Борба, 27. 12. 1993., стр. 8

555

25

Posle jedne akcije eksiremisfa: Sjedišfe „Er fransa“ u gradu Alžiru

TALAS NASILJA U ARAPSKOM SVIJETU

(U)ubi bliznjeg svog Islamističke organizacije ne biraju sredstva u borbi za svoje ciljeve. Sada su na udaru strani radnici u turisti. Sutra — Ro zha...

Ejub Štitkovac

Islamističke organizacije, izrazito radikalne orijentacije, sve češće skreću pažnju na svoje djelovanje u velikom broju arapsko-islamskih zemalja. Najdrastičniji je svakao masakr nad 12 radnika zagrebačke „Hidroelektre“ u Alžiru, ali ništa manje pažnje ne privlače i akcije islamista u Egiptu. Nekoliko hiljada pripadnika ovih organizacija nalazi se u zatvoru i, čini se, članstvo se mnogo brže obnavlja nego što to izgleda. Bolji poznavaoci prilika u ovom dijelu svijeta vole da kažu kako „svaki uhapšeni fundamentalista stvara trojicu novih“. Poruka je poprilično jasna: teško je sa njima izaći na kraj silom i represijama. Otuda se najnovija izjava egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka da će prihvatiti dijalog sa radnikalnim islamističkim organizacijama više govori O njegovom objektivnom sagledavanju situacije nego li izražavanje nemoći vlasti pred talasom Žžestokih nemira i sve češćih ubistava neistomišljenika.

Mubarakova ponuda dijaloga

Ono što je zajedničko za islamiste u Alžiru i Egiptu, na primjer, jeste borba protiv turista i stranaca: Koliko god se u tome manifestovala. mržnja prema svemu što je strano, ipak, u prvom planu je podrivanje režima i izolacija zemalja u kojima djeluju. = Islamisti dobro znaju šta za Egipat znači turizam. Zbog toga su svoje najžešće akcije usmjerili upravo na strane turiste, čiji se broj, razumljivo, sve više smanjuje. Nisu rijetki napadi ni na pripadnike drugih religija u sa-

mom Egiptu. Mada su za ovu zemlju mnogi rekli da je zajednički život Arapa — muslimana i Kopta — hrišćana jedna od najvrednijih tradicija Egipta od faraona do danas. Drugim riječima, islamisti udaraju po temeljima jedne tako vrijedne tradicije predstavljajući svijetu, na taj način, izvitopereno egipatsko biće.

Isto tako, islamisti dobro znaju da kada jedna zemlja „izgubi obraz u svijetu trebaju decenije da ga ponovo opere“.

Kidnapovanje bez selekcije

Za egipatski slučaj karakteristično je da u ovoj zemlji još uvijek traje vanredno stanje uvedeno povodom ubistva nekadašnjeg predsjednika Anvara Al Sadata (1981. god.) To znači da policija ima velika ovlašćenja, ali očigledno da se palicom može samo privremeno zaustaviti talas nasilja, a nikako i iskorijeniti. Islamisti nisu odgovorili na Mubarakovu izjavu i, koliko je poznato, malo je islamističkih organizacija koje žele dijalog sa vlastima. One jednostavno žele iskorijenjivanje sekularne, laičke države i stvaranje čisto islamske. Malo ko među njima shvata da se, praktično, islamske dražve u punom smislu riječi mogu u svijetu izbrojiti na prste jedne ruke. Osim toga, u državama poput Egipta ili Alžira uvođenjem isključivo islamskih zakona — šeriata došlo bi do potpunog haosa u imovinsko — pravnim odnosima. Istovremeno, ukidanje „ovosvjetskih“ ustava izazvalo bi posebnu vrstu haosa. Islamisti, međutim, za to imaju svoje posebne adute. Tako često spominju kako Izrael nema Us-

POPULARNOST NEMAČKIH POLITIČARA Helmut Kol fek na desetom mesfu

Bon (Rojter) — Volfgang Šojble, drugi čovek vladajuće Hrišćansko-demokratske unije (CDU), najpopularniji je nemački političar u 1993. godini, prema istraživanju objavljenom u političkom magazinu „Špigl“.

Šojble, oštri parlamentarni lider CDU koji'je od 1990. nakon pokušaja atentata, vezan za invalidsku stolicu, našao se na prvom mestu sa tesnom većinom ispred Johanesa Raua,

predsedničkog kandidata opoziстопе Socijal-demokratske partije (SDP). Šojble je zadobio 66 odsto pozitivnih glasova, u odnosu na Rauova 64 procenta. Treće mesto dele liberalne i prema kancclaru Helmutu Kolu kritički nastrojene partijske kolege, premijer Saksonije Kurt Bidenkopf i predsednica parlamenta Rita Zismut, koji su dobili po 59 procenata. Kancelar Kol nalazi se na desetom mestu, sa 45 odsto pozitivnih ocena, i pla-

tav, ali se na Zapadu smatra modernom zemljom.

Ono što povezuje sve islamiste, a to se pokazalo i na nedavnom, skupu predstavnika tih organizacija u Kartumu, jeste ubjeđenje da režimi u arapsko — islamskom svijetu štite isključivo interese zapadnih zemalja koje su porobljivale ove narode stoljećima. To je po njihovom shvatanju jedan od najvećih grijeha političara, sa vrlo rijetkim i zanemarljivim, izuzecima. U svom učenju islamisti polaze od „odbojnosti zapada prema svemu što je islamsko“. Otuda proističe i jedan dio mržnje prema strancima; od nasrtaja na turiste u Egiptu do masakra u Alžiru. Pri tome se ne pravi neka strožija selekcija prema pripadnicima jednog ili drugog naroda. Među prvim kidnapovanim stranim radnicima u Alžiru bili su Filipinci i Južnoamerikanci. Nastavljeno je sa Fracuzima, a kidnapovanja i ubistava nisu pošteđeni ni Rusi. Određenije rečeno svi su na udaru i niko nije pošteđen. Ako se ima u vidu da je u Alžiru prije izbijanja talasa nasilja bilo preko 70.000 stranih radnika, nije teško naslutiti koliko će alžirsku privredu koštati njihov makar i privremeni odlazak. Za sada se jedino zna da malo ko želi da ostane u ovoj zemlji, koja je za njih postala isuviše nesigurna.

+ Ako se događajima u Alžiru, Egiptu i još nekim zemljama, doda krajnje napeta situacija na okupiranim arapskim teritorijama i sukobi Palestinaca posebno sa jevrejskim doseljenicima, zatim nedavno eksplozija bombe u Bejrutu, dobija se utisak da je arapsko-islamski svijet počeo na poseban način da ključa. Uvijek je tako bilo kada je nagovještavan, ili je bio u toku neki mirovni proces.

sirao se iza izazivača iz SPD Rudolfa Šarpinga, te svojih ministara — šefa diplomatije Klausa Kinkela i ministra finansija Tea Vajgela.

Šojble, političar čiji stavovi postaju sve konzervativniji, ı koji važi za jednog od najboljih bonskih taktičara, izazvao je prošle sedmice proteste sugestijom da bi nemačka armija mogla biti upotrebljena za očuvanje unutrašnje bezbednosti zemlje.

,

straha

Milovan Jauković

DUBOKE PODELE U ZEMLJI IZNAD RTA DOBRE NADE

izmedu

BORBA PONEDELJAK 27. DECEMBAR 1993.

i nade

dopisnik „Borbe“ iz Pretorije

Kršni momak bele puti u vojničkoj uniformi kaki-boje i pištoljem za pojasom izdavao je uputstva crnom dečaku kako da postavi crvenu zastavu sa oznakama koje neizbežno asociraju na kukasti krst. Fotografije ovakvog sadržaja pod krajnje dvosmislenim naslovom „Afrikanerska tradicija“, objavio je visokotiražni johansburški dnevnik „Star“. Kao ilustraciju izveštaja sa proslave 16. decembra, značajnog datuma iz afrikanerske istorije koji se obeležava kao dan sećanja na pobedu Bura nad pripadnicima Zulu plemena kod „Krvave reke“ u provinciji Natal, pre 155 godina.

+ Ovaj događaj koji je pretvoren u mit o stvaranju afrikanerske nacije i pripisano mu religiozno značenje poslednji put je, po svemu sudeći, obeležen kao zvanični praznik. Istina, ovaj put su izostali službeni javni nastupi članova vladajuće Nacionalne partije, ali zato nisu manjkali uspaljena ratna retorika i ostrašćeni govori lidera bele desnice, gde se religija beskrupulozno zloupotrebljava u politikantske svrhe. Svetini okupljenoj, oko tvrđave — muzeja Tčanskop u blizini Pretorije, lider Konzervativne partije Fredi Hart Zemberg

sa predanošću fanatika koji iskreno veruje u bezumlje otkrio je istinu da je „Bog atomska bomba Afrikanera“ koja će im pomoći da ostvare „pobedu nad komunizmom koji želi da uništi hrišćanstvo“. U govoru na „Krvavoj reci“ genera! Konstand Filjojen, lider Afrikanerskog. narodnog fronta, naglasio je separatističke težnje afrikanera „u borbi i u ime osvajanja hrišćanstva nad snagama mraka i stranim ideologijama poput komunističke“. Sa iste govornice zapenušani lider profašističkog „Burskog pokreta otpora“ Judžin Teri Balanž urlao je: „Ako Mendela želi rata onda će ga ı imati“.

Poziv na pomirenje

Samo na stotinak kilometara udaljenog i od „Krvave reke“ Inkata (Partija slobode) i njenih 10.000 simpatizera obeležili su 114. godišnjicu pobede ratnika Zulu plemena nad kolonijalnim britanskim trupama. Umesto federalnog sistema za koji se zalagao iz petnih žila šef Inkate po-

glavice Mangusutu Butelezi za-'

tražiože ovog puta samoopredeljenje za Zulu naciju dok je kralj Kudivil Felitin naredio svojim

„Afrikanerska tradicija“: Beli eksiremisfi na freningu

saplemenicima da „zemlju predaka brane sopstvenim životima“. I dok su u Pretoriji i na „Krvavoj reci“ odjekivali ratnički bubnjevi, istog dana sa „Orlando“ stadiona u Sovetu stizali su pozivi za mir i nacionalno pomirenje: Tamo su pripadnici „Koplja nacija“ vojnog krila Afričkog nacionalnog kongresa (ANC), obeležavali jubilarnu 32. godišnjicu osnivanja. Svečanom paradom pripadnici „Koplja nacija“ su ujedno simbolično „poboli u trnje“ svoja ratnička koplja. Kao gerilska armija, ANC je već otpočeo proces transformacije ove gerilske organizacije u profesionalne snage koje će za četiri meseca ući u sastav novih jedinstvenih nacionalnih odbrambenih snaga.

Proces polarizacije južnoafričkog društva znatno je, međutim, kompleksniji, nego što se to čini na prvi pogled. Do takvog zaključka došli su eksperti instituta za integralno marketinško ispitivanje iz Johanesburga na osnovu rezultata dosad -najobuhvatnijeg ispitivanja socijalnog sistema vrednosti i političkih stavova Južnoafrikanaca.

Konsenzus je daleko

Socijalna raslojavanja, veoma nerazvijena politička svest i veli-

year

|

ki procenat i belih i crnih građana Južne Afrike koji u nasilju i snazi oružja vide put da ostvare svoje ciljeve, kako zaključuju autori istraživanja, pred novu vladu stavljaju izuzetno težak i delikatan zadatak koji iziskuje ako ne Opšti nacionalni konsenzus, onda bar najuticajnijih političkih protagonista.

Pesimisti su tu u pravu. TakVog konsenzusa zasad nema na vidiku, sudeći bar prema atmosferi sa prvih sednica novoosnovanog Privremenog izvršnog saveta koji će zajedno sa vladom upravljati zemljom do prvih slobodnih izbora. Naprotiv, dalje zaoštravanje borbe za vlast u Savetu izgleda neminovno kako se približavaju izbori. Konačno, prava konfrontacija s „Alijansom slobode“ (okuplja pet konzervativnih partija i pokreta iz redova belaca i crnaca) koja uporno insistira na samoopredeljenju i formiranju zasebnih narodnih država tek predstoji.

U sredu kasno uveče beli manjinski parlament formalno je ratifikovao novi privremeni и5tav koji će biti na snazi narednih pet godina. U novu eru Južna AFrika ulazi, međutim, duboko podeljena i suprotstavljena.