Економист

= ~

njezin pisac jednim velikim zamahom ulazi odmah u prve redove naših stručnjaka u ekonomskim pitanjima. Ova Je knjiga rad ozbiljnog, u znanstvenim metodama i stilu udomaćenog zrelog: muža. Začudno Je, da je pisac trebao da dođe u #0-tu godinu života, dok je izašao na javnost sa svojim radom, — nu zato je knjiga i ispala takova kakova jest.

Problemi, što ih pisac u svojoj knjizi “obrađuje; jesu ovi: geografske i geološke prilike, povjesni razvitak socijalnih, pravnih ı ekonomskih prilika Jugoslavenskih seljaka i agrarna reforma. Sa problemima созродагке ргоглоодтје se pisac пе bavi, — on se očito hoće da ograničuje na područje, kojim potpuno vlada. U tome je doista i iscrpiv : na 371 stranici se svaki od spomenutih problema osvjetljuje sa svih strana i izvode konkluzije sa kojima se možda ne će svaki čitaoc poistovjetovati, ali kojima se neda poreći, da su izvođene iz premisa, utvrđenih vrlo obilnim citatima iz naše (hrvatske, srpske i slovenačke), francuske, njemačke, a mjestimice i drugih literatura te brojnim statističkim podatcima, od kojih su neki ovdje po Đ»vyi puta objelodanjeni. Bibliografski podatci su neobičnom marljivošću i savjesnošću pobrani, kako ih u tom opsegu o tim problemima nikada još nijedan pisac nije iznio. Već sami ii podatci čine, da će ta knjiga naprosto svakome, koji se bavi našim agrarnim pitanjima biti neophodno nužno pomagalo rada. Njezina vrijednost nikako ne umanjuje, što se nekim nazorima pisca može sa strane inicijatora naše agrarne reforme prigovoriti. Imade i sivarnih neločnosti u njoj. Raspored klimatskih pojasa ne odgovara ekonomskom gledištu, — nu pisac nije stručnjak u tim pitanjima, pak se služi autorima, koji nisu takova gledišta imali u vidu. U prikazu otomanske vladavine i njenog odnošaja prema zemljišnom posjedu bilo bi zgodno opredijeliti točnije pojmove „harač”, „desetinu” i „,hak”. Isto tako bi bilo zgodno da se je i o zemljištima „mubah” nešto više spomenulo, jer su ona u kasnijem historijskom razvitku igrala anamenitu ulogu. Malo je usiljeno, ako pisac nalazi potpunu analogiju izmedu srpskih „,pronijara”, između hrvatskih „graničara” i „privilegovane raje“ u Turskoj, jer to glede pronijara ne proizlazi ni iz Novakovićevih, ni Ninčićevih studijal, ni za graničare i „.privilegovanu raju” po piscima o vojnoj krajini (Vaniček, Hostinek) i po vlastitom znanju pisca ovih redaka. Nu to su posve sporedna pitanja u nizu problema. koje pisac rješava u svojoj knjizi. Želili bi, da oni, koji danas imadu odlučivati o definitivnom riješenju pitanja agrarne reforme, sadržaj ove knjige pomno prouče u premisama i zaključcima njezinima, jer ona osvjetljuje mnoge dosada slabo poznate strane tog gorostasnog problema. Nu ne samo njima, nego svakomu, tko se želi temeljito uputiti u naše agrarne probleme, ova knjiga će biti neophodno potrebit priručnik, koji će se od sada uvijek i uvijek citirati.

| Dr. Fransgeš.

1 Stojan Novaković: Pronijaru i baštinici 1887. Dr. M. Ninčić, (dosadašnji Ministar Inostranih Djela): Istorija agrarno pravnih odnošaja srpskih težaka pod Turcima. 19920.