Борба, 21. 11. 1994., стр. 8

ОБА

ГОМЕБЕЏАК 21. МОХЕМВАК 1775

OBNOVA LIBANA POSLIJE GRAĐANSKOG RATA

Паутотет

biznisa bez

ravnofeže sfraha

Za obnovu centra Bejruta uložena milijarda dolara. Vrijednost domaće valute porasla za 30 odsto u odnosu na američki dolar n

Ејоб 5 Комас

Nedavno je u Bejrutu objavljena informacija da je za rekonstrukciju centra ovog drevnog grada sakupljeno oko milijardu dolara. Novac su uložili, prije svega, libanski ali i akcionari iz bogatih zalivskih zemalja.

Suma je mora se priznati, imponzantna. Libanski stručnjaci pri njenom ропипјапја navode i podatak da u svijetu živi između šest i sedam miliona njihovih sunarodnika i da se veliki broj od njih ubraja među vrlo sposobne i uspješne biznismene. Po njihovim procjenama, polovina Libanaca razasutih po arapskim zemljama, američkom i evropskom kontinentu održava intenzivne poslovne ı druge veze sa matičnom zemljom. Međutim, rijetko će koji Libanac uložiti sredstva u neki projekat samo iz emotivnih razloga.

Ulaganja zamašnih suma u rekonstrukciju grada najbolji su pokazatelj vraćanja povjerenja u državne vlasti, koje su u relativno kratkom vremenu nekadašnju „ravnotežu straha uspjele da pretvore u ravnotežu poslovne i druge sigurnosti“ — kako je primijetio jedan evropski poslovni čovjek. Izuzetak je jug zemlje zbog izraelske „bezbjednosne zone“, koja će vjerovatno postojati sve dotle dok se ne nađe globalno rješenje bliskoistočne krize, odnosno dok se ne sklopi mirovni sporazum između Sirije i Libana, s jedne, i Izraela s druge strane.

Furikcionisanje države

Ono što je za Libance u ovom trenutku najvažnije jeste činjenica da zvanične vlasti funkcionišu i da se više-oružjem ne oglašavaju razne milicije ili vojne formacije. Život se "obnavlja u punom smislu riječi, a na bejrutskim ulicama se ponovo mogu vidjeti studenti iz Afrike i bogatih zalivskih arapskih zemalja, koji su se vratili da bi nastavili studije na Američkom ili na Katoličkom univerzitetu francuskih jezuita. Osim toga, ponovo je oživjela izdavačka djelatnost i u Bejrutu mogu da štampaju knjige i oni arapski pisci Koji u svojim zemljama, iz raznih raz-

Globalno protiv side

Pariz — U Parizu će se 1.decembra održati samit

PLAM ОВМОУЕ ! slije rafa

E FIRCIJA: Turis!

loga, ne mogu da zadovolje tamošnje cenzure. Bejrut je, inače, decenijama bio jedan od glavnih arapskih izdavačkih centara. Čak ni za vrijeme građanskog

'rata izdavaštvo nije zamrlo.

Za prosječne Libance te „naizgled sitnice“ veoma mnogo znače i potkrepljuju imi uvjerenje da su ratni dani „preteška i mučna prošlost koja se nikada više neće povratiti“. ·

Posebno ih ohrabruje ulaganje velikih sredstava za obnovu porodičnih kuća! i vraćanje izbjeglica čak i iz zemalja u kojima bi mogli veoma ugodno da žive. Uz to, utisak je posjetilaca ove zemlje da rat nijc nagrizao međuvjerske odnose u onolikoj mjeri kako je to izgledalo u nekim fazama rata. Svijet je, naime, najčešće gledao na taj rat kao međuvjerski sukob, a on je, u stvari, bio ponajviše sukob stranih interesa u ovoj zemlji.

Rezerve u zlaiu

Značajan oslonac za obnovu Libana, posebno Bejruta, čine rezerve u zlatu u iznosu od oko četiri milijarde dolara i stalni rast domaće valute u odnosu na američki dolar. U toku ove godine vratila je 30 odsto svoje vrijednosti i takav trend će se, po ocjeni ekonomista, nastaviti. Nije to u interesu, kažu, samo Libanaca nego i svih onih koji žele da ulože novac u ambiciozne projekte razvoja.

ri kompleks u Bejrufu izgrađen pi

Pri svemu tome treba imati u vidu da se na čelu libanske vlade nalazi šeik Rafik Hariri, poslovni čovjek sa međunarodnim ugledom i jedan od najbogatijih ljudi na Bliskom istoku. Spada u red umjerenih i odmjerenih libanskih političara i veoma je dobra kombinacija sa predsjednikom Republike Eliasom Hravijem. Njihovo ranije, a i sadašnje djelovanje pokazuje (prvi je musliman, drugi hrišćanin) da nijedan ne favorizuje svoju vjersku zajednicu, što je za libanske prilike od izuzetnog značaja.

To je jedna od garancija li-—

banskog ekonomskog buma, koji se ne može postići preko noći, ali se stvaraju svi. uslovi da ova zemlja u dogledno vijeme bude ono što je bila prije građanskog rata. Poznavaoci libanskih prilika kažu da je građanski rat isuviše dugo trajao, i zato se u što je moguće bržem roku moraju sanirati njegove materijalne posljedice, jer Je to jedan od najsigurnijih načina da „sve te prozote izađu što prije iz svijeta ljudi“.

To je samo jedan od razloga što se tako užurbano radi na obnovi zgrada, puteva i telekomunikacija. Isto tako, turizam sve više zauzima svoje staro mjesto u privredi zemlje, a industrija muške konfekcije, na primjer, ponovo je uspjela da se probije na zapadnoevropsko tržište.

Tako Liban od nekadašnjeg najlošijeg primjera u svijetu postupno postaje primjer potpuno druge vrste.

Ekonomski samit Bugarske i SRJ

Sofija (Tanjug) — U Sofiji će se danas okupiti oko

200 direktora bugarskih i jugoslovenskih firmi koji će voditi razgovore O ekonomskoj saradnji

političkih predstavnika 42 zemlje posvećen borbi protiv side, javljaju agencije. Samit organizuju Francuska i Svetska zdravstvena organizacija.

Na skupu će posebno biti reči O političkim merama koje, uz akciju medicinskih stručnjaka, treba da spreči dalje širenje ove opake bolesti.

Finalni sporazum, čiji je nacrt već usaglašen, staviće akcenat na preventivu — korišćenje prezervativa i špriceva za jednokratnu upotrebu. Tražiće se, takođe, sloboda putovanja za osobe zaražene virusom HIV, rečeno je na konferenciji za štampu održanoj u Parizu.

Globalni plan akcije koji bi, kako se očekuje, trebalo da bude usvojen na skupu nije, na žalost, obavezujući i ne predviđa kazne za one koji ga rie budu primenjivali. Zato je primarni cilj da se po"kaže postojanje političke volje za borbu protiv side, objasnili su organizatori.

dve zemlje za vreme i posle sankcija Saveta bezbednosti UN protiv SR Jugoslavije»

Bugarsko-industrijska komora i Privredna komora Jugoslavije su organizatori OVOB najvećeg skupa privrednika dve zemlje, pravog ekonomskog samita.

Tako veliko interesovanje jugoslovenskih i bu-

garskih privrednika, predstavnika društvenih, mešovitih i privatnih firmi, ne iznenađuje već potvrđuje koliko su privrede dve zemlje međusobno upućene jedna na drugu, izjavio je Tanjugu direktor predstavništva Privredne komore Jugoslavije u Bugarskoj Radivoje Andonović.

U sedam radnih grupa razgovaraće se о saradnji u naftnoj, hemijskoj i prehrambenoj industriji, saobraćaju, poljoprivredi, građevinarstvu, mašinogradnji, turizmu, o baznoj hemiji i vagonogradnji. Potvrđen je i niz neposrednih poslovnih sastanaka privrednika dve zemlje.

KINESKA PRIVREDNA REFORMA:

Мике око drzavnih firmi

Aleksandar Novačić dopisnik „Borbe“ iz Pekinga

Vodeći kineski ekonomisti oštro su kritikovali zvanični stav o za-

brani prodaje državnih firmi

strancima i privatnicima. Na savetovanju .koje je okupilo 300 eminentnih stručnjaka, ali i predstavnika državnih organa, jasno je rečeno da je „produbljivanje reforme — spas za državne firme“.

Pod „produbljivanjem“ екоnomisti pre svega misle na njihovo pretvaranje u akcionarska preduzeća, uz učešće stranog i privatnog kapitala. Firme u državnoj svojini su veliki problem kineske privrede, iako ih vlasti i dalje tretiraju kao „ekonomsku kičmiu“, zemlje. Ali, svako drugo državno preduzeće posluje sa gubicima koji se pokrivaju iz državnog budžeta. U kini ima oko 150 hiljada državnih firmi sa preko sto miliona zaposlenih, međutim 10.000 firmi smatraju se najznačajnijim.

Podstrek kineskim ekonomistima dao je potpredsednik vlade Džu Žungđi, jedan od osvedočenih pobornika produbljivanja reforme. On je rekao da nerentabilne državne firme „presušuju krvotok države“, i da „ugrožavaju opstanak socijalizma“. Nekada se smatralo da su preduzeća u državnoj svojini, bez obzira na njihove poslovne rezultate, dokaz da se jedna zemlja razvija

„u „pravcu socijalizma“. Sada Je

kineski funkcioner obrnuo logiku: državna svojina, posebno

ona koja je neefikasna najozbilj-

nije ugrožava socijalizam. Prvobitno dozvoljavanje rasprodaje nerentabilne državne svojine, zatim zabrana, i sada ponovo otvaranje takve mogućnosti pokazuje izvesno lutanje kineskog rukovodstva, ali i različite struje koje imaju wlastite poglede na ovaj suštinski problem dalje reformisanja Kine.

Pre nekoliko godina, kada je počela rasprodaja manjih državnih firmi, bilo je dosta špekulacija i mnogi privatnici, ili stranci, kupili su kineske firme po minimalnim, neekonomskim, cenama.

Država je bila oštećena za

oko 60 milijardi dolara, što je”

bio povod da se zaustavi prodaja državne svojine i njeno masovno pretvaranje u akcionarska preduzeća. Posebna zabrana odnosila se na privatnike u Kini

i strane firme koje ги рокагаје _ veliki interes da preuzmu kines-

ke državne firme bilo u celini,

bilo samo jedan njihov deo.

Ali, to je direktno uticalo na manji priliv stranog kapitala i dalje tehnološko zaostajanje državnih preduzeća. Poslednjih deset i više godina reforme i Otvaranja prema svetu pokazali su da je priliv stranog kapitala postao glavni izvor brzog rasta kineske privrede i njene tehnološke inovacije.

Kineske ekonomisti sada tvrde da korišćenje stranih finansijskih sredstva u· državnim firmama može da tim preduzećima omogući da prežive i da se uključe u tržišnu privredu. Međutim, problem koji nije rešen, još uvek predstavljaju zaposleni u državnom privrednom sektoru. Stranci koji otkupljuju kineske firme ili neki njihov deo preuzimaju i radnike koji su u njima zaposleni, ali samo na određeno vreme. Posle toga oni sami organiozuju proizvodnju i rešavaju se viška zaposlenih koji postoji u svakoj državnoj firmi.

Тако је u Kini odavno donet zakon o bankrotu on se, upravo zbog ovih problema, rvtko pri'menjuje. Bolja socijalna zastita

_ zaposlenih i realnije vrednova-

nje državne svojine prilikom njene prodaje, trenutno su pitanja sa kojima je posebno zaokupljena vladina administracija.

______________________________________ _____ =

Ulirazvukk pod сепхогот

Peking — Kineskim lekarima zabranjeno je da ubuduće koriste ultrazvuk kako bi zadovoljili roditeljsku znatiželju da li na svet dolazi njihov dečak ili devojčica. Odluka je obrazložena sprečavanjem

„moguće seksualne diskriminacije

“. Ministar zdravlja saopštio je da

se ultrazvuk može koristiti isključivo za medicinski neophodna is-

traživanja ali nikako za prevremeno otkrivanje pola deteta. Odluka ima snagu zakona, a lekarima je rečeno da će biti kaž-

njavan svaki prekršaj i to prvo materijalno, pa disciplinski i konač-

no krivično. U pozadini ove nesvakidašnje odluke je ustaljena praksa u mnogim delovima Kine, a posebno na selima, gde žene kad saznaju da će roditi devojčicu, a ne dečaka, vrše prekide trudnoće. Ova pojava je masovna jer kod većine Kineza vlada uverenje da samo muško dete „nastavlja porodičnu lozu“.

Praksa „ili dečak ili ništa“ podstaknuta je i kineskom politikom ograničenog rađanja. Porodice se stimulišu na samo jedno dete, a to

dišnje rađa 16 miliona dece. Iako še se rađa dečaka nego devojčica.

je već u dobroj meri ostvareno u kineskim gradovima. U Kini se gonisu saopšteni precizni podaci, vi-

Štampa je nedavno pisala da će

mnogi dečaci koji se sada rađaju imati problema, kad im dođe vre-

me za ženidbu. Biće mnogo mladoženja, a malo nevesta.

RB. N.

PARISKI KLUB

Dugovi se ne opraštaju

Pariz (Beta-AFP). — Članice Pariskog kluba vladinih poverilaca krajem ove nedelje nisu se sporazumele o olakšaniu bremena dugova najsiromašnijim zemljama. Novi sastanak održaće se u decembru.

Osamnasst stalnih članica te grupacije sastali su se u sedištu Trezora Francuske, koji igra ulogu sekretarijata Kluba, radi donošenja mera kojima bi se omopućila primena opredeljenja Grupe sedam industrijalizova-

nih država o otpisivanju dela

dugova najsiromašnijih.. Najveća polemika | među predstavnicima poverilaca vodila se oko toga kojim zemljama otpisati pola duga, što je najveli-

kodušnija predviđena mcera.

·Prve na listi su Bolivija, Nika-

ragva i Uganda.

Direktor Trezora Francuške Kristijan Noaje izjavio je početkom novembra kako bi Klub trebalo da učini nešto da se već jednom prekine začarani krug prekoračenja rokova i reprogramiranja dugova najsiromašnijih država sveta.

Njegova želja je, rekao je, da te zemlje jednom za svagda reše to pitanje, tako da budu slobodne da se razviju onako kako su to već učinile latinoameričke zemlje Brazil i Meksiko, posle sporazuma s Pariskim klubom, osamdesetih godina.

пи а ај a a 0