Жидов

Ii ići onda, onako i onamo, gdjć će nam to prema našoj osnovi biti poželjno. Ne možemo se nadati, da ćemo imati vlast i mogućnost, da 'sva em igraći jon a pitanja u Galutu uredimo, kako želimo. Nu tim više nam je potrebno, da barem u pogledu emigracije u Palestinu imademo neograničenu vlast, kako bi barem time mogli djelovati na reguliranje emigracije. Cijenizam, put cd židovske narodne domaje u Palestini do židovske države, hiti će samo onda ostvariv, ako budemo mogli emigraeijouo pitanje valjano riješiti. Poteškoće i opasnosti za budući razvitak naše stvari ne leže u Palestini, nego u Galutu, u pitanju emigracije. Predlaže rezolucije, koje sadržavaju predloge za osnutak cmigracijonog središnjeg ureda u Londonu, zemaljskih i pokrajinskih i mjesnih ureda ondje, gdje se ima očekivati znatnija emigracija, sekcija za statistiku, informacije, organizaciju i financije, osnovu za likvidaciju imovine u Galutu i za prenos imovina (robe,, oruđa i novaca) emigranata u Palestinu, ako je prenos to imovine u interesu Palestine, židovske općenitosti ili dotičnih emigranata. Uz mnoge druge predloge traži također, da cionistička organizacija izdade manifest na židovski narcd, u kojemu će fß pozivom na današnje stanje i na osiguranje naše naredne budućnosti u Palestini narod uputiti, kako -da se vlada i disciplinira l , da se u što kraoe vrijeme i uz što manje štete, nereda i poteškoća dođe do cilja. Neka se Židovi pozovu na dobrovoljnu civilnu službu ne samo u nredima za Palestinu nego n prvom redu u uredima za emigraciju. Referat je primljen velikim odobravanjem. Debata je potrajala do 6. lIT. po podne, te su prim- Ijeni uz neznatne promjene gotovo svi predloži emigracijone komisije.

Palestina u ratu.

U popodnevnoj sjednici 6. 111. i prije podne 7. 111. izvjestili su Elsenberg, Diesengoff.i Wilkanski o stanju Židova i naših kolonija u Palestini od početka rata pa do dolaska Cijonističko palestinske komisije. Prikazuje bujan židovski život u Palestini prije nego li je buknuo rat. Sam Tel Aviv imao je 32 židovske organizacije, te nije bilo Židova, koji ne hi već prema svojim interesima bio elanom nekolikih lokalnih organizacija. Režim Džemal-paše spustio je svojtu tešku ruku na naš Jišnb s očitom namjerom. da ga uništi. Anglo-Patestine-Comp. dobila je nalog, da smjesta obustavi poslovanje, a poslije je dobila nalog, da u roku od 8 dana posve likvidira. Nerazumljivo nam je, kako je ipak uspjelo, te'banka, ne samo da nije ni na čas obustavila rftd, već je obrnuto postala regulatorom cijelog novčanog prometa i gospodarskog života time, što je kad je ponestalo zlata i kovanog novca izdavala čekove, koji su se posvuda bez ikakova disagia pa i kod svih Arapa primali kao novčanica radije nego zlato. Bez sumnje bio bi život u Palestini poskupio za više stotina peroenata, da nije bilo blagotvornog djelovanja Anglopalestinske banice te funkoijonara eijonističke organizacije, koji se ni' jesu ograničivali na svoje zrvanične djelokruge, nego sn se stavili na raspolaganje za svaki javni, opće-korisni rad i brinuli za sve one javne potrebe, što ih drugdje imadn zastupati državna ministarstva i

jami' uredi. Kolikogod j© poteškoća zadavalo pitanje prehrane i zdravstva, koja se pitanja ni nakon dolaska Engleza! i Palestinske komisije ne dadoše posvema na zadovoljstvo riješiti, pak je gotovo uvijek često tek u zadnji čas uspjelo pribaviti barem toliko živežnih namirnica i sanitetskog materijala, da se moglo preživjeti, da nije bilo upravo zastrašim velikog umiranja od gladi i bolesti i da su prilike u Palestini bile mnogo bolje nego u Carigradu ili u nekim dijelovima Centralne Evrope. Džernal je dobro znao, otkuda našemu narodu ta otporna snaga i zato mu je bilo najviše do toga, da makne sve viđeni je Pijoniste. Ovi su bili pod vječitom policajnom paskom, izvrgnuti svaki čas preslušavanjima, premetačinama i istražnim zatvorima, nu uspjelo im je gotovo uvijek, da olmre sve osvaldie i najčešće se ti progoni svršavali izricanjem,’ novčanih globa dakako ito protuzakonito —. Nu bili smo sc već odavna naučili, da u turskom, ponajpače Džema lomi režimu, konačno sve izlazi na to, da se upravnicima otvore novčana vrela presije i bakšiša. Što dalje, to je smjelije i brutalnije bio progon. Primjerice: izdana je naredba, da će biti kažnjen smrću, tko upotrebljava ili širi cijonističke marke. Naši prvaci dr. Ruppin, Thon i Blumonfekl bili su odista stavljeni pred ratni sud, jer da su pored zabrane šlri-1: cijonističke marke i Džernal je tražio njihovu glavu. Uspjelo nam je zavući osudu, dok nije stigla intervencija Njemačke, izazvan®! po nama preko užega akcijonoga odbora u Berlinu. Džernal, bijesan, videći da ini pored sviju zapreka imademo veze s inozemstvom, dao je na to pohvatati 60 istaknutijih cijonista, eskortiraše ih pod vojničkom paskom u Jerušalajim, gdje ih bez preslnšanja ili istrage osudiše na deportaciju u Šivaš. Tom zgodom pozvao jo Džernal cijon iste, da se okane tog . nepafcriotičkog, prema Turskoj »veleizdajničkog <pokrete. »Što će. vam tol Ja ču vam sagraditi Cijon, osnovat čn vam kolonije, sve ću vam učiniti, ako mi se pokorite.« Diesengoff mu odgovori: »Ako vi hoćete isto što i mi, budite nam predsjednikom!« Poslije deportiraše glavne »krivce« u Tiberijas. Nu Ruppinu je sveđ prijetila 'tolika opasnost, da smo bili sretni, kad se ne dobivši dozvolu za odlazak u inozemstvo morao nastaniti u Carigradu, gdje nam je češće mogao biti na pomoći. Poslije je Ruppin dobio dozvolu, da u Carigradu kuje zlatni novac za naše potrebe. Napokon je Džemaln uspio N udarac, što ga je već dugo spremao i češće pokušao, a bio osujećen bilo 1» američkom poslaniku u Carigradu Morgenthau-u, bilo po njemačkoj vladi: izišla je naredba o evakuaciji Jaffe iz »strateških« razloga. Uzalud smo dokazivali, da ti razlozi traže sve prije, nego li evakuiran je Jaffe. U oči Pesaha moradoše Židovi ostaviti svoje kuće i tek im bje dozvoljeno, da se zaustave u Petah Tikvi, da proslave Seder. Džernal se dakako nije pobrinuo, da evakuirci dobiju ako veo ne željeznicu a to barem kola, pa je pučanstvo Tei A viva moglo sa sobom uzeti samo najnužnije stvari. Kao prigodom izlaska iz Micrajima, Židovi su prekrili cestu svaki sa svojim svežnjem Maoosa na plećima. Ipak smo usprkos zabrane ostavili jaku židovsku stražu u Tel Avivu, da čuvaju naše stvari

od Arapa, koji nijesn bili evakuirani iz Jaffe. Waad Tei A viva smjestio se u Pe■tah Tikvu i počeo odmah da izdaje odredbe i poprimi mjere s obzirom na nove prilike. Kad je Džemal to čuo, izjavit? je: »Židovska se vlada preselila iz Tel-Aviva u Petih Tikva. < Nastupio je u prehranbenom pogledu najkritičniji momenat ovoga rata nije bilo pšenice, brašna, kruha, a nije bilo izgleda pored svih naših nastojanja u zemlji i izvan zemlje da ćemo doskora doći do hrane. Evakmrci, nemajući krova, nad glavom, izvrgnuti bolestima, vidjeli su dolaziti glad. Kad najednom prispije tovar živeža od amerikanskih Židova pod vodstvom Lewina Epsteina. Nije moguće opisati, što je ta pomoć daleke braće značila za ljude, koji su izmoreni glađu i bolestima već očajavali misleći, da su odrezani, ostavljeni, zaboraoljeni öd sveg svijeta, a najednom opaziše, da solidaritet židovskoga naroda svladava sve poteškoće. Da pokvari veselje Židova, Džemal odredi izgon svih inozemaca i dozvoli zapravo prisili Židove da primu otomansko državljanstvo uz uvjet, da nakon godine dana u slučaju rata stupe u tursku vojsku. Mi se toga uvjeta nijesmo bojali, jer nljesmo Turskoj dali (godinu dana vremena do sloma. Waadu Tel-Aviva dugo ne htjedoše priznati otomansko^državljanstvo, konačno gai ipak podijeliše svima. osim Mossineohnu. Bijeda evakniraca postala je kraj silnih progona sve veća. Agenee-Harvas donijela je vijest o silnim protužidovskim izgredima turskih oblasti u Palestini, o übijstvu trojice Židova o Čemu je već Weigman govorio i drugo. Turska se uplašila opazivši cijelu svjetsku štampu protiv sebe. Džemal dozove Waad Tel-Aviva u Jerusalajim i traži, da dementuje te vijesti. Waad je to odbio s motivacijom, da je veći dio vijesti istinit i da Židovi užasno trpe. Na to Džema!: »Zar tako? Zašto to nijeste javili? Zato ću Vas zatvoriti!«. Ipak nije ispunio ciničnu grožnjn. Doskora nam je dao novaca za podmirivanje naših potreba, a naročito za nabavu živeža, a kasnije smo dobivali; od Džemal a mjesečno 15.000 funti u tu svrha uz jedini uvjet, da se imaderrt o h r inutiiza Arape, za koje se inače nitko ne brine i koji su prepušteni sami sebi nesposobni da organizuju samopomoe. Waad Tel-Aviva i cijonistdčke institucije nastojale su već od prvog početka, da pomognu arapskom pučanstvu, koje je brzo . uvidilo, od kolike je vrijednosti! zai nju novi palestinskj Jišub. Diesengoff - koji je poput ostalih istaknutijih cijonista ‘ho stajao u vječitoj sumnji i pod paskom radi nepouzdanosti dobio je satja oficijelnu misiju, da organ iz uje prehranu cijele južne Palestine, pa su mu u tu svrhu sve vojničke i civilne turske oblasti morale ići na rukii i imao je pravo putovati neposredno sve do fronte. Taj DiesengoffIjev put nije mogao donijeti mnogo koristi,jer je zemlja bila prazna. Izvješćujući o svojo/ misiji Diesengoff, zatražio je od Džemala da povrati sve evakuiree na njihova prebivališta, da uzmognu raditi, jer je to jedino sredstvo, da se produkcija podigne. Kad se vojnička situacija Turske pogforšala, Džemial naređuje junovačenje novih turskih državljana, Židova. Nu gle čuda, većina je Židova bila stekla španjolsko ili drugo koje neutralno državljanstvo, a turske oblasti nijesu kraj

STRANA 14.

»ŽIDOV. (HAJHUDI)

BROJ 12. i 13.