Борба, 27. 12. 1993., стр. 20

{{KULTURA |iili

IVO BREŠAN, KNJIŽEVNIK

Volter i

„Potopljena zvona“

Ima umjetnika koji se iskeno žale da im je stvaralački opus, čak i kad je razveden i uspješan, u sjeni onoga jednoga njihova djela s pomoću kojega su se proslavili i ušetali u trajnost pamćenja suvremenika i budućih naraštaja. To vrijedi i za hrvatskoga komediopgrafa i romanopisca Ivu Brešana koji će, htio on to ili ne, uvijek biti u sjeni svoga remek-djela „Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja“. Pisci, kao i svaki roditelj, ljube gotovo podjednako (pa čak i nekritički) sva svoja djela, posebice su skrbni prema onome djelu što ga upravo podižu na noge, tj. pišu, ali neumoljiva logika uspjeha, koja lovorom ovjenča jedno određeno djelo, jača je i od sentimcenata, pa čak i od razložnosti kritičarskih pera.

Brešanov „Hamlet“, sagrađcn na dosjetki i bravurozno izVCden iz nje, ostajc djelo iz koga ćc umjetnički najizravnijc i ubitač-

no precizno govoriti cijcla jcdna-

društvena i politička cpoha, tckst koji će natkriliti mnoga i mnoga ostvarcnja što su u raščlambu te i takve cpohc krenula s mnogo višc ambicija i osobnoga uloga.

e Aktualnost Vaše „Mrduše Donje“ ni danas nije ništa manja negoli u vrijeme nastanka?

— Duboko sam uvjcrcn da aktualnost tc dramc nc možc prestati. Bez obzira na to što SC kod nas mijcnjaju sustavi, politički način života i diskursi, svC te promjcnc u nas s u zapravo vanijske. Ono što jc bitno i što sc nc može nikako promijcniti jcst mentalitct ljudi, ma koji sustav bio, ljudi će sc jednako ponašati. Ta: naš mcntalitct sudbinski nam ic dan i on jc u osnovi svih pora našega življenja.

e Pričalo se svojedobno da redovito pješačite po kamenjaru Dalmatinske zagore i da tamo gledate i slušate mještane, što će Vam poslužiti za buduće djelo. Je li to točno? Kako su, zapravo, nastala Vaša djela? У

— Ne mopgu reći da su sva iznikla iz tog mog pješačenja i kontaktiranja s mještanima, iako mi je to i tc kako koristilo. Često mc ljudi pitaju, tko ti jc bio uzor za ncki od likova kojc sam stvorio, kao da ja stvarnc osobe s imcnom i pczimcnom prenosim u književnost. Nijc u tome stvar. Svi ti likovi i karakteri plod su litcrarnc fikcije, a sve moje dramc konstruiranc su prema dramaturškom rcccptu klasične literaturc. poput Shakespearea ili Molicrca. No i kad čovjek izmišlja, on to čini iz iskustva i to iskustvo jc na ncki način presudio. Drugim rijcčima, kad stvaram neki lik činim -to na osnovi vlastitih dojmova o stvarnim ljudima i tako nastajc lik koji je prepoznatljiv i koji može stajati u svakoj srcdini. A što se tičemojih pješačcnja, moram reći da su to bili pravi mali podvizi, a ne tek izleti. Čcsto sam pregazio Velebit u jednom danu — iz Primorja u Liku ili obrnuto, jedanput sam čak u scdam dana čitav Velebit po dužini prešao sve idući od vrha do vrha, ali i Dinaru i Biokovo.

e U nekih Vaših glasovitih kazališnih komada kao uzorak koji podvrgavate svom retušu nalaze se velika djela iz svjetske književne baštine poput „Hamleta“ i „Fedre“. Zašto?

— To nije teško pogoditi, jer i prije su to pisci radili. Tako imate Racinovu „Fedru“ i Euripido'va „Hipolita“, riječ je dakle o nekim temama i obrascima koji su postali dio cjelokupne svjetske kulture. Ako bi čovjek neovisno o tome davao sliku mentaliteta

sredine u kojoj živi i ljudi koji ga okružuju, bilo bi to puko preslikavanje života, i to ne bi imalo dubinu. Kad se, međutim, ti fenomeni kulture dovedu u vezu s banalnom svakodnevicom, nastaje spoj svakodnevnog i univerzalnog. Meni je oduvijek bila svrha pokazati da u našoj banalnoj svakodncvici postojc univerzalne teme koje od samog početka muče svjetsku literaturu i kojima se ona bavi. Eto, to je ecept koji sam kao književnik prihvatio. Ideju za to dao mi je Victor Hugo. U nckim oscjima on govori a upravo, kad sc uzvišcno i banalno spoji, nastaje sudar koji rezultira čudesnom iskrom koju nazivamo estctsko. On je to objašnjavao na primjcru Quasimoda koji je grotcska, nastala spojem uzvišenog i ružnog.

e Imate li uzora? Imate li nasljednika?

— Uzora sam imao mnogo, kako u kojoj fazi života. U mladosti, dok sam pisao filozofskc dramc, uzori su bili Camus i Pirandcllo. No od samog počctka Gogolj mi jc bio slabost. Od domaćih uzora moram rocći da su mi to uvijck bili Krlcža i šjor Ranko (Ranko Marinković op.a). Što sc tiče nasljednika, o tomc nc bih mogao govoriti, no bjelodano da je prisutna kriza i komodiografa i dramatičara.

e Ovih dana završili ste dramu „Potopljena zvona“, koju ste pisali za zagrebački HNK. Recite nam o čemu ona govori, tko će je režiratii kada će biti postavljena na scenu HNK?

— To jc groteska. Nisam išao previše na to da zasmijavam publiku. Poticaj za to djclo bio mi jc tzv. viški slučaj. Rijoč jc o tomc da jc nakon Prvog svjctskog rata grupa od dvadcsctak obitelji prcšla na pravoslavlje. To su učinili zato što su bili na ncki način izncvjercni. Naime, nadali su sc da će agrarnom TCformom dobiti zemlju, no to sc nije dogodilo. Zemlja je bila crkvcna, a crkva scnijc dala podvrći agrarnoj rcformi. Višc iz nckog gnjcva prema župniku i crkvi, ta grupa prcšla jc na pravoslavljc, tim prije što im jc bilo obećavano nc samo da ćc za UZvrat dobiti zemlju, ncgo i niz olakšica, i ljudi su sc polakomili. To je poznata priča. No ja nisam napisao dramu o tom slučaju, ona nijc čak ni locirana na Vis, smjštcna je na ncki ncimcnovani otok. Ni njcni junaci nc BOVOrc viškim dijalektom već nckim intcrčakavskim. „Potopljcna zvona“ nisu drama o konkrctnom slučaja, vcć o manipuliranju ljudima u političke svrhc, gdjc vjcra služi kao srcdstvo. Daklc, riječ je o temi koja jc vječna na ovim našim prostorima i oko toga sc plctc cijcla pri-

са. koju će za HNK režirati Kos- -

ta Spaić.

Фе Razmišljate li o tome da svoja ratna iskustva i ratnu zbilju pretočite u književno djelo?

— Za sada, još nc. Naimc, suvišc sam još u tomc i čovjek nc možc izbjeći da nc budc izrazito subjektivan i prcecmotivan. Trcba sc uspostaviti cmotivna distanca prema svim tim zbivanjima da bi sc ona mogla objcektivno sagledati. No, za to jc potrcbno da sve ovo ludilo završi i postane zaokružena prošlost koja ima svoj početak i kraj. Tolstoj ne bi ništa napisao da jc za VrIJCme dok su napolconski ratovi trajali pisao o njima, tck kad jc sagledao cijelo to razdoblje, mogao je o tomc imati ncki sud. Naravno, to ne znači da sc O ovom ratu ne možc nikako pisati. Mogu se pisati reportaže ili esejistička razmišljanja, ali istin-

Sto bi Društvo

hrvatskih knjizevnika

irebalo napraviti u

slučajjeevima Prosperov = Момак, боћомас,

MB Drakulić, Ugrešić? Ono što je već davno Voliaire rekao: „Ne slažem se s tobom, ali svim silama «ću se boriti

_ M da imaš pravo fo reći!“

ska drama — teško. Ona zahtijeva složenost i u likovima i u situacijama. Uđete li suviše emotivno u priču, ne možete izbjeći crno-bijelu tehniku, a crno-bijela tchnika znači smrt umjetosti i prijelaz u propagandu.

6 Kako ocjenjujete podijeljenost kulturne javnosti u svjetlu zbivanja u Matici hrvatskoj, potom oko slučaja koji se spleo oko S.P. Novaka ili V. Gotovca? Svaki istup ljudi koji obnašaju

_ vodeću funkciju u svojim druš-

-tvima ili institucijama automatski se vezuju uz opće stajalište kolektiva kojemu su na čelu, bez obzira na to što je svatko kao pojedinac slobodan govoriti u svoje ime i birati političku stranku prema vlastitom opredјеђепји. — To je ono što sc ne bi зтјеlo činiti. Kao što se ne može is-

– tup S.P. Novaka poistovjetiti s PEN-om, tako sc nc može ni bilo koji istup pojedinca poistovje-

_ titi s funkcijom. Prosperov Novak nastupio je u Munchcnu u svoje osobno ime, njegovo je pravo da o situaciji kod nas mis-

= što hoće i da to javno kaže. IDržim, međutim, da nitko пе smije S.P. Novaku oduzimati pravo da govori ili bilo koji pritisak na njcga vršiti da ga sc ukloni iz javnosti, ili da ga sc ušutka. To je minimum uvjcta dc-

__mokratskog života. No, па 2аlost, kao što sam rckao, u nas sc tck zbivaju vanjskc promjcnc, mcntalitct ostajc isti. A on podгагипијсуа да 52 142 допот па čovjeka — i tu sc ponavlja isto što sc događalo u bivšem sistc-

—mu. No, u slobodnoj raspravi o problemu svatko bi mogao izijc-

ti svjc mišljenjc. Konfrontacija mišljenja nc možc nikomc biti

_na štctu, možc samo koristiti društvu u cjclini — to jc put rjcšavanja sporova. Ušutkivati bilo koga najveća jc pogrcška koja sc оде исти.

Što sc tičc situacijc u Matici hrvatskoj, ncdovoljno poznajcm pozadinu problema da bih o tomc mogao mcocritorno suditi. Vlado Gotovac i Dubravko Horмане ncobično su mi dragi ljudi, по пе тори афишган око toga tko jc u pravu, a tko nijc, mogu

_tek žaliti što sc takvc podjclc "uopće događaju.

__ Фе Je li dužnost Društva hrvatskih književnika da zaštiti svoje članove ako su javno napadnuti? — Ako su javno napadnuti, pa to ima posljedicc po njihov javni život, onda bi ih IDruštvo moralo zaštiti. ~

Branka Dzebic („Danica“, Kulturni dodatak

„Vjesnsika“)

. BORBA PONEDELJAK 27. DECEMBAR 1993.

APEL EVROPSKIH FILMSKIH REŽISERA PROTIV

Americke

kulturne okupacije

Amerika je mračna sila koja teroriše Evropu. Sav trud uložen u „Parh iz doba jure“ ne vredi koliko jedan minut u Fe-

linijepom filmu „Osam 1 po“

Američki film ispunjava više od osamdeset odsto evropskih bioskopa, a u pojedinim evropskim zemljama neumitno se približava i stotom procentu. Pa tako postaje potpuno izvesno da je evropski film sve više na marginama svetskih filmskih događanja i da mu, ma kako to neverovatno zvučalo, preti gotovo potpuno uništenje. Na šta ukazuje sve manja evropska produkcija i gotovo neznatna prohodnost u svetske kino dvorane.

Upravo zbog toga na adresu

„Evropa će posfa?fi planu kulture“: Vim Venders

Martina Skorsezea i Stivena Spilberga nedavno je upućeno pismo koje su potpisali članovi Evropske filmske akademije. „Mi samo očajnički branimo tanku marginu slobode koja —nam je preostala. Trudimo se da odbranimo evropski film od potpunog uništenja. Ako Udruženje mejdžorsa uspe u svojim zahtevima na sastanku GATT-a u Brislu, do 2000. godine neće više biti evropskog filma. Ili zaista verujete da su naši evropski filmovi toliko loši da zaslužuju

Теа 5уе! па

da ih vidi samo jedan odsto američke publike“. Ovo pismo američkim kolegama potpisali su Pedro Almodovar, Stiven Frirs, Emir Kusturica, Džeremi Tomas, Bernardo Вепоша, Dejvid Patnam i Vim Venders.

Evropski režiseri i scenaristi započeli su rat suprotstavljajući se američkim zahtevima za stvaranje slobodnog tržišta u saglasnosti sa dogovorom o Opštem sporazumu u vezi tarifa i trgovine. U ovu bitku uključile su se gotovo sve evropske kinematografije, tražeći izuzeće dogovora GATT-a u oblasti kulture. Ovoj borbi protiv američkog: monopola na filmu priključio se i Vim Venders. Reditelj je izjavio: „Amerika je mračna sila koja teroriše Evropu. Sav trud uložen u „Park iz doba jure“ ne vredi koliko jedan minut u Felinijevom filmu „8 1/2“. Ako Amerikanci pobede u borbi sa САТТ-om u Evropi će prestati kulturna produkcija. Za par godina gledaćemo samo američke slike na ekranu koje će dramatično uticati na evropsku produkciju. Postaćemo Treći svet na planu kulturne aktivnosti. Danas američki filmovi prate zaradu na blagajni, profite, plasman na tržištu, a glavni im je cilj pogled na svet kroz američku vizuru sa tendencijom da svi ostali rade kao i oni. Evropa Još ima monopol u kulturi, ali idemo u susret opasnom ratu. Ako izgubimo u Briselu izgubićemo sve nade.

U ovaj rat uključila se i Francuska suprotstavljajući se uključivanju audiovizuelnog sektora u opšti sporazum u vezi tarifa i trgovine, zahtevajući poseban

_ tretman za kulturu i film. Dok

se Evropa zdušno zalaže za klauzulu „kulturnih specifičnosti“ što bi između ostalog zaštitilo i projekat Evropske zajednice „Televizija bez granica“, koji između ostalog, ogavezuje na bar pedeset jedan odsto evropskog programa. V.P.G.

PRED DODELU „ZLATNIH GLOBUSA“ Spilberqu — šest nominacija

Los Anđeles, (AP, UPI) — Novi Spilbergov film „šindlerova lista“ nastavlja trijumfalni pohod na nagrade. Prošlc noći je saopšteno da je za nagradu „Zlatni globus“ nominovan u šest kategorija. Isti broj nominacija dobio je film „Klavir“ Džejn Kempion, dok je Ajvorijev film „Ostaci dana“ nominovan u pet kategorija.

Nagrada „Zlatni globus“, koje

~ vcć pola vcka dodeljuje Udruženje

"stranih novinara u Holivudu, smatraju sc najboljim pokazateljem koji filmovi ulaze u najuži izbor za „Oskara“, a uručuju se 22. januara. Ovc godine su među kandidatc za najbolji dramski film godinc, osim „Šindlerove liste“ i „Klavira“, ušli „Ostaci dana“, „Doba nevinosti“, i „U ime oca“.

Kandidati za najbolju komediju”

ili mjuzikl su: „Gospođa Dautfajcr“, „Dcjv“, „Mnogo vike ni oko

MUZEJ KINOTEKE

čega“, „Budan u Sijetlu“, i „U balskoj dvorani“.

Glumac Tom Henks je nominovan u dve kategorije za najboljeg glumca, za dramsku ulogu u filmu „Filadelfija“, i za najbolju komičnu ulogu u filmu „Budan u Sijetlu“. Njegovi konkurenti u kategoriji dramskih glumaca su Harison Ford u „Beguncu“, Antoni Hopkins u „Ostacima dana“, Denijel Dej Luis u „Dobu nevinosti“, i Lajam Nison u „Šindlerovoj listi“.

U kategoriji najbolje dramske ženske uloge Rkandidatkinje su Ema Tomson, za ulogu u filmu „Ostaci dana“, Debra Vinger, („Opasna žena“), Mišel Еајег („Doba nevinosti“), Holi Hanter („Klavir“), i Žilijet Dinoš („Plavo“).

Spilberg i Kempionova su favoriti među kandidatima za najboljeg režisera, a konkurenti su im Džejms Ajvori, Martin Skorseze i Endru Dejvis.

Sto godina filma

Beograd, (Tanjug). — Muzej jugoslovenske kinoteke predstavio je danas na konferenciji za štampu filmski program „Sećam se“, povodom obeležavanja stogodišnjice svetskog filma (1896) i najstariju filmsku kameru braće Limijer.

Direktor Kinoteke, Radoslav Zelenović najavio je da će ljubi-

telji filma od decembra do marta sledeće godine moći da vide 100 izabranih filmova FEST-a, retrospektivu Felinijevih filmova, ciklus „Japanska literatura na japanskom filmu“, filmove Džona Forda i Čarlija Čaplina i retrospektivu amaterskog i alternativnog filma u Srbiji.