Жидов

traže ljubavi i patrijotske požrtvovnog ti. Pa ipak i u onim varvarski nepravednim zemljama ne za taj uje Židov svoje neodoljive nježnosti za boravište svoje mladosti i pokladsto nas zapamjuje intenzivnom boli za domajom, nakon što mu je uspjelo, da je ostavi i da nad je u inozemstvu kud i kamo gostoljubiv i je utočište. I u onim zemljama Židov je uzor savjesnog vršenja zakona i poštivanja oblasti! I ondje se, a da ga na to niti pozivaju, niti bodre, nudja za smrad nju na materijalnom, ćudorednom, znanstvenom .i umjetničkom napretku naroda. Čini tu više od! svoje dužnosti, svakako više no što je vlasna njegova maćubinska domovina da traži od njega kao protučinidbu za progone i dostave, koje Židovima u preobilju za«laje. ■» Gdje je Židov u svojoj domaji zvanično proglašen tudjineem i gdje mu se uskraćuju čovjekova i gradjanska prava, radi eijonista otvoreno na izlazu i ne taji svoje nade, da će mu uspjeti što prije ostaviti zemlju. A u zemljama, gdje je Židov jednakopravan, misli i osjeća cijonista drukčije. Kao slobodan čovjek prezire mimikriju robova i ne vlada se kao da je prestao biti Židovom. Oštro razlikuje izmedju svojeg svojstva kao gradjana i svoje et-

ničke individualnosti, pa ispunjajući svoje dužnosti, sve svoje dužnosti, prema domovini radosno, ne zaboravlja ni časa, da je sin naroda starog' četiri tisuće godina s prošlošću začudne tragične veličine i da ima čvrstu nadu, te oe gledati, kako mu istorijfski razvitak koraca u susret slavnoj budućnosti. Osjeća, da mu je dužnost, ali i neminovno pravo, da sanadjuje u pripremi one budućnosti i ne dozvoljava, da gai ©e prckorava nuli njegove vjernosti prema, njegovoj rasi', prema njegovu narodu još razasutome preko oba cvijeta ... Danas nije shvatanje o narodu, o držali više tako tjesnogrudmo, tako t iransko, da individuj posve upija xi se. Pojedinac čaiva svoju samostalnost i svoju osobnost. Nije mu doduše slobodno, da-zanemari svoje sadašnje dužnost*, ali smije sebi pri držati svoju budućnost. Na budućnosti svoje domovine radi unapredjujući njezinu sadašnjost, Oijonista, koji se bude možda jednoga dana iselio, ili se i ne bude uselio, jer i to je moguće, ima pravo na jednako pouzdanje svojih gradjana kao ostalf stanovnici zemlje, koje će opravdana težnja za srećom jednoga dana možda nagnati, da se isele. i

duha. Ohranički' Sud u ne bi bila egzotionla stvar; bila bi izražajem jevrejskoga narodnoga života, a njegova bi se moralna snaga povećala po tome zadatku. J ednaiko duševno kao i politički, jer jevrejska bi Palestina mogla mnogo urediti za ostvarivanje one harmonije svijeta, onoga prilagođivanja i spajanja raznih 11aziranja-, bez čega zgoljna međunarodna zaglađivanjia) ne mogu biti korisna. A u toj zadaći jovrejski bi nacijonalizam radio u potpunome skladu s idealima britskg državne zajednice (commonwealth) ■ gradeći (kako ona to čini između Starog svijeta i , Novog, most preko mnogovjekog razdora između Istoka i Zapada, da stvora i razvijao osjećanje čovječanskog (bratstva i graelanske zajedinice između njihovih naroda. Napokon, ali ne n najmanjoj mjeri, jevrejski će narod u Palestini opravdati svoj sopstveni opstanak doprinašajući vrednota rješavanju socijalnih problema- U savremenoj Evroi>i sairnoj, pod prilikamai asimilacije, n kojima 'bitnim značajkama i idealizma Jevreja prijeti iščezavanje, jevrejska se revnovanje za socijalnom pravdom ipaik opetovano očekivalo u pojedinaca. Ja vreji su se istakli, gdjegod je bilo borbe za slobodu i jednakost u državi. U jevrejskoj će Palestini imati ovo osnovno i neiskorjenjivo svojstvo Jevreja slobodno polje; a njegovi plodovi bit će dragocjeniji, jer će imati prilike dal se očituje u stvaralac*«kome djelu. Prilike su prečesto nagnale Jevrejina u s;A*remenoj Evropi na revolucijonarno polje. Ali po svojoj prirodi on nij revolucijonalram Ima jako osjećanje za socijalnu solidarnost i duboko uvriježeno poštivanje ljudskoga života kao nečega, što samo u sebi ima svoju vrijednost; a njegov je individualizam üblažen instinktivnim poštivanjem zakona i navikom, da moralne obveze omeđuje zakonskom preciznosti. Narod s ovim osobinama bit će kadar, da stvara socijalnu zgradu, koja će imati elemente i postojanosti i uapredka.

i da dovede u sklad zahtjeve individua sa zahtjevima zajednice. Osim tega prilike u Palestini pogoduju novome pokušaju za. socijalnu evolucjiu. Ovamo istinska atmosfera Palestine doziva Židovima socijalne ideiale Proroka. Onamo može započeti ondje svoje djelo s pomoću cijele znanosti i svega iskustva savreAnene Evrope, a k tome hez nedostataka one postojane borbe s teretom izopiačdnih predrasuda i uredaba!, koja poništava toliko energija! reformatora u zemljama gdje postoje davne ekonomske i socijalne tradicije. Jevreji u Palestini ne će imati da se bore protiv nikakvih zaostataka feudalizma. Politička jednakost muževa i žena, za koju se narodi Evrope hore tako tromo i naporno, već je gotova činjienica u malim jevrej.skitm naseobinama u Palestini*. Demokratska vladavina a kooperativne ustanove stvari sn, koje se same sohom razumijevaju. Jcvrejski narod iona prednost, da može započeti bod tačke, za koje je Evropa/ trebala vijekove, da jie dostigne, i da je u stanju izvesti pokušaj s minimumom rizika j trvenja. Herzl, u svomie proročkom Ualcrtu obnovljen© Jčvrejs'ke zajednice, naziva je Altneu-1 a n d (Staro-nova zemlja), a to će e© ime pokazati isptra/vnini. Prije svega će se karakteristični dub naroda očitovati u socijalnoj reformi i u umjetnosti i literaturi, i on će i davati i uzimati u ovoj uzajamnoj igri ideja, po kojoj vrednote, što ih je jedan narod stvorio, bivaju svojinom svih naroda. Može se ća desiti, da će : z buduće Palestine proizaći i proći svijetom drugi veliki val religijskoga i moralnoga nadahnuća, da l se lomi ne posve u ludo, o hrid materijalizma. Napokon; svijet, kojii jo iskazivao poštu jevrejskim prorocima prošlosti ne će gore suditi o Jevrejima, kao njihova narodna ambicija bude poprimila oblik nastojanja, da rađa nasljednik© proroka u budućnosti(Nastavit će se.)

Kako ćemo stvoriti u Palestini židovsku većinu.

Piše dr. Arthur R u ppi n. (Svršetak.) 111. Tempo kolonizacije. Cesto se plita, koji je najveći broj Židova, što ga može primiti Palestina. U toj se formi uopće ne može da odgovori na ovo pitanje. Jedna zemlja nije brod ili odjel na vozu, u kojem ima mjesta samo za toliko i toliko osoba. Kapacitet jedne zemlje mijenja se prema svagdašnjim uvjetima produkcije,. Možemo sebi teoretski zamisliti, da će poslije u Palestini da budu uvjeti produkcije tako povoljni te će Palestina moćš primiti svih 15 milijuna Židova svijeta. Ali ova teoretska mogućnost ne znači ništa za mogućnost primanja u sadašnjem momentu. Za ovu mogućnost vrijedi još uvijek rečenica, da Palestina može primiti samo onoliko ljudi, koliko će moći uspješno zatposliti njezino gospodarstvo u konkurenciji s drugim zemljama. Hoće li i u koliko će moći pojedine grane produkcije zemlje da se održe u konkurenciji s istim granama produkcije drugih zemalja, zavisit će opet o nabavnim troškovima sirovima, o visini plaća za rad, o tehničkoj visini produkcije, carinarskim prilikama, razvitku pmometpiih sredstava, blizini tržišta za prodaju itd. Dok ne znamo budućeg razvoja ovih faktora u Palestini, dok ne znamo, kakav će da bude budući politički razvoj Palestine i istočne Evrojie, odakle ima da dolazi najviše useljenika, dotle se samo prorok može usuditi, da odgovori na pitanje, u kojem će vremenu moći' Palestina primiti potrebiti broj židovskih useljenika, 0 bismo zadobili većinu u Palestini. Ako ču nakon ovih primjedaba ipak da izradim neki program za kolonizaciju l i označim peri jod, koji će da bude potrebit za stvorenje Židov, majori teta od 1 do l!4 miil. Židova u Palestinu, od prilike s 20 godina, jasno je, e time ne želim ni na koji način da vežem razvoj. Može biti, da ćemo za postignuće većine trebati manje vremena, a možda i više. Uvrstio sam naravno one brojke, koje se meni čine najvjerojatnijima, ali ne id-:m s ovim programom za tim, da brojkama unaprijed dokažem brzinu buduće kolonizacije, već da dadem konkretnu shemu, jer ovakova shema, u Ikojoj su uvršteni određeni brojevi, omognćujle mnogo jasnije prikazivanje. Brojke, kojima se služim, daleko zaostaju za onima, koje drugi drže mogućima. Oni računaju s brzom kolonizacijom ili ko- • lonizacijom mase, koja će otvoriti put milijunima Žitdova iz istočne Evrope, koji se spremaju u Palestinu, te u kratkom vremenu koncentrirati 5—6 milijuna Židova* u Palestini. Veliku pažnju zaslužuje članak poznatog statističara prof. Karla Ba 11 od a o tom pitanju.*) Njemu je naseljivanje čisto tehnički problemi. Izračunao je, koliko ima dobra tla u Palestini 2 pita: »Što se ima raditi s tim tlom, koliko ljudi može da prehranjuje?« ili »kako iraademo da uredimo plodne doline i ravnice, da mogu namiriti životne potrebe velike naseljcničke mase od 6 milijuna ljudi?« Odgovor: Predložio bi oko 500 najmodernijih gospodarstvenih pothvata, svaki po

*) Palestina polje židovske kolonizacije. STRANA 4.

»ŽIDOV* (HAJHUDI)

BROJ 22. i 23.