Борба, 28. 04. 1994., стр. 15
ROGOJOBANU?
| JIRIL 1994.
Х
зувјајауе. Разап КјазСпо i lepo, ovaj rad ugled1q ag profesora klasične filologije Mirona Fla5| Bira je gotovo obrazac kako se·:o poznavanje sidooblema pretvara u književnoistorijski doeontinos njegovom razumevanju. 57Tekst Dušana Ivanića „Tekstualizacija imisvarnosti u srpskim dokumentima poslije · Slilike seobe“, oslanjajući se na Skerlića i Pale „Bša, skreće pažnju na manje izučavane donsmrmentarne tekstove. I oni se, po mišljenju :ngpžnšana Ivanića, mogu izučavati s obzirom Хзп neka savremena dostignuća tzv. analize iuulikursa. Prilog Čedomira Popova „Memoa· Og»kao istorijski izvor i kao interpretacija 15"S|PHje“ pisan je sa manje naučnih ambicija, 57 зе kao osvrt na jedan savremeni fenomen, ' гоппоз memoara i istoriografije, i razliku in-
вазеза Кој; oni često pobuđuju. Slobodan idožkobrat u radu „O morfologiji engleske d(ojinto)biografije XVIII veka“ daje književnolejiTorijski pregled atobiografije u XVIII veku, q id bi posebnu pažnju obratio na odnos Dosvsisjeve i Gibonove autobiografije u prosveга кош Копгекзти.
ПАВЛЕ шке ао i] Sterije
u Hafobiografije i memoari“, wwometej“ Novi Sad, 1993.
jinsMFantazmatski smisao pripovedni!i oblika M3riojorike u memoarima“ Radomana Kordio 5ije opsežna rasprava koja na osnovu bolizq * psihološke literature istražuje Memoa)amisimeona Piščevića. Kordićeva ubedljiva i jnssngantna teoretizacija napušta polje knjijetomoistorijske argumentacije i naposletku ob = do „narcističke rane“ u kojoj se ispitio ! 5je i otvara. U ovoj studiji se u većoj meri ı 5jituje metodološko ishodište nego potrebe 'nvsšževnokritičkog i književnoistorijskog vibusuđivanja. Moglo bi se zato reći da tu zi 52 se istraživanje završava, interes proučam sla književnosti je još uvek na vrhuncu. sibmndrea Zlatar je za skup priložila rad 55il5šelićeve Annuae i tradicija latinske auto5|ipmrafije“ u kome detaljno i sa punim razuisjnp'anjem konteksta analizira ovaj spis, dok ) ssgaza Čurčić, u radu „Zajednička mesta i J5inbdnički ljudi u memoarima Dositeja Obвоггоутса 1 Gerasima Zelića“, izveo postupno j|imimimljivo poređenje dela dvojice značajdeqisrpskih pisaca. Na kraju zbornika je rad 80OVCOVOg inspiratora, Nikole Grdinića, „Auigagopgrafija — pokušaj određenja“. U svome увешхазаји“ микоја Grdinić u kratkim potezisisHaje određenja za jednu detaljnu raspra21 5 istorijske poetike koja bi, uvažavajući onvsževnoteorijski doprinos upravo ovoga si | B0a i izuzetno bogatu literaturu o autobiпе јата, торја дан једпи ротрипи роенdojumutobiografije u srpskoj literaturi. Poimji je prilog Radovana Mićića, „Probledribliografskog beleženja autobiografske i onoarske literature“, i bibliografski dodaalistog autora, „Srpska autobiografska i onoarska proza XVIII veka“. siteresovanje za memoarsku i biografsku ujmturu, koje je danas očigledno u pažnji omca i kritičara za dela Gojka Nikoliša, ina Medakovića, Borislava Mihajlovića, iHraga Protića... jasno pokazuje značaj iživanja autobiografija i memoara. Kada mme doda valjana usmerenost na osamiti vek, kome ćemo se u nerednim decena sve više vraćati kako bismo povezali sHlane niti srpske građanske kulture i 5 „9{igcije, zbornik „XVIII STOLEĆE“ se pokav oskao vredna knjiga koja zaslužuje pažnju u nmhn uskog kruga zainteresovanih za isto-
109 teoriju književnosti. Aleksandar Jerkov
4. „BCOLOGICA“, 1/1994.
+\T7roda
sajpurakse u zaštiti životne sredine, upravo je su „B9a, uz najavu i izdanja koja bi se pojavlji:bx1 .fa. Izdavanje prvog broja, koji je besplatno Isb „sla, delimično je finansirao Soros fond JuЕЛ Radičevića, i Poruka dr Slobodanke Đo(bog Tr podržao i pomogao pripremu i štampaibo O:O odnosu čoveka i prirode), Miljana Raпипоћопнга Komatine (Vodni problem današloq (0) poljoprivrede i zaštite životne sredine), 912 9556 sredine)... Prvi broj upotpunjava i Io-
Istorija knjizevnosti jugoslovenskih naroda 1941—1945.
Monografija Miloša I. Bandića, Nezavisna izdanja Slobodana Mašića, Beograd, 1994, ·
Priručnik za radionice za decu od 7 do 14 godina (autori: Tiinde Kovač Cerović, Slobodanka Janković, Milena Jerotijević, Tatjana Kecman, Svetlana Kijevčanin, Marija Krivačić, Snježana Mrše), Centar za antiratnu akciju i Ujedinjene nacije Visoki komesarijat za izbeglice, Beograd, 1993, str. 158
70/ /7/—"
poezija
Usamljenost udvoje
Milić Popović: „Monok!i“, „Rad“, Beograd, 1993.
Gojko Bozovic
ilić Popović (1961), srpski pesnik iz Crnc Gorc, jedan od značajnijih У glasova u mlađem згрзкот резп!-
tvu, objavio jc dosad tri zbirke pcsama: Nije za adaptaciju (1985), Tetoviranje (1990) i Monoki (1993). U Popovićevim knjigama primctno jc usložnjavanje poctičkog konccpta kojc prati i gotovo zakonomerna kvalitctna nadgradnja. Ta uzlazna linija jcstc rclativno pravilna i lako jc pratiti u knjigama Milića Popovića: tamo gdc sc jedna Popovićeva knjiga završava, sledeća počinjc.
Ovaj pesnik pcsmu gradi od rečenica kojc su, na prvi pogled, scmantički odvojenc. Pošto čitanjc nije „prvi pogled“, tako sc i povczanost ovih rečenica — stihova ukazujc u angažovanom čitalačkom nomadizmu. Ovaj postupak, koji pesnik primcnjujc vcć u „Tctoviranju“, poscbno dolazi do izražaja u „Monoklu“. Scmantički potcncijal Popovićcvc poozijc ostvaruje sc upravo u sledu tih rcсепса, munjoevitih aluzija i suptilnih nagoveštaja. Rckli smo vcć da ovaj „artizam u clipsama“ zahtcva znatnu saradnju čitaoca,
· ali čitalac — učesnk u ovoj igri ncćc ostati
uskraćen.
Popović je jcdan od onih pesnika kojima jc bliska tehnika citata. On citatc upotrcbljava promišljeno, pokazujući sc, na taj način, i kao dobar čitalac. Citirajući naš pesnik stvara dvostruki kontckst: kontckst iz kojcg паstaju ova zanimljiva tekstualna tetoviranja, i kontekst iz kojcg ih trcba odgonctnuti. U sluhu Milića Popovića, porcd nckih drugih pesnika, važno jc prisustvo Aleša Debeljaka, njogovog ritma i scmatičkc zavodljivosti. Imajući u vidu Dcebcljakovu tckstualnost i senzibilnost (ako jc to uopštc različito), naš
pesnik bira sličan, ali svoj put.
Popovićeva poczija govori o nocžnoj soti, usamljenosti i usamljcnosti udvojc. Zato sc mnogc od ovih pcsama zasnivaju na ja-ti rclaciji. Tišina je jedna od frckvcntnijih rcči омс ростје.
Naporedo sa tišinom, koja, угаећ зто, родrazumceva umcćc samoćec, čak i usamljcnosti udvojc, „Monoki” u nizu pesama donosi i komplcksno osećanje prazninc koju, cvcntualno, mogu prcmostiti i ncutralizovati jcdino rcči, rcči ostvarcnc u naročitom ritmu. Praznina jc, prc svoga, izvor onc pomcnutc ncžnc sctc i mclanholijc, pa samim tim i melanholičnc citatnosti, za kojom Popović Često poscžc.
U ovim pesmama ironija sc retko pokazuje, ali jc i tada diskretna i smircna. Zanimljivo је da ironijsku optiku zapažamo, u prvom redu, u nckoliko pcsama kojc sc bavc jcezikom i pesmom. „Noećeš napisati/što vcć nijc rečcno“, kažc Popović u pcsmi „Reči ionako ncmaju značcnjc“, mada ovdc ironija гије јеdini, ali jeste najvažniji podtckst. Smislu pcvanja vcrovatno jc najbolje prilaziti ako sc, prethodno, uspostavi ncki spasonosni ot·'klon. Osim pesmc „Heči ionako nemaju znaСепје“, 1 stihovi iz „Rečcnicc” i „Pesama“, daklc, stihovi iz Ovog pcsmovnog niza o smislu pcvanja, spadaju u najbolja ostvarcnja u zbirci „Monok!i“.
Gotovo svc Popovićcvc pcsmc prizivaju ncku тејофји Која је „ргатзјк! ncžna“. Kao fon na kojcm nastaju stihovi našcg pcsnika, muzička fraza jc jedna od ključnih podtckstualnih ravni ovc poozijc. Utoliko sc značajnijim pokazuje ovaj novi sinkrctizam, koji polako postajc sc češća pojava u mlađem srpskom pocsništvu.
predlog za prevođenje
Leksikon preduzetništva
The Guardian guide to running a small business Clive Woodcock, Kogan Page, London,1990.
Mila Korugić Milošević
ogućnost uspešnog delovanja tržiš-
nih subjekata zavisi od stepena nji-
hove informisanosti i znanja koja mogu da primene u tržišnoj utakmici. Za sektor tzv. male privrede — malog biznisa i Za svet korporacije tzv. velikog biznisa važna je mogućnost komuiniciranja kroz novce pravne i poslovne tipove odnosa koja bi vodila optimalnom zadovoljenju interesa obcJu strana. '
Knjiga koju preporučujemo, instinktivna ie kako za one koji žele da pokrenu sopstveni biznis tako i za tvorce ekonomske politike koji bi da podstaknu preduzetništvo. Ona sistematizuje na pristupačni način sve fazc posla od ocene tržišnih mogućnosti potencijalne delatnosti kojom bi se neko bavio, preko procene nužne visine osnivačkog kapitala i načina da se on prikupi, do pravilnog izbora računarske tehnikc i programa kojima bi se pratio budući biznis. Knjiga je u Ensleskoj doživela osam izdanja. Popularnost Ovog teksta leži u njegovoj maksimalnoj prilagođenosti potrebama malog biznisa i sistcmatičnoj obradi praktičnih problema sa kolim se svako samostalno poslovanje susreće.
Donosimo kratak isečak iz poglavlja Fransizing, u nadi da će biti podsticaj novim idejama za svojinsku transformaciju tzv. velikih firmi društvenog sektora.
Fransizing je danas postao važan deo preduzetničke scene. O rastu interesovanja za ovaj oblik privredne aktivnosti svedoči i žinjenica da su najznačajnije banke i oditorske kuće oformile odeljenja koja treba da servisiraju i savetuju one koji žcle da uđu u Fransizing ili su već u njemu.
. Fransizing može imati najrazličitije oblike ili se najčešće povezuje sa licenciranjem. Tipičan oblik fransizinga uključuje satelitsko preduzeće (koje vodi franzii) koje posluje pod imenom (trade mark) i u poslovnom sistemu veće organizacije (fransizor) zašta većoj organizaciji plaća nadoknadu. Franšiтог daje podršku franšiziiu kroz snabdevao materijalima, upravljanje, marketing, Ita.
Требшатфап __|-
(ШАЛАМА),
| Ja МАУ
НЕ NITI NE 5 ЗА -KBSLUD MIM И Seventh Edition
||
||
Пе | па Marketing РФ Е LC (ai
(2
Џи ng computers
ME oosing premises
Osnovna prcdnost ovakvog poslovanja jc da franšizor obezbeđuje ckspanziju svog proizvoda ili usluge bržc no konvcncionalnim načinom šircnja, a uz to koristi kapital franšiziia. Velike kompanije daju i dclovc svojih aktivnosti u franžizing da bi na ofikasniji način upravljalc svojim malim, udaljenim i izolovanim jedinicama. S Агире stranc, motivi franšiziia su isti. Pošto je sam svoj gazda, on je motivisan da vredno radi i unaprcđuje svoj posao, što u isto vreme znači sigurnost za franšizora.
Franšizing u SAD čini 34% maloprodajc i ima udco od 10 odsto u GNP (bruto nacionalnom proizvodu).
Procenjuje se da ima 480.000 franšizing Jedinica čiji je godišnji obrt 576 milijardi dolara. Pošto franšizing može da ima najrazličiti-
je formc, korisno jc dati osnovnu kategorizaciju: |
a) Franšizing na rclaciji proizvođač maloprodaja. Proizvođač jc franšizor, a franšizii prodaje dircktno kupcima. Dilerska prodaja automobila i kamiona ili benzinske pumpe su primcri za ovaj oblik, koji čini 36 odsto i obuhvata 72 odsto njihove ukupne prodaje u SAD svih franšizing jedinica.
b) Franšizing na rclaciji proizvođač — vclikoprodaja. Najznačajniji primcr su proizvođači bezalkoholnih pića kao Coca-Cola, Pepsi Cola šcevcn up. Oni svoj proizvod daju kroz franšizing samostalnim puniocima, a ovcC sa svoje stranc vrše dalju distribuciju u maloprodaju.
c) Franšizing vclikoprodaja — maloprodaja. Najpoznatiji primer su lanci samoposluga gdc prodavac na vcliko (fransizor) snabdeva maloprodaju (franšizii). Najpoznati a imena su Spar, Mace, VB, Londis. Slične veze nalazimo i u lancima fotografskih radnji.
d) Franšizing markc (trade mark) je noviji oblik koji se brzo širi i na međunarodnoj sceni. Franšizor ovde, nije nužno i proizvođač, želi da proizvod ili uslugu plasira na tržište pod zaštićenim imenom (trade mark) i kroz standardizovanu jedinicu (izgled, uređenje, dimenzije upravljanje prodavnicom).
Najpoznatiji primeri su iz industrije brze hrane Wimpuy, Kentucky Fried Chicken.Danas se ovaj oblik fransizinga može naći u lancima socrvisnih stanica fotokopir i grafičkih radnji „Prontaprint“, pa do servisa za instalaciju do centralnog grejanja.
Mnogi faktori utiču na stalni rast franšizinga: prvo: sektor usluga pruža mnogo povoljnije uslove za franšizing od proizvodnje; · drugo: mnoge velike kompanije rasterećnju se perifernih aktivnosti i prepušta ih kroz franšizing malim firmama; treće: naglasak na samozapošljavanju i započinjanju vlastitog biznisa motiviše ljude da traže nove poslovne šanse. Malo preduzeće sa franšizing ugovorom upravo je ta šansa.