Борба, 01. 02. 1993., стр. 8

Velika „raščišćavanja i čišćenja u kulturi” ı nauci i kao posledica tog stania, uz osnivanje Fonda solidarnosti, bile su teme kojima se razgovaralo na subotnjoj sesiji Beogradskog kruga. Pored gostiju, najuglednijih beogradskih novinara, i brojnih posetilaca skup su, prvi put, „obezbeđivala“ i dva milicionera. — Nainovije čistke nisu nikakvo iznenadenje, iznenađuje samo način na koji su najavljene — izjavom jednog visokog funkcionera SPS. Stalno se govori da je TV država i da oni na to imaju pravo. Naravno, država vrši nadzor, ali oni sada prave partijsku televiziju. Zato ćemo morati da razmislimo o svim oblicima građanske neposlušnosti koje još nismo primenili, konstatovao je Filip David.

Dešavanja u RTS Milica Pešić je ovako pisala: — Očistiti, očistiti, i

samo oćistiti. Očistiti sve, a pre”

ega one koji profesionalizam nisu želeli da podvrgnu ničemu, čak ni „patriotizmu“. Veliko spremanje Srbije počelo je po horizontali i vertikali. Pitanje je, samo, čija su vrata siedeća. _

Dragutin Rokvić je zaključio da je otpor veoma slab, da je kod mnogih zavladala psihoza iščekivania i nada da će se sve zaustaviti, upravo, kod njih, te da je kod mnogih primetno partijsko sektašenje umesro da — kako je rekao — jedikriterijum bude demokratsko i kratsko. Mi smo stalno uzpred pukom demonstracia oni su jako 'nervozni kad

5 im se pruži otpor, što je pokazao ı Srudentski protest, kazao je Rok-

— Stanje u novinarskoj profesiji ikada nije bilo idealno, ali ovo što

Vlajčić. Oni je podsetio da je srpsko novinarstvo započeto u Beču zahvaliujući Grcima koji su bili vlasnici „Novina serbskih“. Istakao je veliku zaslugu braće Ribnikar (Сеsi) koji su došli iz Slovenije i osnovali novine u kojima i on danas raGi. Međutim, u poslednje vreme

vlastima sve više počinju da smeta- |

iu ljudi koji nemaju prepoznatljiva prezimena. Vlajčić je kazao, da ono što se sada dogodilo u RTS, još prošie godine događalo se širom Vojvodine. Jedini cilj toga je da jedan čovek (Božović ili Šainović — svejedno) bude urednik čitavog srpskog novinarstva.

Hari Štajner, predsednik Upravnog odbora Fonda solidarnosti, обамезно је prisutne da je pojedinim novinarima već dodeljena prva novčana pomoć. Štajner je rekao da mu nikada u profesiji nije Diio reže od tog dana kada je raspravijano, i kada su čitana obrazloženja, o tome kome prvenstveno dodeliti novčanu pomoć. Dragoš Ivanović je predložio da se Fond posravi na jednu širu društvenu Osnovu — svuda gde su ljudi ugrože1, ı da se zajedno istražuju putevi daijih akcija.

— Mi smo na Univerzitetu poraženi kao ljudi, rekao je prof. Miladin Životić, uništeno nam je ljudskc dostojanstvo. Da li na tom univerzitetu treba da ostanemo ako пат se ргитајј. samo mrvice. Mi više ne primamo ni jedan časopis 17 sveta, ne možemo da pratimo savremenu nauku. Ja ne znam nikog ko je danas ugroženiji od asistenata na BU. Gotovo 150 hiljada miadih i pametnih ljudi otišlo je iz zemiie, i sada prodaju bižuteriju po mosrovima Praga da bi preživeli. Da ii smo i mi krivi za takvo stanje, ia li smo i mi krivi što ova vlast tri :ura pobeđuje. Ona skupština je ilz skupština nepristojnih, primih ı neobrazovanih ljudi, ovo je ipština opasnih ljudi. Ja se nikaisam bojao smrti, bojim se ponja a ovi ljudi su spremni na zato vas molim da svi razmisliko da im se dalje suprotstano, zaključio je Životić. 6. Кане

OJ (2.

Slebodan Pavlovic

с»

dopisnik „Borbe“ iz Vašingtona

Državni sekretar Voren Kristofer planirao je danas da se protokolarno susretne sa generalnim sekretarom UN Butrosom Galijem i da mu tom prilikom predstavi Medlin Olbrajt, novu predstavnicu SAD u svetskoj organizaciji kojoj je taj položaj doneo i mesto u Klintonovom kabinetu.

Od subote se, međutim, dosta toga promenilo. Neuspeh ženevske mirovne konferencije o BiH svešće taj protokol na najmanju meru. A, Kristofer će — sa Galijem, svojim bivšim šefom iz Karterovih vremena Vensom i nekadašnjim britanskim ministrom Ovenom — preuzeti u svoje ruke balkansku krizu, koja se ove nedelje premešta u Savet bezbednosti UN.

Kopredsednici ženevske konferencije Vens ı Oven sastaće se danas u Njujorku i s ambasadorima 15 zemalja koje sačinjavaju Savet bezbednosti. Upoznaće ih tom prilikom sa svojim izveštajem, a i utanačiti termin vanredne sednice o BiH, koje bi — kako se saznaje — trebalo da sadrži u sredu, uz učešće vodećih predstavnika sve tri zaraćene etničke zajednice. Izetbegović tu ima obezbeđen prolaz (u svojstvu predšednika BiH, najmlađe članice UN), dok Vens i Oven traže učešće u raspravi i za Karadžića i Bobana — kako ni kod jednog od učesnika ne bi bilo di-

leme oko daljeg razvoja događa-.

ja ukoliko tu, na licu mesta, ne dođe do potpunog prihvatanja

njihovog plana, koji će u međuv- ·

remčnu biti pretočen u posebnu rezoluciju Saveta bezbednosti. „Krah petomesečnih mirovnih pregovora učinio je da glavnu ulogu u jugoslovenskoj trage-

diji ponovo preuzmu gospodari rata. Mirotvorcima je ostao poslednji izbor: da lupe pesnicom o sto ili dignu ruke od svega“ rečeno je tim povodom u jednom jučerašnjem komentaru оуdašnjeg Nacionalnog radija, koji predstavlja zajednički imenitelj ocene i iščekivanja koja se čuju posle mirovnog brodoloma u Zenevi.

„Raspao se jedini prekid vatre koji je dosad funkcionisao, između Srba i Hrvata u Hrvatskoj, a raspalo se i jedino savezništvo koje je dosad funkcionisalo, između Muslimana i Hrvata u Bosni. Od toga će koristi imati samo oni kojima je do daljeg ratovanja. A, na tu silu međunarodna zajednica može samo da uzvrati silom — ili da se skloni i pusti da potekne još više krvi“.

Međunarodna zajednica, koja se pominje u ovom komentaru, svedena je u našem slučaju pre svega na SAD, Britaniju, Francusku i Rusiju, kao korektore njihovih inicijativa i angažovanja. U Vašingtonu se zasad ne reaguje na jučerašnje pisanje londonskog „Sandi tajmsa“ o nesaglasnosti Mejdžora i Klintona oko daljeg zapadnog pristupa bosanskoj krizi, ali se ne prenosi ni sinoćni demanti koji je Foriu ofis objavio tim povodom.

Vašington je preko vikenda, zapravo, bio prilično zatečen

Brze Promene: Foren Kristofer

odlukom Vensa i Ovena da se bosansko biti il' ne biti preseče u Savetu bezbednosti. Jer, nova administracija je krajnje uzdržano prišla ženevskom planu koordinatora UN i EZ, a sada će biti isterana na čistac. I — kako se ovde procenjuje — verovatno

dovedena u situaciju da se kon- ·

frontira sa Rusijom, ukoliko ostane pri svojoj osudi isključivo srpske strane za sve nesreće koje su zadesile naš deo Balkana.

Kristofer i Qlbrajtova naći će |

se danas u situaciji da li da u razgovoru sa Galijem, Vensom i Ovenom podrže jedan „defektan plan“ (što je nezvanična reakcija Vašingtona na tri ženevska dokumenta) ili da ga odbace i otvore tim prolaz jednom „dobrom ratu“ koji će posle toga neminovno uslediti. Generalna zamerka-nove administracije je da su predložena rešenja „povoljna za srpske agresore, jer legalizuju

' etničko čišćenje i veštačku pode-

lu zemlje“, a prilično konkretnih primedbi čuje Se od juče i povOdom predloga o formiranju devetočlane prelazne vlade BiH.

BORBA PONEDELJAK 1. 2. 1993.

Predlog ženevskog dokumenta stigao je u Stejt department u petak i prva zvanična reakcija čuće se, možda, danas, posle Kristoferovog, susreta sa Butrosom Galijem. Jučerašnji „Njujork tajms“, međutim, stavio je na papir ono o čemu sc ovde uveliko šuška: „Vens-Ovenov plan je za SAD posebno manjkav zbog toga što „ukida legitimnu vladu jedne međunarodno priznate zemlje“, i zamenjuje je savetom od devet članova u kome bi vlast bila raspoređena

· na Muslimane, Srbe ı Hrvate.

Njujorški list izveštava da je američka misija u Ženevi prenela u subotu te vašingtonske rezerve kopredsednicima mirovne “konferencije, kao i zabrinutost „Zbog intencije da se i najveći deo Sarajeva sa predgrađima takođe podeli po etničkoj liniji“. Karadžićeva prekjučerašnja izjava da će Sarajevo biti stavljeno pod upravu mirovnih snaga UN nije u Vašingtonu zasad naišla na neko veće reagovanje, pre svega zbog toga što se iz nje ne vidi — kako nam je juče rečeno — da li to znači i najavu odluke Republike Srpske da svoje teško naoružanje stavi pod kontrolu „plavih šlemova“.

Nešto više na tu temu znaće se u sredu, za kad su planirane konsultacija Saveta bezbednosti sa kopredsednicima ženevske konferencije ı vođama tri Sukobljene strane u BiH. Sednica izvršnog tela svetske organizaciје — koja ovde dobija ecpitete „popravnog za Ženevu“ i „zaista poslednje šanse za mir u BiH“ — održaće se, kako sada stvari stoje, najkasnije u petak, 5. februara. ODIECI ŽENEVSKIH PREGOVORA O KOSOVSKOM ŠKOLSTVU

Priština. — Od legalizovanja nastave na albanskom jeziku u OSnovnim i srednjim školama na Kosmetu za sada nema ništa. Poslednji ženevski razgovori o rešavanju ovog kosovskog problema, u kojima su, uz međunarodne posmatrače, učestvovale delegacije jugoslovenske i srpske vlade, kao i albanske delegacije sa Kosmeta i predstavnici pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, nauku i kulturu Kosmeta, nisu doneli ni jedan konkretan dogovor, sem onog da se razgovori nastave 16. februara u Beogradu.

Ovo je jedino oko čega se slažu dve kosmetske delegacije koje su učestvovale u ženevskim razgovorima. O svemu drugom, o čemu je bilo reči u Ženevi, imaju sasvim različite poglede. Marinko Božović, pokrajinski sekretar za obrazovanje izjavio je na konferenciji

za štampu da su savezni, republič--

ki i pokrajinski ministri insistirali na postizanju dogovora i kompromisa, ali da je delegacija kosmetskih Albanaca tražila jedino da im se ustupe škole, a da se o spornim nastavnim planovima i programima razgovara kasnije, iako se zna da je to glavna tačka sporenja.

Albanska delegacija u čije ime je izjavu dao Fehmi Agani, takođe ne krije da je insistirala da im se oslobode škole, ali je zahtevala da sc svi isterani nastavnici vratc na

posao. Što se nastavnih planova ı programa tiče, stav albanske delegacije je da je to „pitanje kosovskog obrazovanja“ i da im se u to niko ne može mešati, kao ni u to koje će škole imati, kojih profila i sve drugo Što ide uz to.

Marinko Božović na sve to odgovara da ni u beogradskim razgovorima neće biti nikakvog napretka ako albanska strana, prema dogovoru sa međunarodnim posrednicima, ne da na uvid i usvajanje republičkom ministarstvu za obrazovanje svoje nastavne planove ı programe. Dodaje, da prosvetne vlasti u Srbiji nikada neće prihvatiti da đaci u nastavi na albanskom uče „da su Srbi okupatori i varvari, da je Kosovo okupirano 1990. godine“, kao i to da se Srbija u nekom drugačijem kontekstu i ne pominje, ne čak ni kao sused.

Srpska strana smatra da je dobro što su ovi razgovori održani,

jer je međunarodna javnost videla

ko se za šta zalaže i ko šta (ne) želi i ističe nepristrasna i ncutralnu ulogu međunarodnih medijatora. Na drugoj strani, stav albanske delegacije je da se njihovi zahtevi moraju ispoštovati, a rečeno Je ı to da su ovi razgovori pokazali da je srpska strana primorana da priđe rešavanju problema školstva na Kosovu, bez obzira što aktuelna srpska vlast i režim to iskreno ne žele.

M. Antic

RUMUNSKA REAGOVANJA

Mišllan Petrović, dopisnik „Borbe“ iz Bukurešta

Rumunska TV je upravo saopštila da se na čelu prošlonedeljnog „političkog top-a“ u ovoj zemlji našao „srpski dunavski kamikaza“, tj. forsirano probijanje međunarodne blokade od strane pet jugo-konvoja sa ukupno 38 barži i 2 šlepa, koji su od ukrajinskog pristaništa Reni do našeg najjužnijeg. dunavskog pristaništa, Prahovo, nedozvoljeno i uz ogromne rizike prencli 40.000 tona tečnog goriva. Tokom skoro 7 dana plovidbe ovih konvoja kroz rumunske teritorijalne vode, ovdašnja javnost je danju i noću izbezumljeno pratila sve ono što sc zbivalo oko njih. Napetost je bila ogromna, jer se sa svih strana tražilo da Rumunija (i Bugarska) preduzme „svc mere“, uključujući i silu, kako bi se sprečilo da pomenuti konvoji probiju blokadu. —

Ovde se otvorcno govori i piše da je Rumunija bila podvrgnuta dosada neviđenom pritisku, posebno od strane Vašingtona. Tako se zvanični Bukurešt našao u krupnoj dilemi da popusti pritisku, ili da izbognc da bude uvučen u balkanski požar sa ncpredvidivim posledicama.

Na višc hitnih sednica vlade, na sastancima političkih prvaka sa predsednikom države, tokom „ručkova” sa ambasadorima zapadnih zemalja i ncprekidnih veza sa Savctom bezbednosti OUN podvlačeno jc da je Rumunija ovim izuzetno opasnim zbivanjima dovcdcna u zaista težak položaj. Ona bi htela da dosledno sprovede uvedčnce sankcije protiv SRJ, ali ne može da pribepne sili, jer su kapetani jugoslovenskih brodova toegljača i gurača zapretili da će, u krajnjoj odbrani, zapaliti svoj

teret. Svima je bilo očigledno da bi to izazvalo pravu ekološku katastrofu u gusto naseljenom pojasu duž Dunava. Kada su dramatična zbivanja na eksplozivnom donjem toku velikc evropske reke dostigla vrhunac, na površinu je isplovila još jedna njihova dimenzija, koju su rumunski kamentatori stavili u prvi plan: geopolitička dimenzija. Ispostavilo se da se Rumuni nisu toliko uplašili ekološko-hemijskih posledica nasilnog, oružanog zaustavljanja „plutajućc jugo-bombe“, već toga da primenjujuci silu ne budu iskorišćeni kao „obični detonator“ jedne eksplozije koja bi ratni požar, što već toliko vremena besni na jugo-prostorima, prencla i na rumunsku teritoriju. Taj momcnat čini okosnicu svih ovdašnjih rczonovanja. ' Ugledni nezavisni dnevnik „Adeмагш“ и uvodniku pod naslovom

„Dunav se ne uliva u Atlantik“ pod-

vlači da su oni, koji insistiraju da se Rumunija „gurne u avanturu“, nakon što je ostvareno raščlanjavanjc Jugoslavije, nju „već videli u drugom činu revidiranog i proširenog scenarija napravljenog za istočnu Evropu“. „Nama, Rumunima data je uloga onoga čijim rukama hoće da vadc koestenjc iz Jupo-vatre“, piše dnevnik

' „Kurijerul nacional“, koji odlučno

odbacuje ideju da ckonomski iscrpena Rumunija bude uvučena u rat. „Ne možemo prihvatiti ulogu krvavog žandarma na Dunavu“ — piše ovaj list“ tim pre što se u ovom slučaju radi o jednom susedu sa kojim vekovima živimo bez sukoba“.

aaa AE MNE