Женски покрет

IZLOŽBA KLUBA LIKOVNIH UMJETNICA U ZAGREBU

Naše likovne umjetnice udružile su se u Klub likovnih umjetnica godine 1927, te su prvi put priredile izložbu godine 1928, drugi put godine 1930, a treći put godine 1932, uvijek u Zagrebu. Godine 1931 priredile su izložbu u Ljubljani, koja je pobudila veliki interes i imala znatan uspjeh. Ove godine priredile su likovne umjetnice tri izložbe: jednu u proljeće u Osijeku, drugu već spomenutu u Zagrebu i sada treću na Sušaku dokaz agilnosti i energije ovoga kluba, koji je imao u početku samo sedam članica, a danas broji 27 umjetnica. Hoću ovdje da dam opis i prikaz ove izložbe za one, koji je nisu vidjeli, a interesiraju se za nju, kao i da pocrtam važnost i značenje ove priredbe. Izležena su ulja, svila, akvareli, tempere, radirungi, drvorezi i bakropisi. Gotovo'svi zagrebački dnevnici (i revije) osvrnuli su se na ovu izložbu i donijeli opsežne, vrlo povoljne i pozitivne kritike. Za dokaz navodim uvod kritike o toj izložbi iz dva naša dnevnika. Jutarnji list od 12-Х o. g. veli doslovno: »Kad je 1928 otvorena u Zagrebu prva izložba Kluba likovnih umjetnica, malo je tko vjerovao da će ovaj klub ustrajati u svom radu i postati nekom stalnom institucijom. Bila je to zanimljiva prigodna manifestacija, feministička pobjeda, kojoj su neki poricali umjetnički karakter. No već onda zapažala su se na izložbi i ozbiljna umjetnička nastajanja. Prošlo je nekoliko godina, a početkom ovogodišnje likovne sezone otvorena je u umjetničkom paviljonu treća izložba Kluba likovnih umjetnica. Bez obzira na sam kvalitet izleženih predmeta vrijedno je istaći prije svega da klub sistematski okuplja naše likovne umjetnice, prima nove i mlade talente i uporno nastoji da digne niveau svojih priredbi. Ovaj organizatorski rad vrši uprava kluba: Lina Crnčić, pretsjednica, Duna Реуеr, potpretsjednica i Nasta Rojc, tajnica. Članstvo kluba, koje stalno raste, ne regrutira se samo iz redova zagrebačkih umjetnica nego okuplja i brojne slikarice izvan Zagreba. Osim toga neke umjetnice izlažu kao gosti, tako da ova treća priredba kluba dobiva neki reprezentativni karakter. To nije više intimna izložba nekolicine umjetnica, koje vežu prijateljske ili društvene veze, nego opća jedna smotra ženske djelatnosti na polju slikarstva. I po broju izlagača (20), a pogotovo brojem izleženih djela (oko 120) ovo je impozantna priredba, koja zaslužuje potanji osvrt i pažnju.« Narodne novine od 12-Х o. g. kažu doslovce: »Ovo je treći nastup ove staleške organizacije, koju ne vežu nikakvi problemi ili škole, već isključivo solidarnost u nastajanju da na području naše umjetnosti poluče ono mjesto, na koje po svojim

sposobnostima imaju nesumnjivo puno pravo. Jer, u doba zvučnih parola o jednakosti bez razlike na spol, o demokraciji gdje važi samo individualna vrijednost, kanda se nikako ne želi da priušti i našim umjetnicama potpuna realizacija ovih fraza. Pa ipak ova izložba zaslužuje punu pažnju onih koji u umjetničkom stvaranju nalaze odmora od prozaičke svagdašnjice našega doba. Zastupani su potpuno slobodno svi smjerovi i sve škole koje postoje u savremenom svjetskom stvaranju. I sižejno, i po granama umjetničkih vrsta i podvrsta, izložba pruža jedno prijatno šarenilo; pa i tehnički su zastupane sve vrste. Među asove uvukle su se skromne početnice s opravdanim pretenzijama, bogatim obećanjima i neospornim sposobnostima.« Jedan je kritik istaknuo da nema ženstvenosti u toj izložbi. A nas smo mnoge šetale po izložbi i vidjele samo vedre pejsaže, ljepotu, cvijeće, vedre portrete majki i djece, u kojima je bilo mnogo ženske duše i ženskih osjećaja. Ženska toplina govori iz tolikih slika ove izložbe. Osim malog broja slika, koje su donijele vidike bijednog sela (Roksandra Zurunić), krovove sirotinjskih domova (Zenaida Bandur), siromašne jadne Primorke u pustom škrtom okolišu (Lina Crnčić) i još neka ogledala socijalne bijede - sve ostalo vrvi ljepotom i vedrim optimističkim osjećajima, kojih nitko nema u onoj mjeri, u kojoj ih posjeduje žena. To je čisto ženska nota te karakteristična i radosna pojava u današnje vrijeme, kad je pesimizam i depresija ovladala cijelim svijetom. Bilo je interesantnih slika folklorističih. Zoe Borelli iz Dalmacije donijela je nekoliko dekorativno-ilustrativnih guaša u poznatom i priznatom već svom stilu. Vrlo su uspjele karakteristične tonski tretirane slike »Procesija« i »Proštenje« od Reške Šandor. Duna Реуеr ima izrađen talenat i umjetnički smisao za objekat. »Starica sa Pelješca« naturalistički prikazana odaje cijeli karakter sijede starice, a donoseći najstariju nošnju žena na Pelješcu daje prilog našem folkloru. Zanimljive »Prodavačice školjka« od Sodnik - Zapanceve iz Ljubljane, »Seljanka iz Samobora«, lijepi pastel Zdenke Pexidr-Ostovićeve kao i neke druge upotpunuju područje folklora. Veliki dio izložbe zapremali su portreti. Nasta Rojc dala je niz portreta liječnika i gospođa iz zagrebačkog društva sa poznatom rutinom i njoj svojstvenim ukusom. U modemom portretu ističe se Cata Dujšin (»Moja sestra«, »Gospodin A. B.«). Vrlo je raznolika u temama i raznoliko ih tretira, ali uvijek interesantno i po njen razvitak značajno. Na osebujan način tretira Mara Kralj-Jeraj iz Ljubljane stilizirano-dekorativne portrete na svili. I žena u zvanju, kemičarka, prikazana je u portretu od Henrike Šantel (Ljubljana). Vanrednim intimitetom, dubokim i iskrenim osjećajem odiše

180

ŽENSKI POKRET

DEOEMBAR, 1932