Борба, 25. 07. 1994., стр. 19

x

zksya e

PONEDELJAK 25. JUL 1994. DO 41) M 3 Vi l 5

113. U početnim fazama sukoba, većina boraca, uključujući i pripadnike regularne Vojske,koji nisu nosili posebne uniforme, simbole niti oznake čina. Kao posledica toga, oficiri su slobodno prelazili iz vojske u miliciju i iz jedne jedinice u drugu. U početnim fazama sukoba između: (a) Hrvatske i SRJ i drugih srpskih snaga u Hrvatskoj, i (b) između Bosne i Hercegovine i SRJ i drugih snaga u Bosni i Hercegovini (u maju 1992. godine JNA se zvanično povukla iz Bosne), „borbeni poredak“ gotovo svih jedinica Vojske i milicije nije bio jasno utvrđen, što je još više komplikovalo stvar. Lanac komandovanja bio je prilično nejasan — čak ı za one upućene. Kao posledica toga, struktura „komandovanja i upravljanja,, tih organizacija bila je OZbiljno uzdrmana, štoje dovelo do velike pometnje. Ta pometnja je bila izrazitija u Bosni među srpskim borcima, ali se čini da se to namerno radilo u suštini iz političkih razloga. 114. Kada su tri republike Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina — proglasile nezavisnost (19), nijedna od njih nije imala zasebnu vojsku. Ranije je Jugoslovenska narodna armija (JNA) bila Jedinstvena, unitarna vojska svih članica bivše SFRJ. Vojske „zaraćenih strana“ činili su uglavnom pripadnici i oprema bivše JNA.

115. Svaka od tih republika takođe je imala, kao deo ukupnog odbrambenog sistema SFRJ, lokalne snage Teritorijalne odbrane (TO) (20) i lokalne snage policije koje su se sastojale od osoblja 12

njihovih republika.

116. Nakon što su te tri republike, jedna za drugom, proglasile nezavisnost, neki pripadnici JNA (koji su se nalazili u svakoj od tih republika) napustili su JNA i reorganizovali se kao deo novostvorenih nacionalnih vojski Slovenije, Hrvatske (HV) i Bosne i Hercegovine (BiH) (21). JNA se „zvanično“ povukla iz Hrvatske u novembru 1991. godine, a iz BiH između maja i juna 1992. godine. Tokom čitavog tog perioda, SRJ je više puta reorganizovala JNA. Od maja 1992. godine, JNA — koja se sada zove Vojska Jugoslavije (VJ) — sastojala se, uglavnom, od vojnika iz republika Srbije i Crne Gore. Te dve republike čine saveznu državu koja je nasledila bivšu Jugoslaviju. ;

117. Pored gore pomenutih regularnih vojski, postoje još tri vojske: bosansko-srpska armija (BSA), koja deluje u BiH; vojska Srpske Krajine u Hrvatskoj (VSK) koja deluje u Hrvatskoj; i Hrvatsko vijeće obrane (HVO), koje prevashodno deluje izvan granica Republike Hrvatske, a uglavnom u Bosni i Hercegovini. Prve dve vojske svojevremeno je naoružavala i pomagala

ı JNA (sada VJ), a možda to | Još uvek čini, a treću je.možda.

naoružavala i pomagala HV.

118. Snage TO, a u slučaju Hrvatske ZNG, poznate sukao milicija i imaju komandnu strukturu koja je zasebna u odnosu na regularnu vojsku. Pa ipak, one učestvuju u oružanom sukobu, često dejstvuju sa regularnom vojskom i pod komandom oficira regularne vojske. One često dejstvuju samostalno u nekim geografskim područjima, obično tamo odakle potiče većina pripadnika tih jedinica.

119. Pored toga, u vojnim operacijama angažovane su Još dve vrste paravojnih grupa i formacija. Ona se sastoje od: (a) onoga Što se ZOVE „Specijalne snage“ i (b) snaga lokalne policije, u kojima učestvuje lokalno naoružano civilno stanovništvo. Sve „zaraćene strane“ koriste takve snage zajedno sa svojim borcima ali su pravila autoriteta i strukture „komandovanja i upravljanja“ zbunjujući čak i za borce.

120. Postoji 45 poznatih „specijalnih snaga“ koje obično dejstvuju pod komandom imenovanog pojedinca i očigledno uz priličnu samostalnost, izuzev kada su integrisane u plan akcije regularne vojske (22). Te „specijalne snage“ snabdevaju i često obučavaju pojedinačne vlade kojima one služe i mnoge od njih su odgovorne jedino visokim političkim funkcioncerima u tim vladama. Taj odnos, koji se često zasniva na političkoj pripadnosti, nije uvek poznat javnosti. Međutim, vremenom će podaci o političkom pokroviteljstvu i podršci tih grupa postati dostupni. S obzirom na to da te jedinice obično dejstvuju samostalno i

izvan postojećeg lanca koman- - dovanja, njihov „borbeni porč-

dak“ nije poznat. Uprkos snažnim vezama između tih jedinica i pojedinačnih vojski, regularna vojska nije uspela da ih spreči da ne izvrše „ozbiljne

povrede“ Ženevskih konvencija ı druga kršenja međunarodnog humanitamog prava. U najzloglasnije spadaju Arkanovi „Tigrovi“ (23) i Šešeljevi „Beli orlovi“ (24). U poslednje vreme. mnogi od tih jedinica dejstvuju u raznim zemljama. Tako srpske jedinice dejstvuju u BiH i Hrvatskoj, a hrvatske jedinice u BiH. Te „specijalne snage“ izvršile su neke od naj-

KONAČNI IZVEŠTAJ KOMISIJE EKSPERATA UJEDINJENIH NACIJA ZA RATNE ZLOČINE U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI —

čnosti ili ime svog grada, sela ili oblasti. Rukovodstvo je lokalno ı uglavnom ga čine političke ličnosti. Te jedinice su, posebno među Srbima u BiH i Hrvatima u Krajini — kao i „specijalne snage“ — izvršile brojna kršenja međunarodnog humanitarnog prava (videti „Etničko čišćenje“, paragrafi 128-149). Policija, koja kao pojačanje ima naoružane civile „dobrovoljce“, takođe učestvuje u vojnim aktivnostima. Te snage dejstvuju u okviru date optšine. One su nominalno pod ukupnom kontrolom Ministarstva unutrašnjih poslova. Sta više, pojedinačna ministarstva unutrašnjih poslova takođe imaju nacionalne i regionalne policijske jedinice koje obićno destvuju izvan granica lokalnih opština. Odnos između nacionalne, regionalne i iokalne policije nije uvek jasan i razlikuje se u svakoj zemlji, a ponekad i u okviru regionana svake zemlje. Tokom početnih faza sukoba u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, policija je uz učešće naoružanih civila „dobrovoljaca“, desjstvovala bez očiglednog „komandovanja“ i upravljanja vojske. Njihovo rukovodstvo je bilo lokalno i činile su ga mnoge političke lićnosti. Te snage su dejstvovale skoro potpuno samostalno u svojim područjima. One takođe snose odgovornost sa onim snagama koje ·su gore opišane.

122. Situaciju čini mnoštvo borbenih snaga ( na primer, regularne vojske, milicija, „specijalne snage“, policija i naoružani civili), koja desjstvuju u okviru različitih struktura ili iznad bilo koje strukture. Te snage ponekad dejstvuju bez ikakvog komandovanja i upravljanja. One mogu biti bez uniforma, simbora i oznaka. Cesto se te snage objedinjuju ili kombinuju u

126. Sve strane u sukobu su, u prilično različitoj meri, vršile „,ozbiljne povrede“ Zenevskih konvencija.

127. Kršenja ili „,ozbiljne povrede“ Ženevskih konvencija i druga kršenja međunarodnog humanitarnih prava koja se dešavaju u ovom sukobu delimično su posledica vojne

strukture kojoj ne dostaje efikasno komandovanje i up-

ravljanje. Ta kršenja su takođe rezultat strategija i taktika koje primenjuju ,, zaraćene strane“,

gorih kršenja međunarodnog humanitarnog prava (videti „Еписко čišćenje“, paragrafi 128-149).

121. Neki gradovi i sela formirali su paravojne jedinice, koje ne treba mešati sa gore pomenutim „specijalnim snagama“. Te lokalne snage dejstvuju u zoni svojih gradova i sela. Povremeno, one takođe pružaju podršku sličnim grupama i drugim borcima u istoj opštini i susednim oblastima. Njihova struktura komandovanja i upravljanja je lokalnog karaktera, a lanac komandovanja je teško odrediti, mada te grupe, kao što su „specijalne snage“ po pravilu imaju komandanta čije je ime poznato. Često se jedinica ili grupa zove po imenu komandanta. Inače, jedinica ili grupa kori"sti ime neke politički:važne li-

vezi sa izvesnim operacijama. Za sve te snage možda je jedini zajednički faktor to što primaju vojnu opremu, municiju i pomoć od svojih vojski ili iz drugih vladinih izvora.

123. Ishod takve strukture i strategija i taktika koje se koriste, doprinosi da se kamuflira lanac komandovanja i sakrije odgovornost. Vrlo je ve-

" тоа! по да пеке од чгапа па-

merno vrše to prikrivanje, kako bi imale paravan za uverljivo demantovanje.

124. Sve strane u sukobima konkretno su potpisnice Ženevskih konfencija od 12.avgusta 1949. godine ı Protokola I i II koji su dodatak Zenevske konfencije iz 1977. godine. (25) Šta više SFRJ je potpisnica tih Konvencija i sve strane·u sukobu priznaju da se

te obaveze odnose i njih po Međunarodnom pravu o sukcesiji država.

125. Savezni Krivični zakon bivše Jugoslavije, sadržao je međunarodna pravila o oružanom sukobu, pa je JNA imala instrukcije u skaldu sa tim. Na taj način, „ozbiljne povrede“ Zenevske konvencije i druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava deo su primenjivih nacionalnih zakona svih „zaračenih strana“

*(19) Slovenija je proglasila nezavisnost 25. juna 1991.godine; za Hrvatsku je zvanični datum 8.oktobar I991. godine, mada је nezavisnost prvi put proglasila 25. jula I991. godine; BiH je proglasila nezavisnost 6. marta 1992. godine. Sve tri su primljene u UN 22. maja 1992. godine.

*(20) Snage TO postojale su, sa različitim stepenom snage i gotovosti, u raznim republikama, ali su u većini slučajeva bile loše organizovane i sa nedovoljno ljudstva. Hrvatska je u aprilu 1992. godine formirala Zbor narodne garde (ZNG) umesto TO. ZNG sastojao se pretežno od bivših oficira JNA iz Hrvatske.

*(21) Treba napomenuti da se u Armiji BiH nalaze i hrvatski i srpski oficiri. Takođe, jedinice :· HVO povremeno su ili učestvovale u operacijama Armije BiH ili su se borile zajedno sa Armijom BiH protiv BSA.

*(22) Neke od tih „specijalnih snaga“ dejstvuju u lokalizovanim područjima, dok druge slobodno prelaze na različita ratišta, često

- prelazeći iz jedne države u drugu

unutar teritorije bivše Jugoslavije. Više njih dolazi iz Srbije ili imaju tesne veze sa Srbijom, poput Arkanovih „Tigrova“ , Šešeljevih „Belih orlova“, sanaga kapetana Dragana, „Srpskih sokolova“ (Siniša Vučinić) ı drugih. Srpska narodna obnova (SNO) takođe je imala paravojnu organizaciju koja je bila povezana sa „Belim orlovima“. Snage koje destvuju u Krajini, poput „Martićeve milicije“. operišu pretežno u UNPA zonama. Ostale „specijalne snage“ iz Hrvatske podjednako su povezane sa političkim i vojnim funkcionerima njihove vlade. HOS koje podsećaju na ustaše iz Drugog svetskog rata, naprimer, apsorbovan je u znatnoj meri u sastav HVO. „Mudžahedini“ дејstvuju nezavisno od Armijc BiH. Muslimani iz BiH formirali su paravojne jedinice iz 1991. godine, a dve od njih se zovu „Zelene berete“ i „Patriotska liga naroda“. Sve le „specijalne snage" imaju dobrovoljce iz inostranstva, a neke koriste strane plaćenike.

*(23) Arkanovo ime je Željko Ražnjatović. Interpol je raspisao za njim nekoliko naloga za hapšenje. Oni se odnose na razne zločine, uključujući pljaćku banke i istragu o političkim atentatima u raznim Evropskim zemljama. On je pobegao iz zatvora kao optuženi za pljačku banke u Holandiji ı Švedskoj, gde je trenutno za njim raspisana poternica. Bije ga glas da je učestvovao u naručenom ubistvu, i da je povezan sa „organizovanim kriminalom" u Evropi. Njegova grupa je počinila čitav dijapazon zločina koji su opisani prethodno i u ostalim delovima ovog Izveštaja,

(Nastavlja se)

) | |