Борба, 21. 04. 1994., стр. 11
пари а
ВОКВА ČETVRTAK 21. APRIL 1994.
рвизтуој |
ZASTOJ KRAJINSKO-HRVATSKIH PREGOVORA
Dijalog u fazi zbunjivanja
Razloge krajinske privremene pregovaračke apstinencije treba tražiti u nesnalaženju Knina da definiše vlastite interese
Krajinsko-hrvatski pregovarački ·
„tajm-aut” protiče u znaku hrvatskog požurivanja početka druge pregovaračke faze o ekonomskim pitanjima i krajinskog nesnalaženja da opravda pregovaračku „apstinenciju“. Naime, obe strane su se saglasile sa trofaznim pregovaračkim konceptom, a nakon ohrabrujućeg početka zagrebačkog mirovnog sporazuma, očekivalo se da će pregovori o ekonomskim pitanjima početi, kao što je bilo najavljeno, 12. aprila, u Ruskoj ambasadi u Zagrebu.
Međutim, tada je otvoren
proces zbunjivanja javnosti u
kojem glavnu ulogu imaju krajinski predsjednik Milan Martić i ministar inostranih poslova Slobodan Jarčević. Martić je odlaganje pregovora najprije Oopravdao napadom NATO aviona na srpske položaje kod Goražda, mada je prethodno iz diplomatskih krugova u Zagrebu, kako je prenio Rojter, bilo nagovješteno da će početak druge faze pregovora biti odložen. Potom je Jarčević proširio razloge tvrdeći da Zagreb nije pogodno mjesto za pregovore, pa čak ni ruska ambasada, zbog tendencioznih izjava pojedinih ruskih političara.
Nedugo zatim Jarčević je najavio nastavak pregovora „za desetak dana“, iako je početkom aprila, u izjavi za „Politiku“ kazao da je to nemoguće sve dok se ne ukine rezolucija 820 (sankcije) kojom se onemogućuju izvOzno-uvozni poslovi RSK. Ubrzo ga je na istu rezoluciju podsjetio Martić, koji je boraveći u Baranji, njeno ukidanje naveo kao jedini uslov nastavka pregovora. Konačno, 18. aprila, Jarčević u izjavi za Tiker najavljuje nastavak pregovora „za sedam dana“ otvarajući mogućnost da se oni održe i u nekom gradu u Krajini „bez obzira što Zagreb smatra da su to hrvatski gradovi, a u šta više niko razuman u svijetu ne vjeruje“.
Ipak, daleko je važnije pitanje
Ruskoj ambasadi u Zagi
u šta vjeruju predstavnici Krajine. Ako je Krajini bio neophodan pregovarački predah, onda je nastup predstavnika RSK morao biti daleko ubjedljiviji i sinhronizovaniji. Koliko je na disonantnost njihovih stavova uticao predsednik Srbije Slobodan Milošević, koji je 10. aprila, u razgovoru s Vitalijem Čurkinom,
izrazio sumnju u uspjeh prego-
vora između Zagreba i Knina o otvaranju saobraćajnica „dok se protiv jedne strane primenjuju sankcije međunarodne zajednice, koje takve veze onemogućavaju“? „Svetska javnost i međunarodna zajednica zato će morati da se suoče sa izborom ili da podrže normalizaciju odnosa i mir ili da, nastavljanjem sankcija, insistiraju na prekidu odnosa i konfrontacijama“, izjavio je tom prilikom Milošević.
Bez obzira na opravdanost stava da je normalizacija srpsko-hrvatskih odnosa nemoguća u okolnostima neravnopravnog međunarodnog tretmana jedne strane, ova izjava je zanimljiva i zbog toga što predstavlja prvi javni demanti poznatog beog-
· брото i mesfo daljih pregovora: Srpska delegacija na pregovorima u и 22. тата,
radskog dava da krajinsko-hrvatske odnose trebaju, kao ravnopravni partneri, da rješavaju Knin i Zagreb. Pošto i dalje izostaje rezolutan stav Beograda o političkom statusu Krajine, ostaje uvjerenje da je Krajina, u kontekstu pregovora o ekonomskim pitanjima, „usputno“ poslužila kao sastavni dio instrumentarija kampanje za ukidanje sankcija. Uostalom, kao što je spomenuta disonantnost stavova neubjedljiva podloga uvjeravanjima Knina da je apsolutno samostalan u donošenju odluka, tako je nerealno očekivati da će„« međunarodni politički eksperimentolozi ukinuti sankcije zbog krajinskih uvozno-izvoznih problema. iskušenje obnavljanja veza
Zato razloge krajinske privremene pregovaračke apstinencije treba potražiti u nesnalaženju Knina da definiše vlastite interese. Pokazale su se ispravnim prognoze da je Krajina potpisivanjem mirovnog sporazuma, pri čemu taj čin ne treba dovoditi u pitanje, izgubila dotadašnje argumente u građenju pregovaračkih pozicija, a koji su bili sadržani u hrvatskom kršenju
rezolucija UN ili dotadašnjih mirovnih sporazuma.
Prihvatanjem regovaračkog koncepta i орао mirovnog sporazuma Krajina se nakon tri ratne godine našla na iskušenju obnavljanja krajinsko-hrvatskih veza, pa makar one bile i saobraćajne. Nema sumnje da će taj proces biti daleko teži od onoga koji je prethodio postizanju mirovnog sporazuma i koji je trajao gotovo godinu dana, uključujući i trajne pregovore na kojima su određene konture zagrebačkog sporazuma. Pogotovo što je riječ o uvodu u poslednju i najosetljiviju fazu pregovora o političkim odnosima.
S druge strane Hrvatska pokazuje da ima jasno definisan i pregovarački i politički cilj. Zagreb požuruje početak druge faze pregovora, a šef hrvatskog pregovaračkog tima Hrvoje Šarinić je „otkrio” da je tome razlog poznati strah da odlaganje pregovora ne dovede do „ponavljanja situacije na Kipru“. Istovremeno, hrvatskoj vlasti je stalo da nastavkom pregovora i otvaranjem saobraćajnica dokažu vlastitoj javnosti i opoziciji ispravnost svoje politike u trenutku kada i u vrhu te vlasti dolazi do ozbiljnih podjela i sukoba. To dokazivanje je „začinjeno“ starim porukama Zagreba, koje je nedavno ponovio predsednik saborskog tijela za normalizaci-
NOVOIMENOVANI DIPLOMATSKI PREDSTAVNIK TURSKE U BiH JEDINI KOJI RADI U SARAJEVU
Ambasadori sa odstojanja
Do sada je 76 država priznalo BiH, 50 uspostavilo diplomatshe odnose, a imenovano je 19 ambasadora. U tim podacima edni vide veliki uspjeh, drugi „zamajavanje“
Pod pritiskom agonije Goražda svijet je donekle zaboravio na Загајеуо u kome se, sudeći po, mnogim informacijama, život olako normalizuje. O tome na ivoj način govori i podatak da je ovih dana u ulici Danijela Osme 111 otvorena zgrada turske amзазаде. Мада се опа зато рпvremeno služiti svojoj svrsi, dok se ne adaptira prikladnija, svečanosti otvaranja su prisustvovale najuglednije političke i vjerske ličnosti — od Alije Izetbegovića do reis-ul-uleme dr Mustale Cerića. Među zvanicama je bio i nadbiskup vrhbosanski, monsinjor Vinko Puljić kao i američki ambasador Viktor Jankovič. .
Do sada је turski ambasador Šukru Tufan boravio u Zagrebu, jer za „vršenje njegove dužnosti u Sarajevu nisu postojali uslovi“. Turski ambasador je u prigodnoj besjedi ponovio stare stavove svoje zemlje o nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu države BiH i založio se za iznalaženja pravednog rješenja krize. On se posebno založio za striktnu primjenu
ju srpsko-hrvatskih „odnosa svih relevantnih rezolucija UN. Slavko EROTIC da će Hrvat- — X5Turska je među prvim zemljaska upotrebiti „i silu radi ponov- ma priznala BiH, a njen amba-
nog uključenja Krajine u Hrvatsku“, ako se produženjem mandata UNPROFOR-u ne obezbijede uslovi za „reintegraciju Krajine“, odnosno ako time ne bude plaćena cijena, kako tvrdi Zagreb, hrvatskog pristajanja na američki plan.
U ovakvim okolnostima, početak druge faze krajinsko-hrvatskih pregovora, koji su, u trenutnim političkim okvirima, izvjesniji od mogućnosti obnavljanja sukoba, nagovjestiće i odgovore na mnoga pitanja, koja po značaju „prelaze“ krajinske gra-
nice. Srđan Radulović
KO ČINI UDRUŽENJE NOVINARA SANDŽAKA
Za sada jednonacionalno
Na nedavno održanoj osnivačkoj skupštini Udruženja nezavisnih novinara Srbije, pažnju prisutnih u beogradskom Domu omladine privukao je nastup predstavnika Udruženja novinara Sandžaka. Tom prilikom, Muhedin fFijuljanin, predsednik ovog Udruženja, istakao je da svih 40 novinara kolektivno pristupa novoj novinarskoj asocijaciji, istovremeno pozivajući prisutne kolege da posete Sandžak i „saznaju pravu istinu o njemu i onome što se stvarno događa“. Kako u novom broju novopazarske revije „Sandžak“ piše Esad Džudžević, „poziv doista nije Ostao bez odjeka sudeći po interesovanju kolega koje je uslijedilo u pauzama skupštine“. On, ističe takođe „da pružena ruka suradnje nije baš posve iskrena pokazalo je glasanje za Izvršni odbor u kome nije bilo mjesta za našeg predstavnika (Muhedin Fijuljanin)...
Najveći broj onih koji su prisustvovali osnivanju novog udruženja novinara Srbije prvi put je čuo da postoji Udruženje novinara San-
„ „džaka. Ono što ni tada, a ni posle би j ај
u novinarskim izveštajima sa ovog skupa nije rečeno jeste to da Udruženje novinara Sandžaka okuplja samo novinare muslimanske nacionalnosti, i to one koji sarađuju i pišu za reviju „Sandžak“. A njih, bar prema rečima upućenih u sandžačko novinarstvo nema četrdesetak već upola manje. Novinari srpske nacionalnosti kojih takođe nije mali broj na prostoru Sandžaka nisu članovi ovog udruženja, niti ih je nekad bilo ko pozvao da to postanu. 1 пе зато oni, već i brojni muslimanski novinari koji stvaraju u nekoliko novinskih i radio ustanova u sandžačkim gradovima Priboju, Prijepolju, Novom Pazaru. Najveći deo njih, kako sami kažu, nisu ni članovi „prorežimskog“ udruženja čiji je predsednik Kosta Krajinčanić. To potvrđuju dopisnici „Politike“ iz ovih krajeva, Slavka Bakračević, Mileva Malešić, Nikola Bojić, „Večeranjih novosti“ Dragoljub Gagričić i Boro Novaković, zaposleni u Radio Priboju, Radio Polimlju i Zlatarskim novostima. Najčešći njihov komentar je da sada prvi put čuju da postoji i Udruženje novinara Sandžaka. 311] } 93.5 RBy: ар
"~
?
Po rečima Dragana Mosurovića, dopisnika „Politike“, nema govora o nezavisnim novinarima posebno ako se ima u vidu kako pišu za reviju „Sandžak“ i pogotovo jer im način pisanja diktira politika SDA i tamošnjeg Muslimanskog nacionalnog veća. „Oni u svojim tekstovima pokazuju neverovatnu isključivost i netrpeljivost prema svima koji misle drugačije, kaže Mosurović.
„Sve je to, po ko zna koji put, ispolitizovano, kao i jednonacionalno Udruženje književnika Sandžaka. Tih 40 novinara su stvoreni preko noći, jer ih ne poznaje čitalačka publika i nije mi jasno gde su do sada pisali, kaže Mujo Bjelopoljac dopisnik „Politike ekspres” i TV Politike i dodaje da je svojevremeno šef pres centra na promociji SDA u Priboju bio hodža, a da on i kolega iz „Novosti“ nisu dobili akreditaciju da izveštavaju sa tog skupa.
Kako kaže Muhedin Fijuljanin, Udruženje novinara Sandžaka osnovano je pre dve godine i do sada ništa veliko nije uradilo, od= про radilo je prema prilikama u
6 Ета шу ва
Sandžaku. Fijuljanin priznaje da se radi o jednonacionalnom udruženju, kao i to da nikad nisu kontaktirali sa srpskim novinarima, ali i dodaje da će uskoro biti obnovljen i intenziviran rad u sklopu nezavisnog novinarskog udruženja. Generalni sekretar SDA, Rasim Ljajić naglašava da je ulaskom ovog udruženja u novu novinarsku asocijaciju skinuta anatema o separatističkim namerama i učinjen korak ka tendencijama kojima teži i politika njihove stranke. A glavni i odgovorni urednik revije „Sandžak“ Šefket Krcić u poslednjem NIN-u izjavio je da „nijedno od beogradskih glasila nema izveštača sa prostora Sandžaka, odnosno i oni koji postoje, zbog nerazumevanja prilika, taj posao ne obavljaju profesionalno.
Nekoliko novinara ovo jednonacionalno okupljanje i zajedničko pristupanje novom udruženju poredi sa čuvenom Skupštinom na Tari koja je odlučivala i birala rukovodstvo bez kvoruma, a sada „zastupa“ sve novinare u Srbiji.
Zvonko Prijovic
HE A [ { ( i
sador je predao akreditive 19. aprila, prošle godine. Ova zemlja sa nekim od bivših jugoslovenskih republika počinje polako da razvija i privrednu saradnju, a u planu su i veći projekti. Riječ je posebno o Makedoniji koja bi trebalo da bude uključena u izgradnju auto-puta od Istanbula do Drača čime bi prestala da uveliko zavisi od izvoza preko Grčke s kojom ima poznate probleme.
Inače, do sada je, po zvaničnim izvorima, BiH priznalo 76 zemalja, sa 50 je uspostavila diplomatske odnose dok je 19 država imenovalo svoje ambasadore. Jedino je, za sada, turski ambasador u Sarajevu. Ostali obavljaju svoju dužnost iz drugih metropola kao što je slučaj sa Jankovičem koji najviše vremena provodi u Beču.
Ujedno, BiH je otvorila svoje ambasade u više zemalja, mada nismo mogli da dobijemo tačan podatak.
Pri izboru ambasadora vodi se računa i o nacionalnom kriterijumu. Tako je za ambasadora ove „skraćene republike“ u Parizu postavljen književnik Nikola Kovač, koji je u jednom nedavnom intervjuu gOvOrioO O neODhodnosti očuvanja muhltikulturnosti republike iz koje potiče ukazujući svijetu da je to jedna od najvećih vrlina tih prostora.
Izetbegović je za ambasadora u Sloveniji postavio Uglješu Uzelca dok su većina ostalih ambasadora muslimanske nacionalnosti: akademik Muhamed Filipović u Švajcarskoj, Hajrudin Somun u Turskoj, Muhamed Šaćirbej (Šaćirbegović) u UN i da ne nabrajamo.
Iz već uvriježenog mišljenja da su sve arapske zemlje uz bosanskohercegovačke Muslimane iskače podatak da tri članice Arapske lige nisu još priznale BiH. Bosansko-muslimanske diplomate, uz zamjerke, ukazuju da je to posljedica i stanja u kojima se nalaze te zemlje.
Ejub Stitkovac
ЕЛ