Борба, 25. 10. 1993., стр. 18

7. JUL: ŠESNAEST SATI USVAJANJA BRIONSKE DEKLARACIJE

BORBA PONEDELJAK 25. 10. 1993.

l 4, [118 ]5]---=5--" презире нар изрезани ритму

:SIĆ: KAKO 5МО SRUSILI JUGOSIAVIJU

Najteže pitanje — granica — Gubitak poverenja u institucije — Deklaracija prihvaćena konsenzusom — Hrvatska traži posmatrače — Evropska zajednica uslovljava ekonomsku pomoć

„Sloveniju niko ne zadržava“

Otvarajući sastanak (rekao sam: „Radni dogovor, da bismo prebrodili sporne točke koje sami nismo mogli riješiti“), što će potrajati do 16.20 sati, podsjetio sam da sve što činimo, činimo u međusobnom nepovjerenju, a morali bismo, prihvaćajući tromjesečni moratorij, organizirati se tako „da sistem funkcioni-

а

та .

Markoviću sam predložio da „sistematizira točke o Kkojima smo neformalno razgovarali, a sutra ćemo ih i formalno raspraviti na sjednici Predsjedništva“.

Marković je prethodno obavio razgovore i Ss trojicom ministara, da bi saslušao njihove ocjene slovenskih sta-

trebaju ih potvrditi sve inslti tucije u zemlji.

DRNOVŠEK: Nije tako. MARKOVIĆ: Moraš se izjasniti jesi li ti ovdje Slovenija. DRNOVŠEK: Hoću, izjasnit ću se. -

MARKOVIĆ: Igraš ulogu koja bi zahtijevala da te odstranimo, ako negiraš dogovor kojeg je prihvatila jugoslovenska strana.

MESIĆ: Nećeš ti njega odstraniti, član je Predsjedništva. >

MARKOVIĆ: Znam, ali bi ovdje morao biti konstrukti-

van.

DRNOVŠEK (Markoviću): Moraš iskreno prenijeti ono što smo razgovarali. MARKOVIC: Da li je točno ono što sam rekao?

Kostić nije neophodan

Odmah poslije haškog zasjedanja, troika (Hans van den Broek, (Hans van den Bruk) Jacques Poos (Žak Pos) i Joao D. Pinheiro (Žao de Pinjeiro) je — formalno na la u Jugoslaviju. Najavljeni su 6. srpnja, kada sam ja sugovornici biti samo Makrović i Lončar, te — bunim uz Hrvatsku i Sloveniju — predsjednici 6. srpnja) Van den Broek je zatražio i prio ništa protiv da bude prisutan i pot-

poziv savezne vlade — doputova: bio u Zagrebu. Mislilo se da će im dući da se radilo o pitanjima usko veza Tuđman i Kučan. Ali u subotu prijepodne ( sustvo predsjednika Predsjedništva „a nemam predsjednik“. Tada mi je rečeno da će biti pozvani i gospoda Tupurkovski i Bogićević, zaduženi od Predsjedništva za kontroliranje ostvarenja naših zaključaka. Dogo-

voreno je da se razgovori vode na Brijunima. Slava ovog otočja u svjetskim razmjeri-

ma još nije potamnjela.

Bilo je već minulo podne kad sam od beogradskog, sajvetnika zatražio da pro- · nađe dr Kostića i da ga obavjesti o predstojećim, sutrašnjim, raz mana ma: „Zajedno dođite od 8 sati ujutro!“ Međutim, s Kostićem se nikad ništa nije moglo telefonskih razgovora, jedva je pronađen negdje u Crnoj Gori. Dolazi, kaže, samo neka mn se osigura avion do Beograda. Nepun sat lije konzultiranja na liniji

riješiti jednostavno. Posle dvosatnih

kasnije, kad je prijevoz već bio organiziran, vjerojatno pos а Titograd — Beograd, mom je savjetniku rekao (ne meni, jer navodno, nije sve u redu s vezama u Zagrebu) da će doći samo u slučaju „da bu republike“, dakle, dr Jović. Kad mi je to preneseno ležerno sam m kabineta u Beogradu — poručio:

„Ni prisustvo gospodina Kostića nije neophodno!“ )

_ ___Kostić će, uobičajeno, redovito učiniti suprotno od mog prijedloga. Pa kad mu je rečeno da nije neophodan, odmah će shvatiti da bez njega ne može — i doći će.

а O LO a S S ——————~

vova, i sa Slovencima, da bi utvrdio njihov pristup deklaraciji. „Složili smo se“, kaže Marković, „da ćemo u predstojeća tri mjeseca tražiti rješenje miroljubivim, demokratskim putem, bez upotrebe sile, a da se nakon tri mjeseca ,provedu dOgOVOTena rješenja uz garancije da se ni tada ni jedno pitanje neće rješavati ratom...

Najteže je pitanje — granični pojas. Treba uspostaviti stanje u karaulama u tzv. zelenom pojasu, koji iznosi 100 metara, kakvo je bilo do 25. lipnja, a u naredna tri mjeseca primijeniti europske granične standarde...“

Duel Marković — Drnovšek

Jacauesa Poosa je zanimalo „je li to dogovoreno sa Slovenijom“, na što je izbila rasprava: MARKOVIĆ: Ovo je preliminarno dogovoreno sa Slovenijom, a jugoslovenska strana je ove stavove prihvatila i

DRNOVŠEK: Ne, to nije toč-

no.

DR KOSTIĆ: Također mislim da nije točno; Slovenci nisu dali saglasnost. MARKOVIC: Nisam ni kazao da je dana saglasnost. DRNOVŠEK: Nije dana ni preliminarna suglasnost. Ova pitanja su ostala otvorena. MESIĆ: Riječ je samo o otvorenom prijedlogu. MARKOVIĆ: Nismo imali vremena završiti raZgOVOT. Problem sa strane Slovenije nije akceptiran. Može li se tako reći?

DRNOVŠEK (govori engleski): ...To su prijedlozi federalne strane. Zbog kratkoće vremena ovo pitanje nije raščišćeno do kraja. Bit će neophodno tijekom dana održati još jedan sastanak delegacija federacije i Slovenije... Budući da je trojka imala gotov tekst deklaracije, Broek je smatrao da bismo se „trebali dogovoriti o određenim

razgovorima na Brijuni-

de i jedan predstavnik najveće u — i opet preko

principima kojima ćemo se rukovoditi u mirnim pregoмогшта“, Е

Мерометепје о то џаје

Bogić Bogićević je trojku podsjetio na njihove stavove iznesene prije tjedan dana u Beogradu, odnosno na „garancije“: Naža-

_ lost, dogovoreno nije učinjeno.

Pa kako to drugačije tumačiti, nego da nekim involiranim stranama odgovara konflikt i da se ne želi mirno rješavanje našc krize. Različito tumačimo paket mjera... U ime mira, predlažem da čvrsto ostanete pri svojim garancijama, jer od 1. jula nema nove realnosti u Jugoslaviji... U prestojeća tri mjeseca neophodno je da funkcioniraju i SIV i Skupština Jugoslavije...“.

Van den Broek reagira mišljenjem da, „ukoliko postoje razli-

ke u Predsjednidštvu i saveznoj vladi, unutar njih i među njima, onda nemamo povjerenja ni u funkcioniranje drugih saveznihz institucija, iako, naravno, trebaju funkcionirati regularno i na osnovi Ustava“.

Drnovšek je s takvim mušljenjem suglasan...

Dr Kostić, tvrd, zagledan u sebe u jednom od ogledala, ima „krupne rezerve u uspješnost paketa od tri točke“ (beogradski dogovor), jer „suštinski problem nije izbor gospodina Mesića za predsjednika, nego su to drugi problemi: ni prva ni druga tačka nisu realizovane. Armija se, eto, povukla u kasarne, a TO Slovenije je odmah zaposjeo granicu. Kasarne su u Sloveniji u okruženju. Prekid vatre se ne poštuje. Ima novih ranjenih oficira i vojnika. Zarobljenici još nisu pušte-

ni.." Kruni raspravu tumače-

njem: „Najveći dio naroda Jugoslavije nije spreman da po svaku cijenu zadržava bilo Sloveniju, bilo Hrvatsku, bilo koju republiku na silu u Jugoslaviji.“ Istovremeno, pak, iako se poziva na pravo na otcjepljenje („narod nije spreman da po svaku cijenu zadržava...“), pred trojkom se zalaže da Predsjedništvo

„sjutra mora da donese odluku da se svim raspoloživim sredstvima brane granice, odnosno da se zaštiti integritet zemlje“.

U istom sastavu kao i u podne, okupili smo se dvije minute prije 22 sata. Ovoga puta s nama su i delegacije Slovenije (Milan Kučan, Franc Bučar, Lojze Peterle ı Dimitrije Rupel). i Hrvatske (dr Tuđman i Hrvoje Šarinić)...... Uto smo dobili prijevod zajedničke deklaracije o mirnom razrješenju jugoslavenske krize, pa sam „dao petnaestominutnu stanku. Poslije čitanja, prvi se javlja Ante Marković. Kao i Van den Proek, smatra da je tekst „ozbiljan napor da se nađe rješenje za izlazak iz krize demokratskim putem i da se u tromjesečnom periodu dogovorimo o budućnosti zemlje“. Ima ı Ante Marković primjedbi na neke formulacije, ali „nije bilo vreme-

Dogovori bez dogovora: Jedan od jugoslovenskih susrefa na WFRU UZ „evropske frojke? :

na za precizniji dogovor“. Pitanja dijeli po nadležnostima: Skupština, Predsjedništvo, Vla-

·da, što znači da će „trebati ići na

te organe“. Inače, za njega je deklaracija prihvatljiva; „nema razloga za rezerve“.

Predlažem da deklaraciju pri-

·hvatimo konsenzusom već i sto-

ga Što „suštinu prihvaćaju svi“, a kasnije „tumačiti ove dokumente možemo mi koji smo ih donijeli“. Molim: „ako sada idemo u proceduru, napravili bismo veliki posao, jer ulazimo u mirni peпод“. Уап деп Вгоек је па to zatražio konsenzusno prihvaćanje aneksa sa šest točaka (modaliteti u pripremi pregovora) i aneksa sa smjernicama za misiju promatrača u Jugoslaviji“... Dr Tuđman je podržao Van den Broeka: i , „Zemlja u cjelini, pa i moja Hrvatska, nalazi se u SVOJEVrsnom — ako ne velikom, a ono malom — ratu. U Hrvatskoj se vodi rat. Mislim da otvaranje rasprave, sada, o formulacijama ne vodi rješavanju naših bitnih problema. Ovi napori su usmjereni na to da se sačuva mir. 1 baš zato, kao što kaže i gospo-

din Markoivć, ako njegove pTi-

la 0

porima“.

mjedbe nisu od velikog značaja, onda, to više, mogu u tijelima koja to trebaju raspravljati tumačiti u smislu neophodnosti

očuvanja mira i započinjanja

razgovora... U ime Republike Hrvatske, prihvaćamo ovu Zajedničku deklaraciju i anekse, s tim da smo mi imali jednu jedinu primjedbu, i to tamo gdje se — u aneksu II — kaže da bi promatračka misija uz Sloveniju, možda, mogla djelovati u Hrvatskoj. Predlažemo: ne možda, nego da djeluje u Hrvatskoj". Stavove Van den Broeka i dr Tuđamana podržava dr Drnovšek: „Sada smo na tome da iz verbalnih zalaganja, kojih je do sada bilo dosta, pređemo u konkretne akcije. To važi i za predsjednika Vlade“.

Uporni Marković se još jednom javlja „potpuno odbijajući intervencije na račun spremnosti

prisustvo

Vlade i njezina predsjednika da preuzme svoj dio odgovornosti... Napravljen je ogroman na'por da se nađe rješenje što Omogućava prekid vatre. Nisam rekao da odbijem ove dokumete, samo kažem da će ti dokumenti morati proći određenu proceduru, a da bi procedure bile mnogo lakše provedene, kad bi bile prihvaćene naše sugestije. Što se Vlade tiče, barem nas ovdje prisutnih, zajednička deklaracija тије ргобјет.:.“

Prije nego što sam, točno u ponoć, zaključio raspravu, još jednom je govorio Van den Broek, ustvrdivši da „svi mi, koji ovdje sjedimo, prihvaćamo čvrstu političku obavezu da branimo ovo što smo rekli u ovim dokumentima“. U jednom trenutku se izravno obratio premijeru” „Znam da su ozbiljni problemi u oblasti ekonomije, financija, a također i u socijalnoj oblasti. 1 u odnosu na te oblasti ćemo biti primljeni i vidjet ćemo što možemo zajednički učiniti. Samo, znate, do toga nikada, baš nikada neće doći, ako ne počne proces koji obećava. Prema tome, dajte da se međusobno podržimo u ovim naNastavlja se

рута БУЛ

FOTG: P. Mitič