveno-političkih zbivanja i učešća u njima! Е
— Pored ove karakteristike, u ispitivanju koje je podrazumevalo uspešnost nepismenih u obavljanju ključnih socijalnih uloga (u porodici, prijateljskoj i rođačkoj grupi, radnoj sredini i komuni), pokazalo se da is-
· pitanici najuspešnije učestvuju u po-
rodičnom okruženju. Tu se najbolje i osećaju, a jasno je prisutan Otpor prema obavljanju posla i boravka u radnoj sredini.
U okviru istraživanja ispitane su i obrazovne potrebe nedovoljno pismenih. Aleksandra Pejatović uočila je sledeće:
— Ispitanici najčešće procenjuju da o nekoj oblasti malo znaju i da ne žele da stiču znanje iz nečega što ne poznaju (iz istorije, geografije, religije, umetnosti). Žele da prošire znanja vezana za sport i rekreaciju, savremena društveno-politička zbivanja, a najmanji deo je odgovarao da poseduje znanja u vezi sa roditeljstvom, domaćinstvom i poslom, koja žele i da steknu u većoj meri.
— Primetili smo kod malog broja ispitanika i izvesno osećanje stida zbog svoje nedovoljne pismenosti. Govorili su nam kako ponekad osete da ih drugi posmatraju kao nenormaline, da im je posebno nelagodno kada deca krenu u školu i vremenom počinju da im se podsmevaju. Isti je slučaj kada sinovi krenu u školu i počne faza pisanja. Sećam se i jednog starca koji se na naše pitanje „Šta bi pre kupio kada bi imao novca — auto ili knjige?“, opredelio za knjige, odgovarajući „Mislim da bi me one pre izvele na pravi put“.
(„Borba“, 17.6.1992)
— „Za njega (Milana Panića) su glasali Mađari, Albanci, Hrvati, Muslimani i drugi izdaj-
· nički slojevi. Imamo dokaze da
je on počinio brojna krivična dela i mislimo da mu zbog toga treba suditi. On je izdajnik, psihijatrijski slučaj, to smo znali čim se pojavio“! (Vojislav Šešelj 25.12.1992)
„Borba“,
11000 BEOGRAD,
A A
/
~
Na rubu nedelje
Tako nam i treba
Đoko Kesić
reme koje sledi, u povo-
du naših decembarskih
događanja, dokazaće da od pobede nije gori jedino poraz. Predizbornu ćutnju zamenila je postizborna grobna tišina. Pobednici ne slave. Zaogrnuti u plašt odbrane srpskog nacionalnog interesa, stara, nova vlast u Srbiji, na ovaj fazon preveslala je najveći deo birača sumnjivog ukusa, porazila opoziciju koja nije ni zaslužila bolju sudbinu i suočila se sa svojom pobedom. Odbrana srpskog nacionalnog interesa valjda podrazumeva život pod sankcijama do nedogleda, ili dok svet ne shvati da su one nepravedne i Vojno suprotstavljene zapadnoj alijansi koja već izvesno namerava da bombarduje srpske snage u Bosni. Reklo bi se, tako nam i treba.
Srbija i Savezna Republika Jugoslavija dovedene su u zabludu. Biračko telo u fazi totalne anestezije, o političkim temama u izborno vreme razmišljalo je . histeričnim hormonima. Prava je sreća što su izbori završeni, i što su izborne komisije, momci brzih prstiju, makar sa velikim zakašnjenjem, prestali da broje glasove. Da se juče ne zaustaviše, SPS bi opet pobedio sa 104 odsto. Srbiji nije bila potrebna pobeda ove vrste. Njoj je bila potrebna pamet koja će se svetskom ratnom konceptu suprotstaviti mudrošću i državničkom veštinom. Sasvim je jasno da će rat u Bosni trajati onoliko koliko to svetskom političkom interesu bude odgovaralo. Takođe je jasno da će sankcije, čak i one totalne koje slede, daviti Jugoslaviju i trajati koliko to svet bu„де hteo, a ratni sukobi, shodno toj volji, biće ili neće biti, prošireni na Kosovo, Sandžak, Makedoniju i Albaniju. Srbija je morala da izabere neku, za sada nevidljivu pamet, koja bi državničkom veštinom nadigrala te interese i bar jednom pobedila bez velikih žrtava.
Vreme koje sledi, moguće, da će potvrditi da ova politika nije branila nacionalni interes, već se zapravo bavila političkim i politikantskim pretakanjem i nadmudrivanjem, Srbija zapravo trči, — i tek će trčati — za vremenom, sa nadom da će proleteti ispod duge i na taj način naći potvrdu politike za koju je glasala.
~
PLAVI JAHAČ, Centar za moderne komunikacije i izdavačka kuća AKVARIJUS pozivaju Vas na promociju
romana Ognjena Radulovića
ČUDA I POKORE
" .:. Ovo je prvi roman o našem današnjem ratu. U njemu je Ognjen Radulović uspeo da prevaziđe problem dnevnog i svakodnevnog pišući o vremenu koje još živi. Uradio je ono najteže da nije ni pristrasan ni subjektivan, već svoje vreme gleda kao svako.drugo vreme. Malo je čudo kako je on to uradio. Zapravo to se zove dar," (Jovan Ćirilov) O knjizi govore: Ratko Božović, Dragan Jovanović i autor.
Odlomke iz romana čitaju: Milica Milša i Neša Surlan. -
Subota, 26.12.1992. u 19 časova PLAVI JAHAČ, Studentski irg 2 KAFE-GALERIJA-KNJIŽAR/. "PLAVI JAHAČ" organizuje veliku novogodišnju i božićnu rasprodaju knjiga svih izdavača, grafika.
Popusi 70-90%.
To su snovi građanina birača, koji će kad tad shvatiti da je za 20. decembar kljukana kao za svinjsku daću. Histerični nerv dnevne politike je još bizarniji. Socijalistička partija Srbije, po onoj narodnoj „Hrani kuče da te ujede“, shvatila je da igrači sa njihove rezervne klupe, bez pitanja utrčavaju na teren i buduća politička scena Srbije i SRJ zavisiće od odnosa SPS i SRS. U svakom slučaju lider Radikala ubuduće neće potezati pištolj na taksiste, već će shodno svojoj važnosti pokušati da razmišlja kao pravi lider. Iz tih razloga biće zanimljiva odluka Slobodana Miloševića posle obećanja koje je, navodno, dao Dobrici Cosiću da neće praviti nikakvu čvrstu koaliciju sa Vojislavom Šešeljom. U personalnom razmešfaju
koji će opet podići temperaturu ispolitizovanog pilebsa, već sad se nagoveštava da će Vojislav Šešelj uzeti jednu od dve funkcije: predsednik Vlade Srbije, ili Ministar savezne policije. Branku Kostiću od srpskih socijalista i radikala je obećano mesto predsednika SRJ, ukoliko Dobrica Ćosić podnese ostavku. Radoman Božović će biti predsednik savezne vlade. Naravno ukoliko mu politički biografi ne uzmu za zlo što je u predizbornoj
| kampanji, otvarajući sve nove
puteljke i ambare zaboravio da otkuje tek renovirani prozor na jednom potkrovlju na Čuburi. Potkrovlje je u vlasništvu neidentifikovanog uzgajivača golubova visokoletača. Kad se ustanovi da su golubovi zapravo prototip letećih Srba, kao nebeskog naroda, to će biti ozbiljna mrlja na biografiji. -
Opozicija nikako da se oporavi od nokauta. Nisu shvatili da SPS nije radnja, već sistem. Premijer Milan Panić je u šoku. On još ne zna u koju zemlju je zapravo došao. Vuk Drašković opet priziva izbore. On zapravo misli da su izbori loto, svake subote u osam uveče. Ako DEPOS bude pravio ozbiljnu analizu svog mršavog uspeha, doći će do zaključka da je platio cenu Vukovom nestrpljenju i da je trebalo saslušati seriozan glas Leona Kojena o istrajavanju na četiri izborne jedinice i ravnopraVnom tretmanu na državnoj TV, što bi izbore odvelo na povoljniji martovski teren. Tek docnije Ivica Dačić je intimno priznao da je SPS tada bio ozbiljno uzdrman, a Milošević je tražio da ne pristanu na manje od šest izbornih jedinica.
Ovako, dogodilo se sve logično, SPS sistem, zajedno sa državnom TV likvidirali su Milana Panića pre izbora.s Ključnu ulogu odigrala je Armija negirajući Panića kao ministra vojnog. Ponovila se 1990. godina, kad je general Kadijević stao na stranu Slobodana Miloševića. Stari dobri scenario. Sve ostalo je stvar tehnike. Uz malo prođe na izborima, sve bi bilo ono što je bilo.
Sve je jasno, samo mala dilema je ostala za Dobricu Ćosića. Šta će on uraditi i da li će pod-
neti ostavku? Nebojša Čović mu”
poručuje da je 63 odsto birača u njegovoj Drenovi glasalo za Miloševića. Oko oca nacije je stešnjen prostor. Otići ili ostati? Ako ostane, ostaće vezanih ruku. Ako ode otići će sa dilemom — gde je to pogrešio. Da li onda kad je došao na ovu funkciju? Verovatno će o tome govoriti u TV obraćanju naciji, o kojem se govorka u njegovom kabinetu.
Ćosićeve muke nisu male. A koje dileme ima Slobodan Milošević? Da li ga muči to da su mu pobedničke čestitke uputili samo Vojislav Šešelj, Goran Hadžić i Mile Paspalj?
LOTO у Метали ада пак Ји СУДЕ PNI