Борба, 27. 04. 1993., стр. 7

по и пер

"ВОКВА | UTORAK 27. 4. 1993.

VUK DRAŠKOVIĆ [SP0}

Pogubit

Milošević.

Odluka Skupštine u Bijeljini ljudski je neodgovorna, po Srbe u Bosni i Hercegovini samoubilačka, a po Srbiju, Crnu Goru i ceo naš narod, više nego katastrofalna — kaže, u izjavi za „Borbu“, predsednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković.

Trebalo je, samtra on, potpisati Vens-Ovenov plan, pogoto„vo zbog toga što su širom OtVOrena vrata za dorađivanje i prerađivanje toga plana nakon uspostave mira. Ta činjenica, koja je ključna, sakrivena je od poslanika u Bijeljini, kao i od građana Srbije i Crne Gore.

— Gospodin Karadžić se nije uplašio posledica Vens-Ovenovog plana — kaže Drašković nego ga je uhvatila panika od mira. Zna da će mir suditi ratu i da će se svi ratni huškači i poglavice naći na klupi za prvooptužene. O kakvoj to „Velikoj Srbiji“ priča Radovan Karadžić? — pita se Drašković. — U Herceg-Bosni je danas 800 hiljada Srba manje nego što ih je bilo pre godinu dana, kada je Karadžić rešio da im donese sreću. Od projekata njegove nacionalne sreće pobeže u beli svet sva mlada, školovana i evropejska Srbija. Sve što hoće da živi, sve što neće da se pretvori u duh mržnje, beži glavom bez obzira od suludih ideja gospođe Plavšić, koja, napirlitana i sveže doterana kod prestoničkih kozmetičara i frizera, iz beogradskih TV-studija, poziva na izginuće šest miliona Srba za projekat njene „Velike Srbije“ pretvorene u groblje.

— Gospodin Karadžić — nastavlja predsednik SPO — baca laž u oči srpskom narodu i čitavom svetu, tvrdeći da pravoslavni, Muslimani i katolici u Herceg-Bosni ne mogu živeti zajedno. Mogu, jer ti nesrećni ljudi,

VOJISLAV KOŠTUNICA (DSS)

Ртефомоге fre

паун: — Od Londonske konferencije do danas Milošević i Ćosić bili su tvorci politike bosanskih Srba koliko i Karadžić, ako ne i više od njega. Tom nacionalističkom politikom izgubljeno je nekoliko dragocenih meseci tokom kojih je trebalo pregovarati polazeći od realne procene srpske pozicije u svetu i ne potcenjujući pretnje međunarodnih činilaca“, kaže se u izjavi za javnost Vojislava Koštunice, predsednika Demokratske раке Srbije, dostavljene „Borić. — OCosićevo, Miloševićevo i Bulatovićevo pismo Skupštini Republike Srpske jasno pokazuje da su Milošević i Ćosić, u poslednjem trenutku, napustili ovu politiku, ali i da u razBovorima sa Ovenom nisu dobili neophodne ustupke za srpsku stranu. Mape neće biti menjane, posebno ne na važnim područjima Posavine i Istočne Bosne, pa

izbeglice, žive zajedno širom Evrope i Amerike. Mogu oni živeti zajedno svuda tamo gde nema Tuđmana, Miloševića, Izetbegovića i njihovih televizija i vojski.

Tačno je da su hrvatske i muslimanske ustaše počinile genocid nad srpskim narodom u Drugom svetskom ratu. Ali, pita Drašković — zar nije tačno i to da su Srbi, koji su bili u partizanima, u tom istom Drugom svetskom ratu, poubijali više od 200.000 Srba i ubili ništa manje srpskih sveštenika nego ustaše. Po Radovanu Karadžiću, nastavlja predsednik SPO, potomci partizana i njihovih žrtava ne mogu živeti zajedno, pa je i ovde u Srbiji potrebno pristupiti projektu međusobnog istrebljenja i čišćenja.

— Uveren sam da gospodin Karadžić sve ovo zna i da ne veruje u ono što govori — kaže Drašković. — Nešto drugo je u pitanju. On hoće da bude šef države, predsednik Republike Srpske, pa makar u toj Republici Srpskoj ne bilo nijednog Srbina osim njega koji će da, državom bez Srba, upravlja iz Beograda. e Kako Vam se čini najnoviji sukob između Miloševića i Karadžića? — Nikakvog tu sukoba nema. Reč je o providnoj režiji. Da su

srpske teritorije i dalje ostaju nepovezane a stanovništvo bez dovoljno jemstva protiv muslimanske i hrvatske agresije. U pismu se samo neodređeno govori o dobijenim „razjašnjenjima i preciziranjima“, i o „razumevanju“ za srpske zahteve. Ovakva politika je zapravo doživela dvosstruki poraz: bosanskim Srbima nije omogućila minimum sigurnosti, a građane SR Jugoslavije izložila je još težim sankcijama, kaže Koštunica.

— Umesto da panično produbljuju jaz između SRJ i bosanskih Srba, kao da to može dovesti do ukidanja sankcija, Milošević i Cosić morali bi sledećih dana da sa njihovim predstavnicima formulišu minimalne srpske zahteve i podrže ih u pregovorima koji će se svakako nastaviti, uprkos novim pritiscima ıneđunarodne zajednice. Male izmene mapa, kojima bi se povezale teritorije dodeljene Srbi-

PREDLOG POSLANIKA NOVE DEMOKRATIJE • Pismo kao delercicije

Poslanici Nove demokratije u Veću građana saveznog parlamenta (Miroslav Stefanović) i Skupštini Srbije (Dušan Mihailović) podneli su dvema skupštinama predlog za donošenje odluke po hitnom postupku kojom bi se pismo Dobrice Cosića, Slo-

bodana Miloševića i Momira Bulatovića Skupštini Republike Srpske usvojilo kao deklaracija parlamenata Srbije i Jugoslavije. Time bi se Srbija i SRJ, prema poslanicima Nove demokratije, Jasno odredile za mirno rešavanje krize.

gospoda Milošević, Bulatović i Cosić, pre nekoliko dana, istupili na televiziji i objasnili narodu zbog čega treba potpisati Vens-Ovenov plan, da su argumentovano kazali šta sve potpisom dobijamo i šta sve odbijanjem potpisa gubimo, siguran sam da bi odluka poslanika u Bijeljini bila drugačija.

Ovako, Milošević je nastavio svoju igru podvale. Zapadu se predstavlja kao mirotvorac i čovek koji je za Vens-Ovenov plan ali ga, eto, Srbi iz Bosne i Hercegovine ne slušaju.

S druge strane, gospodin Milošević jedva čeka pooštravanje sankcija protiv Srbije i Crne Gore. Zašto? Zbog toga što će sada da se uvede ratna privreda, ratno snabdevanje i ratna uprava. Narod će da postrada, ali će zato Milošević lično da bude čvršći nego ikada.

e Kakva po Vama može biti uloga opozicije u novonastaloj situaciji?

— Ne pričajte mi o opoziciji. Ne bih rekao da ima mnogo onih koji se protive režimu, jer da ih ima mnogo čuli bi se ovih dana i oglasili bi se zahtevom da se Vens-Ovenov olan potpiše. Umesto toga, gotovo cela opozicija, a nažalost i neki stranački lideri iz DEPOS-a, palili su vatru da se plan ne potpiše. Umesto da budu odgovorni i razumni, oni su uglavnom šešeljisali. Valjda im se pričinilo da je ovo kao poručena prilika da ušićare na činjenici što se SPO jedini založio za potpisivanje Vens-Ovenovog plana. |

e Za potpisivanje su bili i nestranački ljudi iz DEPOS-a.

— Nestranački ljudi u DEPOS-u su spasili svoju intelektualnu čast, a i čast većine našeg naroda koji je za mir, ali se ne usuđuje da to kaže.

ma, i dodatne institucionalne garantije za srpsko stanovništvo van srpskih provincija, nisu velika cena za prestanak rata i početak kakvog takvog normalnog života.

— Međunarodna zajednica

ne bi trebalo da zaboravi da je'

već menjala Vens-Ovenove mape da bi dobila potpis muslimanske strane; slične promene, kojima bi se uvažili interesi bosanskih Srba (pre svega u Posa-

vini i Istočnoj Bosni) najsigurniji ·

su put do mira, a samim tim i do ukidanja svih sankcija protiv SRJ, kaže, na kraju, Vojislav Koštunica.

ZORAN DJINDJIĆ (DS)

Р'ата trebalo je орао,

Demokratska stranka bila је protiv potpisivanja ranije ponuđenog Vens-Ovenovog plana jer je sadržavao neke strateške odluke. Najvažnija je bila da među srpskim provincijama i sa SR Jugoslavijom ne postoji veza. To načelo je napušteno i tu je došlo do ustupaka. Dozvoljavanje veze između srpskih provincija i SR Jugoslavije ima i simboličan značaj jer je time lord Oven korigovao svoju raniju izjavu da je cilj plana da se Srbi iz Bosne i Srbi iz Srbije razdvoje. Smatramo da je time i koncept suprotstavljanja Velikoj Srbiji napušten, a to suprotstavljanje se iskazivalo kao sprečavanje povezivanja srpskih teritorija.

Zbog toga, novu verziju plana, usaglašenu posle pregovora u Beogradu, uz koridor pod kontrolom „plavih šlemova“

najveroyatnije ruskih, trebalo je

potpisati. To jeste minimum za

srpsku stranu, ali u ovoj prilici prihvatljiv radi nastavka pregovora u kojima je moglo doći do nekih novih izmena plana. Odbijanje potpisa praktično ostavlja Srbe izvan toka mirovnih pregovora i omogućava međunarodnoj zajednici da prema srpskom narodu, u Bosni, a i prema Jugoslaviji primenjuje sve mere, pa i one najdrastičnije.

Neprihvatanje ovakvog plana od strane Srba u bivšoj BiH slabi poziciju SR Jugoslavije u svetu, što znači da će ona u mnogo manjoj meri nego do sada moći da pomogne Srbima u bivšoj BiH, kaže u izjavi za „Borbu“ predsednik IO „Demokratske stranke dr Zoran Đinđić komentarišući odluku Skupštine RS u Bijeljini.

— Pod pritiskom realnosti Miloševića autistična pozicija se otvorila, Karadžićeva pozicija je ostala zatvorena. Njih dvojica su

MIRKO JOVIĆ [SN0} U замехт о

Predsednik Srpske narodne obnove, Mirko Jović, kaže da će referendum u Republici Srpskoj dokazati legalitet i legitimitet pregovarača bosanskih Srba, ali će se, sa stanovišta međunarodnih odnosa snaga — pokazati sasvim beskorisnim.

— Iznenađeni smo što rukovodstvo Republike Srpske ne

Novu verziju |

TT ЈУ

2;

= 15 5 = ЕЗ 2 2 1 Ен S 3 “>> 5 35 5 ЕЈ ЕУ ЕУ | 4 4 5

2272

komunicirala na talasu „mi na jednoj, a ceo svet na drugoj strani“. Ali, Miloševićeva blizina svetskim centrima moći, posete svetskih ambasadora, Vensa, Ovena i drugih, dovela je do njegove metamorfoze. Karadžić je

_u nenormalnoj poziciji, ratnom

okruženju, i on ima drugačiju predstavu o svetu nego što je ima Milošević koji je u mirnom okruženju. Mi smo se nadali da će realizam da pobedi na obe strane. Milošević je političar koji u poslednjem trenutku, kad VOZ Već kreće, uskače u taj voz. To je već nekoliko puta učinio.

Naš prigovor je, ne što je uskočio u taj voz, nego što ranije nije verovao u vozni red, ušao ranije i za sebe i za nas našao bolje mesto, objašnjava Đinđić.

Šešelj je bogomdan da bude zagovornik svake iracionalne pozicije. On je uveren da može da sruši Miloševića posredstvom Karadžića, ali to je zbog toga što ima svoj paranoični svet i pogrešno procenjuje odnos snaga. On je balon naduvan od strane RTV Srbije i biće izduvan onoga trenutka kad mu se Milošević približi sa upaljačem. A to je ovaj trenutak. Samo od Miloševića zavisi da li će Šešelj politički preživeti ovu sedmicu ili neće. Ako proceni da mu je u interesu da održi kontakt sa srpskim liderima u Bosni i ne objavljuje otvorenu konfrontaciju, ophodiće se u rukavicama i sa Šešeljom. Ako proceni da mu to nije u interesu, onda će on počistiti Šešelja jednim potezom. Odnos između Kardžića i Miloševića Đinđić procenjuje da je Miloševićeva pozicija veoma jaka. Ako on zavrne slavinu Karadžić se suši u svakom pogledu.

Po Đinđićevom mišljenju, pismo trojice predsednika jeste u mnogo jasnijom situaciji, nego što je to bio slučaj kod Babića, jer je „Babić bio u pravu, za razliku od Karadžića“. Ovo pismo nije došlo prerano kao u Babiće-

· vom slučaju, nego je došlo sat

vremena pre isteka roka. Objavljivanje tog pisma oduzima svaku mogućnost dvostruke igre, da Milošević potajno želi ono što Karadžić radi. Više nije ni važan motiv, da li je iskreno ili nije. Ono je javni dokument, i ono je barometar odnosa izmeаи Karadžića i Miloševića, OCECnjuje Đinđić.

5 Неа ће

uđe u direktne pregovore, možda čak i u savezništvo, sa Hrvatima u Bosni. Trebalo bi, zajedno sa Hrvatima zauzeti sve one gradove oko kojih se sada bore Hrvati i Muslimani i tako svetskoj zajednici izbiti iz ruku argument da je Alija Izetbegović jedini zvanični predstavnik Bosne u pregovorima, kaže Jović.