Борба, 26. 03. 1994., стр. 25

|

i na sam spomen Evrope i Хара-

___da, jer ne mislim da je mesto Sr-

bije u istočnom, pravoslavnom carstvu, AziJI ili Africi. Ostajem dakle, pri tome da je Srbiji mesto u Evropi i ne vidim ništa pogubnije nego da se naša država i

čitav Balkan smesti na periferiji savremenog sveta. dr Vesna Pešić

P. S. Da nije reč o „Borbi“, listu

. koji redovno čitam, ne bi ni od-

govarala na ovakve napade.

Lažna dilema

(„Šta je srpski nacionalni interes danas?“”, NB 12-13. i 19-20. mart 1994 )

JES svake društvene zajednice je ! u uspostavljanju obostrano korisnih veza sa bližim i daljim okruženjem kako bi se obezbedili slobodni i bezbedni trgovinski putevi za neometan protok i razmenu roba i usluga, uključujući i intelektualne (znanje, tehnologiju, itd.) zbog čega, inače, neprijateljski raspoloženo okruženje, iz vlastitih interesa, nastoji da manifestuje svoju bolju i kooperativniju stranu. Bivša SFRJ, država srednjeg formata, mereno brojem stanov-

nika, veličinom teritorije i sna- · gom prirodnih i privrednih po-

tencijala, bila je u interesu spoljnjeg faktora, bez obzira na ideoJoške i druge različitosti. Kao što Je poznato bivša SFRJ je uspešno obezbeđivala da područje Balkana bude zona mira i stabilnosti. Međutim, i pored toga, SFRJ. je, iz ideoloških razloga, razbijena na više entiteta. Spoljni faktor tu činjenicu, sada, sve više doživljava kao veliku vlastitu grešku. Novostvorene državice su pokazale da su nesposobne da izgrađe savremenu držaVu, između ostalog i zato što ne poseduju „kritičnu masu“ pOpuJacije, teritorije i prirodnih i privrednih resursa koji bi OmOgućili da sa vlastitim snagama izgradi adekvatnu državnu infrasIrukturu. .

U fakvim okolnostima ovi 'Kvazidržavni entiteti su upućeni da ove nedostatke kompenzuju Uspostavijanjem specijalnih veza sa spoljnim faktorom a koje znače svesno | nepotrebno odricanje onog dela vlastitog suvereTuteta Koji bi, inače, u državoj zajednici sa drugim narodima bio očuvan i gde bi se takve poFrebe iskazivale kroz Jedinstveni nacionaln! interes.

kusšenjima, ali su znali ! morali da trpe, jer su uvijek-imal| пади и Бидиспоз!, Imali su povjerenje u Većinski crno(orski narod

akcije da radi na autonomiji ili specijalnom statusu Sandžaka.

5. Od osnivanja Stranke demokratske akcije njeno nesposobno, ekstremno 1 svađalačko rukovodStvo nmanosilo je samo štetu тојегаптит međunacionalnim odnosima, Što Je u USIOvima ratnog okruženja, bilo pogubno po sigurnost Muslimana. Neke aktivnosti, kao što su: sprovođenje nelegalnog, i na njima svojstven način organizoVanog, referenduma o autonomiji Sandžaka, bojkotovanje referenduma i saveznih izbora, osniva– nje muslimanskog nacionalnog vijeća sa sjedištem u Novom Pazaru, osnivanje posebne islamske vjerske zajednice za Sandžak i vrhunac svega je proglašenje Memoranduma 0: specijalnom statusu Sandžaka. Pitam se koliko je Muslimana iz Crne Gore znalo da se priprema Memorandum 1! koliko je njih imalo prilike da se izjasne o njecovom 'опозепји. Ко је и шпе. Ми! a Crne Gore mogao donijeti 3v akt i ko Je ovlastio ljude iz dstva le stranke da idu ети 1 таге ротос па пјеогтуоГуовепји. гогот

SRE нанети ривер еваита пааирмеетавеитие вестигаинет тата писта =

ВЕРЕ

А.

Мето-

Srpski nacionalni ·- тгеге5 uvek Je bio i ostao isti, ali je pitanje diplomatsko-političke veštine i „odnosa snaga u okruženju“ do koga će se stepena uspefi sa njegovom realizacijom.

Takođe lažna je dilema da li је bolje opredeljenje za politiku teritorijalnog i etničkog proširenja sadašnje srpske države, odnosno SKJ, i po cenu privredne i društvene depresijacije, ili opredeljenje da ona ostane u sadašnjim granicama ali privredno i društveno stabilna i prosperitet-

na, otvorena za komunikaciju sa ·

više ne tako neprijateljskim okruženjem, odnosno realno Osposoblijena za adekvatnu političku, materijalnu i duhovnu podršku i pomoć opstanku i razvoju Samobitnosti vlastitog naroda na širem etničkom području. Rešavanje krize na prostorima bivše SFRJ, posebno u BiH, na osnovama aktuelnog plana o muslimansko-hrvatskoj federaciji i potom konfeđeraciji sa hrvatskom državom, upravo ukazuje na realnost ovakvih strateških opredeljenja. Svaka politička opcija, pretpostavka je da vođi računa o tome da li su njena opredeljenja zaista u skladu sa nacionalnim interesom, na koji se deklarativno poziva. Zato Je i uputno pitanje koliko Je realno očekivati da će se ideal srpske nacionalne politike u potpunosti, u ovom trenutku realizovati, posebno ako se ima u vidu činjenica da u protekle tri godine, | pored ogromnih poliftičko-diplomatskih napora i velikih ljudskih ; materijalnih žrava, međunarodna zajednica nije pokazivala dovoljno spremnosti da prihvati rešenja koja bi vodiJa daljoj fragmentaciji ovog prostora, a samim time 1 srpskog etTUČKOE područja Čime se, U SHŠLH-

feba reći da su Muslimani bili i sada su u mnogim is-

randum je najtež! udarac Muslimanima. Zna se da muslimanski intelektualci u Crnoj Gori nikada nijesu Ispuštali iz vida potrebu ostvarivanja ravnopravnosti i jednakosti Muslimana u Crnoj Gori. To zalaganje je bilo i ostaJo tako, da se sva pitanja trebaju 1 mogu riješavati u zvaničnim organima vlasti u Crnoj Gori i da se pokaže spremnost za saradnju na tom planu. To znači da Crnogorci kao većinski i državotvoran narod treba da prihvate I uvaže jednom za svagda Muslimane kao ravnop-

ravan narod i time državOtVO· ran u okvirima Republike i Jed-

nim dijelom savezne države, a Muslimani da doživljavaju Crnu Goru kao svoju Jedinu domovinu i! time se isključuje svaka potreba o nekakvim autonomijama, specijalnom i! sličnom sta-

ш51, као гјезепји za Muslimane

U Crnoj Gori. Imajuci u vidu ustavna rješenja, pravnu repulativu' u cjelini - kao i programske ciljeve i zadatke partije па ујазт иг рипо итаžavanje· djelovanj ZICIOTIH stranaka sa građanskim predznakom, mora se | Ovom prili-

O OR с:

пттажеегиноантларит сна

TOST I Strah |

ni, suprotstavila stvaranju političke i vojne neravnoteže koja bi, objektivno, bila izvor nestabilnosti i permanentnih sukoba па оуот ргоз(оги.

S druge strane, izgleda da su razumnija ona opredeljenja, koja Je spremna da podrži i međunarodna zajednica, i koja za is-

· hodište imaju očuvanje, odnos-

no uspostavljanje kontinuiteta na srpskom etničkom području. Tim rešenjima se nastoje podstaći političke integracije radi omekšavanja međudržavnih granica.

Napokon, u formulisanju politike kojom se želi doprineti ostvarenju srpskog nacionalnog

· interesa, ni jednog trenutka se

ne bi smelo prenebregnuti činjenica da u etničkom i državotvornom smislu značimo 1 угеа!- ·

mo samo onoliko koliko nas vrednuje okruženje (međunarodna zajednica), kao i da samim tim ne bi trebalo dozvoliti da bilo ko zagovara nacionalnu

politiku koja u bilo kome ele- ~

mentu ignoriše značaj, ulogu i uticaj međunarodnog faktora, pa i u slučaju kada su u pitanju tzv. unutarpolitička pitanja.

Ta uslovijenost, svakako ne znači gubljenje samostalnosti i predavanje vlastite sudbine u tuđe ruke. Vreme samobitnosti, koja isključuje spoljašnji svet i oslanja se isključivo na samodovoljnost i „vlastite snage“, neuvažavajući time savremene procese interakcije i međuzavisnosti, pripada prošlosti.

Lazar Mišljenović Beograd

e Bolja TV prošlost (Eleonora Prohić: „Osvežavajući dah prošlosti“, NB 12-13. mart 1994)

GE kroz prizmu gospode Eleonore Prohić ispada da se vreme komunističkog jednoumija „iz mnogobrojnih psiholoških ı OI NL, Čini nekako lepšim, umiljatijim, стушzovanijim” (misli se na emisiju VREME TELEVIZIJE).

Valjalo je iznoseći gore navedene tvrdnje, podrobnije objasniti zašto se agitpropovska propagandna Jednoobraznost nekadašnje Televizije čini čednijom i privlačnijom od ove, vučelićev-

46760

55.

== 3

1

~

a

kom reći da je neizbježno bilo Zvanično OSuditi, Otlvoriti Istragu, pronači sve aktere, izreći sankcije i stvoriti uslove za povratak u svoje domove ; na zemljišni posjed Muslimana žrtava etničkog čišćenja u MjJesnoj zaJednici Bukovica, opština Pljevlja, otmicu i kidnapovanje nedužnih civila muslimanske nacionalnosti iz iste mjesne zajedniсе 1 opštine, otmicu i kidnapovanje devet civila muslimanske nacionalnosti iz voza i kazati istinu o njihovoj sudbini, napade eksplozivnim sredstvima i iz oružja na poslovne objekte, kuсе i stanove civila muslimanske nacionalnosti, miniranje pet džamija, oružani napad na kombi u kome Je bilo četrnaest radnika muslimanske nacionalnosti od kojih su njih pet zadobili teške povređe, pojedinačne fizičke 1 oružane napade na civilna lica muslimanske nacionalnosti i ubistva određenog Proja, Javno negiranje nacionalnog identiteta Muslimana, prijetnje, исјепе, uznemirivanja, uvrede.

Nužno Je Što prije energično reći NE namjerama ralizacije mračnih planova o čišćenju od Musliman: između Srbije, |

е Ср

eu Nana a TE Tra ON Oea келвин и.

ао зуакб

ske, koja atakuje grubo, đonom na svest gledalaca, ali, u suštini, ima isti cilj ı zadatak: da stvara iluziju o blagodeti koju pruža vladajuća Partija.

Pri tom se mora imati, naravno, u vidu da je tadašnja, socijalistička, vlast, po uzoru па sovjetsku, ipak, imala i izvesnu prosvetiteljsku misiju (subvenciranje izdavaštva, opismenjavanje masa, privlačenje „radnih ljudi“ u pozorišta, i sl), pa je i taj nevin I tek zahuktali, medij, bio u funkciji tog zadatka. Danas Je televizija, u rukama aktuelne vlasti, samo Jedno od (nesporno, moćnih) sredstava za sveopšte zaglupljivanje masa i згогауапје naroda na nivo nesuvislog stada ovaca koje slepo sledi predvodnika, uveseljavajući se novokomponovanim, kičerskim emisijama i nakaradno sročenim informacijama.

Ako, ne daj Bože, sadašnji gospodar! zemlje ikada budu sišli s vlasti upravo će se oni najžešće boriti za „pluralne interese društva“, nastojeći da „dokažu” da Bastilja ne može da bude prćija samo Jedne stranke. 1 to Je, tako, sasvim „normalno“, jer

>

cionalističkih stranaka u Crnoj Gori, jer predstavljaju faktor ukupne destabilizacije odnosa u Republici.

Nužno je spriječiti i stati na kraj nacional-fašističko)j mas-medijskoj satanizaciji Muslimana. ii

Sadašnji ukupni položaj Muslimana u Crnoj Gori ima neke karakteristike sužene ravnopravnosti ı jednakosti, jer nije obezbeđena proporcionalna zastupljenost u organima i institucijama, a sa posla ih se otpušta sve veći broj.

Kako može pravdati činjenicu Demokratska partija socijalista da opet nema Muslimana u Izvršnom odboru Glavnog od·bora, jer se time ne obezbeđuje da Muslimani svoi politički subjektivitet izražavaju sa političkim subjektivitetom Crnogoraca i drugih naroda niti doprinosi učvršćivanju ravnopravnosti i jednakosti građana bez obzira na njihovu nacionalnu pripad nost. Nema ravnopravnosti, Jednakosti ı sigurnosti građana ako se ona obezbeđuje samo jednoj

< 51 јег [0 znači да је zrinmiinacija po Osno-

se kod nas vladajuće partije, a naročito njihovi lideri, izjednačuju sa državom i zato se i televizija u nas naziva „državnom ”. Stoga je i (fakultativno) pitanje E. P. „čija je Televizija” — pucanj u prazno. A, zna se Čija je: jer država, kao nužno zlo organizovanja korpusa celokupnog naroda, u svojoj biti je parazit. koji samo troši, a ne stvara materijalna dobra, pa tako ni opremu 1 infrastrukturu televizije nije finansirala ona, nego je, „u ime naroda“ uzurpirala prava vlasništva, otuđivši je u potpunosti od onih koji su stvorili materijalna sredstva za njeno postojanje. Stevan Babić Novi Sad

Guverner bez „o“ (Nadežda Gaće: „Uli-

ca za guvernera, „MB 19—20. тап 1994.

vašem tekstu na nekoliko

mesta prezime nekadašnjeg ministra finansija Lazara Pačua pogrešno je navedeno. Naime u nominativu, ga zovete „Pačuo“. Međutim taj se čovek zvao Lazar Paču. To bi trebalo dobro da znaju svi koji o njemu pišu ili ga spominju.

Možda se ne bih Javila ovim pismom da ovakve pojave nisu uzele maha. Malo koji članak možete da pročitate, a da ne naiđete na ispreturane redove, pogrešno navedene reči i štamparske greške, pa prosto morate da odgonetate šta je pisac hteo da kaže.

Ja mislim, da se ovakve greške u novinarskim člancima ne smeju tolerisati. Zašto pre 10—20 godina toga nije bilo?

Zašto novinske ređakcije pušta-

ju da sve ide nizbrdo, kao da su se pomirili sa degradacijom svoga posla i kako to da ne misle da se propadanje mora zaustaviti na svakom i najmanjem sektoru rađa? i Jelena Zarković Beograd

muslimanskog naroda u Crnoj Gori nije spontani ili slučajni *proces, već ima sve karakteristike organizovanog i planskog djelovanja nacional-fašista u pravcu etničkog čišćenja. Zato se postavlja pitanje, zašto nije adekvatno djelovanje državnih organa na prevenciji i energičnom kažnjavanju svih aktera takvog djelovanja.

Na kraju treba istaći i tu Ččinjenicu, da su Ustavom Crne Gore Muslimani praktično preimicnovani u „nacionalnu ili etničku grupu” bez obzira na to što čine 14,62 odsto stanovništva, sto Muslimani nijesu manjina niti etnička grupa nego poseban narod, jer brojno stanje nema naučnu pretpostavku niti osnovanost preimenovanja jednog naroda u nacionalnu ili etničku E Ako je nacionalno pitanokratsko pitanje svakog a, ono treba tako da bude građane, a ne samo za ji pripadaju određenoj

Or ера рони парити SE ali Tr repe rtir o Tu ar apr mira YC yDany аорта еден еваевесткииттола вани шачришттпаца