Борба, 27. 04. 1993., стр. 15
eee aaa
BORBA UTORAK 27. 4. 1993.
BOGOLJUB BJELICA, MINISTAR ZA VEZE SA SRBIMA VAN SRBIJE O STATUSU IZBEGLICA
Komesarijat za izbeglice Republike Srbije produžio Je do 30.
aprila roh za prijavljivanje svih izbeglih lica hoja do sada nisu regulisala svoj status, čime im je pružena još jedna mogućnost da po starim kriterijumima uđu u proceduru za
rešavanje svog statusa i izbegnu sve kasnije neprijatnosti
koje će, nesumnjivo imati. S obzirom na različita tumačenja novih propisa koja stižu sa pojedinih nadležnih mesta, obratili smo se gospodinu Bogoljubu Bjelici, ministru za De-
ze sa Srbima van Srbije u Republičkoj vladi, da pojasni noD
pristup evidentiranju izbeglica.
BORBA: Da Ji novi potezi, vezani za rešavanje pitanja izbeglica, predviđaju neke radikalnije zahvate i šta je u osnovi uzrokovalo potrebu za njihovim donošenjem?
BJELICA: Svima je poznato da izbeglički korpus nije najbolje regulisan u samom startu i to iz brojnih objektivnih razloga. To, naravno, ne znači da tu oblast treba kao takvu i zadržati, već se ona mora urediti. S tim u vezi, već su u toku i pripreme izmene i dopune postojećeg Zakona o izbeglicama. Da bismo čita-
vu situaciju mogli postaviti na ·
prave-osnove mi, pre svega, moramo ustanoviti jasnu ı preciznu evienciju izbeglih lica. Dakle, da bi se uveo nekakav red u ovu oblast, preduzete su najavljene mere.
B: Možete li malo konkretnije ob-
jasniti šta će se dešavati posle sredivanja evidencije izbeglica?
B.B.: Jedan od ključnih ciljeva je da se ravnomernije rasporedi njihova teritorijalna prisutnost, jer nema valjanog opravdanja to što su najviše koncentrisani u velikim gradovima. Mesto za njihov smeštaj ne može više biti sticaj okolnosti ili samo nečiji lični afiniteti. Pitanje izbeglica se mora rešavati u jednom trajnijem smislu, u skladu sa eko-
nomskim potencijalima regiona”
u Srbiji i svih ostalih bitnih elemenata koji opredeljuju mesto zbrinjavanja. Nema sumnje da izbeglice treba adekvatno zbrinuti, ali u isto vreme moraju se sprečiti i pojedinačne zloupotrebe koje bi mogle da stvore u jav-
nosti negativnu sliku o svima njima. U tom smislu KomesariJat za izbeglice, a to će biti i predlog našeg Ministarstva, čitav izbeglički korpus podvrći će analizi. Posle toga će se pristupiti njihovoj relokaciji, naravno u skladu sa pomenutim kriterijumima, i uvek u skladu ı sa ocenama i zahtevima vlada Republike Srpske i Republike Srpske Krajinc.
B: Jedan od zahteva pomenutih vlada bio je i da se vrate spi radno sposobni, dakle vojni obveznici.
B.B.: Sa doslednim utvrđivanjem statusa svih izbeglih lica i odgovarajućih odluka u Republici Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini, a koje se, jasno je, moraju poštovati, mi ćemo na odgovarajući način rešiti i to pitanje. Ja bih čak rekao da i već preduzeti koraci proizvode dejstvo i da je sve veći broj vojnih obveznika koji se prijavljuju nadležnim vlastima i vraćaju izvršavanju svojih obaveza. Normalno, i niz paralelnih aktivnosti, doprineće rešavanju ovog problema na adekvatniji način, uz ubrzanu aktivnosti Republičkog ko-
Posebno pitanje
\
Problem izbeglih lica iz Slovenije i Hrvatske, sa onih područja i mesta van Republike Srpske Krajine, nameće se kao posebno pitanje. Važno je reći da ti progonjeni ljudi u postojećim okolnostima i odnosima ne mogu računati sa povratkom ili bar ne tako brzim povratkom, pa se njihovo zbrinjavanje mora ·rešavati u jednom trajnijem smislu, ali takođe u skladu sa poznatim kriterijumima: teritorijalnim i ekonomskim, kaže ministar Bjelica. mesarijata za izbegiice, vlada RS i RSK, kao ı odgovarajućih institucija. B: Pored izmena Zakona o izbeglicama, ima li još nehih mera koje će se preduzeti?
B.B.: Ima. najpre i sam Komesarijat za izbeglice mora da doživi reorganizaciju, jer u sadašnjem obliku ne može da valjano odgovori zadacima. Oko, maksimalno pedesetak ljudi, koliko radi u njemu, ne uspeva da izdrži teret kojim ga „hrane“ ljudi sa terena
i punktova. Tako će se, recimo, smeštajem izbeglica ubuduće baviti postojeće institucije: Crveni krst, centri za socijalni rad i organi uprave, naravno na unapred utvrđenom teritorijalnom principu. Takvu meru uskoro bi trebalo da donese naša Vlada ili Skupština. Istovremeno, zbog sličnog stanja, i u humanitarnoj aktivnosti preduzeće se odgovarajući potezi. Za te svrhe će se formirati odgovarajući državni organ kako bi se unelo malo više reda u ovu oblast i izbegle situacije da neke oblasti humanitarno budu prepokrivene, a druge jedva dotaknute. M. Jankovic
SONJA LIHT, SOCIOLOG, O SANKCIJAMA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE
Milena Dražić
U organizaciji Univerziteta Notr Dam i Instituta Džona B. ·
Kroka za istražipanje međunarodnog mita, u američkom gradu Gošen (Indijana) nedavno je odižana trodnevna konferencija na Rkojoj se govorilo o propustima, namernim greškama, nedorađenostima sankcija, voluntarizmu i real-politici članova UN, o dvuostruhim standardima velihih sila... Naš jedini učesnik na ovom skupu bila je Sonja Liht, sociolog, kopredsednih Helsinškog parlamenta građana i direhtor Soros fondacije za Jugoslaviju. - =
U svim raspravama na ovoj Копferenciji teoretičari i eksperti imali su često na pameti, ili su direktno pominjali ovaj našo prostor. Ipak, kaže Sonja Liht prvi pravi objekat sankcija je Irak, tako značajan za američku politiku. Tamo su, iskristalisalo se u raspravi, suprotstavljene sankcije, kao nenasilni akt, real-politici, koja je jasno stavila do znanja da je iskoristila sankcije kao pretekst za vojnu intervenciju. — U više navrata je nastavlja Sonja Liht, ponavljano da sankcije nemaju jasne ciljeve. uvedene su zbog jedne stvari, a zadržane zbog druge; ciljevi su im nedovoljno određeni, široko su i nedefinisano postavljeni, da bi se koristili kako kome odgovara; instrument su real-politike, a ne mirnog razrešenja sukoba; od njih strada široka populacija, a ne režimi protiv kojih se uvode. I na planu primene, sve govori u ovom smislu.
Nepromišljeno kaznjavanje
„Jugoslavija kao paradigma budućih sukoba u ovom delu sveta“ naslov je rasprave (kao deo knjige koju priprema) Amerikanka Suzan Vudvord, koja je, sa Sonjom Liht, govorila o sankcijama u našim prilikama.
— Suzan kao izvanredan poznavalac našeg sveta, pronašla
je dva osnovna prauzroka ove krize — duboku ekonomsku krizu i kolaps države. I ona i ja podvukle smo ogromnu odgo-
vornost međunarodne zajednice”
i neuviđanje da kolaps države kao aparata i zajednice u ovakvim ekonomskim okolnostima može dovesti samo do ovakvog konflikta. Suzan je Jugoslaviju upoređivala sa Sovjetskim Savezom i pronašla mnogo više sličnosti nego razlike, što vodi oče-
„kivanju da se jugoslovenski su-
kob može gledati kao paradig-
velika sila kroji
grešnoj političkoj. pretpostavci da će, ukoliko se pogorša ckonomska situacija, dovesti do smanjenja političke krize. Amerikanka je izrazila sumnju da su sankcije, tako jednoznačne, mogle da funkcionišu.
Lihtova smatra da su mogle, da su neophodne, ali su upotrebljene, ne samo u Jugoslaviji, na krajnje nepromišljen način, kao metod nedifirencirane represije. — Pogoršanje ekonomskog stanja dovodi do rađanja sve većeg straha i apatije među stanovništvom, do sve veće zavisnosti od režima ukoliko su presečene sve mogućnosti ekonomski normalne egzistencije, ali ne i putevi kojima politička elita i novonastala ekonomska mafija izvlače novac iz zemlje — smatra Sonja Liht. — A to je bilo lakše sprečiti nego uvoditi sankcije.
Te mere pogađaju sve koji žele
ekonomske promene, nezavisne medije pre svih, pa je Komitetu
li e ме, e.“
Blibi za „pešćanu oluju'
Predstavnici Stejt dipartmenta i danas brane vojnu intervenciju u Iraku tezom da su sankcije bile tek prvi korak, a da se Husein nikada ne bi povukao iz Kuvajta da nije bilo „peščane oluje“. Dejvid Rojter, predstavnik Stejt dipartmenta na ovom skupu, suprotstavljao se i tvrdnji da je osnovni cilj sankcija bio uklanjanje Sadama Huseina, premda je i predsednik Buš to rekao nebrojeno puta. Po njemu, cilj je bio kažnjavanje Iraka zbog agresije na.Kuvajt i povlačenje iz Ku„vajta, a sankcije su zadržane zbog „osnovane sumnje da Irak radi na proizvodnji oružja za masovno uništenje“. И IZ
ma budućih sukoba. Pogotovu što međunarodna zajednica i na drugim mestima pokazuje veliku nesposobnost razumevanja sukoba i pomoći u razrešenju kaže Lihtova.
Vudvordova je, nastavlja naša sagovornica — kao retko ko pronikla u suštinu da sankcije nisu uspele zato što su uvedene
prerano, što su izgrađenc na po-"
UN za sankcije trcbalo pola godine da shvati koliko je to kontraproduktivno. Dalje, istog meseca kad je priznata Republika Hrvatska, znalo se da su njene vojne sile u Bosni. Onda je bilo normalno da se sankcionišu sve strane u sukobu, naročito one sa strane. Dakle, ne samo Srbija, Crna Gora, Hrvatska, već i oni koji su kršili embargo na oružje,
pri čemu se najčešće pominjala Nemačka.
Kako je moguće — pominjano je često — da je zemlja pod sankcijama, ili joj se preti njima, kao Severnoj Koreji, jer krši ugovor o neširenju nuklearnog oružja, a SAD ga testira? Ili, Irak i Jugoslavija se kažnjavaju za kršenje rezolucija Saveta bezbednosti, a Izrael ne?
Dupli standardi
Fascinirala me je otvorenost nekih ljudi, kojima više nije potreban nikakav alibi da prikriju kako im međunarodne organizacije služe kao sredstvo real-politike. S tim se, otvoreno kažu, mora računati. Sankcije postaju jedan novi metod nametanja jednog modela ponašanja kao apsoluta. To se čak i ne brani retorikom koja je bila speacifična za dosadašnji bipolarni svet, već ogoljeno, sa tezom da smo veliki i da nam niko ništa ne može. Stvara se nova atmosfera u kojoj se politički pritisci ne pokrivaju nikakvim alibijem, već se bez zazora govori o golim političkim interesima jedne sile koja će ih artikulisati — ako treba i naspram celog sveta. To po-
gađa čoveka koji razmišlja o budućnosti planete — kaže Lihtova. — Amerika će svuda da nameće volju samo zato što je jača, a u svim zemljama vidiš rađanje malih diktatora, totalitarnih nacionalnih režima protiv kojih zbog toga nećeš imati argumenata da se pozivaš na moral.
U ovom smislu, svedoči naša sagovornica, bez zazora se govori o novom svetskom poretku kao o poretku sa apsolutnom, globalnom silom koja nameće svoje stavove 'iz real-politike. Oni koji odbijaju da prihvate to kao novi svetski poredak, imaće razornije posledice od samog
hladnog rata. =
— O sankcijama deo učesnika je govorio da moraju da budu sveobuhvatne, brze i kratke, drugi deo da su parcijalne, jasno ciljno usmerene, ali svi do jednog smo se složili u jednom: mora se znati kad je kraj. Najopasnije je da se zavode, a da se automatski produžavaju bez istinskog obrazloženja. Ja nisam protiv sankcija, ali vrlo je važno da budu mehanizam politike mira. A to će biti samo ako se ukinu dupli standardi i ukoliko sankcionišu sve poteze vlada koje ugrožavaju ljudska i manjinska prava i sve koji ruše međunarodne ugovore za mirna rešenja. Na primer, SFRJ je trebalo da dobije sankcije zbog nasilnog ukidanja autonomije KOosova, ali nisu bez sankcija smeli proći ni oni koji su nasilno menjali granice i rušili helsinške ugovore. Da su sankcije svuda sankcionisale, bio bi to put da se ne dođe do ovakvih sukoba danas kod nas, a sutra možda i u bivšem Sovjetskom Savezu smatra Sonja Liht.
Рана O ITS KSS IAA