Борба, 24. 04. 1993., стр. 13

сар ~ авва

Бред

–.,

AKTUELNO

BORBR SUBOTA-NEDELJA, 24-25_APRIL 1993. GODINE lil

Pupčana vrpca opasnih laži

Srđan Bogosavljević

1 J

Srpska strana u bosanskom ratu ne može da potpiše Vens-Ovenov plan jer je teško oštećena dobijanjem samo 43 procenta, a po principu vlasništva nad zemljištem, kako se tvrdi, treba da dobije 63 procenta teritorije. Isti procenti se prezentiraju i sa drugim argumentom — 63 pro-

cenata se dobija kada se saberu površine”

naseljskih atara u kojima su Srbi u većini. Poreklo oba argumenta nije jasno, ali su širu medijsku promociju dobili u govorima i pregovorima mnogih političkih prvaka, posebno Radovana Karadžića i Dobrice Cosića.

Prava nevolja nastaje kada izrečena brojka pokuša da se dokaže. Podaci o vlasništvu nad zemljištem govore o 51,4 posto zemljišta u privatnom posedu srpskih domaćinstava. Ali, ti isti podaci kažu da je manje od jedne trećine površine Bosne i Hercegovine u privatnom vlasništvu. Tako prvi argument postaje diskreditovan i nerelevantan za dalji razgovor. Drugi argument se može iskoristiti, ali samo da se pokaže da je, na neki način, pod srpskom kontrolom, pre rata i kataklizme u Bosni i Hercegovini, bilo 52,6 posto teritorije. To je više nego što Vens-Ovenov plan daje Srbima i podatak kao takav bi omogućavao jasnu argumentaciju u raspravama O ргоstoru i ustupcima. Međutim, onih 63 koji se pojavljuju na mestima koje ne trpe improvizaciju postaju dokaz srpske grandomanije, neozbiljnosti ili lažljivosti i skidaju diskusiju o prostoru sa dnevnog reda.

Istine radi treba reći i da je srpska strana prihvatila princip podele BiH na provincije i Sarajevo kao zajedničku, te se i trećina površine te provincije mora pripisati njima, tako da izlazi da je Vens-Ovenovim planom pod kontrolom SDS-a stavljeno 44,3 posto teritorije.

2 Zabluda o BiH ima na pretek, a mnoge neistine su medijski izuzetno dobro pro- movisane. Pitanje koridora kao „pupčane vrpce“ nije do kraja objašnjeno, tako da se jako malo zna o predviđenim „plavim putevima“ koji treba da vezuju teritorije iste etničke dominacije, a koji bi bili pod kontrolom UN. Koridor koji se traži Je teritorijalni koridor i svakako je uslov postojanja Republike Srpske kao posebne državne tvorevine, ali ne i nesmetanog transporta hrane i lekova, na primer.

3

Mnopo se priča i o nepravednim podelama prirodnih resursa. Svetska banka i Evropska zajednica su dosadašnju neposrednu ratnu štetu u BiH procenili na čet-

Bože, budi

Đoko Kesić

Tbi su bili istorijski narod. Oni su to

i danas, uz sitnu korekciju, da su ga

== učestale erozije istorijske provere

učinile istorijski naivnim, malo infantilnim. Puna dva meseca oko Srebrenice, kasabe za koju jedva zna i preciznija geografska karta, pripremana je pozornica Za promociju volje svetskih prvaka u bacanju atomske bombe. Medijska kampanja za Srebrenicu, više je podsećala na proizvod visokotiražne holivudske filmske kuće u kojoj nije krajnji cilj sprečavanje kataklizme, klanja i stradanja, čega je tamo bilo u ozbiljnim količinama, već promocija gole sile i nemilosrane demokratije. Svetske televizijske stanice danonoćno su emitovale birane slike iz Srebrenice, tvrdile čak u jednom trenutku da su Srbi ušli u Srebrenicu, sve sa ciljem da se promoviše Rezolucija 820. Saveta bezbednost UN. Srbi nisu ušli u Srebrenicu, ali su uleteli direkino u klopku. Vojna komanda obavešteni tvrde general Ratko Mladić mimo volje Radovana Karadžića, stezala je obruč oko Srebrenice, a svetski mediji su u gradđdanskom ratu tražili

Bumerang balkanskih istina

Sad kad je ceo civilizovan svet pretvoren и ртопутка Srba, Igra sa стјеnicama postaje sve opasnija. Jer, ulrđene Istine poslaju feme||i raspraуа / оајика, а шугдепје пегоите аокаг! о пеогр позп опода Ко ћ је 12-

rekao

rdesetak milijardi dolara. To je ogromna šteta i potrebno je još malo sistematskog razaranja da se dođe do apsolutne nule, a tada će biti jednostavna i pravedna podela — svakome po ništa. Prema postojećem planu podele Bosne, SDS od ukupnih prirodnih resursa BiH dobija pod svoju kontrolu skoro polovinu šuma i obradivog zemljišta, nešto manje od 80 posto ruda gvožđa, četvrtinu rezervi uglja i potencijal za proizvodnju električne energije, a od važnijih prirodnih bogatstava ostaje potpuno bez boksita i glinice. Najnerazumljiviji deo Vens-Ovenovog

plana je najmanje komentarisan. Naime, ~

prema već potpisanom delu plana, vlast u provincijama se deli među pripadnicima nacionalnih stranaka SDA, SDS i HDZ, a ne među pripadnicima tri najveća naroda. Apsurd ove postavke se najbolje očitava u Tuzli, gde ni jedna od ove tri stranke nije dobro prošla na poslednjim izborima. No umesto da vlast tamo dele Muslimani, Srbi i Hrvati iz stranaka koje su osvojile najviše glasova — reformisti i reformisani komunisti, ona se poklanja nacionalnim partijama. Još gore je to što se podela vlasti među nacionalnim strankama sankcionisana sporazumom te se na taj način garantuje njihova prevlast i za budućnost.

4

_ _ILjudi su naše najveće bogatstvo je bio jedan od slogana SKJ. Bez boksita, uglja ili glinice se može, ali bez ljudi nikako. No koliko je i gde su ljudi u Bosni i Hercegovini je teško razlučiti iz izjava zvaničnika. Radovan Karadžić daje izjave u ime deset miliona Srba, a Biljana Plavšić u ime čak dvanaest miliona sunarodnika. Manje je značajno što su se već neki Srbi javili da se na njih ne može računati. Interesantnija je aritmetika koja stoji iza ovih cifara jer je ukupan broj Srba na prostorima bivše Jugoslavije nešto veći od osam miliona. Nešto više od šest miliona ih je u Srbiji, manje od milion i po u BiH, manje od pola miliona u Hrvatskoj. Ostali su rasuti po bivšim jugoslovenskim republikama Sloveniji i Makedoniji. Kad bi se dodali svi Crnogorci i svi Jugosloveni, mada je teško naći opravdanje za ovako sabiranje, i dalje se ne može dostići brojka od deset miliona. Bar dva i po miliona duša nedostaje, pa ostaje da se vidi da li su neki Srbi brojani kao vredniji ili negde postoje taini Sr-

Na rubu nedelje

poštovanje kodeksa ratovanja. Da li bar onoliko koliko su to poštovali američki marinci u vijeftnamskom ratu?

Stradđanja, klanja i pogibije dece, žena i nejači u Srebrenici, Milićima, Konjicu i diljem Bosne i Hercegovine sad mogu da se nastave. Neke od tri suprotstavljene strane u ovoj ludoj zemlji radiće to sa ovlašcćenjem, a neko sa statusom agresora. Kao da neko pre rata nije stanovao tu. Uglavnom, Bela kuća je precizno izvela ovu operaciju i dobila diplomu u UN da kazni neposlušne. Naravno, nije joj stalo do toga da rat na prostorima bivše SFRJ prestane. Čak se ozbiljno trudi da se na Kosovu otvori drugi front. Poznavajući njihovu istrajnost — to će i ostvariti.

Razvijati tezu o istorijski naivnom narcdu nije uputno. Recimo, da se to doslednije može pripisati njegovim političarima. Neki ruski izvori tvrde da je predseanik Republike Srbije Slobodan Milošević pre desetak dana uputio pismo predsedniku Rusije Borisu Jeljcinu, u kojem mu se zahvaljuje na njegovom konstruktivnom držanju i nastojanjima na pravednom rešenju jugoslovenske krize. Naravno, tvrde isti izvori, da je pismo

M. Đerlek

bi. Sledeći logiku kojom je Budimir Košutić od popisom evidentiranih četrdeset hiljada stvorio preko trista hiljada Srba u Makedoniji, moglo bi se od dva miliona stanovnika Makedonije napraviti dva i po miliona Srba.

U istoj televizijskoj emisiji gospođa Plavšić se pohvalila i podrškom milion i tri stotine pedeset hiljada Srba iz BiH, a poslanik SPO Mihajlo Marković je pomenuo milion i dve stotine hiljada izbeglica iz BiH u Srbiji. Zvanično se govori o oko

šest stotina hiljada registrovanih izbeglica,

a špekuliše se sa još par desetina hiljada izbeglica kojima nije do rata, pa su se opredelili za anonimnost daleko od javnih i tajnih regrutnih komisija.

5

Zabrojao se i predsednik Crne Gore, Momir Bulatović. On je izračunao da bi se potpisivanjem Vens-Ovenovog plana aktuelnom broju od 700.000 izbeglica (a ne 600.000!?) pridružilo još 600.000 onih koji po planu treba da ostanu u hrvatskim i muslimanskim provincijama i time se na SR Jugoslaviju svalilo preko milion i tri stotine hiljada izbeglice. No, teško je zamisliti da među izbeglicama koje su sada

upućeno pre Uskrsa i onog trenutka kad su SAD odlučile da na Rezoluciji 820. objave Rusima dokle seže njihov uticaj u kreiranju globalne svetske politike.

akc i naivni političari ovih dana na okrutan način uveravaju se da nema ništa OOvratnije od učestvovanja u događajima koji direktno ulaze u istoriju, koju će već sutra da sriču loši đaci. S tim u vezi, sad kad je vojna intervencija na srpska područja u BiH, možda čak i u Srbiji, realnost, veliko je pitanje kako bi trebala da se zove glavna ulica u Kninu: Milana Babića, Slobodana Miloševića ili Branka Kostića? Kad bi bilo moguće da se ostvari trenutno najveća Miloševićeva želja iz one Bajagine pesme „AJde bože budi drug, pa okreni jedan krug, unutrag planetu“, pa da se tek sad razmatra Vensov plan, Milošević ga za živu glavu ne bi potpisao. Ako je kninskom zubaru za utehu, njegove su šanse u ovoj konkurenciJi najveće.

Da ii upravo gQvo iskustvo navodi Miloševića i Ćosića da ni pod cenu sasvim iZvesne Vojne intervencije ne treba potpisati Vens-Ovenovu kartografiju. Opredeljenje im je, ovog puta, sasvim ispravno. Jedini uslov pod kojim bi to trebalo prihvatiti je širok kOridor sa srpskim područjima u Bosni, koji bi bio pod kontrolom srpskih snaga. To bi, zapravo bila kakva-takva garancija opstanka Srba u dijaspori. I ne samo njih. To je i jedina garancija opstanka Miloševićeve vlasti, koja će i sa tim eventualnim dobitkom u ovim uslovima stajati dosta klimavo.

u Srbiji nisu baš oni koji potiču sa teritorija koje ne kontroliše ili neće kontrolisati SDS. A takvih nije, kao što kaže Bulatović, šest već nešto manje od pet stotina hiljada.

Zapravo, provincija Sarajevo je predviđena kao zajednička provincija, a čak i kad se ona doda svim nacionalnim provincijama Srba je najviše van „svojih“ prostora — 36.4 procenata, za njima slede Muslimani, koji su pogrešno klasifikovani u 30.4 posto slučajeva i na kraju su Hrvati 28.3 procenata onih koji nisu u HDZ-ovoj ili zajedničkoj provinciji. Ukoliko bi se Sarajevo uvek pripisalo „protivniku“ Muslimani bi bili ti koji bi imali na šta da se žale, ovako SDS ima argument koji bi mogao da se koristi u raspravama o korekciji mapa, ali mala i velika preterivanja i od toga prave balkanski bumerang koji se vraća u obliku hladnih konstatacija da se manipuliše sa činjenicama.

Naravno nije srpska strana usamljena u svojim preterivanjima. Rade to isto i predstavnici Muslimana i Hrvata. Posebno je tragična igra brojki kojom manipuliše SDA. Muslimanski lideri govore o dvesta pedeset hiljada ubijenih Muslimana. To bi značilo sedam stotina dnevno. Svakoga dana od početka rata. Razlika između sto, dvesta ili tri stotine hiljada ubijenih je ogromna, ali je tragedija i sramota svaka statistika smrti. Iskustvo sa ovom vrstom preterivanja Jugoslavija ima sa brojkom od milion i sedam stotina hiljada žrtava drugog svetskog rata. Demografske i druge analize i popisi žrtava ne negiraju milion žrtava i to je za malu Jugoslaviju i još manji srpski narod tog doba, a Srbi su bili najveći stradalnici rata, nenadoknadivi gubitak i nesreća koja se mora poštovati. No evidentna preterivanja, pa i pominjanje milion žrtava samo u Jasenovcu, od rasprave o zločinu i žrtvama, prave raspravu o brojkama, a zatim jednom dokazana nelogičnost izrečenog relativizuje i suštinski tragizam istine o smrti.

7

Nesposobnost da artikuliše svoje interese u skladu sa vladajućim odnosom snaga srpska strana jugoslovenske ratne drame pokriva pred sopstvenom javnošću manipulacijama i preterivanjima. Sad kada je ceo civilizovan svet pretvoren u protivnika Srba, igra sa činjenicama postaje još opasnija. Jer utvrđene istine postaju temelji rasprava i odluka, a utvrđene neistine dokazi o neozbiljnosti onoga ko ih je izrekao. Neopreznost sa činjenicama tim više čudi kada iole ozbiljan pogled u brojke izaziva niz asocijacija i ideja za mnogo efikasniju i jeftiniju odbranu srpskih interesa od one koja je na delu.

Bar toliko iznosi cena naivne i osione politike. Šta će se sve dogoditi do ponedeljka 26. aprila (danas je petak 23. april) sasvim je neizvesno. Da li lorgo Oven može da ponudi koridor bez plave UN kontrole? Da li će crnogorska Skupština, zakazana Za SUbotu 24. aprila ostati pri opredeljenju da ponudđeni plan sa plavim koridorom treba prihvatiti. Ako ostane, Momir Bulatović će se kroz izvesno vreme osećati, kao danas S. Milošević spram Milana Babića.

Da li ovakva opredeljenja Crnogoraca može da pomeri neprekidno zasedanje Vrhovnog Vojnog saveta SRJ (Ćosić, Milošević, Bulatović, Kontić i P. Bulatović) u kojem se razmatraju sve opcije, strategije оаБгапе, тодист Коптапарада ! пагаупо potpisivanje ponuđenog plana, videće se već u subotu.

Iznad svih ovih crnih rebusa stoji i ona dilema: Kako će se snage NATO odnositi prema Rezoluciji 820, ako Srbi i potpišu Vens-Ovenov plan? Ili ono što je vrlo realno: ako Srbi ne prihvate ultimatum, hoće li SAD intervenisati bez saglasnosti UN. TO je sasvim moguće. Čak i izvesno. Bela Kuća ne samo da ne voli neposlušne. Nioj je potreban rat, bilo gde u svetu. Neka tinja, samo što dalje od Amerike. Za tako nešto dobro je bilo kakvo objašnjenje. Čak i pogibije Muslimana u Bosni, koji su stradali i njihovom (SAD) sračunatom Voljom.