Женски покрет
Nezakoniti otac odgovara pod kaznenom sankcijom, ako nastoji raznim smicalicama da izpjegne svojoj zakonskoj dužnosti plaćanja alimentacionih iznosa. Svi oni, koji mu kod toga pomažu i koji hoće da spriječe da vrši zvanje da uzmogne udovoljiti svojoj zakonskoj dužnosti izdržavanje djeteta, jamče osobno sa svojom imovinom do visine svote dopitane nezakonitom djetetu u ime izdržavanja. Mogu biti izravno tuženi. U pravilu su to roditelji oca vanbračnog djeteta. U koliko se otac brani da nema zarade i da bezplatno pomaže svojim roditeljima, bračnom drugu ili drugim bližim rođacima u poslu, to se uzima kao da je ugovorena i kao da dobiva nagradu uobičajnu za tu vrstu posla u dotičnom mjestu, zakon mu dopušta bez provedenja dokaznog postupka da doista prima u odnosnoj visini plaću, izravno ovrhu na tu predmnjevanu plaću. Za olakšanje i za uspješno utjerivanje alimentacionih iznosa dopušteno je provoditi unapred ovrhu na alimentaciju za čitavu godinu u onom slučaju, ako je vanbračni otac jedanput bio u zadocnjenju sa plaćanjem, te mu je stoga provedena ovrha. Tim zakonom gotovo je onemogućeno nesavjesnom ocu da izbjegne dužnosti opskrbljivanja nezakonitog djeteta, te su djeca u pravilu materijalno objezbjeđena. Vanbračni otac može takođe da se pogodi sa majkom glede izdržavanja djeteta tako da daje jednu jednokratnu otpravninu, nu ta pogodba ne može da bude taova, da bi dijete bilo prikraćeno. Po našem zakonu je pogodba sa ocem bezuslovno obvezna za dijete, ako je tutor sklopi i ako je nadtutorstveno odobrena, no austrijska sudbena praksa nakon dugog kolebanja odlučila se za protivno stanovište, te ne može ni takova pogodba da tangira bitne životne interese djeteta. Ako je potrebno otac mora unatoč sklopljene pogodbe da izdržava dijete. Odraslo nezakonito dijete po našem zakonu ima pravo tražiti miraz i opremu samo od majke, a ne od oca, kao ni od majčinih ni očevih rođaka. Obveza hraniti i opskrbljivati nezakonitu djecu po našem zakonu prelazi kao svaki drugi dug za slučaj smrti roditelja na nasljednike. Postupa se s njima i smatra ih kao da su vjerovnici ostavštine roditelja. Taj je zakonski propis potreban, jer nezakonitoj djeci ne pripada pravo na zakonito i nužno nasljedstvo iza oca kao ni očevih ni majčinih rođaka. Ako nezakonito dijete umre bez potomaka nasljeđuje njegovu imovnu majka. Ako je pak majka umrla prije djeteta ne prelazi njegova ostavina na ostale potomke majke, jer ovi nemaju nikakova prava na ostavinu nezakonitoga dje-
teta. Tako dolazimo do apsurda, da za slučaj da nezakonito dijete ima braću (i u onom slučaju ako potiču od istoga oca) ne nasljeđuju ga po zakonu braća za slučaj smrti, već se ostavina smatra bez nasljednika tako zv. ošasnim dobrom, a kao takova zapada državnom eraru. U pravnom području bivše Kraljevine Srbije nezakonita djeca nemaju zakonskih nasljednih prava niti iza majke, jednako kao ni u Engleskoj. Ро noveliranom austrijskom zakonu vanbračno je dijete zakoniti nasljedinik i majčinih rođaka, a kako je nasljedno pravo vanbračnog djeteta uređeno u drugim državama već sam ukratko spomenula. Ni majka vanbračnog djeteta nije po našem zakonu materijalno osigurana. Nema prava tražiti od onoga s kojim je imala stalni odnošaj, naknadu troškova poroda, već joj to pravo pripada samo protiv onoga, koji ju je zaveo prevarnim putem na vanbračno spolno općenje, obećavši joj primjerice ženidbu. U potonjem slučaju ima pravo na naknadu troškova poroda i babinja. Prigovor da je spolno općila za isto vrijeme sa više muškaraca nije ni u ovom slučaju dopušten. Nema prava na otštetu zbog izgubljena poštenja ili umanjenog izgleda na buduću udaju. Samo ako zavodnik bude proglašen krivim krivičnom zakonu kažnjivog djela (na primjer silovanja) može da traži otštetu, ali samo za dokazanu pretrpljenu štetu. Moderni zakoni priznaju majci vanbračnog djeteta pravo tražiti od oca ne samo troškove poroda, već i izdržavanje za prve mjesece. Tako norveški zakon obvezuje oca vanbračnog djeteta da plati majci ne samo sve troškove poroda, nego i doprinos za izdržavanje za devet mjeseci nakon poroda, a ako se dijete za to vrijeme nalazi kod nje još i premiju za dojenje. Po noveliranom austrijskom zakonu koji takođe nije za majku najpovoljniji, ima ona isto pravo na troškove poroda, opremu za novorođeno dijete i na izdržavanje tokom šest nedelja nakon poroda. Majka može taj svoj zahtjev pod istim pretpostavkama kao i za dijete, oživotvoriti prije poroda i tražiti, da presumtivni otac polaže te iznose u sudbeni polog. Za slučaj zavedenja ima vanbračna majka po austrijskom zakonu pravo tražiti od zavodnika naknadu za pretrpljenu štetu i izmaklu dobit. Pokušala sam dati kratku sliku najvažnijih civilno-pravnih ustanova, koje se odnose na pravni položaj djeteta i majke, no moram naglasiti, da moj izvještaj nije iscrpen. Svrha mi je bila upozoriti, koliko je nedostatno zakonsko uređenje toga pitanja kod nas i da su potrebne dalekosežne i hitne reforme.
162
ЖЕНСКИ ПОКРЕТ
НОВЕМБАР, 1932