Борба, 25. 10. 1993., стр. 21

M. O 0 PONEDELJAK 25. 10. 1993.

BMULTURA И,

MR LJILJAN

METNOSTI

Putevi uficaja

Озттиапје Рагоктши 55 орееуиа 2гпраттповртруке— птортопске

штеттозп, и згрзкот ги китгри 18. река, пе те ртеко Беса, рес ртеко Куе-

#72 Dragan Mojović

Tvrditi da se „Srbija između Istoka i Zapada“ mora opirati kul- ·

turnim vrednostima i normama, modelima ponašanja i izumima, radi očuvanja svog identiteta i samosvojnosti, u antropološkom smislu je velika besmislica. Ni jedan ovdašnji nacionalista ili šovinista nije svestan koliko je „stopostotni Srbin“ danas malo svoj i šta sve duguje brojnim narodima i Istoka i Zapada. Ako bi objašnjenja o pozajmljivanju između kultura, koje je sačinio još 1936. američki kulturni antropolog Ralf Linton, primenili na opis svakodnevice našeg čoveka, stoprocentni Šumadinac ili Moravac bi izgledao ovako. U srcu Šumadije, ili pored Morave, spava na krevetu napravljenom po ideji sa Bliskog istoka, u pidžami koja je poreklom iz Indije i pod pokrivačem od pamu-. ka, čija je praotadžbina Indija.: Nakon buđenja umiva se sapunom koji potiče od starih Gala, oblači košulju od svile, koju su otkrili Kinezi i obuva cipele od štavljene kože — postupak koji su izumeli Egipćani. Kad seda.

da doručkuje koristi nož od čeli-i –-

ka — legure koju su izumeli u' južnoj Indiji, jede viljuškom koja je srednjevekovni italijanski izum i kašikom poreklom od rimskog originala. Kada zapali cigaretu, posle doručka, nije ni svestan da je pušenje najpre bilo navika američkih indijanaca. Ako koristi lulu od domaće ora-

Konaćno i direkfno ukljućivanje srpske umefnosfi U srednjeevropsku inferesnu i duhovnu sferu počinje odlaskom srpskih slikara XVIII veka na izučavanje slikarskih vešfina u Вески umefnićku akademiju.

hovine i iz domaće radinosti, ne zna da je lula poreklom od Indijanaca iz Virdžinije, ili da se cigarete u niškoj industriji proizvode po uzoru nastalom u Meksiku. Dok čita nacionalnu novinu i predaje se patriotskom zanosu, ne razmišlja da je nastala od štamparskih slova koja su izumeli drevni Semiti, na materijalu otkrivenom u Kini, postupkom koji je nemačko otkriće. Pri svemu tome, on smatra da je „svoj na svom“ — StOpostotni Srbin, uklešten svojom kulturom između materijalističkog Zapada i duhovnog Istoka.

Kolika su na našim prostorima obimna i intenzivna posuđivanja ideja, pojmova i znanja istočnih i zapadnih naroda, i koliko su uticaji katoličkog Zapada često dolazili do Srbije dugim zaobilaznim putevima preko pravoslavnog Istoka, najbolje može da ilustruje srpsko slikarstvo 18. veka.

Kako je došlo do toga da se teme, motivi, simboli... zapadnoevropske—rimokatoličke umetnosti, nađu na zidovima i ikonama srpskih — pravoslavnih crkava — pitanje je kojim započinjemo razgovor sa magistrom istorije umetnosti Ljiljanom Stošić, iz Centra za naučnoistraživački rad SANU. Povod ovom razgovoru je knjiga „Zapadnoevropska grafika kao predložak u srpskom slikarstvu

18. veka“, koju je objavilo Ode-

Macionalna varijanfa slovenskog baroka: Ljiljana Sfošić OTO:B.PE(ROVĆ

ljenje likovne i muzičke umetnosti SANU, a u kojoj ova autor·ka predstavlja nalaze svojih obimnijih istraživanja uticaja zapadnoevropske umetnosti na srpsko slikarstvo, u periodu od 1739. do 1802. godine. x

Odgovarajući na ovo pitanje, naša sagovornica kaže: — Srbi su se, nakon dve Velike seobe (1690 i 1737/39.), našli na Austro—ugarskoj državnoj teritoriji gde su uskoro počeli da obnavljaju stare i grade sebi nove crkve i manastire.

Sve do četrdesetih godina XVIII veka za potrebe širokih narodnih masa „pravoslavne crkve ikonama ukrašavaju isključivo naši i grčki putujući slikari — zografi — koji rade u duhu pozno—vizantijske umetničke tradicije.

Godine 1743, srpski patrijarh Arsenije Jovanović ТУ Šakabenta izdaje zvanični proglas u kome zabranjuje samoukim ikonopiscima (zografima) da slikaju, pozivajući sve one koji žele da izuče slikarski zanat u umetničku radionicu ukrajinskog ikonopisca Jova Vasilijeviča u Sremske Karlovce. Obnarodovanje ovakvog administrativnog akta značilo je i donošenje zvaničnog programa obnove srpske umet_nosti ı njeno očito usmeravanje ka rusko—ukrajinskom. crkvenom slikarstvu koje je u sebe već asimilovalo mnoge elemente zapadnjačke umetnosti. Srpski crkveni velikodostojnici i predstavnici mladog i obogaćenog građanskog i vojničkog staleža, u želji za samopotvrđivanjem, odmah prihvataju zahteve ovakvog umetničkog programa pa zidno slikarstvo manastira Krušedol (1750/1. i 1756.)'i zvanično označava pobedu uticaja ukrajinskog: baroka u srpskoj umetnosti novog veka. Dakle, usvajanje baroknih stilskih obeležja zapadnoevropske, odnosno, rimokatoličke umetnosti sve do sedamdesetih godina XVIII

veka ne ide direktno, preko Be- ča, već zaokolnim putem preko"

Ukrajine.

BORBR: Ko poznaje istoriju ideja, posebno u umetnosti, nimalo se neće začuditi tome što su zapadni

uticaji, ne retko do nas dolazili po-

sredno preko Istoka. Da li je Bilo i direktnih uticaja?

LJILJANA STOŠIĆ: Konačno i direkino uključivanje — srpskc umetnosti u srednjo—evropsku interesnu ı duhovnu sferu počinje odlaskom srpskih slikara na izučavanje slikarskih veština u Bečku umetničku akademiju. Temišvarski episkop Vikentije Jovanović Vidak u jednom izveštaju iz 1769, austrijskoj carici

· Mariji Tereziji navodi kako u

tom trenutku novčano pomaže školovanje dvadesetorice srpskih mladića koji u Beču uče pravne nauke, ali i slikarsku i grafičku veštinu. Čist barokni, a

potom i barokno—rokajni stil

najboljih srpskih slikara poslednje trećine XVIII veka (T. Kračun, J. Orfelin i T.I. Češljar) sigurno ne bi bio moguć bez njihovog školovanja u Beču i Italiji.

B: Na koji način su srpski slikari toga doba sledili uzore zapadnocbDторзке umetnosti i kako su prenosili njene stilske elemente?

LJ. S: Od presudnog značaja bila je :. mogućnost neposrednog dodira kako sa originalnim religioznim slikama velikih evropskih majstora manirizma, renesanse i baroka, takc : sa široko rasprostranjenim hclandskim i nemačkim ilustrova:.. Biblijama — pravim zbirks:za njihovih graviranih reproduxcija. Za najstariju ilustrovanu Bibliju Holanđanina N..F. Piskatora, štampanu krajem XVI vcka, znalo se i po njoj radilo već srcdinom XVII veka u Rusiji. Sigurno je da su naši slikari i do augsburških Biblija, Biblije Ektipe K. Vajgla i Biblije J.U. Krausa iz 1695, došli takođe u Kijevskoj slikarskoj Akademiji ili ih nabavljali odatle preko putujućih majstora i duhovnika. Primerak Biblije Ektipe koji danas poseduje biblioteka Narodnog muzeja u Beogradu, na primer, lični je primerak jednog od najplodnijih srpskih slikara tzv. prelaznog barokizirajućeg stila, Jovana Ćetirević Grabovana, osiječkog žitelja koji je svoja slikarska znanja sticao ne odlazeći iz Slavonije. „Zalazak

PREMIJERA ZAFRANOVIĆEVOG FILMA U BEČU

40

toljec

kao ftestument

U okviru Vienala u bioskopskoj dvorani bečkog Kenstlerhausa premijerno je prikazan film „Zalazak stoljeća — Testament Lordana Zafranovića“. Reč je o troipočasovnom ostvarenju, koje ima dva dela i epilog i koju je reditelj Lordan Zafranović započeo 1986. godine i radio ga punih sedam godina. Pri tome, teško je naći sličan primer, teško je pronaći ostvarenje na kojem je rad toliko dugo trajao i da je kroz to vreme došlo do tako dubokih promena u zemlji u kojoj Je započet i koja je njegova domovina. Naime, „Zalazak stoljeća — Testament Lordana Zafranovića“ započet je u jednoj, a završavan u nckoliko država. Takođe, počeo je snimanjem procesa „hrvatskom Himleru“, Andriji Artukoviću, a završen u klimi neformalnom suđenju državi i sistemu koji su sudili ustaškom ministru.

O tome jc bilo i najvišc reči na konferenciji za štarnpu, koja je održana posle prcjckcije filma, i trajala dva i po sata pred prepunom dvoranom koja je pokazala veliko interesovanje za novo ostvarenje Lordana Zafranovića. Inače, već prvc reakcije na „Zalazak stoljeća“ demantovale su onc koji su priželjkivali da ga spuste na svoj nivo i da ga mere svojim aršinom. Sam film je mešavina dokumentarnih materija-

CRNOGORSKI DOKUMENTARNI FILM

Pet filmova za

Budva. — Da stvaralaštvo, umotnost i kvalitet pre svega ne poznaju granice i cmbargo, dokazi su sve češći uspesi jugoslovenskog filma u svetu. Međutim, kuriozitet u tom pogledu svakako predstavlja podatak da je jednom jugoslovenskom autoru upućen poziv da za filmsku smotru pošalje čak pet svojih filmova, za 17. filmski festival u Sao Paolu, koji je već počeo. Reč je o crnogorskom majstoru dokumentarnog filma, Momiru Matoviću.

Lavina poziva Matoviću za učešće na ovom filmskom festivalu, i ostalim filmskim festivalima širom sveta u poslednje dve godine, usledila je nakon

_ njegovc retrospektive (tri filma)

na prošlogodišnjem црједпот Berlinskom festivalu.

Samo u 1993. godini Matovićeve filmove, neobične ljudske priče, publika jc imala prilike da vidi na osam međunarodnih filmskih revija. Većinu svojih dokumentaraca Matović je snimio

la i kadrova uzetih iz njegovih filmova od onih prvih iz dečačkog doba, pa sve do onih iz autorovog najnovijeg opusa. Čitav film prati autorov monolog na kraju koga Zafranović kaže: Ispunila su se, pa i premašena su, i najcrnja moja predviđanja i slutnje, a ja zbog toga nisam ni ponosan ni zadovoljan, nego naprotiv: osjećam se duboko poražen, posramljen, nesretan, oboren. Sartr kaže da, i kada je sve izgubljeno, ostaje nada...samo nada... Ne znam da li onaj i nama ostaje?

Nakon bečke premijere „Zalazak stoljeća — Testament Lordana Zafranovića“ biće prikazan u Pragu.

У. Petkovska — Gajić

Ostaje li nam | mada?: Гогдав Zafranović

za poznatu producentsku kuću „Zeta-film“ iz Budve.

Autor osam dokumentarnih filmova autentičnih, često роtresnih priča iz svakodnevnog života ljudi u Crnoj Gori, O svom uspehu kaže:

— Jezik filma je opšte priznat i na najbolji način predstavlja kulturni identitet jednog naroda pa svi ovi pozivi u stvari predstavljaju priznanje i uspeh crnogorske kinematografije. Zato se ne može reći da se u Crnoj Gori na polju filmske umetnosti ništa ne radi. Situacija jeste teška, ali se samoinicijativno može mnogo učiniti.

Matović dodaje da će u zvaničnoj konkurenciji u Sao Paolu učestvovati njegovi filmovi: „Obala života“, „Metri života“, „Kao i sjutra“ i dva poslednja „Noć duga 68 godina“ snimljen u produkciji TV-Crne Gore i „Poslednja bioskopska predstava“ rađena u koprodukciji „Montenegro filma“ iz Podgorice iTV Crne Gore. B. Plamenac

ORGANI UN USKRATILI UMETNICIMA LET ZA SARAJEVO „Stop“ 1 ха Уапезџ Кеддгеју

Ankona — Sarajevo, (Tanjug). — Grupa filmskih glumaca, režisera i pisaca, koju predvodi slavna britanska glumica Vanesa Redgrejv, nije uspela ni u subotu da otputuje iz Italije u misiju solidarnosti u Sarajevo, pošto joj to nisu omogućili organi Ujedinjenih nacija. Putnici su odustali od misije i otišli iz Italije, javljaju agencije. ; Grupa u kojoj su, pored Vanese Redgrejv, britanski glumci Džeremi Ajrons i Danijel Dej Luis, nemački režiser Folker Šlendorf, i još nekoliko drugih ličnosti, stigla je u petak u Ankonu u Italiji, odakle je nameravala da se humanitarnim „Vvazdušnim mostom“ UN prebaci u

Sarajevo. Visoki komesarijat UN za izbeglice je, međutim, odbio da ih ukrca na avion UN na vojnom aerodromu u Ankoni, gde im to nije pošlo za rukom ni u petak. Umetnici su imali akreditacije Unprofora i planirali su da prisustvuju međunarodnom filmskom festivalu koji je Otvoren u Sarajevu, u organizaciji reditelja i kritičara iz toga grada.

Međutim, Vanesa Redgrejv i Džeremi Ajrons kažu da su im funkcioneri UN rekli da je britanska vlada stavila članove grupe „na crnu listu“ za ovaj let, ali je predstavnik Forin ofisa demantovao da Britanija sprečava grupu da poseti Sarajevo.