Жидов

veliko cijonističko djelo, u korist svih država i naroda, koji imadu interesa mat Palestinu ili sred kojih danas živu Zidovi. U s i š k i n je govorio jevrejski u ime ruskih Zidova, te se priključuje izvodima predgovornika. Andre S p i r e u ime francuske cijonističke organizacije moli francuske delegada u skladu sa kulturnom misijom francuskoga naroda podupiru cijonističke zahtjeve, koji ne samo ne diraju francuske interese nego im koriste. Govorio je 10 časova. Utisak je tih govora bio izvrstan. Svi su govorili vrlo jednostavno, toplo i uvjerljivo. Osjećalo se, premda su govori bili posve nepolemički i premda se mogao iznijeti samo malen dio cijonističkih argumenata, da je problem dovoljno osvijetljen i da je nužda i opravdanost prihvata iznešenih predloga nepobitno dokazana; da je oduzeta svaka mogućnost sumnjama o izvedivosti i prigovorima o potpunoj opravdanosti cijonizma. Usiškinov jevrejski govor djelovao je kratak čas kao iznenađenje, a zatim kao živi dokaz, da jedan veliki, stari kulturni narod traži punim pravom mogućnost, da se na pradjedovsikoj grudi regenerira i reorganizira. Kao zadnji dobiva riječ prof. Silvain Levy. Priznaje, da je cijonizam u moralnom pogledu dobro djelovao na Židove, nu drži, da praktična provediva kolonizacije sadržava mnogo opasnosti, jedno radi nadmoćnosti Arapa u Palestini, koji imadu čednije životne zahtjeve, drugo radi »eksplozivnog« karaktera ruskih Zidova, koji nikako ne zavređuju ni samilosti, a kamo li potpore. Uostalom, ti su Židovi danas na čelu boljševičkog pokreta, dobili su ili će dobiti potpunu jednakopravnost, pa ne ee ni htjeti ići u neplodnu Palestinu. Drži nepravednim, da bi Židovi dobili političkih prava, kakovih nemaju pripadnici nijednog drugog naroda: biraili bi premda razasuti po svem svijetu svoju vladu u Palestini, a izvršivali politička prava u zemljama Galuta. Govorio je pola sata, > Prema programu bila bi time sjednica mirovne konferencije dovršena. Premda je prof. Levy iznio tvrdnje, za koje nema dokaza i kojima nitko upućen ne može vjerovati, bilo bi ipak neugodno, da je zadnja riječ u toj stvari bila protivnička, po gotovu, kada je protivnik govorio toliko vremena, koliko sva četiri eijonista zajedno. to je Lansipg upitao Weiznianna, što on razumije pod »Židovskom narodnom domajom*. Weizmann je odgovorio, da pod time treba razumijeti uvedenje takovih odnošaja, koji će omogućiti, da se u Palestini naseli godišnje barem 60.000 Židova, da tamo podignu svoje škole, razviju svoj jezik, i urede takovu upravu i narodni život. da će Palestina konačno pcstati toliko židovska, koliko je Velika Britanija engleska ili Amerika američka. Ne pcdeijenju.Terao poteškoće, nu još je teže narodu, upravo nemoguće ovako dalje živjeti u Galutu. Pobija tvrdnje Levija, dokazuje sposobnost zemlje i naroda. Odbija napadaje na ruske Zidove, koji, nijesu odgovorni za današnje prilike u Rus ii’, a u Palestini su se pokazali valjanim pi' lirima, i učinili zemlju plodnom uspr-. vih protivnih tvrdnja i očekivanja »znanstvenih* autoriteta. Argumenat o dvo

stru kim političkim pravima Židova izvire iz straha židovskih necijonista, da bi mogli izgubiti svoje današnje pozicije, nu sudbina jednoga naroda ne može ovisiti o strahu i interesima pojedinaca. Mora se priznati, .da nam je Lansing učinio nezal>oravnu uslugu, davši nam svojim upitom prilike, da obračunamo sa zasjedničkim napadajem protivnika. Kad smo ustali, znali smo, da smo pobijedili. Lansing, Balfour i Sonnino poslali su svoje tajnike za nama, čim smo izašli iz dvorane, du nam čestitaju, a kasnije su nam i osobno izrazili svoje priznanje. Lansing je rekao, da su Weizmannove zaključne riječi bile poput zveketa sabalja nad glavama neprijatelja. Silvain Levi nas je dočekao i čestitao nam, nu nijedan od nas nije primio ponbđenu mu ruku, nego smo mu okrenili leđa. Naši su zahtjevi po mirovnoj konferenciji predani povjerenstvu, nadležnomu za detaljni rad. U tom. će (povjerenstvu naš snimiš] jenik dr. Felix Frankfurter biti izvjestiteljem za pravna pitanja. Francoska štampa, izvješćujući o toj sjednici, bila nam je mnogo bolja, nego se očekivalo. Andre T a r d i e u izjavio je, da se francuski narod i francuska štampa ne protive našim zahtjevima. U svemu pisale su tek dvije tri novine neprijatno. »Matin« objelodanio je jedan intervieuw sa prdsjednikom delegacije Hedžasa Emirom Feyzalom, gdje se tvrdi, da su Arapi najžešći naši protivnici. Takova bi izjava Emira Feyzala bila u protimbi sa cijelim njegovim dojakošnjim držanjem i našim prijašnjim pregovorima s njime, pa smo ga ja i dr. Frankfurter zamolili za razjašnjenje. Emir potvrdio je naše mišljenje, da je njegova izjava posve iskrivljena, pa j« svoje stanovište izjavio u vrlo srdačnom listu od 1. 111. upravljenom na đra. Frankfurtera, koji list želi vidjeti objelodanjen. (Kratki sadržaj lista vidi u brzojavci »Arapi i Židovi* na koncu 1. str., br. 10. »Zidova*. Sokolov je 28. 111. posjetio Leona Bonrgeoisa, gdje je našao i našega »prijatelja« Berthelota. Obojica bi*jahu vrlo bijesni na Levija, jer da nije do voljno zastupao francuske interese. Time je uloga SLlvaina Levija posve objašnjena. Bit će još rasprave o našim prijedlozima u nadležnom povjerenstvu mirovnog zbora, nu u principu mi smo već pobijedili, naši su predloži prihvaćeni', osnutak židovske narodne domaje u Palestini je zaključen i osiguran. Jedna velika, važna perijoda židovske povijesti i razvitka cionističke organizacije je zaključena, novi odsjek našega rada i života počinje. Preblizo smo događajima, a da bismo ih mogli potpuno ocijeniti. Tko od nas može tačno znati, gdje je početak polaganja temeljnog kamena židovsko narodne domaje u Palestini? Možda ondje, kad je prvi Bilu zakopao svoje nokte, da u tlo zemlje, otaca baci sjeme djece! Nu naše nam čuvstvo kazuje, gdje smo sada. Ono nam veli, da su milijuni Židova puni nade i straha čekali ovaj čas, kad će jedno veliko breme, jedna besprimjerna briga da padne s naših leđa. Mi osjećamo jedno veliko divno olakšanje, jedno oslobođenje duša, čujemo i osjećamo, kako židovskom narodu rastu krila, da poleti u Erec Jisrael, čujemo kucaj njegovog sretnog srca i kriki njegove radosti. Ustanimo sada, da kažemo stari jevrejski bla-

goslov: »Hvaljen budi Vječni, naš Bože, koji nam dade doživjeti ovaj čas!« Dojam toga izvješća ne dade se opisati. Konferencija je ustala, da jednoglasno ponovi blagoslov. Zatim se deset časova dvorana tresla od bure pljeskanja, odobravanja i oduševljenja. Redom ustaju delegati, da se izjave o izvješću, a u svima dršće uzbuđenje. Kap-lan sk y se klanja Herzlovoj sjeni. Inače izvrstan govornik muca ine može naći rijeci. Čini se, kao da jd Herzl sišao sa slike i da nam redom svima stišče ruke. U očima svih su suze. Jean Fischer sjeća se odsutnih voda Nordaua, Marmoreka, Warburga i Hantkea, koji nikada ne će moći pregorjeti bol, da u 1 ovom času ne mogahu biti u maišoj sredini. Na koncu ovo prijepodnevne sjednice govore tri zastupnika židovske legije, koji izjavljuju, da je narod pripravan na svaku žrtvu, da se cilj što prije i potpunije dostigne. - U srijedu 5. III.' popodne H. Farbs tein (Varšava) izvješćuje o radu komisije za emigraciju. Imamo očekivati veliku emigraciju Zidova iz istočne Evrope, osobito iz Poljske i Galicije. Cim nastanu doneikle normalne prilike. Moramo svim silama nastojati, da se politički i ekonomski položaj Zidova u timi zemljan ma popravi, da im se podjele sva prava i da ih se spasi od posvemašnje propasti, i da im se omogući opstanak u Galutu. Ipak nema te sile , koja bi mogla zaustaviti ili zapriječiti bujicu emigracije. Mnogo tisuća židovskih obitelji tako je sito galuta, da u njcnui ne će da ostanu niti časa dulje, nego je potrebno i hoće da prvim vozom idu u Palestinu. Da je danas emigracija moguća, milijim bi Židova odmaih pošlo na put. Mnogi su već likvidirali svoje odnose u Galutu, da ne izgube nijedan čas, drugi su pripravni, kad dođe doba, da pošto poto urede svoje prilike u Galutu i da odmah pođu u zemlju otaca. Kraj toga stanja 1 pitanje emigracije Židova iz Galuta n najužoj je vezi s kolonizacijom Palestine. Znademo, da Palestina na žalost prvih godina ne će moći primiti možda ni deseti dio onih Židova, koji hoće da idu. Zato treba ostvariti jednu organizaciju, koja će cijelu emigraciju regulisati poeam od izlaska najmanjih zaselaka u Galutu pa sve do stignuća n Palestinu. Konačni je cilj te organizacije, da svakog Židova, koji hoće emigrirati, dovede n zemlju otaca. Nu doklegod to ne bude.moguće, treba stvoriti jamstvo, da ne dođe do jednog nesređenog, divljeg bijega iz Galuta niti do nepoželjnog u pogledu broja i kvalitete.ljudi nekontroliranog useljivanja u Palestinu. Naši centralni emigracijom i kolonizacijom uredi moraju imati potpunu i jasnu sliku o svim faktorima emigracije iz galuta kao i o svim mogućnostima emigracije u Palestinu. Prednost u emigraciji treba dati onim Zidovima, kojima je najpotrebnije ostaviti svoja današnja prebivališta./ ,f Prednost useljivanja u Palestinu imati će dakako oni elementi, koji su nam tamo obzirom na opće narodni cilj najpoželjniji. To. će naša organizacija morati imati na umu, kada se bude radilo o podjeljivanju dozvola za uselenje u Palestinu. Samo oni emigranti mogu računati na bezuvjetno potporu organizacije, koji se budu podvrgnuli našim osnovama, i koji budu htje-

BROJ 12. ii 13.

>2 l DO V« (HAJHÜDI)

STRANA 13.