Жидов

menje, koje Vi n:i njih bacate. (Dugotrajno burno odobravanje.) Predsjedatelj Nahum Sokolov čita brzojavni pozdrav vrhovnog komisara Sir Herberta S a m u e 1 a , koji glasi: Šaljem cijonističkom kongresu moje srdačne pozdrave i veseli me, da su okolnosti dopustile, da se ponovno sastaje. Želim, da njegova vijećanja dovode do napretka i sloge u Palestini, čemu neprestano posvećujem sva moja nastojanja. Herbert Samuel. (Dugotrajni pljesak, delegati dižu se sa svojih sjedala; prigovori na skrajnjoj ljevici.) Kad je nastao mir, držao je Sokolov svoju zaključnu riječ, te je medju ostalim rekao: Od generalne debato kongresa očekivao sam nešto drugo, a od kongresa to još očekujem. Što je zadaća ovoga kongresa? Kongres ima dvije dužnosti: da ocijeni ono, što je uradjeno i da stvara zaključke b onome, što valja stvoriti. Ne radi se o tome, da svoj pogled upravljamo u prošlost, to možemo prepustiti istoričarima. Ali radi se o tome, da uzimamo do znanja ono, što se u našem životu zbilo. Umjesto toga kretala se generalna debata u polemici za ili protiv gg. Simon i de Lieme, što nema .smisla. Sigurno bit će mnogo toga da se popravlja, naročito u gospodarskim pitanjima i naši drugovi ne samo da imaju pravo već i dužnost, da u ovoj ili u onoj formi sarafljuju, pa će svaka zdrava misao i svaki praktički predlog biti akceptiran. Žalim, da se toliko govorilo o tome, što g. vrhovni sudac Brandeis nije došao. Lično vrlo cijenim g. Brandeisa i jedna od najugodnijih uspomena moga amerikanskoga puta bila je poznanstvo s tim odličnim mužem. Govorilo *8 je Ovdje obzirom na g. Brandeisa o >S .w fitima«. To nije lijepa riječ, mi ,mademo mnogo ljepšu hebrejsku riječ »ger< Ako netko usvoji lijepu i plemenitu ideju, bilo iz vlastitog studija ili utje čajem drugih, tad je to »ger cedek« (pravednik). Cijenimo takovoga čovjeka i veselimo se pobjedi naše ideje no Mto ga ipak ne ćemo odmah izabrati za praškog nadrabina. I cijonizam ima svojih problema, u koje se valja dublje zadubiti, da se pravo pogodi. Tako nastaju različita shvaćanja, a da se u tome ne treba odmah vidjeti krize i opasnosti. Za takovu idejnu borbu imademo mi kongres i ja sam uvjeren, da če .iustin Brandeis i njegovi prijatelji, koji su toliko uradili za cijonizam, doći na naredni kongres. Tko zastupa neki smjer i tko hoće nešto da postigne, mora doći na kongres da delegate uvjeri. Kongres je kao prizma, koja lama zrake, a ujedno je kao ogledalo, koje ih odrazuje. To je princip naše organizacije i na tome moramo ustrajati. Prigovaralo se, da je naša delegacija t drom. Weizmanom na čelu, posla u Ameriku. Ta je delegacija unijela nov život u pokret, a gdjegod se pokazuje slabost, dužnost je organizacije, da mo bilisira najbolje sile, da ojača poziciju. U ispravnoj ocjeni važnosti cijon. pozi-

čije u Americi, pošli su naši najbolji u Ameriku i uradili tamo nešto valjanoga. No to su elementarni pojmovi organizacije, s kojima se ne bi trebala baviti generalna debata. Pitanja o kojima treba u prvom redu raspravljati, su mnogo dublja; pitanja su to, na kojima je sa zdan sav cijonizam. Moja gospodo! Morate primiti do znanja, da srao postigli priznanje naše židovske narodnosti. Na našem zadnjem kongresu nije još bilo židovskog naroda u internacijonalnopolitičkom pojmovnom svijetu. Čitajte povijest židovskog pitanja i emancipacije zadnjega vijeka i ne ćete u svim tim dokumentima naći ovo priznanje. Sada smo ga konačno postigli. Narodnu domaju za židovski narod. To je ono, što su velike sile u San Remu utvrdile u internacijonalnim ugovorima. To je temeljni kamen u našoj istoriji, činjenica, koju moraju na ovom kongresu zastupnici židovskog naroda svečano primiti do znanja. U savezu s ovom principijelnom činjenicom stoji druga ne manje važna, naime sama deklaracija, priznanje naše istorijske voze s Erec Jisraelom i naše istorijsko pravo na zemlju naših otaca. Nikad, otkad smo protjerani iz naše zemlje, nisu narodi priznali tu istinu. Sad smo postigli to priznanje. Cijonistički kongres istom sada prima Balfourovu deklaralci j,u. Ona je bila upravljena na jednog odličnog i plemenitog cijonistu, Lord Robschilda, njezina prava je adresa židovski narod, cijonistički kongres. Danas je sakupljena naša reprezentacija i tek danas prima židovski narod legitimno dokumenat svoga priznanja i priznanja njegova prava na Erec Jisrael. (Burno povladjivanje. Kongres u svečanom raspoloženju ustaje.) Ovi su momenti odlučni. Moramo visoko cijeniti dostojanstvo, ljepotu ovih velikih odluka. Umanjenje, bagatelisanje tih akata prepuštamo našim neprijateljima. Postali smo narod i moramo iz toga povući sve konzekvence. Mora da ostvarimo deklaraciju. Imat ćemo još da se borimo i da trpimo, ali već ima nešto, za što se borimo i za što trpimo. Ne govorim manje zabrinut no naši prijatelji, čiji smo krik ovdje čuli. I ja sam vidio dogadjaje u Erec Jisraelu. Ako se ovdje upotrijebio izraz pogrom, tad moram reći, da to nije bio pogrom, već mnogo gore, bio je to izrod narodne borbe. Bio je to napadaj, kukavni, zasjednički napadaj. Žalimo, da se jedan dio Arapa dao zavesti zločinačkom agitacijom na ovaj prosti napadaj, na nedužno pučanstvo Jafe i kolonija. Nema razloga za taj postupak. Protestiramo » ovog mjesta protiv vijesti, koja se s nežidovske strane i oficijelno širila, a koja je htjela da izazove dojam, kao da su boljševistička nastojanja u savezu s tim dogadjajima. Naše je duboko uvjerenje, da su ovi žalosni dogadjaji rezultat najpodlije agitacije izvjesnih krugova, koji ne prouzrokuju samo nama štete, već i vlastitom svom narodu. Pročitao sam Vam pozdrav vrhovnog komesara. Primimo ga s dostojanstvom

do zruinjv. Uvjereni smo, da ga vodo najbolje namjorp-, kongres će bez ikakove strasti o svemu slobodno se izjaviti, jer samo to imade vrijednost. Žalimo mnogi korak administracije, a prije svega zabranu useljivanja. Ne ćemo drugo ograničenje, do li onoga, koje ćemo sami sebi nametnuti. Protestirali smo, a ja sam uvjeren, da će kongres stvoriti u tom pogledu svečani zaključak, ne u uzbudjenju, već u miru i dostojanstvu. Ne zaboravljajmo, da se tu radi o novoj upravi i da mandat još nije potpisan. Sjetite se, da stojimo još pred važnim časom: potpisom mandata. Imajmo samopouzdanja, tad se možemo veseliti. Da li će mandat biti takav, kako mi želimo, ne može nitko reći. Svakom se dokumentu može nešto prigovoriti. C’eka nas težak i dugi politički rad. Svaki narod mora da pravi politiku, pa nema naroda, koji ne pravi politiku. Stupili smo u obitelj naroda i u odnošaju naroda prema drugima ima samo dva puta, diplomacija ili rat. A sad još nešto o politici u diaspori. Dva su nazora, jedni misle, da tu politiku trebaju praviti zemaljski savezi, a drugi da je to stvar bvjetske organizacije. Valja nekad provesti akciju, ot klonuti opasnosti pogroma ili poduzeti političke korake. Dogmatičari vole, da to nije naša stvar, već zemalj. saveza. A ja Vam izjavljujem, vazda ću to smatrati svojom stvari. Intervenirati ću u ime cijon. organizacije oficijelno, najoficijelnije uvijek, kad će biti potrebno, da se založimo za čast i pravo židovskoga naroda. A tko da to inače uradi, zar možda komitej od kojih 100 filantropa- ili mi, koji zastupamo milijune Židovu? U Parizu obavljeni su najveći poslovi za cijonizam i za zaštitu našega naroda. Bez Pariza ne bi bilo Londona. Držim taj rad integrirajućim sastavnim dijelom cijonizma. (Dugotrajni burni pljesak.)

Zaključna riječ đra. Weitzmanna

Dr. W e i z m a nn (pozdravljen burnim pljeskom): Slušao sam velikom strpljivošću mnoge govore, koji su održani s ove tribine i bojim se, da ću u tom kasnom satu morati zamoliti vašu strpljivost, jer imam mnogo da kažem. Moja je dužnost, a zamoljen sam i od svojih prijatelja i protivnika, da jasno govorim o političkom položaju. Nastojat ću da prikažem položaj bez poljepšanja, gospodine Fischcru, sasvim objektivno, u koliko je moguće, da netko bude objektivan, koji je intcresovan na stvari. Da bi razjasnio položaj, htio bih prikazati, na kojim je osnovkama, prema mome ncmjcrodavnom mišljenju, sazdana židovska politika, koju smo vodili i za koju danas odgovaramo. Dva su temelja bila, koja su bila mjerodavna za sazdanjc naše politike. Prvi bio je takoreći izvan nas. Dio je to koincidenc židovskih interesa s interesima one sile, koja je danas mandatarna vlas) u Palestini. Dila je to Velika Britanija. A kad sam kod te točke, koja bi, bojim se, mogla biti krivo shvaćena od mnogih, htio bih dodati malo razjašnjenje. Ako Vi, moja gospodo, sebi utvarate, da je taj koincidenc interesa stratcgičan, |ad gradite na krivom temelju. Ako mislite, da smo se mi dali u službu agenata engleske imperijalističke politike u Palestini i na llsoku.

BROJ 29.—30.

»ŽIDUv« \ vl * mUDI)

11