Женски покрет
može u kratko vrijeme i bez ikakvog truda upoznati s najvažnijim feminističkim djelima. Zagrebački pokret poduzeo je prošte godi ne različite akcije. Spominjem samo najvažnije. Udruženje organiziranih krojačka i kitničar ka žalilo se na novi zakon o radnjama na paragraf 263 točku 1 i 2 i par. 30, jer pravi veliku razliku između muških i ženskih krojača, naročita što se tiče uvjeta za obrazovanje i stručnu spremu u torne obrtu. Dok obrazovanje muških krojača traje 3 —4 godine, može Ministar industrije i trgovine skratiti krojačicama rok čak na 6 mjeseci, a može ih u nekim slučajevima osloboditi i dokaza učenja iti zaposlenja. Krojačke traže izjednačenje s muškim kolegama: istu naobrazbu iste dužnosti ista prava. Radi toga sazvali smo sastanak s organizacijom krojačka i kitničarka, od kojih se veliki broj odazvao. Budući da organizacija k. i k. nije mogla započeti ni sa kakvom akcijom, dok se ne vidi uspjeh invervencije pretsjednika sindikalnog saveza, koji je obećao da će se zauzeti za tu stvar, i dok se ne vidi rezultat velikog zbora obrtnika u Brodu-S. zaključio je odbor Pokreta, da prouči to pitanje i pošalje preko A. Ž. P. protest Ministru trgovine i industrije. Budući da su se naše članice žalile na nepravdu paragrafa 147 točku 2 činovničkog zakona, koji kaže, da „ženi rastavljenoj od muža prema propisima rkt crkve ne pripada pravo na porodičnu penziju”, poduzele smo akciju i u tome pravcu. Po novom činovničkom zakonu naime ne dobivaju penziju više niti žene rastavljene po propisima rkt crkve, koje su je dosad dobivale prema principu, da je brak u rkt crkvi nerazrješiv. Žene rastavljene po propisima drugih vjera nisu penziju ni dosada uživale. Odbor je svestrano pretresao to pitanje osvrnuvši se i na zakone drugih država o penzijama rastavljenih žena te smo prijedlog s obrazloženjem, koji je izradila cand. iur. Sonja Breberina, poslale preko A. Ž. P. Ministru pravde. S obzirom na problem zemljišne svojine u zadružnom nasljednom pravu, u kojem danas vladaju različiti tipovi u našim krajevima, potrebno je donijeti (edinstveni zakonik. Naročitu pažnju treba posvetiti prijedlogu, koji veli: Lica, koja iziđu iz zadruge, gube sva prava. To znači, da se s ovakovim rješenjem nanosi velika nepravda djevojci, koja se udaje, i ženi, koja je nesrećna u braku, jer obje izlazeći iz zadruge nemaju gotovo ništa, a udata žena povrh toga nema ni kuda da ide. Prijedlog, koji je obrazložila dr. Angelina Mojič-I., prihvatila je A. Ž. P.
pa će s tim stanovištem u danom momentu istupiti. Kad je sekcija konobara jugoslovenskog nacionalnog radničkog sindikata oštro napala konobarica u članku o „Uposlenju konobarica po manjim zagrebačkim lokalima” i kad su neke konobarice ogorčenim protestima odgovorile na te napadaje (koncem 1931), Ženski pokret stojeći na stanovištu, da ima zaštititi interese svih žena i želeći da nešto u toj stvari poduzme, pozvao je konobarice na sastanak. One se međutim nisu odazvale i tako nama onemogućile svaku daljnu akciju. Na inicijativu, pretsjednice došlo je do užeg kontakta između Ž. P. i studentica zagrebačkog sveučilišta. Pretsjednica je sazvala sastanak studentica, na kojem je razložila potrebu saradnje studentica na području feminističkog nastojanja. Odziv je bio vrlo dobar i studentice su zaključile da stvore uži krug, koji će pod vođstvom Ž. P. održati preko zime študentski feministički seminar. U tom seminaru, kojim je upravljala dr. M. Vodvarka-K., a prisustvovale su mu i neke odbornice Pokreta, držali su se referati o važnim feminističkim djelima. Referirale su slijedeče studentice: Sonja Breberina o knjiži Stuarta Milla: Podložnost žene; Elza Hiršl— Karanfilović o knjizi Helene Lange: Frauehbewegung; Vanda Weinert o knjizi Bousfield: Die moderne Frau i Anica Vrbanac o knjizi Augusta Bebela: Žena i socijalizam. Diskusije, koje su se razvile iza referata, bile su vrlo animirane, i pokazale su da studentice vrlo trijezno i ispravno prosuđuju feministički rad i da s mnogo interesa prate razvoj borbe za ženska prava. * Još nekoliko riječi o feminističkom pokretu uopće. Borba za ženska prava zaustavila se pred teškim zaprekama. Sva teško stečena prava u velikoj su opasnosti. U cijelom svijetu stvorene su fronte, koje se u ogorčenoj borbi protiv konkurencije obaraju na žene otpuštajući ih iz namještenja, oduzimajući im time zaslužbu, dakle uslove za život. Napredne države, u kojima je već davno prevedeno pravo glasa za žene, vode preko svojih parlamentarki i ženskih udruženja ogorčenu borbu za ono što su žene teško stekle s obzirom na poziv, porodicu, državu i općinu. Ženama se hoće opet oduzeti pravo na rad, a pojavljuje se čak već i nastojanje, da se ženama restringira pravo na študij. Mišljenje, da je rad žene u zvanju pogoršao opčeniti položaj, dade se statističkim brojkama oboriti. A rad žene u zvanju opravdava se subjektivnom
6
ŽENSKI POKRET
JANUAR, 1933