Борба, 21. 04. 1994., стр. 10
155704} |
. BORBA ČETVRTAK 21. APRIL 1994.
DANAS ANKETNI ODBOR SKUPŠTINE OTVARA RASPRAVU O „JUGOSKANDIKU“
Naplata iz prazne kase
Sad bi valjalo utvrditi ko je sve i kako razvuhao preostali nopac i imoDinu ove štedionice, nakon bekstva Jezdimira Vasiljevića u inostranstvo, te postoje li ikakve šanse da štediše bar deo toga dobiju natrag.
Prevarene štediše Jugoskandika mora da je spopala bela pena kad su saznali da Jezdimir Vasiljević od njih traži da mu vrate kamate koje im je isplatio pošto to, je !da, nije bilo po zakonu. One druge pare, koje on narodu duguje, ispustio je da pomene. Na svu sreću po štediše, ovakve presude teško da će se realizovati, jer ni oni koji imaju presude po svojim tužbama protiv Vasiljevića ne mogu da naplate potraživanja, pošto je u toku stečajni postupak. Ipak, bizarno zvuči činjenica da se sve do te mere pomešalo, da dužnici terete poverioce zbog sopstvenih dugova.
Anketni odbor Skupštine Jugoslavije danas bi trebalo da raspravlja o slučaju „Jugoskandik“, pored redovne rasprave O „Dafiment banci“. Štedišama je, međutim, ivrde upućeni, sve ovo mala uteha, jer do svojih para verovatno nikad neće doći. Prosto zbog toga što ih više i nema, a ono što je po Vasiljevićevom bekstvu iz zemlje ostalo u trezorima i magacinima, razvukao je kako je ko stigao. Tako se došlo u apsurdnu situaciju da stečajne mase gotovo da i nema.
Postupak stečaja nad Jugoskandikom DD i Jugoskandik Petrolom otvoren je, da podsetimo, 23. jula 1993. godine, a nad trećim pravnim licem, Jugoskandik Štedionicom 2. avgusta iste godine. Imovina ova tri stečajna dužnika bila je pomešana i dužničko poverilački odnosi nikad nisu bili raščišćeni, odnosno nije se znalo šta je čije. Pošto je i pre svog bekstva Vasiljević imao problema u isplatama kamata, pa ih je svaki čas povećavao, uvodio u igru i zlatnike, neke štediše još onda su ga tužile i dobijale presude koje nisu bile
izvršne, pa nisu mogle da se naplate. Otvaranjem stečajnog, postupka, na osnovu odredbe Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji, bitna su dva prekluzivna roka — prvi predviđa da sve izvršne presude dobijene 60 dana pre otvaranja stečaja gube pravnu snagu, a drugi predviđa mogućnost pobijanja svih pravnih radnji koje je stečajni dužnik napravio godinu dana pre otvaranja stečaja. Primena ovih odredbi zbunila je štediše, pa su oni praktično vodili bespotrebne sporove. Oni poseduju u suštini bezvredan papir — presude na osnovu kojih su, doduše, pojedini nelegalno plenili robu iz magacina, opremu, vozni park i inventar.
Jedan od takvih slučajeva, kažu upućeni, je plenidba robe iz magacina u Kotežu, od strane opštinskog požarevačkog suda, u vrednosti od 5 do 7 miliona maraka, u kome su bili lekovi, sanitetska oprema i materijal, cisterne i luksuzna vozila. Mnogobrojne štediše u Požarevcu su, naime, započele parnice pred opštinskim sudom u Požarevcu. Započinjanjem postupka stečaja ovaj sud je bio dužan da te postupke prekine. Ovo, međutim, nije urađeno, pa je po nalogu opštinskog. suda u Požarevcu, roba iz tog magacina preneta u magacin fabrike „Bambi“ u Požarevcu. Tu nastaje nerasvetljeni i vrlo zanimljivi deo priče. Ulazna vrata pomenutog magacina u fabrici „Bambi“ sud je zapečatio. Stečajni organi su u više navrata odlazili kod predsednika opštinskog suda u Požarevcu i kod rukovodilaca „Bambija“, sa zahtevom da se omogući vraćanje celokupne robe u sabirni centar u Beogradu, ali to nije učinjeno. U
tom natezanju da se roba vrati 21. oktobra 1993, tokom noći magacin „Bambija“ bio je opljačkan, iako je bio zaključan i plombiran. Roba u vrednosti od 2.016.847 maraka i jedna cisterna izneti su na sporedni izlaz i pored toga što je krug fabrike ograđen gvozdenom kapijom i što na svim ulazima postoje stražari. Ostalo je „spašeno“ robe u vrednosti od 900.000 maraka. Javnosti ni stečajnim organima ni do danas nije poznato kako je došlo do ove teške krađe, ko su počinioci ovih krivičnih dela i šta je preduzeto da se roba pronađe i vrati u stečajnu masu, а да se prema počiniocima primeni zakon.
Ono što je naročito interesantno, jeste da su ključevi i akumulator odvežene cisterne bili, kako tvrde naši upućeni izvori, deponovani u sudu. Zvanično nepotvrđene informacije koje naši sagovornici iznose, kažu da generalni direktor „Bambija“, njegova ćerka, zet, kao i mnogi radnici ove fabrike, imaju znatne štedne uloge kod Jugoskandika. Ovaj slučaj volšebnog nestajanja imovine zaostale za Jezdimirom Vasiljevićem svakako nije usamljen, pošto je, kao što smo rekli, veći deo razvučen na slične načine, ili kao u slučaju trezora u Beogradu, ispražnjen klasičnom filmskom pljačkom. Sada treba utvrditi ko je sve i na koji način pare odneo, ali je štedišama svakako najinteresantnije pitanje postoje li šanse da ova imovina dospe nazad u stečajnu masu, kako bi oni bar delić svojih uloga dobili nazad.
B. Stepanović
NOVINARKA „DUGE“ LiILJANA HABJANOVIĆ-ĐUROVIĆ ZA RADIO UŽICE: U TEKSTU 0
~
„DAFIMENTU” NIŠTA NIJE IZMIŠLJENO
Priznanicom na demanti
U prekjučerašnjoj emisiji Radija Užice pod nazivom „Istina i laž“, u kojoj je učestvovalo više sagovornika, slušaoci su čuli telefonski razgovor novinarke „Duge“ Ljuljane Habjanović-Đurović, sa glavnom urednicom Radija Miladinkom Filipović, povodom teksta u „Dugi“ o „Dafiment banci“, koji je poslednjih dana uzburkao javnost. Novinarka „Duge“ je rekla da ništa nije izmislila, uz napomenu da će podatke, koje poseduje, objaviti u novoj rubrici pod nazivom „Priznanicom na demanti“, u kojoj će govoriti i ljudi iz spomenutog odbora poverilaca. e Znači li to da nikakvi dosadašnji dokazi, fotografije određenih ličnosti, na primer, nisu mogli da posluže za argument? — Svako može da uzima sebi za argument što hoće. Kako vi danas možete da verujete čoveku, koji je pre dvadeset dana, u Skupštini Jugoslavije, pred tv kamerama, rekao da je ono što je o njemu napisano — laž, a kad su ga pitali da li je i fotografija laž, on je rekao: „I to je laž“. Mi smo dvadeset dana posle toga objavili u „Dugi“ i fotografiju, a posedujemo i druge. Danas taj
isti čovek (dr Radoje Kontić, predsednik Savezne vlade, primedba Đ. P.) kaže „da je nekima stalo da malograđansku javnost golicaju fotografijama“. Fotografije. koje objavljujemo su samo svedočanstvo o druženju tih ljudi sa Dafinom Milanović, a priznanice će biti dokazi i za nešto drugo, pa i za tvrdnju da su neki ljudi uzimali novac, raskidajući ugovore u vreme kad drugi, koji nisu bili na javnim funkcijama, to nisu mogli da učine. Dakle, u vreme kad je za narod bilo ograničenje za podizanje novca, prvo do 1000 maraka, pa 500, pa 100 maraka, pa u vreme kada banka uopšte nije radila, neki ljudi su uzimali svoj novac, raskidajući ugovore, a podižući punu kamatu kao da su ispoštovali onaj rok po ugoVOTU... Na pitanje kako „uzima k srcu” demantije koje je Dafina Milanović iznela na TV Politiku, a ceo njen demanti prenela nedeljna „Politika“, Ljiljana Habjanović-Đurović je odgovorila:
— Dafina Milanović u svojoj izjavi tvrdi da ona nije iznela podatke iz banke. Ja to nisam ni rekla, niti napisala. Ja sam se pozvala na informacije Odbora
poverilaca. Zašto Dafina Milanović sada tvrdi da neki ljudi nisu bili njene štediše, to ona najbolje zna i ja u to ne bih ulazila. Ja, recimo, moram da kažem da za neke ljude, za koje je Dafina decidirano rekla da nisu bili njene štediše, imamo dokaze i oni će biti objavljeni u narednom broju „Duge“.
Ispade „pnajpošteniji Željko Ražnjatović Arkan koji je jedini priznao da je podigao novac. Šta mislite, je li bilo sramota ulagati u „Dafiment banku“ i je li sramota uzeti svoj novac iz nje.
— Nije bilo sramota ulagati novac u „Dafiment banku“, ali je bilo sramota uzimati novac, služeći se svojom funkcijom, svojom političkom moći ili nekim drugim vrstama uticaja, u vreme kad svi drugi ljudi to nisu mogli.
Novinarka Ljiljana Habjanović-Đurović, je rekla i da se njoj lično niko od pomenutih ljudi nije javio“, jer je svima njima jasno, jer su to sve ljudi koji se ozbiljno bave politikom. da ja, koja se ozbiljno bavim novinarstvom, ne bih uopšte uletela u ovako nešto da za to nemam dokaze i pokriće. B. Pilćević
SAVEZ PENZIONERA SRBIJE OGORČEN NAJAVOM MINISTRA RADIĆA O
KRESANJU PENZIJA
„Neka prate kako umiremo!“
Najava Jovana Radića, ministra za rad, socijalnu politiku i boračka pitanja, da će srpska Vlada tokom ove nedelje doneti novu uredbu kojom će se penzionerska (prosečna) „primanja skresati sa 90 na 75 posto od prosečne zarade, izazvala je buru nezadovoljstva među penzionerima. Ovaj ministarski potez, obrazložen na nedavnoj konferenciji za novinare, kao jedan od načina „сиуапја поуор ргоgrama oporavka zemlje“ posebno je ogorčio korisnike penzija jer dolazi u trenutku kad se njihov standard tek malo oporavio, posle prošlogodišnjeg haosa čiji se teret najvećim delom slomio upravo preko njihovih leđa.
Revoltirani kresanjem penzija i najavljenim smanjenjem stopa doprinosa za penzijsko osiguranje, članovi Saveza penzionera Srbije uputili su pismo srpskom premijeru Mirku Marjanoviću, u kome traže da on lično stavi „veto“ na samovoljnu odluku ministra Radića, jer bi, u protivnom, ovaj potez imao nesagledive posledice.
— Obrazloženje ministra Radića uopšte ne stoji i gotovo je apsurdno da će naše penzije, formirane na postojeći način, ugroziti uspešnost antiinflacionog programa, kaže za „Borbu“ Ranko Rašković, sekretar Saveza penzionera Srbije. Nadležno ministarstvo pravi neadekvatna poređenja, tako što zbraja babe i žabe, pa su stoga i došli do zaključka kako su nam, tobož, penzije visoke. Glavni adut im je da prosečna penzionerska prinadležnost iznosi 90 posto zarade zaposlenih, ali taj odnos postoji samo na papiru. Drugim rečima, taj odnos je uspostavljen u prošlogodišnjim mesecima kada su makazama statistike vešto izmicala primanja zaposlenih u naturi, a koja su bogme bila i po nekoliko puta veća od samih plata. Mi raspolažemo podaci-
KAD PRIVATNIK TRAŽI KREDIT
Ne pomaže
Iako je uložio više miliona nemačkih maraka sopstvenog novca u proizvodne programe na nerazvijenim područjima, vlasnik proizvodnog i trgovinskog preduzeća „Rai eksport“ iz Niša Milisav Raičević je onemogućen da podigne bilo kakav bankarski kredit, zbog
čega je „čitavo poslovanje ove firme dovedeno u pitanje“.
Milisav Raičević, izražava protest zbog ovakvog ponašanja banaka. Po njegovim rečima, banke su davale kredite i firmama „sa jednim stolom, stolicom i telefonom“, a neće da kreditiraju njegovo preduzeće koje je ulagalo u proizvodnju zajedno sa državom, odnosno fondom za razvoj nerazvijenih. ma Službe za platni promet da je lični dohodak bio tek oko 53 posto ukupnih primanja, pa sad neka ministar dokaže da su nam penzije 90 posto od plata.
Rašković takođe ne prihvata određivanje penzija ovakvim administrativnim merama, jer smatra da se one ne mogu posmatrati tek tako — jednolinijski. Na prosečnu penziju utiče više faktora: struktura korisnika, dužina njihovog staža, visina penzijskog osnova, pa u različitim periodima i prosečna penzija varira.
S obzirom da u Savezu penzionera Srbije sede sve sami „pravni zmajevi“ i bivši stručnjaci upravo u ovim oblastima, ministru Radiću će sudeći po tome biti zaista teško da odbrani svoju odluku.
— Ako je tačna izjava ministra Radića da država neće više da se meša u primanja zaposlenih, s kojim pravom onda uređuje naše penzije, pita Rašković. „Otkako je objavio donošenje uredbe, mi ne možemo da se odbranimo od poziva i protesta naših članova koji zahtevaju da učinimo sve da ova odluka ne prođe“.
Inače, prema nekim trenutnim, grubim proračunima, ako bi se primenila najavljena vladina uredba, prosečna penzija bi u aprilu iznosila 56 dinara, iako penzioneri očekuju više.
Šta će se, međutim, desiti ako premijer Marjanović ne uvaži reagovanje Saveza penzionera Srbije?
— Mi u tom slučaju predlažemo državi da počne da prati povećanu smrtnost i život na ivici egzistencije starih ljudi, poručuje Rašković. Neka uporedo sa uredbom odmah otpočnu i takve analize, jer će one, posigurno, biti potrebne. A što se nas tiče, mi ćemo već naći načina da naše nezadovoljstvo izrazimo.
M. Janković
ni garancija
— Preduzeće „Rai eksport“, sa sedištem u selu Bubanj kod Niša, uložilo je više miliona nemačkih maraka sopstvenih sredstava u programe leskovačkog, niškog i babušničkog kraja — rekao je Raičević Bankarima sam do sada nudio kao garanciju hipoteku nad kućom i poslovnim ргозтоrom, čija je vrednost daleko veća od kredita koje sam tražio, ali ni to nije pomoglo. Teže je od banke dobiti dinar nego bilo šta drugo.
Raičević kaže da je uzaludno tražio kredit kod vodećih banaka u Nišu:·niške banke, Srpske komercijalne banke, Karić banke i Mešovite banke DD. Z.M.
KOVILIKO LOVRE NA SAVETOVANJU „ŽITO — HLEB 04“ • Bolja žetva nego lane
— Jugoslovenski poljoprivrednici ove godine treba da proizvedu devet miliona tona žitarica, što je 20 odsto više nego lane. Ovo je izjavio juče dr Koviljko Lovre, savezni ministar za poljoprivredu na početku trodnevnog savetovanja „Žito-hleb 94“, koje se održava u Novom Sadu, uz prisustvo 400 učesnika iz cele zemlje, i stručnjaka iz Rusije, Holandije, Mađarske i Italije.
Prema rečima dr Koviljka Lovra, ovakva proizvodnja OSnovnih životnih namirnica treba da omogući bolje korišćenje kapaciteta prehrambene industrije, a jedan deo artikala može i da se izveze. Kada je reč o državi ona treba da stvori ravnopravne uslove privređivanja svim granama privrede, zatim da agraru da stimulacije i zaštitne cene koje će seljaku garantovati sigurnost. B.6.
REC SA