Гледишта

ORG LUKACS: Vehki oktobar 1917. i današnja literatura; DAVOR ROD|N: Karl Korsch i kraj jedne epohe razvoja marksizma; MILADIN ŽIVOTIĆ: Između dvaju tipova savremene kulture; ANTUN ŽVAN: Samoupravljanje i avangarda. RUDI SUPEK: Uvodna riječ. Casopis Praxis u ovom broju objavljuje većinu referata i autorizovanu diskusiju o tim referatima, koji su održani na IV međunarodnom zasedanju Korčulanske škole u Korčuli augusta 1967, pod naslovom „Stvaralaštvo i postvarenje”. Rudi Supek, kao predsednik tog skupa, održao je uvodnu reč u kojoj je, između ostalog, rekao: „Želio bih, na koncu, upozoriti na još jednu veoma ozbiljnu pojavu u našem društvu sa kojom smo dužni suočiti se i raspraviti. Govorio sam kako slabljenje žive socijalističke misli i društvene angažiranosti Ijudi, kod kojih je ta angažiranost izraz duboke humane brige za drugog čovjeka, vodi do pukotina u društvenoj cjelini. No, pukotine su mehanički proizvod, javliaju se nekako ,iza leđa Ijudi’, bez njihove volje i neposredne odgovomosti, prosto kao rezultat onih mihjuna sitnih odluka kojima se čovjek povlači u sebe, u svoj privatni život i uske sebične interese, ostajući pri tome naičešće društveno savršeno lojalan. Nitko nije odgovoran, a pukotine bivaju sve veće. Pojedinci sa birokratskim mentalitetom, kojima su ovakvi društveni procesi neshvatljivi, počinju tražiti krivce, a nalaze ih, po pravilu, na krivom mjestu, upravo među onima koji su prvi počeli izražavati svoju zabrinutost i protest zbog takvih procesa. Međutim, pored onih koji stvaraju pukotine samo zbog svoieg povlačenja u vlastitu ,kućicu-slobodicu’, zbog sitnih egoističkih interesa, orijentacije na životnu udobnost i efemema zadovoljstva, zbog svojeg obiteljskog ili „klanskog mentaliteta”, koji inače, po vlastitim riječima, nemaju nikakve zle namjere prema draštvu i nikad se u njemu nisu bolje osjećali, oslobađaju po-

Ije za djelatnost onih koji nalaze smisao svojega života u povlačenju granice među Ijudima i narodima. Oni koji su sebi postavili zadatak da aktivno povlače granice među Ijudima vode se uvijek nekim posebnim i, nužno, antihumanim ciljevima. Takvih crtača granica poznajemo mnogo: od onih koji nalaze zadovoljstvo u Ijepljenju etiketa, i za koje su, na primjer, filozofi što su se bunih protiv staljinističkog dogmatizma još uvijek onisti’, pa nam čine čast kad nas optužuju da ih okupljamo i ovdje na Korčulanskoj Ijetnoj školi; preko onih koji su povukli granicu između ,konkretnih problema’, tj. ekonomskih i političkih, i ,apstraktnih problema’, tj. idejnih i humanističkih, vjeruiući da ,duhovna hrana’, nije bitna sastojina ,zemaljske hrane’; pa do onih koji su juče vješali žutu zvijezdu o kapute Židova iii crveni trougao o rukave komunista da bi ih izopćih iz društvene zajednice, a danas to navodno nastoje uraditi sa nazivom Srbin, Hrvat ili Slovenac... Jedan je od zadataka naše škole da sačuvamo otvorenost našeg uma prema svemu što može obogatiti Ijudski duh i kulturu, da prihvatimo dijalog sa svim idejama koje mogu pridonijeti boljem poimanju naše historijske situacije, da u svakoj Ijudskoj ideji i stremljenju pokušamo uočiti ono što vodi naprijed i razlučiti od onoga što vuče natrag, da takvim stilom rada pridonesemo boljem razumijevanju među Ijudima, njiho; vom povjerenju u stvaralački napor čovjeka i povijesnu misiju proletarijata.” PREDRAG VRANICKI; Država i partija u socijalizmu. U svom referatu na korčulanskom skupu Vranicki je govorio o nekim konkretnim iskustvima socijalističkog pokreta uopšte a posebno našeg, jugoslovenskog, kao i o nekim našim problemima, teškoćama i dilemama. „Samoupravni procesi bez jačanja demokratizma, piše Vranicki, demokratskog donošenja odluka, sukoba mišljenja i interesa, formiranja većine i manjine kod gotovo svakog važnijeg pitanja nemogući su. Još manje je moguća egzistencija a-

170