Борба, 18. 06. 1994., стр. 30
о
— Kako znam da je
borba
protiv kriminala
bila
samo puka parola?
Pa, ti si
na slobodi!
OT EJ
Sa druge strane jastuka
Zoran Mujbegović
ada su došla neka teška
vremena u kojima većina sanja iste snove, ja svoje, za svaki slučaj, da ih ne zaboravim, guram sa druge strane jastuka, zapisujem ih i slažem. Možda nekada nekome i zatrebaju, jer jedino u snovima se mogu prisećati svih lepih trenutaka koje sam provodio u lepoj mojoj, a da nisam ni slutio da se nalazim u lijepoj njihovoj i lepoj našoj. Sada je vreme na njihovim stranama, ali ko zna, možda nekada i moje vreme dođe.
Sanjam, tako, da ulice Rovinja i kamen Dubrovnika osećaju da nešto nije u redu i da im nedostaju Beograđani i njihovo, ša ti je” bre, na isti način kao što meni nedostaje klapa ispod volta, a tek Brač i Šolta... Pitam se, pitam, šta li radi Arsen Dedić? Da li mu je isplovio brod iz boce i šta mu je sa kućom pored mora? Da li je Gabi sačuvala svoj sanjalački izgled ili se i ona obrela u nekom tuđem snu? Ko sada ispija postup, pošip i dingač? Da li se, bez nas, u međuvremenu, poboljšao i promenio ukus istarske malvazije i terana ili još sve ima okus trenka? Možda Dubrovnik nije naš, ali siguran sam da nije ni samo njihov, jer dragačevske trube, posle toliko
ОЈ
Istorija se ponavlja, ali kao farsa: ustaše pustile brade, četnici se obrijali, a partizani nakrivili kape!
***
Ovde vidra, tamo kuna, a izmcđu — somovi! Zašto je narod mrzovoljan? Zato što jedni mrze da bi se bavili politikom, dok druge mrzi da se bave politikom.
*** Koliko dugo će trajati rat u Bosni? Po pravoslavnom: kalendaru 49
ПЕН UL M ML OL V-3
Knjiga od snova
godina, zvuče pomalo siromašno bez dubrovačkih trubadura. Sanjam da skokne-
miz Herceg Novog do Dub-·
rovnika na kapućino, da se prošetam Stradunom, pa nazad u Kotor, kod mog prijatelja Joakima Abeusa. Bez Dubrovnika ni Novi, ni Kotor, ni Igalo, ni Budva i Tivat, pa ni Krtoli, nemaju onaj isti izgled. I njima je
oduzeto od lepote, kao i · Dubrovniku bez Trebinja.
Ko sada zamandaljuje vrata i koga li neko ljubi i čiji su zubi u Mostaru? Da li i mladež, mali, ljubičasti, moram da sanjam, ili je vreme da se probudim, da popijem lonče kafe, pa napred u novi život? Bez sećanja i bez snova! Ogoljenog pamćenja, sa novim ukusom u ustima. A ovako, kud koji mili moji... A više nas je, posle svega, kud koji nego mili moji.
Danas, kada se probudim, vozim se samo vozom do Stalaća jer cuk mi bu pobegel. A i vlak nešto malo kasni. Odlazim po kafanama, kafićima, picerijama i restoranima, ali ponekad, priznajem javno pred svima, otrgne mi se komadić sna u kojem mi nedostaju moto-
godina, a po muhamcdanskom 51 godinu.
Proteklo je dvc godinc od uvođenja sankcija.
Tim povodom vladi su stigli mnogobrojni tclegrami podrškc iz podzemlja i inostranstva. Natpis na jednom nadgrobnom spomeniku: „SANKCIJE MI NEMOGU NIŠTA.“ ;
U Srbiji se godišnje izvrši preko 150 hiljada abortusa. Ovo je udarnički narod: svake petolet-
vunske oštarije, gde moj dragi vino pije, vino pije i nazdravlja, a na mene zaboravlja. Volim, naprosto obožavam, „Caricu Milicu“, „Cara Lazara“ i ostale, ali gde se dedođe „Barba“ i „Šjor Bepo“ i „Jure“? Da se nisu, možda, i oni zavukli u neke konabe ili skloništa, jer i kod njih, kao i kod nas, postoje na sve strane atomska skloništa. Ali, ono u Puli je bilo najbolje i jedino pravo. U njemu je sto na tri noge bez ijednog čavla oko koga se okupila gomila koja pije da zaboravi i ispija čaše gorkih suza.
Napokon su, posle toliko godina i naša pozorišta uredna i čista, s posebnim osvrtom na Narodno, ali mu ipak nedostaje, valjda zbog mentaliteta, prljavo kazalište, jer mi se još dešava da vidim oko sebe samo crno-bijeli svet.
Siguran sam da i tamo neko sanja da ljubi lepu snašu na salašu ili neku lutku iz vojničkih snoga, -ali sada su
to samo njihovi snovi i neka
ih oni sebi tumače. Kod nas je već odavno otkucala ponoć, mada neki tvrde: „Tek je dvanaest sati“.
FOTO: A. Dragutinović
ke sam sebi napravi po jedan Ja-
scnovac. ' | ".%
Рес је ognjištc srpske duhovnos-
ti.
Dedinje je krematorijum!
Zaboravljen zemlja
Dokumenti iz budućnosti | |
Nebojša Spasić
Zvezdana godina 357S — 1QB (dnevnik mister Spoka)
GE do sada najteža misija Enterprajza. Posada nema. iskustva-sa takvim stvarima. Kako će reagovati kad se suoče ne sa novim svetovima, drugim formama života, nego sa prošlošću, sa izdvojenim parčetom Zemlje, te Zemlje odakle je i brod, gde je sedište Zvezdane Unije, parčetom za koga nisu ni sami znali da postoji? Humanoidi su kratkovečni, to me naročito brine. Njihova vrhunska obuka, naoružanje, iskustvo iz hiljada borbi širom Galaksije nisu nikakva priprema za suočavanje sa takvom izolacijom, ne samo prostornom, nego i vremenskom. To pitanje proticanja vremena biće najveći izazov, u njemu je ključ rešenja zagonetke. Koja je pret-
postavka tačna — da je vreme ta-
mo stalo? Da ide unazad? Da ide unapred, ali nekom drugom brzinom, sporije, ili, možda, čak brže? Da njihovo vreme nije linearno, nego kumulativno, nagomilano?
Neuspeh zemaljske centrale da uključi to područje u kosmičku zajednicu i nesrećna sudbina njihovog izaslanika upozoravaju da se suočavamo sa opasnošću do sada nezabeleženih razmera.
Zemaljska „godina 2994. dan 28, mart
(poverijivi izveštaj. specijalпов izaslanika Asocijacije Zemljana iz „Zaboravljene zemlje“ Ovida Ovida Razgalija — izvodi)
...Suocavanje sa njima ne može se uporediti ni sa kakvim virtuelnim pripremama, uprkos svim informacijama unesenim u program hologramske audio-vizuclIno-emotivno taktilne simulacije. Svi podaci, prikupljeni u prethodnim mesecima, otkako je reotkrivena „Zaboravljena zemije“, jesu tačni i jesu apsolutno potpuni, ali toj savršenoj simulaciji stvarnost ipak izmiče — izgleda da tamo još postoji ono što istoričari opisuju kao ludilo, kolektivnu paranoju, psihozu, ksenofobiju, što su bolesti koje su postojale krajem prošlog milenijuma...
...Insistiram da se nikako i nipošto ne šalje nikakva kontakt grupa u Zaboravljenu zemlju“. Kontaminacija je neminovna. Preti opasnost da, ako samo jedan član eventualne kontakt grupe dođe u dodir sa bilo kim u svetu, prencse zarazu koja bi pokosila' čitav Univerzum, onakav kakvim smo ga upoznali...
Zemaljska godina 2993. (otkriće istoričara — medijologa Bo Drijara)
„Zaboravljenom zemljom“ nazvao sam taj prostor o kome nemamo nikakvih informacija gotovo hiljadu godina. Poslednje što su o tome prostoru mediju javili bilo je 2018 godine. ·
Dalja istraživanja pokazala su da je to bila poslednja informacija iz već tada zaboravljene zemlje. Tadašnji njeni lideri su je, naime, doveli u stanje potpune izolacije
. —;prvo ekonomske i privredne, a
| ||
·SUBOTA-NEDBLJ},LI" 4.5. JUN 1994. GODINI" || > id
НЕ
i
zatim i informativne. Ondašnjužs međunarodna zajednica je hte}sir da privoli tu zemlju da prihvasvrd svetske standarde, pokušavajuujE' da im ih nametne svojevrsnijimz kaznama — izolacijom. U želji 6 iil opstanu na vlasti — koja je ond/no davala silne privilegije, moć i uk 1 caj, a bila potpuno neodgovorryioy — tamošnji lideri su tu vrstu ka. ne i podsticali, izbacujući i sami! in zemlje predstavnike još onda zni čajnih medija, kao i sve sopstverj5vgrađane koji su želeli da budu ub; kontaktu sa drugim delovima P}id пеге. То је dovelo do toga да 6 5! ondašnja televizija, a uskoro i priq ! oblici simulatovizije, poklanjajme sve manje pažnje tom podru
· Informatičko društvo razvijalo ко! mimo njega — tadašnje primiti ne satelitske i kompjuterske mrs Хе stvarale su svoje komunikagssske puteve mimo tog prostorioj: Sredinom prvog stoleća našeg lenijuma, između 2047. i 2069. n; stali su svi oni koji su ikada uo šte čuli za njeno postojanje. I sartsz susedi, već uveliko orijentisani fi ı molekularni transport i virtue
\ simulaciju, nisu imali nikakve i: 5\ formacije o njima, niti potrebe (i 3c sa njima na bilo koji način sarrsz đuju. Tako je nastala „Zaboravljive na zemlja“. |
godina 2935
Zemaljska
dan 32. apri. | (гаутгпа гес ргедзедауају ćeg Asocijacije Хетђат Borisa Klintonoviča Husezeu na na prvoj zatvorenoj sei». nici te organizacije od nji nog nastanka, održanoj \m · evropskom sedištu u Tim)
ni)
Neuspeh misije Entrerprajžijsi samoubistvo mister Spoka, ЕУ тај Кој! је Оппа Оза Кагран 5а5г | то џ росетој [а зштоповеоп bolesti i otkrića Bo Drijara ukazysx ju nam da, na žalost, moramo | оп učinimo isto što su naši preci MII i: nili pre hiljadu godina. |
Sa dosijeom „zaboravlje!|!v zemlja” upoznati smo samo mi| |” složili smo se da nam se sećanje?jne tome izbriše. Gospodin Bo Drijžnci pristao je da uništi svoj rad, al'B , US-a smo dobili saglasnost | ja prebrišemo sve audio-vizuelisin materijale u kojima зе ропшит „Zaboravljena zemlja“. Svi podšibo. koji se odnose na-·tu zemlju i B? i perioda u kome je ona zaboravlivsa na biće očišćeni iz fajlova 12 060 5 tralnog kompjutera Univerzum a iz muzeja ćemo dobiti sve knji: u kojima se pominje makar i ! 3 geografski prostor i dezintegris?!ra ih. Gospodo, „Zaboravljenu z88% ји“ тогато хаимек табогај
Pravoslavna godina 2950% dan 12. maj | (гар:5 па гепијапој р1об у koji je дФобозаг ргосту оКкпрђепот пагоди и рех озат пуесе, ро резсапду satu) |
Tačno pre hiljadu godina I! sr otac izjavio je: „možemo biti i} | ij ljadu godina pod embargom — nam ne može ništa učiniti”. ~
Njegova vizija зе озгуатше те možemo mu ponosno reći — # kazali smo i učinićemo — ne_ 5m hiljadu, nego hiljadu hiljada goa na. %
ЈУ
i