Женски покрет

Žena - državni službenik

Mi proživljujemo tešku ekonomsko-socijalnu krizu i jasno je da sve države nastoje da nađu izlaz iz te krize, da stvore neku platformu na osnovu koje će omogućiti svima članovima te državne zajednice sve uvjete za normalan život. Gledišta su različita, a prema tome su i različite metode kojima sadašnjost treba da prebrodi tu krizu. Jedan od puteva k sanaciji ovih težkih prilika bez sumje je racionalna štednja, štednja pojedinaca i štednja cjeline. Ako racionalna štednja u svakoj ekonomiji znači progres, onda je to progres i za svaku državu koja tu racionalnu štednju provodi. Sve je to neosporiva istina i nitko kome je do prosperiteta naše države neće biti protiv štednje u državnom gospodarstvu i to stroge štednje, konsekventno prevedene. 1 mi žene, koje znamo što znači racionalna štednja u svakom gospodarstvu, bile smo i jesmo za štednju u ovoj velikoj ekonomskoj cjelini, u našoj državi. I mi kao članovi toga velikoga gospodarstva želimo njegov prosperitet. Kao što u svakoj ekonomskoj zajednici svaki član ima svoje dužnosti i svoja prava, tako je to i u državi, prema tome svi njeni članovi, i muško i žensko, imaju neosporivo pravo na život i etička je zadaća vlasti da svima stvori povoljne životne uvjete. Nastaje sad pitanje, kako da se prevede princip štednje koji vodi k sanaciji prilika i kako da se u isto vrijeme stvore povoljni uvjeti za život za sve članove državne ekonomske zajednice, dakle, i za one koji su svojim školovanjem stekli na te životne uvjete neko pravo i koji svojim umnim sposobnostma mogu da pomažu prosperitetu naše države. Čini se da je tendencija današnjice da se ovaj važni ekonomsko-socijalni problem općeno riješi na štetu žene, iako je obrazovana žena u poslednjih nekoliko decenija vršila na svima područjima gdje je mogla da razvije svoju djelatnost časno svoju dužnost, stekavši po vršenju tih dužnosti i pravo na materijalnu obezbedjenost i neovisnost. Žena je svojom stručnom spremom postala činovnica, nastavnica, liječnica, inžinjerka, arhitektkinja, advokat it.d. Prema tome ona po vršenju svojih dužnosti baš kao i njezini muški drugovi dolazi u neki pravni odnos prema vlasti, nalik na onaj privatnega namještenika prema svome poslodavcu. Ona biva za svoj rad naplaćivana. Na toj ekonomskoj neovisnosti kao na svome pravu koji proizlazi iz njezina rada izgradila je žena svoj život, a mogla je držeći se sankcionisanih

zakona koji su joj dopuštali udaju i da se uda, vršeči često dvojaku funkciju: žene službenika i žene matere. Žena činovnica svojom udajom ne opterećuje naročito izdatke državnoga gospodarstva, što više, do poslednje reforme činovničkog zakona njezina su beriva bila manja, ako je bila udata za državnog činovnika. Iza njezine smrti niti njezin muž niti njezina djeca ne dobivaju porodične penzije. Ona je, dakle, plaćena samo za svoj rad, bila udata ili neudata, imala djece ili nemala, a iza smrti muževljeve, ako je on državni činovnik, ona ne dobiva penzije. U slučaju da njezin muž nije državni činovnik, njezina se porodica ne smatra činovničkom, a njezina djeca prema tome nemaju onih pogodnosti što ih imaju činovnička djeca kao na primjer na željeznicama i u školama, a po njezinoj smrti ne dobivaju porodične penzije, pa moraju stradati ako je muž neimućan i nema zarade. Ne može se, dakle, reći da je njezin odnos prema svome poslodavcu parazitski, što više, on se osniva na jednom pravnom principu rada i plaće. Kad bi se, dakle, štednja prevela na račnn žene službenika u kojoj mu dragoj formi, bilo redukcijom, bilo penzionisanjem, bilo snizivanjem plaće, učinjena bi bila golema nepravda ženskim članovima državne zajednice. Žena službenik ušla je u život na osnovu svoje spreme i kvalifikacija stečenih skupim školovanjem, oslanjajući se na zakone i vjerujući u njihovu stabilnost. Istina je, sila mijenja zakone, a ta sila koja bi sad mogla utjecati na promjenu zakona jeste kriza našega vremena. Težinu toga udarca možda bi najjače osjetila baš udata žena činovnica. Misli se da bi se eliminiranjem udatih žena iz službe dobilo mjesta za one koji su školovanjem stekli pravo na rad u državnoj zajednici, a rada nema jer ga drugi vrši, a taj drugi je udata žena činovnica. Državna vlast kao poslodavac u velikoj državnoj ekonomiji mora da se brine za sve članove te zajednice. Princip, bez sumnje, pravedan i žena, po svome dubokom humanom i socijalnom shvatanju, ne može da se buni protiv toga principa. Ali, kao što pravednost zahtijeva da se pomogne onima koji nemaju i koji započinju život u toj zajednici, isto tako bilo bi nepravedno da bude pri tome pogođena žena koja je uredila svoj lični i porodični život na uvjetima koji su joj dopuštali zakoni prema njenom školovanju. To bi značilo često i ekonomsko propadanje mnogih porodica, a time ovo pitanje dobiva i opće socijalno i

ЈАНУАР- ФЕБРУАР 1934

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

7