Жидов

svaki nežidov. Graetz ne piše ni hladno ni objektivno. Pun žara i oduševljenja pređo, čuje on velika djela svoga naroda, bolju i ogorčenjem sve muke i m pravde. Sto ih židovski narod kroz vijekove .trpi. Samo židovska duša Oraetzova mogla je da se uživi u povijest židovskog nareda da shvati svu njezinu grandioznost, samo Židov mogao je da opet sve to doživi, da sve te dogodjaje i ljude kao da neposredno svojim očima vidi.— * " Ali samo uslijed te intuitivne snage Graetzove mogla je Graetzova povijest, da postane onim epohalnim djelom, koje je čitave generacije ispunjavalo nacionalnim duhom, a naročito jevrejska obradba te povijesti postaje upravo ishodištem na novo oživjelog narodnog pokreta u istočno evropejskih Židova.Odkale je Graetz crpao tu svoju čarobnu snagu? Iz svog čistog, punokrvnog židovskog osjećanja. Iz svoje jedinstvene, zaokružene osobnosti zasadjene doboko u židovstvu, u kratko iz sveg nacionalnog naziranja židovstva.Ponosno naglašuje Graetz vazda svoju pripadnost k židovskom narodu, a taj ponos povlači se kao crvena nit kroz čitavo njegovo djelo. „Koji su izvori kulture", pita on na jednom mjestu, »kojom se kulturom savremeni narodi hvale? Oni nisu stvaratelji njezini, nego sretni nasljednici, koji su sa baštinom staroga vijeka lihvarili, te ju umnožali. Dva su stvaralačka naroda stvaraoci kulture, koja je digla čovjeka iz prvoga stanja barbarstva i divljaštva helenski i židovski« narod. Tako govori Graetz u vrijeme reformista Samsona Holdheima i Abrahama Geigera, i u protimbi sa gotovo čitavim zapadnim židovstvom ne može ga, u njegovom radu i mišljenju smesti. Tom radu i idejama posvećuje cn čitav svoj život.- Graetz je rodjen u Ksionsu (gradić u poznanjskom blizu poljske granice) od siromašnih ali vrlo pobožnih roditelja i odgojerT u strogo tradicionalnom duhu. Prve škole su mu heder i tafmudtora u Zer kovu i Wollsteinu. Nežidovsku naobrazbu stekao si je kao i većina onoga vremena kao i Moses Mendelsi ohh, kao autodidakt. Poput Mendelssohna našao je i Graetz svoga Lessinga Samson Rafael Hirsch, kasniji vodja frankfurtskih ortodoksa, tada rabin u

Oldenburgu bio je Oraetzovoj duši mentor na putu k znanju. Tri i pol godine bio je Graetz učenikom ove i kao čovjeka i kao naučenjaka i kao teologa harmonijski zaokružene ličnosti. Krcat znanja i zrelih nazora ostavlja Graetz Hirschovu kuću, pa ako su mu se i putevi kasnije razilazili, te su se kasnije i na znanstvenom kao i na religioznom polju nalazili u protivnim taborima, osta) je Graetz ipak zahvalan svome učitelju. Graetz posjećuje iza toga sveučilište u Breslavi da svoje znanje i formalno upot. puni faktično mu sveučilište nije više moglo puno dati te promovira 1845. god. u Jeni na doktora filozofije. Slijedećih godina pokušava na razne načine, da si pribavi kakovo mjesto. Svi se ali pokušaji izjaloviše, Najgore je prošao u Gleivvitzu, gdje je htio postati rabin Usred pokusne propovijedi zapeo je. To se je dogodilo čevjeku koji je kao kasniji docenat na židovskom teološkom seminaru u Breslavi odgojio generacije rabina. Nakon raznih takovih neuspjelih pokušaja dobije Graetz g. 1854. poziv- za docenta na teološkom seminaru u Breslavi, kojem se je pozivu i odazvao, te je na tom seminaru djelovao sve do svoje smrti (gooine 1891,) Tek sada sir Graetzu, koji se je od svoje rane mladosti boriti sa brigom za svakidanji kruh, osigurani materijalni uvjeti života. Zato sada i može Graetz lišen svih briga, da se sasvim posveti svom velikom znanstvenom radu oko izdavanja svoje »Povijesti Židova«, Iste god. kad je nastupio svoje mjesto docenta na seminaru izlazi prvi svezak njegovog djela kao svezak IV. »Povijesti Židova«, obuhvafajući talmudsku periodu. Gcd. 1856. izlazi svezak 111., a god. 1876. X;, i XII. svezak pod naslpvont »Povijest Židova od iskona do najnovijeg doba. Jedan od najinteresantnijih momu nata u Oraetzovom životu jest njegov put u Palestinu. ' — Čežnja njegovog života ispunjava mu se, kad je g, 1872. pošao na taj put. Sva ljubav za židovsku sve oduševljenje kojim ga taj put ispunjuje očituje se u njegovom kasnijem agitacionom radu za Palestinu i ii njegovom »spomenspisu o prilikama židovskih ’ općina u Palestini«. U tom spomenspisu zabilježio je svoje dojmove o prirodnim krasotama zemlje i o prilikama žiteljstva. Svom svojom oštrovidnošću napada on već tada nesocijalno djelovanje Chaluke sa svojim odgajanjem besposlica i prosjaka. U svrhu

agitacije za osnutak sirotišta u Jerusolimu preduzima on brojna putovanja, drži predavanja u razližitim gradovima. Jedan je od suosnivača »Društva za odgoj židovske siročadi u Palestini. ~On preporuča Mohilevera i nekoličinu pionira palestinske kolonizacija barunu Rotschildu. Sirotište je u istinu i osnovano i kasnije sa Lamelovom školom sjedinjeno. Do svoje smrti ostaje Graetz neumoran u radu za židovstvo, jednake energije, jednake duševne svježine i žarkog temperamenta i usprkos visoke starosti. Kad ga je 7. rujna 1891. godine na povratku iz Karlsbada u kući njegovog sina u Miinchenu snašla smrt, ostalo je još uvijek mnogo toga tek započeto. Njegova kritika biblije, njegovi komentari Koheleta i psalama i dr. Njegovi povjesno filozofski radovi sadržaju riznicu dragocijenog i ogromnog a do sada neiscrpljenog materijala. dr. R.G. (Svršit će se).

Matatija, otac Makabejaca.

M. Scherlag.

»Obeščaščeno je naše svetište — Slobodna Judeja posta ropkinjom!« Kao gromovi tutnjile su ove riječi iznad glava mladih, snažnih slušalaca. Žarkih očiju, u u kojima se krijesio gnjev, stojao je Matatija, ponosno i uspravljeno na suncem obasjanom brežuljku, kao prorok, junak i vodja. Njegova je duga bijela brada drhtala. »Čemu da još živimo?« Pet njegovih junačkih sinova, što no-stojahu u prvom redu samo se trgnuše i čekahu zapovijed. „Na život i smrt treba da se borimo 1 Ne smijemo ostati nadalje besposleni i sanjariti. Svoju zemlju i svoju vjeru moramo-braniti do zadnje kapi krvi! I složni moramo biti; složni i srčani! Van iz zakloništa! Udrimo na neprijatelje! Njih je bezbroj, tudjih i naših. Ovi su potonji najgori! • . . Ako ti gnjije jedno udo vlastitog tijela, ukloni ga nožem i žarom !“ —Mrmlja-

nje prodje kroz redove „Braćo, u slozi ste jaki i prkosit ćete svakom neprijatelju. Vi(site li sjene na obzorju? Eto, odatle se približava neprijatelj. Ali mi ćemo ovdje'čekati. Još nije prekasno!“ . . . Pet se crnokosih glava uzdiže. Iz njihovih su očiju bljeskale munje. Takovi bijahu sinovi Matatije! Neprijatelj se primače bliže. Dolazio je zasad* kao vuk u ovčjem runu! Sirski se nadglednik Apelles sa sjajnom pratnjom zaustavi pred gradom Modin nedaleko brežuljka. U grad ppsla glasnike s nalogom, da Matatija i gradjani dodju pred njega. Ne potraje dugo i oni stajahu pred njim: Matatija sa svojim sinovima i pristašama; gradski glavar s nekoliko pobožnih muževa, te hrpa strašljivaca, od kojih jedan bijaše odjeven kao Grk. Apelles im proglasi zapovijed kralja, da mu se moraju pokloniti. Bez odlijevanja dade po svojim plaćenicimp podići žrtvenik, na koji njegovi svećenici postaviše kip Zevsov, koji se sjajio kao crvena kovina. Tada poče Apelles

govoriti Matatiji, koji bijaše najodličniji. Apelles bijaše uvjeren, da će Matatija svojim primjerom prednjačiti drugima, da će zatajiti svoga staroga Boga i pridonijeti žrtvu svemoćnom Zevsu. Matatija sada ne mogaše dalje šutjeti i reče: „Ja, moji sinovi i brada moja ustrajati ćemo u savezu otaca, pa makar svi ostali narodi poslušali tvoga vladara i otpali od vjere otaca'* Apelles se razgnjevi; žile mu na čelu nabrekoše, ali se ipak svlada i obrati se sada na drugu skupinu Judejaca. Ovi poćeše drhtati - kao kukavice, i napokon se trže onaj, što bijaše obučen kao Grk, izadje iz reda i mucajući nešto koracaše klimajući u koljenima prema žrtveniku. Blijed kao stijena, sav drhč'ući primi posudu za žrtvovanje iz ruku debeloga svećenika. Apellesu zasja lice zadovoljstvom. On je dobacivao plašljivcu poglede, kojima ga sokoli: pa je time i postigao,”"da je ovaj iz straha ispuzio kao puž iz kućice. Doskora stajaše slobodan pred kovnim kumirom, i potajice se nadao, kako će nad-

Vijesti iz jugoslavenskih zemalja.

Židovski virilista u hrvatskom saboru. Imali smo prilike razgovarati sa predsjednikom židovske bogoslovne općine u Osijeku, g. drom. Hugom Spitzer-om koji se jeo gornjem pitanju izjavio ovako: Nema sumnje da je želja sviju nas, da dobijemo zastupstvo manjine u saboru, koje odgovara demokratskim načelima i to izborom one osobe, koju smatramo najpodesnijom, da će litjeti i moći zdušno zastupati naše interese. Kako pak sada jrrilike stoje, a, vjerojatno je, da se one u dogledno vrijeme promjeniti neće, moramo tu želju odgoditi na bolja vremena, a za sada se moramo zadovoljiti sa virilnim glasom, u kojem se, ako bude uzakonjen, odrazuje priznanje ravnopravnosti, zajamčene nam zakonom od godine 1874- Budući da je taj znak ravnopravnosti bez dvojbe konfesionalne naravi, jer i velikaši katoličke i pravoslavne crkve kao takovi imaju virilni glas, to držim, da je jedino povremeni rabin prve hrvatsko’ slavonske izraelitičke bog. općine t. j. zagrebačke pozvani nosioc te časti. Ističem da su i pravoslavne crkvene općine organizirane poput naših. One imadu svjetovno zastupstvo kongresu predsjedava laik a ipak uži-

BROJ 7.

»Ž 1 D O V« (HAJ’HUDI)

STRANA 3.