Борба, 25. 10. 1994., стр. 17

| izabrana dela · Vlade Bulatovića Viba, I-1

_ Uprkos želji izdavača da ranije objavi Izabrana dela Vladimira : Bulatovića Viba, pisac Je tek uoči smrti stavio potpis na ugovor O štampanju. Tako su se, zahvaljujući agilnosti izdavača,

BIGZ-a i „Politike“, za samo mesec dana, pred čitaocima našle četiri knjige: „Menjačnica ideala“, „Budilnik“, „Meliko spremanje“, i „Korak nazad, u kompletu Izabranih dela, izuzetne likovne i grafičke opreme.

' Dela je za štampu priredio pisac Radoslav Bratić.

N _ f | Х 7 lada Bulatović Vib nije samo pisac Radoslav Bratić satiričnih tekstova, aforizama ı priča, у

već cela jedna pojava u službi za EE i) održavanje zdravlja naroda. U Vıibovoj čuvenoj luli sagorevao Je talog vremena ı iskustva, koji je njegovom duhovitošću iznutra otkrivao događaje ı duh ljudi. Znao je kao bodlja trna da bocne tamo gde je bilo zabranjeno i bogohulno dirati, da razmakne mnoge magluštine ı razbije smog oko nas, da še naruga onom što tada nije bilo za rugu. Makar potrošio podosta ı od svojih snova. Znao je da skine patinu sa novogcvora — slogana

pohvala malim izdavačima

Sklop dragocenih epizoda

književhosti i kulturi ovoriti, danas, O takozvanim . Mihajlo Pantic „malim“ ızdava-

čima ne znači odmah ıh upoređivati sa takozvanim „velikim“. Jer, ti „mali“ izdavači, prema svojoj kulturnoj funkciji i misiji uistinu veliki, jesu priča za sebe. Pa ipak, ne mogu da izbegnem pod-

Svi odreda znaju па је književhost, pre svega, način života, a tek potom posao. Znaju to ı oni koji vode „male“ izdavače ı zato njihov trud služi na čast današnjoj srpskoj

bom (Jekseri, pepeljare, toalet-papir) pa objavljivanjem tako savršenih dela kao što su „Lečenje Jabukovim sirćetom“, „Put kojim se ređe ide“, „Sve o psima“, „Veliki sanovnik ı horoskop“ (Borhes bi pozavideo kada bi

i parola, otkrije njihov smisao. S njim je i kafana postajala književna tribina, sa stalnim slušaocima i čitaocima. U njoj su ostale mnge Vibove nenapisane knjige. Bio je čovek dobrog srca, ma kako izgledao onako krupan i robustan, više idealist nego skeptik, koji je znao zdravo da se nasmeje i svakoga zasmeje. | kada Je ćutao, s onom svojom kapom

koju je ponekada nosio, izgledao je kao nerasklopljeni roman za decu ı odrasle.

„Lepo je što imamo Viba. Sa Vibom se zna više. Vib je nešto drugo, sve Je teže bez

Viba*', napisao Je Duško Radović. Biće ı danas lekovito i poučno čitati Viba.

sećanje na Jedan delatan paradoks koji je karakterisao (a u manjoj meri Još uvek karakteriše) gotovo sve „velike“ jugoslovenske izdavačke kuće. Osnovane kao glomazne institucije za oblikovanje oficijelne književnosti ı kulture, pri tom izdašno finansijski pomagane a, bogme, i pažljivo ideološki nadgledane, te kuće su vremenom razvile savršen mehanizam sakrivanja objavljene knjige.

Svaki drugi pisac će vam se ı dandanas, ponosan, pohvaliti kako je njegovu knjigu objavila neka „velika“ izdavačka kuća, ali će vam se odmah ı požaliti kako te knjige nema čak ni u knjižarama samog tog Izdavača. Cin objavljivanja, istini za volju, obično je praćen medijskom pompom (isticanje broja edicija ı naslova, promotivne književne večeri, izjave urednika u štampi, na radiju ı televiziji, parada u Potemkinovom selu zvanom Sajam knjige, ı tako dalje) ali ubrzo potom, pošto se podeli ili Ministarstvu kulture (u „obaveznom otkupu“) proda prvih sto-dvesta primeraka tiraža, sve potone u zaborav. Knjige kruže po magacinima (navodno, nema zainteresovanih čitalaca) i posle nekoliko godina izgube se u tom trange-frange lavirintu. Ispare. E, „mali“ izdavači, uprkos distribucijskom monopolu „.velikih“, uspeli su da bez suvišnog, opterećujućeg ı po knjigu paralizujućeg administriranja — a sa svešću da književnost danas naprosto ne postoji ukoliko nije medijski integrisana — knjigu adresuju direktno na retkog ali fanatičnog čitaoca. Tako su napravili korak od sedam milja. Jednostavnoe rečeno, čini mi se da sa „malim“ izdavačima srpska književnost, koja odumire pred televizorom, Još uvek ima neke šanse.

Govoriti o „.malim“ izdavačima, takođe, ne znači imati na umu sva ona na brzu ruku formirana preduzeća koja se bave knjigom kao svakom drugom ro-

čuo te naslove) pune svoJe džepove novčanicama sa likom Njegoša. Istinski „mali“, a tako veliki izdavači, kojima valja izreći pohvalu, misionarski su privrženici knjige i književnosti. Oni promovišu elitnu dimenziju duha kulture i čuvaju najbolji deo njenog bića tako što -pledajući u njen nacionalni lik sve vreme gledaju u svet. Ili obratno, izaći će na Isto. Sa njima se lakše diše, i bolje misli.

Istorija autentične izdavačke alternative (a to je već pomalo bajat termin, budući da upravo „mali“ izdavači daju osnovni ton i boju današnjoj kulturi, i životvornu duhovnu transfuziju njenoj do juče gotovo klinički mrtvoj slici) kratka je, ali zato sadržajna ı časna. Od rodonačelnika Slobodana Mašića čija je izdavačka strategija u međuvremenu evoluirala (od nekadašnje iritacije dominantie ideologije ı estetike do današnjeg anarhoidnog ı ultrademokratičnog kemp-podržavanja divljeg ı rubnog stvaralaštva), preko Zorana Stojanovića, Ivana Colovića, Raše Liyade, Jovana Zivlaka, Predraga Markovića, Zorana Kolundžije ı Petru Krdua ta istorija sklopljena Je od sjajnih, dragocenih epizoda: blagovremenih prevyoda recentne teorijske literature i beletristike, ispravljanja srodnih propusta iz minulih vremena, doslednog negovanja određenih misaonih orijentacija, poetičke sistematizacije ı davanja podrške novim delima novih domaćih pisaca. Medđusobno tako različiti, pomenuti 12davači dodiruju se upravo u OVOm pOslednjem: respektovanju svojih pisaca i prevodilaca. Sve do nedavno, izuzimaJući nekoliko kurentnih imena, domaći pisci i prevodioci su se, naime, kod oficijelnih izdavača osećali kao Oliver Tvist kod varalice Fejgina.

Ljudi koji vode „male“ izdavače svi odreda znaju da je književnost pre svega način života, a tek potom pošao, 1 zato njihov trud služi na čast današnjoj srpskoj književnosti ı kulturi.

korak bio Je tačno proračunat. S Cinizmom, neumoljivošću ı pronicijivošću u oceni protivnika. Prvi put za dugi niz godina ruske istorije, sovjetska diplomatija bila je snalažljiva. nepopustljiva. istrajna. beskrupulozna — ı uvek Je nadmašivala ı pobeđivala zapadnu. (1 Balkan su komunisti potpuno prigrabili, bez nekog velikog napora; zauzeli su pola Evrope; bez otpora su doprli do Centralne Amerike. Južne Afr:ke, Južne Azije.) Sovjetska diplomatiJa okitila se tako privlačnim ideološkim perjem kojim Je izazivala oduševljeno saosećanje zapadnog naprednog društva, usled čega su ı zapadne diplomate obarale glavu, s teškom mukom nalazeći argumente. (Mo:amo primetiti da ni sovjetska diplomatija ipak nije služila interesima Svog naroda, nego tuđim, nekakvoj ..svetskoj revoluciji.)

i 7 kor Ju 1 ИЕ 1 (775

Ovi blistavi uspesi JOŠ više su Zaglupljivali oslabele umove sovJetskih ljudi, novoizmišljenim, beznacionalnim sovjetskim patriotizmom. (Tako su se ı vaspitavali danas vremešni revnosni zaštitnici ı navijači Velikog SovJetskog Saveza.)

Ovde nećemo ponavljati opšte poznate

“ocene „.privrednih uspeha" SSSR: beživot-

ne ekonomije, nakaradne proizvodnje nepotrebnih i nekvalitetnih proizvoda, zagađivanja ogromnih teritorija ı pljačkaškog trošenja prirodnih bogatstava.

Međutim, ni u svom ispiJanju životnih sokova Iz stanovništva sovJetski sistem nije bio ravnomeran. Prema čvrsto usvojenoj Lenjinovoj ideji, trebalo je (a tako se ı radilo) – najveći teret natovarıti na velike ı Jake republike. tJ. slovenske. a posebno na „velikoruski ološ" (Lenjin), najveće poreze od nje uzimati. pri tome se u Osnovi oslanjati na nacionalne manjine. savezne ı autonomne republike. Danas više niJe nikakva novost više puta Je objavljivano – da Je najveću težinu sovjetskog ekonomskog sistema nosila RSFSR.,. s njenog budžeta uzimane su neproporcionalno velike sume, najmanje je u nju ulagano. njeni seljaci prodavali su svoje proizvode dvadeset puta Jeftinije nego. recimo. gruZijJski (na primer krompir-pomorandže). Jedan od otvorenih Lenjinovih zadataka bio je slabljenje upravo ruskog naroda ı iscrpljivanje upravo njegove snage. | Staljin Je nastavio ovu politiku. čak i onda kada Je izrekao svoju čuvenu sentimentalnu zdravicu o ..ruskom narodu”.

A u vreme Brežnjeva (kada se živelo Darazitski. od: prodane sirove nafte u anos-

transtvu — dok oprema za dobijanje nafte nije potpuno dotrajala), načinjeni su novi strašni ı nepopravljivi koraci na „osiromašenju Centra“ i uništenju Srednje Rusije: „zatvaranje“ hiljada ı hiljada ,,neperspektuvnih sela“ (s napuštanjem oranica ı pašnjaka), poslednji katastrofalni udar koJi će dotući rusko selo, izobličavanje lika ruske zemlje. I već Je bila doneta ı strašna odluka, smrtna presuda za Rusiju — „„skretanje toka ruskih reka“, poslednja idiotska glupost зКегопспог СК КР55. Hvala Bogu. u poslednjem trenutku nesreća je izbegnuta zavaljujući maloj hrabroj grupi ruskih pisaca ı naučnika. „Kontraselekcija“, koju su komunisti sistematski ı pažljivo sprovodili među svojim narodnim slojevima Još od pryih dana svoje vlasti, od trenutka stvaranja „Ceke“, unapred je slabila svaki mogući narodni otpor. Otpor je prvih godina Još i mogao nekako da se ispolji — npr. kronštatski ustanak uz istovremene štrajkove регтоггадзког proletarijata, tambovski, zapadnosibirski ı drugi seljački ustanci, ali svi su oni ugušeni u krvi, s takvom predostrožnom surovošću da se više nikad nisu ni ponavljali. A kada bi negde ı izbila kakva mala pobuna (npr. štrajk ıvanovskih tkača 1930). o njoj se nije znalo ni na samim ruskim prostorima. a kamoli u inostranstvu. 'Sve bi se brzo ı sigurno ućutkalo ı zataškalo. Provala realnih narodnih osećanja prema vlastima mogla je da se ispolji – ı vrlo uočljivo se ispoljila! — tek u vreme sovJetsko-nemačkopg rata: samo u leto 1941. bilo Je više od tri miliona zarohhenika Кон си хе lako ı brza

predavali, 1943—1944. čitave kolone mesnih žitelja dobrovoljno su se povlačile zajedno s nemačkim trupama, kao da su to bile njihove, a ne neprijateljske Jedinice... Prvih meseci rata sovjetska vlast je lako mogla da propadne ı oslobodi nas svoga terora samo da nije bilo rasne tupoglavosti i nadmenosti hitlerovaca, koji su našim napaćenim ljudima odmah stavili do znanja da od nemačke invazije ne mogu da očekuju ništa dobro. Samo zbog toga je Staljin ı uspeo da se održi. O pokušajima formiranja ruskih dobrovoljnih odreda na nemačkoj strani. kao ı o početku stvaranja Vlasovljeve armije — Ja sam već pisao u Arhipelagu. Karakteristično je da su še ı p injih meseci rata (zima

1944—194- ада је зуштпа уес Био јазпо da Je Hitler ruski ljudi u inoštranstyu pri} u Rusku oslobodilačku armiju је Đio glas ruskog naroda. | mada su ı ROA ocrnili kako

boljševički ideolozi (1 bojažljiva sovjetska kvaziinteligencija) tako ı Zapad (gde nisu mogli da shvate da ı Rusi mogu imati svoje oslobodilačke ciljeve), ona ostaje zabeležena kao značajna i hrabra stranica u ruskoj Istoriji. u čiju budućnost ı dugo trajanje verujemo čak ı danas. (Generala Vlasova optužuju da se nije ustručavao da zbog ruskih ciljeva stupi ıı prividan savez sa spoljašnjim neprijateljem države. Ali, kao što smo već videli, isti takav prividan savez sklopila je ı Jelisaveta sa Švedskom ı Francuskom kada Je že-

PAROVI KERYO a:

| | | |