Економист

767

je koje funkcije u banci vrše, ı da su po svojem položaju u stanju samostalno upravljati bankom. Ne mogu zagovarati misao da se na odgovornost mogu pozvati ı veleakeionarı, Jer se time dira u osnovna načela akcionarskoga prava, da dioničar Jamči samo do visine svojih dionica. Istina Je, da su baš posjednici velikoga broja akcija oni, koji upravljaju bankom, alı su isti — u koliko se ne radi o Jurističkim osobama — u pretežno] većini ı članovi upravnog odbora, pa kao takovi ı odgovaraju.

Odgovarati bi imali organi dioničarskog društva u prvom redu društvu samom, o čemu bi imala odlučivati glavna skupština.Kod flagrantnih povreda mogla bi kako sam već prije spomenuo državna vlast kad dozna za iste ı na zahtjev pojedinaca povesti istragu.

Međutim sve do sad navedene mjere mijesu kadre sprečiti bankovne slomove, jer uzroci ovima leže često izvan dohvata same banke. Podjedno nijesu te mjere kadre spasiti od ceubitka ulagače ni ondje, gdje su članovi upravnog odbora dužni taj oubitak nadoknaditi, Jer Je taj gubitak u većmi slučajeva znamo veći ı od imovine odgovornih огсапа.

Rezerve, koje mnoga zakonodavstva propisuju često su Dosvema nedostatne, pa treba prema tome misliti na sredstva putem kojih će se ti gubitei moći u najvećoj mjeri nadoknaditi. — Čehoslovačka pokušala је to riješiti Zakonom od 40.X.1924. o fondu novćanih zavoda, pa ovo riješenje ı ako Još u praksi nije oprobano smatram vrlo povoljnim.

Prema citiranom zakomu ustraja se Jedam fond, kojim besplatno upravlja kuratorij od 412 lica. U taj fond ulažu banke razdijeljene po grupama 1%,%, od. ukupnih kamata, koje se plaćaju na uloške, što Je osobito kod malenih ulagača malena svola.

Zadaća je toga fonda da u slučaju sloma ili imsolvencije bankeistu pomogne ı to tako, da najprije pokuša sanaciju banke putem zajma, a ako se banka ni tako ne bi dala spasiti, da se iz fonda namire vjerovnici, koji bi po stećajnom zakonu došli do namirenja tek iza vjerovnika, koji dolaze prvenstveno do maplate. Po našim stećajnim zakonima bili bi to vjerovnici II. razreda, među Које spadaju ı ulagaći. Prema citiranom zakonu imali bi se takovi vjerovnici namiriti raaksimalno do 80%.

Ja bih ideju ovoga fonda Još dalje izgradio ı predložio, da se ulošci putem osobito kreiramih osipuravajućih društava osinuraju. U ime premije plaćao bi se stanoviti postobak od primljenih kamata. Ta ideja mije nipošto utopistička, jer danas u Americi, Епојевкој, Етапсивкој 1 Мјетаској ровбоје specijalna osiguraya-