Жидов

dovskih ideala, koje ga ide i po broju i •po tradiciji. Mir na istoku Evrope bio bi za većinu židovskoga naroda od vanrednoga zamasaja, a sa općenito židovskog gledišta znači dobitak, jer će se mnoge židovske eneržije, koje su se dosad trošile za ratne svrhe, odsad moći upotrijebiti za židovske svrhe. Poradi svega što je navedeno moramo živo želiti, ne samo da se ostvari općeniti mir, već zasad, da se i pregovori u Brestu Litavskom povoljno i što prije dovrše.

Plenarna sjednica njemačkog cijonističkog središnjega odbora.

Sjednicu, koja je vijećala, dne 23. i 24. prosinca u Berlinu otvorio je predsjednik cijonistiškog saveza za Njemačku, đr. Arthur Hantke oduljim govorom, u kojem medju ostalim veli: Pojedinac Židov služi u ovom ratu svojoj domovini sa svim svojim silama. Židovski narod kao takav ne u svjetskom ratu. Poradi toga ima, i pravo pred svim narodima i pred svim vladama, da postavi svoj program i svoje zahtjeve. 1 kao njemački cijonista pozdravlja stega sa zadovoljstvom izjavu engleske vlade, te konstatuje, da je prvi put jedna velika vlast službeno priznala pravo Židova na narodni razvoj u Palestini. Savjetnici engleske vlade znali su svojoj izjavi dati oblik, koji uvažuje neutralan značaj židovskog narodnog pokreta. Tim se više nadamo, da će sada i sve ostale velevlasti priznati opravdanost našeg mirnog rada u Palestini i stvoriti slobodan put za židovsko useljivanje. Dr. Hantke ističe nadalje kao važan korak k tomu cilju poznatu već izjavu austro-ugarskog ministra vanjskih posala, te zaštitu što ju je njemačka vlada za vrijeme čitavog rata pružila našim kolonijama u Palestini, daje oduška očekivanju, daće i turska vlada uvidjeti važnost židovskog cijonističkog rada za razvoj Palestine; ukloniti za sada postojeće zapreke za židovsko useljivanje te osigurati nacionalno kulturni razvoj palestinskog židovstva. Nadalje spominje još oslobodjenje ruskog židovstva i njegovo naglašivanje svoje pripadnosti židovskom narodu te izbore za amerikanski židovski kongres, sabiranje ogromnih svota u Americi za Palestinu, palestinski referendum u Poljskoj i ujedinjenje svih židovskih stranaka u Rusiji na nacionalno židovskom i

palestinskom programu, kao značajne crte za raspoloženje i volju židovskog naroda. Iza Hantkeovog govora razvila se je diskuzija, nakon koje je stvoreno više rezolucija od kojih donašamo ove: 1. Cionistički savez za Njemačku izjavljuje svečano, da cijonistički pokret mora biti praćen naklonošću svih vlasti i svih naroda. Cionistički pokret ne protuslovi n jadnom interesu bilo koje vlasti ili naroda, nego služi svojim naseobnim djelovanjem u Pale_stini interesima cjelokupnog kulturnog čovječanstva. Cionistički savez za Njemačku pozdravlja.stoga sa zadovoljstvom činjenicu, da je englenska vlada u službenoj izjavi priznala pravo židovskog naroda na nacionalan život u Palestini Savez prima sa zahvalom izjavu austro-ugarskog ministra spoljašnosti na znanje da je austro-ugarska vlada sklona cionizmu i da je pripravna podupirati cionistička nastojanja kod turske vlade. Mi dajemo izraza nadi, da će akcionom komiteju uspjeti, da steče privolu svih velevlasti a naročito Turske za provedenje cionističkih težnja. 2. Cionistički savez za Njemačku konstatuje, da je Rumunjska jedina europska država, koja uskraćuje Židovima ravnopravnost. Rumunjska nije ispunila obveze, koje je na Berlinskom kongresu preuzela. Mi se pouzdano nadamo, da će njemačka vlada kod idućih mirovnih pregovora jsposlovati neograničenu ravnopravnost za rumunjske Židove.

Mendele Moher Sforim.

U predzadnjem smo broju javili, da nam je smrt i opet otela jednog od prvaka i nestora židovske književnosti. Šalom Jakob Abra mović umro je 8. prosinca 1917. nakon oduljeg i teškog bolovanja u Odesi u 81. godini života. Poslije mladjih naših velikana književnosti: Pereca, Šalom-Alejhema, feljtoniste Levinskoga; najvećeg maskila i ujedno najekstremnijeg cijoniste Lilienbluma, noveliste hasidisma Jehude Steinberga, izgubismo i utemeljiteija novožidovske literature, S. J. Abramovića. Svi su oni bili mladji od Abramovića-1 sve nas je, nakon gubitka svakog pojedinoga od njih, steglo u srcu gledajući kako ih oplakuje djed sa svojom unučadi. A sad stoje oni unučad i oplakuju kao siročad svoga djeda. Unučad su svi oni, koji čitaju i pišu hebrejska slova, jer Mendele je manje od

svakog drugog židovskog pisca bio strančar u jeziku. Dapače nije ni shvaćao o čemu se zapravo radi kod jezičnih prepirki. Kad ga upozoriše na ekstremne nije mogao da vjeruje, da u židovstvu postoje takovi nazori, baš kao što jedan stari naivno-pobožni rabin ne vjeruje, da zaista jedan Židov subotom puši. Cijonizmu poslužio je svojim uzornim prijevodom Pinskerove ~Autoemancipacije“. U velike je cijenio Herzla, bio je intiman prijatelj kako Ahad-Haamov, tako i Dubnov-ljev. Osvrnuti se na pojedina djela Abramovićeva ne dopušta nam prostor. On je bio pučki učitelj u pravom smislu riječi i pisao je osim romana i kraćih novela, znanstvena i povjesna djela. Djela su mu štampana u velikim nakladama i rado se čitaju. Mendele je prvi, koji je u svojim djelima nastavio da prede svilenu nit ženijalno-židovske pripovjedalačke umjetnosti, koja je već kroz tisućljeta bila zapuštena. Prvi je on, koji je stvorio staro-novo. hebrejski, koje je postalo obilježje naše

mlade literature i kulture, koja se tako lijepo razvija. No nije on samo hebrejski pisao. On je i „žargon*', kojim puk govori prvi upotrijebio za umjetnička djela. On je stvorio iz ničesa židovsku literaturu. On je klasik novo-židovskog jezika A1 usprkos klasicizma jezika mu i oblika bio je on stvaralačka narav, humorist i tragik, kojemu se otvarala cijela narodna duša. Čitajući Abramovića budi nam se neki osjećaj, kao da nam se u toj ugodnoj tišini razotkriva psiha cijeloga naroda. Čitati Abramovića znači uroniti u prošli stari svijet, u svijet, gdje se ujedinjuje siromaštvo sa naivnim vjerovanjem, u svijet, gdje u blatnom glibu koprcaju tisuće židovskih duša, ljudi, koji pokrivaju svoje tijelo sa prosjačkim krpama, a čelo, kao uobražena kraljevska djeca kite papirnatim krunama. Djela Abramovićeva gotovo »u jedino zrcalo života naših djedova i pradjedova. Drugim riječima: ona nam pokazuje naj-

Prvak njemačkih revizionističkih socijalista, Bernstein o zadacima Židova u ratu.

Osim mnogo žalosnih pojava, đonio nam je rat i neke utješljive činjenice. Dole ‘su prije rata oni Židovi, koji se na nežidovskom području ističu kao kulturni, politički i gospodarstveni radnici, slabo marili za židovstvo ili se dapače njemu otudjili danas jč to drugačije. Opažamo naime radosnu činjenicu, da su pod dojmom sudbonosnih dogodjaja, našli put k svome narodu mnogi odlični duhoviTako je i Oeorg Brandes podigao svoj glas i u korist svoje potlačene židovske brace na istoku. On, koji se je često gromkim glasom zauzimao za nastojanja bespravnih naroda, sjetio se pod stare dane svojih dužnosti prema vlastitom narodu. 1

čuveni revizionista i narodni zastupnik na njemačkom Reichstag-u, Eduard Bernstein, koji je svoj život posvetio ostvarenju ideja socijalizma, približava se opet svome plemenu. Nedavno je izdao knjižicu pod naslovom: „Von den Aufgaben der Juden im Weltkriege“. (Berlin 1917. Erich Reiss Verlag). O zadacima Židova u svjetkom ratu veli- u ovoj knjižici slijedeće: Poradi svoje povjesti i svoga položaja medju narodima sadašnjosti, pozvani su Židovi da budu posrednici. Već su u srednjem vijeku Židovi bili posrednici izmedju zemalja istoka i zapada. I već tada radilo se nesamo o materijalnim, već takodjer o duševnim dobrima. Tako postadoše Židovi elemenat spajanja medju narodima kulturnog svijeta. A i današnje veliko doba pozivlje ih na velike zadatke. Židovi treba da budu posrednici medju zaraćenim narodima, oni nekapropovijedaju ideju mira tako dugo jstolikom snagom, da mora postati i.s t i n o m. Židovi su za to, veli Bernstein, upravo kao stvoreni i to na temelju dviju činjenica. Oni su rodjeni pacifisti već u smislu povjesti svoga naroda. A u smislu židovske religije, oni su rodjeni propagatori svih težnja za socijalnim oslobodjenjem. Bernstein ne dijeli mišljenje ostalih asimiliranih židovskih vodja u raznim pokretima, da naime Židovstvo treba da nestane netragom medju narodima. Rat je uzrokovao u mnogočem bitne promjene. Ljudi su morali dublje razmišljati i bili su prinukani da revidiraju svoje nazore. I u židovskom pitanju mnoge su umne glave promijenile svoje stanovište. Medju ove brojimo i Bernšteina. On se otvoreno priznaje Židovom, premda je istaknuti međunarodni socijalista. On hoće da mobilizira židovstvo za više etičke ciljeve i svrhe: Židovi ne treba da propanu i da nestanu; naprotiv, neka starinarod djeluje u korist čovječanstva i u ovo veliko doba!

Židovi i ruska revolucija.

U proljeću prošle godine buknula je ruska revolucija, koja je oborila carističku vladavinu i povratila slobodu najboljim sinovima Rusije. Otvoriše se vrata tamnica i presta progonstvo u Sibiriju. Medju oslobodjenim žrtvama reakcije bili su i milijuni Židova, koji su u borbi za slobodu

BROJ 3

»ŽIDOV. HAJ’HUDI)

STRANA 3.