Жидов

600 ha veličine u vodom natopljenim dolinama, i isto toliko, ali svaki od 8,00 ha, na hauraiLskoj visoravni.« Ovi veliki pothvati imali bi da produciraju s pomoću uređaja za natapanje i jakog đ u hren ja umjet nam gn9jem, koji se dobiva iz zraka (amonijak), ili iz Mrtvog mora (kalij), po hektaru peterostruki prirod no što ja dosad postignut. Teg Leća marva nadomještiava se strojevima, autcplugovima i autokolima. Za ove velike pothvate, koji hi namirili svojim produktima potrebe pučanstva od 6 milijuna žitom, mesom, šećerom, rižom* vunom, mlijekom maslacem, trci mio hi 60.000 do 80.000 stalnih radnika, a isto toliko za osamnecljeljhu perijodu ckaipanja. 'Prijeporno je, da li je ispravno riješen je s gogpodarsko-tehniekcg stajališta. Pa kad hi i b-10, ne bi ništa iz toga slijedilo za naše pitanje, u kojem« tempu može da razvije naša kolonizacija, jer ovo isključuje uopće pojam vremena. Ballcd propustio je da nam kaže, da li će sn moći osnovati ovih 1000 velikih pothvata odmah, za 10 godina Mi za 50 godina. S ‘ovakovjm bezvremenim« riješenjem stavio se na stanovište fizičara, koji pravi svoje laboratorijske pokušaje n zrakopraznom prostoru. Ali dok fizičar svoje, pokušaje naknadnim proračunalijem zračnoga otjiora približnje zbilji, prenosi, Ballod rezultat svojih studija 8 mjesta i neposredno lm zbilju, te mora s tega da se skrši u«. njezinom otporu. Na primjer: Ballod raspolaže n svrhu naše kolonizaciji: l cijelim dobrim zemljištem Palestine; u istinu, mi ne posjedujemo ovo zemljište, te ćemo ga tek .djelomično i po malo sticatj od Arapa. Nadalje: Ballod kao sigurno pretpostavlja, da imadomo Židov, radništvo (a i potrebito osoblje za upravu) ori 60.000, koje ja potrebito za njegovih 1000 velikih pothvata, jer ijedno jedino godište 18 godišnjih mladića kod pučanstva od 6 milijuna hioji najmanje 55.000 do 60.000. Uistinu nemamo za sad za poljoprivredu obrazovanih radnika i upravitelja (jer samo s takovima možemo urediti »vrlo modern'3« velike pothvate), ni za tucet ovakovih pothvata. Najoštrije pokazuje se, kako je stran zbilji Ballodov prijedlog, dai nigdje ne računa & osobitosti Palestine, a- još manje s osobitosti Židova. Taj je pokušaj skrojen za koji imi god drago normalni narod ,i koju mu god drago normalnu zemlju i estao hi »teoretski isto tako ispravan (ili bi tek onda postao ispravnim), kad , hi ga primjenjivali na kolonizaciju s njemačkim ili talijanskim iseljenicima u Argentanijß ili Braziliji- No Palestina i židovski narod daleko su od normalnog tipa>. Palestina .je uslijed turskog gospodstva gospodarski zapuštena zemlja. Nije ona evroi>sko kulturna zemlja, jer nema slobodne zemlje. Mogli bismo je označiti kao zapuštenu kulturnu zemlju i spada s toga kao takova u ijcsebni razred. Židovski je narod uslijed svoje osobite razdiobe zvanja, u kt jpj potpuno fali poljoprivreda, a uslijed svoje raštrkanosti među drugim naredana isto tako narod svoje vrste. Konačno je i kolonizacija Palestine stvar »svoje vrste«, jer ne prosljeđuje poput drugih kclohizac ja gospodarske, već narodne svrhe, te jer • ne će da u Palestini nastanjeno pučanstvo ur»ctrebljava i izrabljuje kao »radnu masu«, već hoće ukupnu kolonizaciju da provodi cd početka do kraja s novini židovskim useljenicima. Ovakn kolonizaciju ue

možemo da. rješavamo s čisto ti bničkoan koloniza tomom shemom; ovdje su odliveni psihički momenti'. S toga. mora kolonizacijom! osnova da polazi ml osobitih juvtreba s nastojanja židovskih useljenika. Nijedna osnova ne može uspjeti, koja hi tek uzela teoretski najbolju tehničku shemu, a ne bi se osvrtala na dosadašnja iskustva i htjela Židove da utisne u tu Prokrustovu postelju. Moramo od Zidova da polazimo i njima da prilagodimo kolonizacijom! shemu. To je put,, koji mi predlažemo. On je teži, aOi po našem najdubljem uvjerenju jjedini, kojim možemo da kročimo. Pri našem proračunu polazimo sa stajališta, da poljoprivreda i'ma da bude temelj buduće kolonizacije. No pored poljoprivmluog pučanstva treba da nađe svoju egzistenciju kao što-je to dosadašnja kolonizacija pokazala, isto tako veliko ne]K)ljotljelsko pučanstvo, koje sastoji cd obrtnika, tigovaea, osoba zaposlenih u industriji za potrebu tuzemstva i u prometnim poduzećima, nadalje iz učitelja; ćinovnika, posebnika itd., i to ili u samijm poljoprivrednim naseobinama ilii u gradovima. Nezavisno o poljoprivredi je nvođenje eksivoitne industrije, uslijed kojfe se može povećati broj pučanstva. Pokažimo kod procjene buduće kolonizacije § toga gledišta, da kako je to'dosad pokaza lo iskustvo svake kolonizacije, useljavanje progresivno raste, kad se kolonizacija kreće pravim putem, te dokaže svoj prosperitet. Prvo je 7 pitanje, koje brojeve dia nvrstimo u poljoprivrednoj kolonizaciji- Prije svega možemo računati, da će uslijed novog političkog razvoja u Palestini, te raširivanja cujopustičke misli i jakog )x)kreta za iseljivanje istočuo-evrUpskib Židova bit,i mnogo veći broj useljenika iz svih gospodarskih klasa, nego što ih je Skpd prije bik). A i sredstva, koja će. biti na; rasjmlaganje židovskim kobni zatomim društvima. znatno će nadvisiti svote. - kojima su dosad ta društva raspolagala. S druge strane treba uvažiti, da velika poljoprivredna -naseobina iziskuje temeljitu pripravu tla i barem djelomičnu stručnu naobrazbu useljenika. Za oboje treba vremena, tim! više, šio su u Palestini za sad poljoprivredne naseobine premalene, a da bi pružale za veliku kolonizaciju mogućnost izobrazlie, ili da stave na raspolaganje dovoljni broj podesnih seljaka; kao organizatore, upravne činovnike i prednjake itd. I inozemstvo ne će uslijed neznatnog broja Židova, koji se bave poljodjelstvom, moći dati naknade za maleni kader. Ne treba s toga za prvih 10 godina uzeti prevelik broj poljoprivr dn;b useljenika. Držimo, da smo otprilike u sredini između optimista i pesimista, kad uzmemo, da će biti moguće u prvih 20 godina osnovati 100 obuzet (društava za sadenje) s 5000 elanovja (cd trga 4000 sadikaca običnoga tipa, a. 1000 ve» lakih sadilaca, koji će obrađivati dvostruku površinu no obični sadioci). Princip je ovih društava kako je poznato da društvo od svakoga od svojih 50 članova u 5 ili 6 godina naplaćuje godišnje 2000 do 3000 franaka, te od tog novca dade praviti nasadi? u Palestini. Nakon 5 ili 6 godina (kad počitajn nositi plodove), dijele ih medu članove. Svaki, sadlilac treba za svoj nasad najmanje jednog stalnog radnika; nastaje time radna mogućnost za 5000 radnika, koji se poslije obično naiseljuju kao inekosei (Hausler).

Osim toga uračunavamo za prvih 20 godina još 5000 seljaka, koji će se rekrutirati iz najboljeg podndadka naseljnika, koji već žive u Palestini i iz elitnih radnika oženjenih s vrsnim "radnicama, koji će vbdfti mi ješano gospodarstvo (žito, stočarstvo, vrtljarstvo) bez stalne pomoći tuđe nnlne sile; nadalje 500 malih seljaka, koji će se na malenoj, dobro pripravljenoj i natnpanoj parceli od nekih 15 lunama na prometnim mjestima, baviti s pomoću svoje obitelji vrtljarstvom, voćarstvom i stočarstvom. Iz razloženja slijedi, da bi moglo pikuptuo 20.000 ratara u 10 godina, ili 2000 godišnje naći egzistenciju, a to je računamo li obitelj s 5 članova godišnje 10.000 duša. Da to nij l tako malen broj, biva nam jasnije, pomislimo li, dai je to veći broj no broj palestinskih kolonista, za koje već 30 godina radimo. Tokom prvoga decenija nastanilo bi se dakle u Pale.-tanm u pol jopr ivrdd i oko 20.000 obitelji u 100.000 duša- Računamo li, da, može pored (il'i 1 Hilje od) poljoprivmhmg pučanstva opstajntti isto toliki broj drugog )ni ča list va, koje se bavi trgovinom, obrtom, lokalnom industrijom, nadalje Činovnici, učitelji, liječnici itd., tad dob'jemo broj od 200.000. K tome dolaze jtešj oni, koji su zaposleni n eksportnoj industriji, kod javnih Padnija, konačno privatnika i umirovljenih, koji će nakon 5 godina rata zaželjeli, da ostave Evropu. To sv može ,bmj useljenika na koncu prvog decenija po* variti na 300.000, a ukupni broj Židova, u Palestini na 400.000. Bude li prvi decenij, koji će od nas Židova tražiti najveću organizator mi sposobnost i požrtvovnost, prešao tako, te nam uspije naseliti 300.000 Židova, tad će dalji napredak biti mnogo lakši i brži. Držimo, <ta se u di ngom deceniju može računati s podvostrnčenjem, ai u t rečem deceniju; s potr ost mčenjem. broja prVoga deceirja. Drugi bi nam decenij dakle đonio 600.00 žitelja tako, da bi na koncu decenija imali mili jun Židova u Palestini i time brojčano već prestigli nežidove. Treći decenij donio bi manu vjerojatno godišnje 90.000, useljenika i time bismo postigli znatni majoritet u zemlji. Nakon 30 godina bi ukupni broj Židova u tbdestmi iznosio (nračitnav i naravni prirast) više od dva milijuna!- Time bi Palestina u istinu i opet postala židovskom zemljom.

A Židovi... ?

Piše* Gustav Seidem'an n, Prijedor. Ovo pitanje čujemo gotovo kod svake, prilike, gidje su Židovi prisiljeni, da za u uzi'mi neko stajalište, bilo kao lih gost pojedinca ili, kao urlik mase. Ovo je pitanje dokaz, kd.ko je neprirodan naš položaj. Cijelo naše bivstvovanje i naš rad pod strogom su paškom. Ne može ni jedna majka da pozornije posmatra. svaki kret svoga djeteta, ui jedna mačka ne može da više vreba na kretnje uhvaćenog miša, ni jedan državni odvjetnik da pronicavi je studira lice osumnjičenog, nego li općenitost, koja posmajtra svaku izjavu ili propust izjave, svako davanje ili nedavnu je Zidova, s povećalom mržnje i zavisti. Uvijek nazrijeva ■nepoćudno i neprijateljsko mišljenje net što osobito, naravno, rdjavo u našem radu. Štogod radili, uvijek smo n nepravn. Ne možean'o da se u kojojgod stvari onako odlrtčvrjemo ka(3 n židovski naš sugradja-

BKOJ 22. i 23.

»Z I D O V« (BAJHUDI)

STRANA 5.