Борба, 26. 03. 1994., стр. 7
сан се њи
Piše: Srđan Radulović
Мега nikakve sumnje da je postignut svojevrsni međunarodni konsenzus da bez rješenja pitanja Krajine nije moguća trajna normalizacija globalnih srpsko-hrvatskih odnosa u sklopu rješavanja krize na prostoru bivše Jugoslavije. Međutim, svi dosadašnji eksperimenti suočavali su se s ključnim pitanjem — kako obezbijediti uslove za mirno rješenje Ovog osjetljivog političkog problema, koji zbog dijametralnih stavova Zagreba i Knina generiše stalno zveckanje oružjem.
Evropski pristup, definisan francusko-njemačkim konceptom („modus viven-
di“), potencirao je postizanje krajinsko- . -hrvatskog sporazuma o prekidu neprija- '
teljstava i otvaranje pregovora 0 tZV. ekonomskim pitanjima, dok je rješavanje političkih odnosa ostavljeno za kraj, da bi se dobio manevarski prostor za rješavanje bosanske krize u sklopu ženevske Konferencije o bivšoj Jugoslaviji. Američkom incijativom je naglo povećana politička „specifična težina” krajinskog pitanja, iako je zadržan spomenuti redoslijed poteza. Na to ukazuje politička atmosfera u kojoj je dočekan zagrebački nastavak krajinsko-hrvatskih pregovora, ali i činjenica da su na pregovorima vojnici imali dominantniju ulogu od političara. . Posljednji martovski utorak pokazaće hoće li prva tačka krajinsko-hrvatskog pregovaračkog ciklusa biti skinuta s dnevnog reda. Eventualna opstrukcija postizanja sporazuma o prekidu neprijateljstava mogla bi „krivcu“ da donese negativne političke poene. U tom slučaju Krajina bi bila u nepovoljnijem položaju, nego Hrvatska, pa nije isključeno da će krajinski pregovarački tim morati da pristane i na određene kompromise kada je riječ o problematici „razgraničenja“ u sklopu ovog sporazuma. Riječ je o krajinskoj teritoriji, odnosno O dijelu UNPA zone, koju su zauzele hrvatske snage 22. januara prošle godine. Dosadašnja međusobna isključivost stavova u pogledu rješavanja tih problema, bila je osnovni razlog neuspjeha tajnih krajinsko-hrvatskih pregovora u Norveškoj i u okolini Beograda, pošto su se obe strane pozivale na rezolucije ili dijelove rezolucija Savjeta bezbjednosti, koje njima odgovara-
u. Generalni sekretar UN Butros Gali je prijedlogom „Savjetu bezbjednosti za jed-
nogodišnje produženje mandata Unprofo-
SUBOTA-NEDELJA
ru, nakon 31. marta, jasno stavio do znanja da ne namjerava mijenjati mandat mirovnim snagama u skladu sa hrvatskim zahtjevom da se Unprofor stavi u funkciju vojnog „reintegrisanja Krajine u državnopravni sustav Hrvatske“, ali je istovrmeno poručio „Srbima u „UNPA zonama“ da ne računaju na reprizu kiparskog slučaja. Međutim, Galijev prijedlog da se mandat Unproforu odmah produži za godinu dana, a ne na po pola godine kao ranije, ukazuje ne samo na osjetljivost predstojećeg razdoblja krajinsko-hrvatskih odnosa, nego je i kompatibilan političkim clementima američke inicijative. U tom kontek· stu ostaje i dalje aktuelno pitanje samostalnosti Knina da realizuje dosadašnje referendumske poruke „volje naroda“. Naime, američkom inicijativom je sužen politički manevarski prostor Srba zapadno od
Srbi su toliko nebeski narod da im se i avaksi čine podmorтсата у " ср e
96-27. MART 1994. GODINE
Posle prve runde raztjovora U ruskoj ambasadi
ar mu neznu ei =
Uvjeravanja Beograda da ne utiče na političke pozicije Krajine mogu da se tumače samo kao pristajanje na opciju da
ee problem Krajine hrvatsko pitanje. Na-
ravno, nema mjesta ni pretijeranom hrvatskom optimizmu u „brzu reintegraciju okupiranih dijelova Hrvatske“
KNIN RAZAPET IZMEDU
EOGRADA | ZAGREBA
dilemu ulaska u federalni odnos sa muslimansko-hrvatskom federacijom i konfederacijom povezivanja sa Srbijom po istom principu povezivanja muslimansko-hrvatske federacije sa Hrvatskom ili samostalnog državotvorenog nastupa po cijenu gotovo trećine teritorija koju trenutno vojno kontroliše. Srbiji je, opet, nužno da dokaže kooperativnost mirovnim receptima u „bosanskom loncu“, pa su svesrpsko ujedinjavanje i ujedinjavanje RS i RSK, po ko zna koji put, naprasno zaboravljeni, a Una je od Drine „preuzela“ ulogu svesrpskog graničnog dosega. Istovremeno, zvanični Beograd je suočen s međunarodnim konsenzusom u pogledu uslova za ukidanje sankcija, uključujući i nedavnu izjavu američkog državnog sekretara Vorena Kristofera, da je taj čin uslovljen, ne samo
e. : " WVelebit Veinović
Drine. Republika Srpska je stavljena pred
rješavanjem bosanske krize, nego i pitanja Krajine. Trenutno beogradsko „vađenje“ na ulogu Moskve, a kada je riječ o Krajini, izgubiće politički značaj već s prvim suočenjem s nazirućim američko-ruskim receptom „iznuđivanja“ ustupaka po principu vruće — hladno.
Uostalom, kako povjerovati da je ključ raspleta dosadašnjeg toka normalizacije odnosa između Beograda i Zagreba međusobna telefonska veza. Zato uvjeravanja Beograda da ne utiče na političke pozicije Krajine, mogu da se tumače samo kao, pristajanje na opciju da je problem Krajine hrvatsko pitanje. Naranvo, nema mjesta ni pretjeranom hrvatskom optimizmu u „brzu reintegraciju okupiranih dijelova Hrvatske“, pošto je globalni hrvatski interes vezan i za Bosnu (Pošavina, Kupres...), ali i za, s obzirom na stalne „prosvjede“ hrvatske „oporbe“, desnu obalu Dunava.
Cijena mira vraća se na posljedično ishodište rata — na Knin, ali u ovom slučaju ne kao simbol glavnog grada RSK, nego na geostrateško i saobraćajno „srce“ avnojevske Hrvatske. A u tom kontekstu treba tumačiti i sukob „martićevaca“ i „babićevaca“ na krajinskoj političkoj sceni.
+