Борба, 25. 10. 1993., стр. 8
BORBA PONEDELJAK 25. 10. 1993.
tjub 5 Комас
VJERSKE ZAJEDNICE U SVIJETU: MUSLIMANI U BIVŠIM SOCIJALISTIČKIM ZEMLJAMA
Lijecenje od ateizacije 2 те ттетисе оспе Ерторе ипите ги 1182 20 сет педо 22 ртетпоштт 40 007 па; от те атетсе Ергора 502 1152 г2216. |
Žestoki sukobi pojedinih naroda na prostorima bivšeg Sovjetskog Saveza, koji sticajem istorijskih okolnosti pripadaju različitim religijama, mogu na prvi pogled da upute na zaključak da je riječ o vjerskom ratu. Ti sukobi su u poslednje vrijeme posebno pojačani između Abhaza (muslimana) i Gruzina (pravoslavaca), a još prije raspada „prve zemlje socijalizma“ došlo je do rata između Azera — AzerbeJdžanaca i Jermena. Koplja su ukrstili i još neki narodi, a posljedice su manje više poznate.
Ruska pravoslavna crkva kao i predstavnici islamskih vjerskih zajednica iz tog dijela svijeta su u više navrata pobijali teze da se radi o sukobima religija, tvrdeći da je riječ o sučeljavanju različitih interesa naroda. I većina analitičara tih tragičnih zbivanja smatra da je riječ, prije svega, O posljedicama brojnih neriješenih problema iz dalje i bliže prošlosti, posebno nacionalnog pitanja, kao i težnji naroda za osamostaljivanjem. U svim tim događajima često ·
se ističe i islamski faktor. Jer, u većini bivših socijalističkih zemalja u Istočnoj Evropi islamske zajednice imaju značajan broj pripadnika, a na njih sa posebnom pažnjom gledaju ljudi iz islamskih centara, o čemu govori slanje misionara, literature i značajnih materijalnih sredstava. Hije sve uništeno
Posebnu pažnju privlači djelovanje islamskih zajednica u „muslimanskim republikama“ bivšeg Sovjetskog Saveza u prvom redu zbog direktnog uticaja na njih Irana, Turske i Saudijske Arabije, veoma moćnih zemalja u njihovim regionima i značajnih
članica Organizacije islamske konferencije.
Za posljednje dvije godine pokazalo se da ove vjerske zajednice obnavljaju rad mnogo brže nego što se očekivalo. Pokazalo se, takođe, da u eri ateizacije ni-
je „baš sve uništeno“. Tako je samo u Uzbekistanu sačuvano oko 5.000 džamija, turbeta (mauzoleja), vjerskih škola i hamama. Inače, još uvijek nije utvrđen tačan broj pripadnika islamske vjere u tom dijelu svijeta. Prema zapadnim izvorima u nekadašnjem Sovjetskom Savezu bilo je 45 miliona muslimana, prema turskim preko 100 miliona, a prema izvorima Is-
. lamske zajednice BiH oko 70
miliona. Na širem planu sada su organizovani u četiri vjerske upгаме. Većina tih muslimana okrenuta je prema Turskoj zbog porijekla i istorijskih veza. Čak, po nekim izvorima u „muslimanskim republikama“ (Azerbejdžan, Kazahstan, Kirgistan, Uzbekisan, Todikistan“, Turkmenistan) ima 50 miliona pripadnika „turskih naroda“ a mnogi od njih govore izvorni turski jezik, što u sadašnjim. vremenima
omogućava lakšu komunikaciju — naročito preko sredstava in-
Predslavnici arapsko-islamskih zemalja prisustvovali su skupu u Sarajevu
formisanja. Manji broj ovih muslimana okrenut je prema
arapskom svijetu.
Prije dvije godine osnovali su i sopstvenu političku partiju pod nazivom „Partija islamskog napretka“. Osnovu njenog programa čini težnja za obnavlja-
· njem islama na tim prostorima.
Od tada, a i od ranije, postojala je i podozrivost pripadnika drugih religija „zbog privatizacije islama i oslanjanja na strane faktore“. Bez obzira na to saradnja sa islamskim centrima odvija se punim intenzitetom, obnavljaju se i grade džamije, a prije dvije godine u Kazahstanu je otvoren i prvi islamski univerzitet na ko-
me se predavanja drže na ka-
zahskom, ruskom i arapskom jeziku. U
U svakom slučaju muslimani u šest republika bivšeg Sovjetskog Saveza, u kojima čine veći-
nu, biće u žiži interesovanja na-
FRANCUSKI ODGOVOR NA ANGLO-SAKSONSKU EKSPANZIJU
Медатоп siromasnih nacija 5рт топа розге огппитја, гајетист тапротопарт гетита за 2072 11 52 ртеђисе т фтаре и коџта 52 ТПСИУРТ идрзге пе тороп — тигер па спота гт1п0ј Јегтка
Broj država u kojima se govori francuski jezik nije ni manji ni veći nego ranije, ali klub frankofonskih zemalja, oformljen sa ciljem da promoviše francusku kulturu, „La Frankofoni“, i dalje se širi.
Sa 42, koliko ih je bilo pre sedam godina, broj učesnika petog samita frankofonskih zemalja, upravo održanog na Mauricijusu, porastao je na 47 — računajući ı tako „neočekivane pridošlice“ kao što su Rumunija i Bugarska.
Grupacija na čijem je čelu Francuska oformljena je 1986. kao odgovor na apel nekadašnjeg senegalskog predsednika Leopolda Sedara Sengora da se oformi „francusko-govoreći konkurent“ britanskom Коmonveltu. Ali, za razliku od 50-člane grupacije koja okuplja bivše britanske kolonije, pravila grupacije „Frankofoni“ veoma su rastegljiva. Kao glav-
no oružje ljubomornog francuskog čuvanja i odbrane svog jezika ı svoje kulture od anglosaksonskog osvajanja, „Frankofoni“ okuplja zemlje kojima je zajednička upotreba francuskog jezika.
Od oko 400 miliona ljudi koliko ih živi u ovim-zemljama francuskim se kao glavnim jezikom služi oko 110 miliona, a govori ga još oko 50 miliona ljudi. Grupacija frankofonskih zemalja obuhvata, međutim, i zemlje u kojima samo deo populacije govori francuskim, kao i one koje „žele da оуај јеzik razvijaju“. Klubu tako može pripadati i Mauricijus, kao član Komonvelta čiji je zvanični jezik engleski, ali čiji žitelji govore francuski kao nasleđe francuske uprave u XVIII veku. Za učlanjenje su se prijavile ı Jermenija, Moldavija, Sao Tome i Prinsipe...
Iako je na samitu u Dakaru,
1989, Francuska otpisala dug frankofonskim afričkimn zemljama, Pariz poriče da, obećavajući pomoć, pokušava da namami novo članstvo, tvrdeći da se „pomoć ne rasipa“. Tako, i pored očekivanog porasta kredita u narednoj godini za oko 40 odste, francuski budžet za frankfonske zemlje ostaje, tvrdi se, skroman — 76 miliona franaka. Kriterijumi za pomoć preko Agencije za kulturnu i tehničku saradnju pooštreni su i do sada su prihvaćenc samo 34 zemlje.
Osim kulturne razmene, stipendija i satelitskog TV kanala na francuskom — TV5, ono zbog čega je „Frankofoni“ posebno privlačna jeste to Što može predstavljati koristan „megafon“ za siromašne zemlje bez mnogo uticaja. Na samitima grupacije te zemlje mogu izneti svoje ekonomskeprobleme i usvojiti zajedničke
ročito nekih islamskih zemalja, a Evropa će iz svog ugla gledati
na „islamski faktor“ u tom dije--
lu svijeta.
Mlbanija u žiži
Islamske zajednice u zemljama Istočne Evrope obnavljaju rad i to veoma užurbano. Islamska svjetska liga do sada je pokazala veliki interes da pomogne muslimanima u Albaniji u kojoj je od 1962. godine, do društvenih promjena, srušeno 1.450 džamija (i 630 crkava), a u ovoj zemlji je 1967. godine zabranjeno ispovijedanje vjere. U Albaniji, prema nepotpunim podacima Živi 70 posto pripadnika islamske vjere, a predsjednik ove vjerske zajednice Sabri Koči proveo je
20 godina u zatvoru, dok nijedan imam (sveštenik) nije mlađi od 65 godina, jer je vjersko obrazovanje, Jednostavno, bilo ukiпшо. U Bugarskoj ima 750 džamija i vjerski se život, takođe, obnavlja punom parom. Prema listu
„Islamski svijet“, u Rumuniji po--
stoje 62 džamije u kojima se vrši molitva. U ovoj zemlji ima oko 300 hiljada pripadnika islamske vjere, pretežno turskog porijekla. U Mađarskoj Islamska vjerska zajednica broji oko 500 članova među kojima je veliki broj mladih ljudi.
U Poljskoj, prema zvaničnim podacima, ima oko 6.000 muslimana koji praktikuju vjerske propise, a prema riječima predsjednika ove zajednice Jahja Jana Sobolevskog pripadnika islamske vjere u ovoj zemlji ima oko 20.000. To su pretežno Tatari koji su se svojevremeno doselili sa Krima.
Ujedno Islamska zajednica u bivšoj Jugoslaviji bila je organizaciono najjača i pružala je pomoć islamskim zajednicama u nekim zemljama istočne Evrope, naročito u kadrovima.
Prije dvije godine u Beču je
formiran Savez islamskih zajed-
nica Istočne Evrope, a iste godine održan je i prvi susret kongres predstavnika tih vjerskih zajednica u Sarajevu. Osnovna tema skupa bila je „Budućnost muslimana Istočne Evrope“, ali po onome što se sada može saznati taj Savez nije ni izdaieka organizovan na način kako je to prvobitno predviđeno. Njegov rad omeo je rat na prostorima bivše Jugoslavije, jer IVZ ove nekadašnje zajedničke države bila je okosnica tog Saveza. Ujedno njegov prvi generalni sekretar je bivši reis-ul-ulema hadži Jakub Selimoski kome taj mandat još uvijek traje.
| ızJAVA ZA DANAS S LŠNJNJ
„Pre nego što razmotrimo mogućnosti za povećanje NATO, moramo učiniti da funkcioniše ono što već postoji.” ALEN ŽIPE, francuski šef diplomatije ruskom kolegi Kozirjevu
stavove kako bi u međunarodnim organizacijama dobile na težini. Zauzvrat, uključuju se u borbu za promociju francuskog jezika i kulture. Francuski ministar kulture
Žak Tubon rekao je da će Pariz na samitu na Mauricijusu pokušati da ubedi zemlje članice da podrže takozvano kulturno oslobađanje — pokušaj da se kulturna dobra izuzmu iz pregovora o svetskoj trgovini u okviru GATT. Erancuska strahuje da će slobodno tržište * preplaviti svet jeftinim američkim filmovima i TV serijama i ugušiti subvencionisanu evropsku produkciju, a time i frankofonsku afričku kulturu. „Ko bi danas mogao zatvoriti
oči pred pretnjom da svet, pod
plaštom ekonomske liberalizacije, postepeno okupira identična, anglosaksonska kultura?“, zapitao je ministar. Predstavnik „tvrde franko-
fonske linije“, ı sekretar prestižne Francuske Akademije, Moris Duron, još je izričitiji u zahtevima da se zaustavi prodor engleskog. On želi da se zemlje članice obavežu da će na međunarodnim skupovima govoriti, ako ne svojim, onda francuskim jezikom. Takođe traži da francuski ponovo postane prvi jezik Olimpijskih igara u znak sećanja na озп:vača Pjera de Kubertena. Duron predlaže i stvaranje svetske informativne mrežc na francuskom za iseljenikc, kao protivteže novinama koje sc za englesko govoreće zajednice objavljuju u mnogim zenljama. Sanjajući, verova:no, O nekoj vrsti zajedničkog državljanstva, kakvo je nekad povezivalo zemlje Komonvelta, Оцron je predložio i da fran<ofonske zemlje privremeno COdeljuju svoje. državljanstvo stručnjacima na zadatku iz drugih zemalja članica. Rojter
о