Жидов

dobro došao i gdje će svaki Židov biti svoj medju svojima. Čeka nas velika, sveta i plemenita zađaćaj Taj dugotrajni rat, koji već pune četiri godine svjetom hara i ruši, koji potkopava' eksistencije hiljada i hiljada, nije poštedio ni našeg naroda. Znamo, da su mnogi mali trgovci, mnogi mali obrtnici i zanatlije, usljed ratnih prilika materijalno posve smrvljeni i uništeni. Vraćaju se iz vojske. Trebaju tudje materijalne pomoći, trebaju matetijalnih sredstava, da poprave, odnosno da nanovo osnuju svoju porušenu, uništenu egzistenciju. Gdje će ovi nesretnici, koji su prije rata poštenim radom bili osnovali svoju prilično sampstalnu egzistenciju, naći utočišta i potrebita materijalna sredstva za osnivanje nove egzistencije, ako ne kod svoje braće, ako ne kod Židova!“ Svako, koji imade iole trgovačkog duha i pogleda, vidi jasno, da će iza rata trgovina, obrt i industrija morati da oživi, da će biti dovoljno prilike za rad, da će biti jako široko polje za rasplodjivanje kapitala. Kapital mora da bude u sposobnim rukama, ako se hoće s njime štogod da poluči. Ako hoćemo, da svoju financijalnu sposobnost dokažemo i da pomognemo na najbolji način sebi i svojem narodu, ako hoćemo, da ga unaprijedimo u materijalnom, socijalnom i moralnom pravcu, onda nas konac rata mora naći gospodarstveno ujedinjene u jednom središtu. Temeljna je glavnica ođredjena za prvi početak sa 1,000.000 K (jedan milijun kruna). Naravno, to je jako čedan početak. Ali na temelju odziva, koji je naš poziv našao kod 'sviju Židova diljem Bosne, uvjereni smo, da će naš zavod u najskorije vrijeme brojiti medju prve novčane zavode ovih zemalja, da će biti pravi dostojni reprezentant našeg naroda u Bosni i Hercegovini. Zadrugarsko naseljivanje u Palestinu.

Jedanaesti je cijon. kongres medju ostalim zaključio, da „zadrugarski fond“ valja povećati revnom i pojačanom propagandom. Njegova neka bude zadaća : pomoći naseobenom društvu „Erez lsrael“, da uzmogne dovršiti izgradjivanje zadruge Merhavjah, a da ostale zadruge, koje ne pripadaju području rada narodnoga fonda, kao što su Daganiah, Gan Šmuel i t. d. (ratarske i vrtljarske zadruge), preuzme i upravlja na trgovačkoj bazi. Mnogo se pak opširnije polje rada otvara povećanjem zadrugarskoga fonda, budući da je ovaj preuzeo nastojanje oko napretka zadruga, koje se prostiru većinom onkraj Jordana, a bez obzira, da li pripadaju narodnom fondu ili drugim udruženjima. Nije nova zamisao, da se zaposjednu golema nenaseljena područja onkraj Jordana. Već je barun Rotschilđ, prije mnogo godina, svojim dubokim i dalekim pogledom spoznao svu važnost predjela ~veće“ Palestine za nas, pa je stoga nakupovao oko 7000 dunama zemljišta u Hauranu. Nakupovao, ali ne okupirao, t. j. nije zaposjeo židovskim radom i kulturnim nastojanjem. Jer tomu se hoće, kako veli dr. Oppenheimer, gvozdenih mišica omladine, kojoj teče vrela i pustolovna krv u

žilama, a koja se ne boji opasnosti, već je-ljubi! Ta je zamisao, poradi silnih i zamašnih ratnih dogodjaja, postala osobito aktuelnom. Ma kako se svršila strahovita tragedija naroda, jedno je stalno; Kao što s političkoga, tako i s gospodarskoga gledišta ne može se i nadalje trpjeti, da milijuni hektara plodna zemljišta u susjedstvu Evrope leže neobradjena i nenaseljena, dok se po njima samo skicu od žarkoga sunca opaljeni sinovi pustinje. Jesmo li mi dovoljno spremni za skore promijene ? Imamo li mi pionire, koji su potrebni za okupaciju i obradjivanje ovih velikih neobrađjenih površina? Imamo li konačno i znatne svote, koje su-za to potrebne? Što še tiče ljudi, možemo biti posvema bez brige. Već su 4 one okupacione zadruge, koje su nastale zadnjih godina po Palestini, većinom iz redova radništva, jasno pokazale, da se kod znatnijega dijela naše omladine radikalno promijenila židovska psiha. Naša se braća s istoka, koja su u doba pogroma i revolucija naučila gledati smrti smjelo u oči, ne siraše više, kad treba osigurati židovski posjed pred razbojničkim beduinskim hordama. Sada su pak židovski mladići i izvan Rusije naučili pridonašati žrtve bez broja. U mnogim pismima iz streljačkih jaraka žale naši mladi prijatelji, što su dosada ako malo uradili za postignuće naših ciljeva, osobito s obzirom na to, što drugi narodi žrtvuju toliko za svoje samoodržanje; na bojnom polju i kod kuće. Jer za žrtvama u krvi ne zaostaju nimalo materijalne žrtve onih, što ostadoše na svom domu. U zaraćenim državama nastoji staro i mlado, muško i žensko neopisivom marljivošću dan na dan, rano i kasno, da sakupi sredstva za liječenje onih groznih rana, što ih žadade neumoljivi ratni demon. Vrijedno je pažnje, kako ni darovatelji ni primatelji ne smatraju darove ni čim drugim no dobrovoljnim porezom za dobro cjeline. Kod te silne požrtvovnosti zaraćenih naroda, vani i kod kuće, nijesu ni Židovi nipošto na zadnjem mjestu, već su dapače vrlo često baš na čtlu.Neka bi se očitovao ma i samo dio te požrtvovnosti naše braće pri konačnom osiguravanju daljnjega, opstanku našega naroda u staroj domaji: Palestini! Ne sumnjamo dakle, kako spomenusmo, o spremnosti naše mladeži, koja je u ovim velikim dogodajima proživjela svoje pročišćenje. Za čim ipak čeznemo i do čega nam je stalo, bilo bi to, da našim pionirima pomognu materijaloo i oni, što ne morahu na bojno polje, jer ta nam je pomoć kod stjecanja ~Altneuland-a“ neophodno potrebna. Kako je dr. Oppenheimer u brošuri: ~Genossenschaftliche Kolonisation in Palestina" opširno razložio, imao bi zadrugarski fond zadaću; Brinuti se za opremu okupacionih zadruga po Palestini. Stoga će se osnovati unutar toga fonda pionirski odio “ (Pionierabteilung), koji će našim okupacionim radničkim kolonama pribavljati, bilo uz povrat, bilo na amortizaciju, potrebna sredstva. Da se stvori takav odio, treba prinosa („ pionirski prinos"), koji neka naši prijatelji skupljaju svagdje bez oklijevanja s najvećom ljubavi, kako to zahtijeva i veličina same stvari. Pionirski prinos mora postati lozinkom svih onih, koji su spoznali potrebu razgranjene kolonizacione politike. Svjetski je rat svim narodima pokazao, oci. kolike je važnosti, posjed po mogućnosti što šire gospodarske podloge. Za Židove, koji nemaju nikakve gospodarske baze, znači to pitanje: biti ili ne biti. Možda je svjetski rat za naš narod, koji je toliko žrtvovao u krvi i novcu, donio sa sobom bar to dobro, da ga je učinio tokođer sposobnim za one žrtve, koje jedine mogu učvrstiti i osigurati njegovu budućnost. Preveo M. Berkeš.

Budućnost Palestine.

Na veličanstvenom posljednjem sastanku amerikanskih cionista u Pittsburgu prihvaćene palestinske rezolucije, glase ovako. 1. Mi se izjavljujemo za političku i građansku ravnopravnost za sve stanovnike zemlje bez obzira na podrijetlo, .spol ili vjeru. 2. Da se u židovsko-nacijonalnoj domovini u Palestini, stvore za sve jednake prilike, izabiremo sistem, kojem je cilj,' da obazirući se na već postojeća prava, omogući cijelom pučanstvu zemlje sudjelovanje i nadzor nad svima prirodnima izvorima, kao i pristup svim javnim uredbama. 3. Sva zemljišta, koja su vlasništvo ili stoje pod kontrolom cijeloga naroda, dati će se u najam uz uvjete, koji će pružiti potpunu mogućnost za razvitak i trajni posjed. 4. Neka se uvede, koliko je moguće, društveni princip u organizacije svih gospodarstvenih, trgovačkih i financijalnih poduzeća. 5. Financijalni sistem neka bude tako uređen, da će štititi puk od špekulacije zemljom, kao i od financijalnih tlačenja. 6. Ima se uvesti sistem slobodnog javnog podučavanja u svim granama odgojnih uredaba. 6. Javna poduka neka se podijeljuje u jevrejskom jeziku, nacijonalnom jeziku židovskog naroda.

Izjava velikog vezira.

„Budapester Korrespondenz 11 saznaje iz Carigrada, da je veliki vezir Talaat paša pregovore između židovskih srednjo-evropskih i turskih izaslanika zaključio slijedećom izjavom: Veseli me, da su se pregovori različitih židovskih organizacija svršili sa zbiljskim rezultatima. Turska je vlada odlučila dignuti sve ograničujuče mjere i sve zaprijeke maknuti, koje su na putu uselenju i naselenju Židova u Palestini. Na odgovarajuće instance poslane su najstrože- zapovijedi, da se, prema tradicijama Turske, židovskome narodu pruži skloni postupak, na temelju potpune ravnopravnosti sa drugim elementima. Uvjeravam vas ponovno o mojim simpatijama za planove ostvarenja židovskog religijoznog (!) centruma u Palestini pomoću organiziranog uselenja i kolonizacije. Čvrsto sam uvjeren o koristi turskog carstva naseljenjem Židova u Palestini, i spreman sam uzeti tu akciju pod zaštitu turske vlade i potpomoći je dogovorenim sretstvima suverenim pravom turskoga carstva, a da s time ne štetuje nežidovsko pučanstvo. Nadam se, da će rad specijalne komisije, koja je izabrana, da izradi za tu akciju detaljirani projekat.

BROJ 19.

~Ž 1 D O Y** (HAJ’HUDI)

STRANA 3.