Жидов

musOimaUßfcOg i hrisćanskog dijela pučanstva. što se tiče detalja, to imaju stanovnici prvi pravo, da ih Se o njima informiraU JeTuzaJimu on će dati izjaivu za koji dan Pia svoga prkpjeća- Nada se, da će biti moguće postepeno, ali znatno iseljivanje Židova, Završujuei reče Sir Herbert, dfl je u Kairu vidio starj kamen a napisom: »Izrael }o opustošen, a njegovo je sjeme poništeno«Sad će Izrael oživjeti. Države umiru, ali ideja, u koju s© vjeruje, traje. Židovski ideal nije bio plemenski, već univerzalietički, I on vjeruje duboko u riječi: »U tvome će se sjemenu blagosloviti svi narodi zemlje«. Nakon toga pozdravlja Sokolov ostale goste te kaže; Cesto je veoma teško biti Židovom i mi se Spremamo, da to dokažemo. Židov mora gledati, da uzmogne biti Židovom. NežidOvi su preveli Bibliju u mnogo jezika, ali original je očitao u Židova. Engleski je prijevod najbolji i to nas I odsjeda na jednu istoriju. Neki skorojević nabavio je biblioteku, a kad mu rekoše. 4-i SU kupljene knjige Shakespeara, Miltoeia itd-. odgovori; »Dobro, ja se ne zadovoljavam s onim, što su oni dosad pisali; odredite, što će ti momci u buduće pisati-* Židovi, »ti momci«, koji su napisali Bibliju, ići će da pišu dalje, a nežidov će imati interesa na budućnosti Zidova- Oni idili, da stvaraju vijeće mira i sklada izmedju i narodnosti, a onaj sastanak je prilika toga tvaranja. Na koncu isporučuje pozdrave i solidarnost najveće židovske skupštine, koja se ikad održala u Parizu, kojoj je noć prije pribivaoSir Alfred Moud, član parlamenta, reče, da nikad nije sumnjao u iskrenost

brit. vlade, a imenovanje Sir Herberta Samuela dokazom za nju. On se ne smatra gostom, nego žarkim novim čijoj listom apelira na sve Židove, neka podupru ruke big h -ooinmi ss ionar eve. Sir John S i m o n ističe, da je najstariji politički prjatelj Sir Herberta u ovoj sali, a kao mlad ministar imao je prilike spoznati, koje su vrednote u njemu. Sir Herbert uživa pouzdanje i dobre želje nežidova i pokazao se otadžbeničkim Englezom 1 otadžbeničkim Židovom. Sa strane necijonista govorio je Sir Rojbert Weley Cohen. Mi smo reče svi jedni u ostvarivanju velike odgovornosti, koju ima da nosi današnje židovstvo. Svaki Židov nosi posebnu odgovornost, da pripomogne, kako bi ovaj veliki eksperimeuat učinio uspjehom. U buduće ne če biti nijednog Zidova u Engleskoj, koji no bi prio- * nuo, da izvrši dužnost, koja je nametnuta evima. Episkop jeruzalimski Dr. Kennie Mac InnCs: Bit če iskreno veselje saradjivati »a Sir Herbertom- Prijatelj je cijonizma, u koji vjeruje kao i u njegov uspjeh- Vjeruje, da če cijonnzam blagosiljati ne samo židovski narod nego i .svuda na svim krajevima svijeta. Govorili su još Niaidić, dr. Hertz (glavni rabin), na što dr, Weizmann na koncu upozoruje na prisutnost generala Maodonogha, jednoga od od organizatora pobjede, i pukovnika Pattersena, koji je vodio židovski puk. A , Stigli su ovi pozdravi: od BkilfOuira, Viscopnta Oreya, Earla Curzona (ministra spoljašnjih posala), Mr. Waltera Runcimana, Lorda Soutborougha i M. Nordaua.

Osim napomenutih već nežidovskih gostiju bili su medju ostalim prisutni: gosp. i gdja. Percy Baker, Barnes, pukovnik Dee« đer, Fitzmaurice, reverend Hechler, Orms,by-Qore. * Dineru je pribivao i Zangwill, Paul Schiff, ScbusteT, David YeBlin. James de RothSchild, Stuart Samnel. U povodu toga dinera piše sutrtadan »Times« u uvodniku: OijonistLeki oprošteni banket, dan sinoć Sir Herbert Samueln, bigh-commisEjonaru za Palestinu, bio je dogadtjaj od medjuinarodnog I; u istinu svjetskog znamcnovanj«. Cijonizam je.' u prošloj četvrti vijeka, bio oživljujući 1 obnior vna sjla u židovstvu. On sadržaje u sebi ideal, koji žarko odjekuje na strunama ponosnih židovskih srdaca te ima sad prilike da privede strpljivo i pravedno ideal prilično u zbilju- Dobro možemo shvatiti, da Sir Herbert Samuel smatra podijeljenu mil čast više privilegijem nego li žrtvom- Nekolicinu Zidova zßipaila je sudbina, da stvore početak tako natovarenu mogućnostima za đobtohit njihove rase ili tako opsjednut pogiblima. Prihvativši to dokaz?« je hrabrosti; služeći ee tim, ou će, vjerujemo, pokazati mudrost- Bude li. kako se uzdajemo, njegova nastojanja okrunjena uspjehom, ona će donijeti ponova velikoj masi »čestitih Židova, koji se ne žacaju danjega svijetla, njihovo mjesto na suncu, koje ih ide, U nastojanju,da dade pravicu Židovima, Arapima ,i hrišćanim® podjednako, on će naći inspiracije u tradicijama najboljeg, britanskog državništva i u osjećaju odgovornosti prema trajnim interesima svoga naroda.

a 100 obrtom i slobodnim zvanjima. Vidi se, da i ovdje, usprkos najvećeg ograničenja za druga zvanja osim poljoprivrednoga, ipak ostaje dosta mogućnosti za ostala zvanja. Da se i kod ovog tipa kolonizacije ne karakter vrtnog grada, dobiva svaki svoj 500 m veliki vrt. Nova je misao, sniziti na minimum sve kućne terete žene kolonistice. da njezina radna snaga ostane za vrt. Već kod izgradnje stanbenih prostorija neka se to uzme u obzir: čim manje mobilnog uređaja (ugrađeni ormari, stolovi, racijoflalne peči i t. d.). Dalje neka se odgoj djece preda centralnim institucijama. Centralne praonice za rublje, neka najveći teret »pranje rublja« prime na sebe i još mnogo toga u lom pogledu neka se učini. Kolonisti neka se udruže u zadrugu producenata (a ne u produktivnoj zadruzi!) da zajednički rade o prodaji, toj najvažnijoj zadaći privrednog gospodarstva, koje bazira na prodaji. Konsumne i kreditne zadruge neka su samo upotpunjuiući dijelovi. Čitava naseobina (skupa sa obrtnicima i ostalim zvanjima) neka se ujedini u kupovne.i konzumne zadruge, da svu iz vana potrebnu robu zajednički jeftinije nabavi. Produktivnu zadrugu teško je pror vesti na ovaj način gdje se na individualnom obrađivanju svake pojedine parcele bazira naseoba, osim, ako se radi o naseobi neoženjenih, dakle o »prelaznoj naseobi«, ali i u tom slučaju ne da se potpuno provesti.

Daleko bi vodilo nabrojiti množinu poticaja, koji se nalaze u toj knjižici, da se budući oblik naseobe potrebama zemlje, njezinog stanovništva (pitanju kulturnih potreba pruža pisac veliki prostor) prilagodi, mi samo ističemo, da je nacrt takove naseobe (koji bazira na velikim predradnjama) moguć, i sa socijalnog i nacijonalnog stajališta vrlo poželjan. Svakako ne može se posmatrati taj oblik naseobe, kao onaj oblik, koji je jedini podesan za Palestinu (kako to dr. Soskin čini), jer ne možemo svagdje naći dostatnu količinu vode za natapanje, što onemogućuje opću provedbu forme kolonizacije. Poželjno bi bilo, da se ovaj oblik u što većoj mjeri primijeni. To je naseoba bez nadničara i bez kapitalista, prava židovska naseoba budućnosti. Ovakova naseoba ima još jednu vrlo veliku prednost: ona je najjeftinija, ona je namijenjena najširim masama židovskoga naroda, Soskin to sam ne ističe, jer on ne će, da izađe sa brojkama, dok ne svrši sa studijom sviju prilika. Ali minimum na prostoru i maksimum na vlastitom radu, koja dva uvjeta nijesu ni kod naseobenih tipova Ruppina, i Oettingera tako jasno izražena, čine ga najjeftinijom kolonizacijonom metodom. Vlastiti kapital naseljenika ograničuje se na. minimum. Najveća prednost knjižice leži u tom, što ona ne će da ostane samo rasprava, već energično traži realizovanje svega što je u njoj.

Jasno je, da dr. Soskinu usljed njegovog oficijelnog položaja nije teško poći ovim putem. On je to već i učinio jer je generalni nacrt takove naseobe šematič'no već izradjen, te su pri nacrtu surađivali i poznati borac ideje vrtnoga grada, arhitekt Leberecht Migge i arhitekt Ric h. Mich e l, koji je u Palestini mnogo iskustva stekao. Dr. Soskin je osim toga nedavno poduzeo put u Španiju, da se uputi u metode španjolskog povrćarstva, naročito da prouči glasoviti »Huerta de Valencia«, i uskoro će poći (sredinom jula) u Bugarsku i Macedoniju, da upozna tamošnje cvatuće vrtljarstvo, te prouči u koliko bi se moglo prenesti u Palestinu. Tu će imati prilike, da prikupi učitelje za povrćarstvo za prve tri naseobine svoga tipa, koje će se uskoro u Palestini osnovati. Nadamo se, da ćemo moći iznenaditi dra Soskina, koji sprijateljio s mišlju, da će morati uzeti bugarske vrtIjare kao učitelje u Palestini (premda njihov mentalitet nije povoljan za palestinsku kolonizaciju) time, da ćemo mu moći prikazati vrlo vrsne židovske vrtljare iz Macedonije i Bačke, koji su se prijavili kod našega palestinskoga resora kao iseljenici. Sigurno da će se kod nas još više njih naći. Svagdje imademo židovskih sila, samo ih skupiti moramo. I Soskinova naseoba neće u tom pravcu imati poteškoća. A. W.

BROJ 17.

»aiBOT« OfAJHUDIT

3