Борба, 04. 09. 2003., стр. 20

ako je samo,

ao zemlja, bio Jak moj tetak i železničar Radisav Nešković iz Ustikoline!

Za dan bi, sam, iskopao temelj za najveću kuću! To znaju svi Ustikoljani. I njihove žene, da oprosti tetka Jela.

I svi su poštovali njegovu snagu.

Kada Je valjalo obnavljati pragove na železničkoj pruzi, Radisav ıh Je – kao cepanice – u naramku nosio i grlio rukama-hvataljkama kao da su najlepše devojke. U Drugom svetskom ratu, Švabe ga, kao mladića, zarobile i izvele na strelJanje. Streljački vod neoprezni, na metar se približio na smrt osuđenome, koji je postavljen na kamenu liticu nad Drinom. Vod je učas skončao u reci, a Radisav je - olimpijski – plemenitu preplivao

20 čeivrtak, 4. septembar 2003.

Balodo o Podisavu Neškoviću

među, oslobođenom Prometeju podoban. Drugi put - svedoci postoje mnog! – pošto se patrola narodne milicije razbežala neobavljena posla, Radisav sam samcit zgužvao 1 poput sardina naslagao grupu oboružanih dobojskih Cigana, zabarikadiranih u staničnoj zgradi.

Osim čeličnih šaka, Radisav je od oružja Jedino imao golemo srce i džepni železničarski sat sa |okomotivom na poklopcu. Kako je samo, kao zemlja, bio Jak moj tetak ı železničar Radisav Nešković!

Eno ga sad počiva pod zemljom na groblju u Ustikolini!

A prvi je Srbin koji se, posle mrčenja hartije u Dejtonu, vratio u Ustikolinu na svoje ognjište, samoašto Je novi vlasnik gornjeg boja Radisavljeve kuće sada bio starı komšija musliman, derviš nove, bo-

svef knjige

šnjačke nacije, Bošnjak gore, a Radisav u odaje donje.

Umro je od tuge postavši podstanar u kući koju je sam - rukama neponovljivim – od svoje platice sagradio.

Sve je izdržao i pobedio Radisav Nešković iz Ustikoline na reci Kolini, blizu poznatog grada Foče, potonjeg Srbinja. Sve Je izdržao, samo fa/kvo poniženje nije. Sad ga - osramoćenog - crna zemlja krije.

I kao što onaj Radisav sa Uhništa, sa koca nije otišao u nišfa, već u istoriju, tako je Radisav Nešković iz Ustikoline slepom voljom vrlog movog sveta (domaćeg i tuđeg) - danas legao pod grude – da pod srpskom zemljom više Srba bude.

Kako je samo, kao zemlja, bio jak moj tetak ı Železničar Radisav Nešković iz Ustikoline!

Branko Stojanović

PLAMEN MATEEV

Momin poljubac

1] mama je došla. Poželela je očev poljubac.

Bez snage

ne bi mogla ponovo da rodi dobrofu.

Radost suze Je otopila bol. Mama je otišla.

Osećam njen poljubac

na duši.

4 moj otac – na krst Svemira osuđen.

Da se bar mama vFafi...

OR

Kosa mi Je opala poput lišća. Ali ne zbog Jeseni. Ne zbog Jeseni.

LEKSIKONI

Zadužbina stvaralaca

Dr Miodrag D. Ignjatović - Milivoje Trnavac: Leksikon pisaca

prosvefnih radniko, II, Partenon, Beograd, 2003.

K- su 2001. agilni “prosvetai” i pisci, dr Miodrag D. Ig-

njatović ı Milivoje Trnavac, u

saradnji sa beogradskim izdava-

čem Partenonom, pokrenuli akciju prikupljanja, a zatim ı obrade ogromne leksikografske građe za izradu jedinstvenog Leksikona pisaca prosvetnih radnika i to svih koji stvaraju ili su u čitavom prošlom, XX veku, stvarali

“noseći dnevnik”, to je uglavnom bilo praćeno skepsom. Ipak, Još te iste godine pojavila se prva sveska Leksikona obima 350 stranica ı s razvijenim leksikonskim portretima čak 563 stvaraoca. Leksikon Je ı pored određenih metodoloških nedoslednosti, s razlogom privukao veliku pažnju. Pored uspelih bibliografskih portreta, među kojima su čak i velikani naše kulture ı nauke koji su bili nastavnici, zabeleženi su ı brojni manje poznati, čak ı anonimni stvaraoci koji su,

nema sumnje, itekako imali uticaja na život i svoje đake u brojnim sredinama.

Autori su pripremili, komple-

tirajući je vrlo upotrebljivim indeksima ı drugu svesku Leksikona sa portretima novih 333 stvaraoca – prosvetna radnika. Tako su obe sveske sada obuhvatile preko 800 portreta, a među njima su i stvaraoci iz dijaspore, a što Je posebno značajno ı iz drugih republika bivše SFRJ.

Leksikonska građa nije ostala samo na tome: priređivači su se potrudili da je obogate iskazima ı ocenama meritome kritike o vrednostima opusa autora obuhvaćenih Leksikonom, kao ı dovoljnim izborom ız literature za eventualno njihovo šire upozna– vanje ı proučavanje.

LJ. Jablanov

KNJIŽEVNOST ZA DECU

Avanture detinjstva

“Dečak koji je progutao more”,

Milutin Đuričković: Knjigofeka, Beograd, 2002.

K“ sasvim afirmisan ı iskusan pesnik za decu ı odrasle, Milutin Đuričković je i u svojoj najnovijoj zbirci pesama (čiji Je naslov preuzeo iz Jedne pesme svoje petogodišnje ćerke Ane), pošao od toga da ne postoji tema o kojoj se ne može napisati pesma za decu. Čak i neke, rekli bi stopostotne “tabu teme” – kao Što Je, na primer, Džek Trbosek, on je transponovao na dečji nivo.

U istom ciklusu o poznatim, istorijskim, a bogme i junacima crtanog filma - kao što Je na primer “Kojot Koja”, nailazimo na izuzetno inventivu ı naravno humorističku pesmu o vojvodi Balačku. Jadni vojvoda, nekada strah ı trepet, sada se obreo u neravnopravnom dvoboju sa Jednim klincem, koji umesto uružja ima igračku limuzinu, a protivnika vrlo vešto zamajava ı Balačku tehnički nepojmljivim spravama, kao što su kompjuteri.

Autor: Miomir Paunović; izdavač: Narodna knjiga, Beograd, 2003.

po srpski enigmata ız Pančeva, diplomirani pravnik Momir Paunović, pored dugogodišnjeg zagonetanja, dokazao se i publicističkim radovima na ovu temu. Aktivni sastavljač bavi se, paralelno, teorijskim delom tog intelektualnog sektora, istražujući ı prezentujući čitaocima puteve ı tajne ız domena enigmatike.

U ovom ciklusu poezije vrlo je uspela pesma i o Neronu - ćudijivom tiraninu čije se ime u OvoJ pesmi (a i njegov karakter bi se uz to mogao sasvim slagati) rimuje se feferon. Pesnik završava pesmu sledećim stihovima: “Priznaću vam (povodom tim/izbegavam) ı stari Rim!”.

U ciklusu koji Je u najvećoj meri posvećen ljubavnoj poeziji Đuričković nije dosego naročite domete, ponajviše zbog toga JerJe tema ljubavi verovatno najkorišćenija tema kod svih pesnika za decu ı maltene se ne može napisati nešto što već nije na ovaj ili onaj način napisano.

Milutin Đuričković Je, međutim, najbolje pesme u ovoj knjizi, ostva– rio u ciklusu koji se bavi nekim domaćim i pomalo “starinskim” temama kao što su, na primer; leto i Jesen na selu, lovci ı lov, baka i njeni specijaliteti, deda i njegovo hrkanje itd.

Izdvajamo pesmu “Bakina proja”,

Priloge o tome objavljivao Je u listovima ı časopisima, a onda je rešio da u vidu knjiga ta svoja saznanja ı otkrića prenese na druge, zainteresovane ljubitelje “sfingisanja”.

Statistika govori da Je nadareni ı pedantni Paunović, umesto da se pauniše kako rade mnoge njegove kolege, zavrnuo rukave ı marljivim radom svoj talenat potkrepio radom. Zagonetajući od 1964. godine, do danas je sastavio preko 2.500 raznih zagonetki, uglavnom stihovanih anagrama ı ukrštenih reči. Pre tri godine pojavila se u izlozima njegova prva knjiga “Zagonetka u stihu”, sa objašnjenjima za sastavljanje ı rešavanje tridesetak vrsta istih, ılustrovanih sa tristotinak njegovih postavki. Pre dve godine, ız štampe Je izašla ı druga knjiga pod naslovom “Stihovani anagrami ı njegove varijacIje” koja pored tekstualnog dela sadrži ı 250 primera te popularne discipline.

Treća knjiga se nedavno pojavila, pod zaštitnim znakom beogradske “Narodne knjige”. U biblioteci “Zanimljiva nauka”, samim pojavljivanjem “Ukrštenice kraljice zagonetki” odato Je priznanje svekolikoj srpskoj enig-

1 sunce ću ugledati, ugledaću izlazak

i zalazak.

Pašću mu u oči

da se rodim u jesen, mesec da zagrlim. Da. Mesec....

Prevod Biljana Ličinić

koja osim što podseća decu na naš drveni kulinarski specijalitet, podstiče i na druženje baka ı unuka i podseća na sve one lepe trenutke koje smo proveli s bakama kad smo bili mali - a koje bi ı današnje generacije dece trebalo da cene, jer detinjstvo brzo proleti, a s njim se i naši stari presele u sećanje pa nastave da žive Jedino tamo.

Da se dede ne bi našle uvređene, pesnik Je napisao hiperboličnu pesmu o Jednoj njihovoj osobini, koja nije baš za.pohvalu, a često odaje i karakter tih čestitih starina. “Kad deda hrče”: Moj deda kad počne da hrče /pada lišće sa bora ı smrče/. /Svi se plaše ı u šumi ptice/, zato ı sumrak ima bledo lice”. Ovim humorističnim ı lepršavim pesmama pesnik lako nalazi put do dečjih srca – ponajviše zbog toga što je ı sam u srcu ostao dete.

Olivera Janković

matici da je em zanimljiva em naučna. Izdanje donosi istoriju naše enigmatike ı teorijski razmatra oblike ukrštenica, njihove karakteristike ı kriterijume uspelosti, doprinoseći popularnosti i afirmaciji.

Od osnovnog pitanja šta je to ukrštenica do složenih postavki ı faktorima ne/odgonetljivosti, materija se proteže na 140 stranica. Navođenje literature. uverava nas da Je to, zaista, analitičan ı mukotrpan posao. Počev od rečnika ı leksikona, do stručnih knjiga ı priručnika, studija ı članaka, zaključno sa pregledom objavljivanih priloga u enigmatskoj periodici, valjalo Je sve to protrijerisati ı sažeto predstaviti publici. Prevashodno objasniti zabavne ı edukativne strane zagonetanja, uz vremensku ı tematsku aktuelnost. Korišćenje termina i opisivanje pojmova svedoči, opet, o negovanju ı Zapostavljanju književnog Jezika u toj oblasti. Jer, omiljene “križaljke” ı druge vrste i podvrste utiču na pismenost ı kulturu ljudi, bruse oštroumnost, proveravaju znanje i osvežavaju pamćenje.

Radomir Mićunović

(bh MA CN

Ši