Жидов

dom obnove Palestine kao židovske narodne domaje. Bez ovoga su deklaracije i mandati isprazne riječi, s ovom mi ćemo prodrijeti.

Dvanaesta sjednica

Srijeda, dne 7. septembra 1921., poslije podne. Predsjeda podpredsjednik F a r b s t e 1 n. Daviš T r i e t s c h (Njemačka): Dosadašnja kolonizacija bila je bez sistema.« malena, spora I skupa. Nova forma mora da Je intenzivna kolonizacija s pretežitira uvaženjcm gradskih naseobnih forma. Nova Je forma vrtni grad. K svakoj kući spada vrt. za svaku glavu 100 kvadratnih metara, iz kojega namiruje kolonista sve svoje potrebe. Sto se tiče zvanja, zaposlit će u prvo vrijeme 50% radnih sila gradnja kuća, 10% obrtnika, 10% raznih industriJaJnlh zvanja, 10% slobodna zvanja, a 20% ostali radovi izgradnje vrtnih gradova. Veliku važnost imat će svratišta 1 penzionati te odgojni zavodi. No treba voditi dobru zemljišnu politiku, Jer se ispravnom politikom cijena zemljišta stvara i baza za zdrav kredit. Suma od 25 milijuna funti prema Soskinu dostaje za 40.000 emigranata a po Trietschu, za 600.000 duša. Konačno traži, da kongres podupire VVeizmanna u izvršenju londonskih zaključaka o vrtnim gradovima l pred laže smjernice za taj rad. L e v i n-E p s t e i n (Amerika): Palestinski radnici su najbolji elemenat židovskoga naroda I bez sumnje puni ideala i požrtvovnosti, ali su podvrženi zabludama kao svi ml. Kad je zapela kolonizacija 1905. počelo se nascljivanjem radnika na zemljištu Narodnog Fonda. To je bilo dobro i ako držim, da je Narodni Fond stvoren za kupnju zemljišta, a ne za kolonizaciju. Nastali su deficiti, koji su se pokrili time, da sc u bilanci povisila vrijednost zemljišta. Sto se tiče zadružne naseobine sumnjao sam uvijek, da li će se moći uspješno provesti u Palestini, kad Jc zatajila u Njemačkoj. Znam, da ideali igraju veliku ulogu u ljudskom životu i da ostvaruju stvari. koje su se činile nemogućima. No nema ljubavi k zemlji, ako čovjek ne zna, da je to njegova zemlja. Ne velim, da su kooperatlve nemoguće. One su dobre, ako svaki član daje sam novac, a ne, ako se osnuju tudjim novcima, jer nema dovoljnog osjećaja odgovornosti. Nastojao sam da riješim pitanje, kako bi se židovskim radnicima osigurala nadnica .potrebna za život. Predložio sam, da se u kolonijama od cionističke organizacije osnuju kuhinje i da se radnicima daje liječnička pomoć. Radnici to nisu akceptirali. Odobravam predloge Joffea glede mošve ovđfm. U gradovima fale nara obrtne škole. Mladja generacija posvećuje se studiju. Predlažem, da 1- po planovima Hapoel Hacaira osnujemo mošve ovdim; 2. da radnike u kolonijama tako koloniziramo. da im dajemo naša zemljišta, staju i marvu, da se mogu dalje razviti; 3. u gradovima treba osnovati obrtne škole, a u zemlju dovesti stručnjake. Konačno predlažem, da u Palestinu podje komisija stručnjaka, koja će godinu dana ondje žlvitl i tako izraditi plan za našu kolonizaciju. Bodenheimer: Kod svakog rada prave sc pogrješke, no najveća bi pogrješka bila, ds( sada Iz straha pred pogrješkama obustavimo rad. U radu valja da se držimo ljudi, koji su kroz decenije radili. Ja sam svojedobno imao dosta prigovora protiv palestinske uprave. Jer su se u Palestini provele stvari prije, no što smo mi dovršili svoja vijećanja. Razlog tomu bio je, da su ljudi u Palestini morali provesti stvari, a nisu mogli da čekaju. Sve što je Narodni Fond uradio je Javno i dobio je od kongresa apsolutorlj. Nedopustivo je sada iznositi prigovore, a pogotovo sasvim neispravne. U pitanju kupnje Emek Jisreela bio sam uvijek za kupnju bez obzira na prekoračenja kompetencije. Spozna.« |em važnost agrarne kolonizacije, no ona ne dostaje. Moramo stvoriti gradove i industriju. Jabotlnsky govorio je o turističkom gospodarstvu, koje ćemo dokrajčiti ako presemo naše institucije u Palestinu. Za to predlažem, da se glavni ured Židovskog Narodnog Fonda smjesta preseli n Erec Jlsrael i da po mogućnosti u dogledno vrijeme većina direktora Narodnog Fonda

preseli u Erec Jlsrael. Sljubljenje naših institucija s Palestinom bezuvjetno je potrebno, a uklonit će se i mnogi nesporazum u našim redovima. R. Lichtheim: Bođenheimer nabacio Je pitanje preioženja naših institucija u Palestinu i upozoruje na veto Egzekutive. Egzekutiva pokori! će se zaključku kongresa. Pitanje mora da se ozbiljno i temeljito pretrese. Agromom Dick: Oficijelni izvještaji još nisu donijeli nekrolog za pokušaje ©ppenheimovog predloga zadružnog naseljenika. Nakon desetog kongresa trebao sam taj pokušaj provesti. Što je postalo iz tog pokušaja? Trebao sam u nenaseljenom predjelu Palestine i s radnicima, koji su se tek trebali privesti polioprlvredndm radu, stvoriti farmu. Tu smo zadaću izvršili požrtvovnošću i vrsnoćom radnika u Merhaviji. Nakon tri godine nastale su poteškoće. Radnici su pritiskom tražili jedinstvenu' najamnicu za sve radnike bez obzira na kvalifikaciju i doba. Kad sam 1914. otišao, bila je zadruga u potpunom redu. Sto danas nije. Pogreška je u tome. što radnici prenašaju socijalne tendencije evropejskog proletarijata u Palestinu. Naši radnici nisu svi zastupnici izvjesne interesne klase. 90% su idealiste, te žele da postanu samostalni. Marljivi su i zaslužuju za vrijeme rada svaku hvalu, a nesreća počinje tek u časovima odmora. Iznio se program diobe farme, što bi bila velika nesreća. Farme, ako ne odbacuju veliku rentu, imaju uzgojnu vrijednost i za to ih valja uzdržavati. Intenziviranje rada je odgovor na gustoću pučanstva, a ne na zemljište, kulturu i klimu. Ako Soskin misli da provede svoje metode ondje, gdje ima zemljišta i podesnih ljudi, onda sam i Ja za njegov prijedlog. Agromom W i 1 k a n s k y: Referat Sosku ■ov spada pred kongres agronoma Mnogi od njega očekuju mesijansko riješenje ekonomskih i političkih problema. Soskin otkrio je sunce u Palestini. Bojim se, da bi pretjerane nade, koje pobudjuje Soskin mogle dovesti do razočaranja. Princip jlšuva, koji radi, i koji nije ovisan o najamnom radu, postavili su već prije 14 godina židovski radnici u Palestini. Nije razlog neuspjehu raznih forma našeg gospodarstva prevelika površina, već je pravi razlog, što naši koloniste neznaju pravo da iskoriste zemljište. Govori se mnogo o deficitu kvucot. Najvažniji razlog deficitu u kratko bih ovako formulirao: nepripravljenl ljudi, nepripravljeno tlo i nepovoljni uvjeti. Htio bih još da govorim o prodjl. Palestina nije samostalni organizam. U klimatskom, etnografskom i ekonomskom smislu ostaje Palestina mali dio velikog predjela, koji uključuje Egipat i Siriju. Zato moramo uvijek računati s uvjetima prodje u Egiptu i Siriji. Moramo zemlju tako urediti, da ne dodje uslijed promjene konjunkture do katastrofe. Naše gospodarstvo mora da producira sve što treba, a za to je podesna Palestina. Valja tek provesti neke poboljšice modernim sredstvima. Soskinov predlog ne odgovara, jer svako tlo nije podesno na navodljivanje. Soskin vodio nas je u svojim razlaganjima kroz cijeli svijet samo ne kroz Palestinu. Predldžlo je budžet, a da nije bio u Palestini, već se samo služio brojkama g. Trietscha Soskinova je filozofija stara, to je kult lopate, a razvoj Ide od lopate do stroja, a ne obratno. Stvaranje nostranih gospodarstva znači gradnju zračnih kula. Ml trebamo mješovito gospodarstvo, koje se samo može da uzdrži. Agronom Ell i n g e r: Levin Epstein kritizirao je kvucot, a ja mu velim, da sn najžešće kritizirali kvucot radnici u Palestini, a da ih kraj toga Ipak nisu napustili. Ima struja radnika, koji ne će i ne mogu da rade drugačije no zadružno, a druga, koja je za rad na individualnoj osnovci. No jedni i drugi privrženi su zemlji. Neispravno je, da forma rada, zadružna ili individualna, djeluje na produktivitet rada. Jedno imadu zajednički, a to je, da ne će ni pod koju cijenu da budu tudje sluge. Mnogo se govori o intenziviranju no ne može se od danas na sutra uvesti nova metoda, Jer nema za to preduvjeta. Svako sredstvo, koje treba da bude lijek za sve, pobudjuje dojam nadrlliječnlštva. Da se u Njemačkoj itd. ljudi s uspjehom bave u nuzzanimanju vrtljarstvom i time se uzdržavaju, ne može služiti kao podloga za gospodarski razvoj u opće. Ne smijemo se osloniti samo

na povrćarstvo, već moramo to činiti u vezi sa svim drugim mogućim kulturama. Sve poredba nisu ispravne, jer ne uvažuju gustoću pučani* stva. Kad će Palestina imati 100 ljudi na kvadratnom kilometru samo će od sebe nastati veće trošnje povrća. Ja sara za mješovitu kulturu, kao što to iziskuje mnogostranost Palestine i različitost ljudskog materijala. Sve se površine imaju obradjtvati ekstenzivno i intenzivno tamo. gdje je to moguće. Moramo predstraže naseljivanja pomaknuti do Emek Jesreela. Tlo je vrlo dobro, samo zapušteno, valja provesti sanira-i nje, trenažu i navodnjivanje. Zahtjev intenziviranja kultura ostat će uvijek tek isprazno pripovijedanje, dok se ne stvore preduvjeti. Ne smijemo da računamo samo sa zemljištem, već i s ljudskim materijalom. Valja sve do kraja provesti što je cijonistička. organizacija započela. U Palestini smo svi konzervativni. Neobuzdani i nervozni radnik je konzervativan. No svi hoćemo da gradimo, a ne da razaramo. E. Ja f f ej. Ćuli smo umjesto referata novinski feljton. Soskin naveo nam je kao primjer Holandiju, gdje se od povrćarstva na nekoliko dunama može živjeti. Ta poredba ne stoji. ! kod nas je bilo nekoliko obitelji, koje su od toga živjele. No od toga do kolonizacijonoga plana! još je tako daleko, kao od Palestine do Japana. Holandlja se ne bavi samo povrćarstvom, već i poljodjelstvom i mljekarstvom. Razvoj povrćarstva zavisio je o porastu pučanstva i stečenih iskustava. U Palestini nemamo gusto pučanstvo ni stalnu prodju. Jedino tržište što srao imali Damask - odsječeno je od nas usJijed poli-, tičkih prilika, a Egipat konkurira s nama u Palestini. Što znači jeftina kolonizacija? Sistem, koji ljude s najmanje izdataka naseljujc i daje im osnovku, da mogu živjeti od svoga rada. U Palestini može to samo sistem mješovitog gospodarstva biti, koji producira sve, Sto naseljenik treba. Scheinkin: Mnogo se govorilo o aliji, a malo je rečeno, što bi moglo "služiti za orijentaciju onima, koji namjeravaju ići u Palestinu. U Palestinu uselili su se osim halucim i drugi elementi, a naročito zanatlije. Ovi potonji brzo $u se svrstali u gospodarski život, te se prehranjuju u zemlji. Dali smo im Jednu funtu, a nakon nekog vremena su nam je vratili i nismo više vidjeli te ljude. To je zdravi elemenat, koji nas je vrlo malo stajao, a ipak su povećali jišuv. Svaki useljenik stoji 10 do 15 funti. Ako stj>ga dademo obrtničkoj obitelji od 3 do 4 osobe 30 do 40 funti, to smo joj pomogli, i učinili bi našu dužnost i prema ovoj kategoriji useljenika, koji vrše produktivan rad. No mi smo njih zanemarivali. U nijednom palestinskom uredu nema zastupnika zanatlija, a isto tako ni u radničkim uredima kuhinjama Itd. U budžetu za narednu godinu je za uliju predvidjeno 100.000 funti. To je premalo. Hoćemo li da dovedemo u zemlju 25.000 ljudi trebat ćemo 200.000—250.000 funti. Moramo budžet povećati, a Keren Hajesođ morao bi se baviti i drugim Zidovima, a ne samo s halucima, što bi znatno povećalo privatnu inicijativu useljenika. Palestinski uredi trebali bi ne samo da dadu tim ljudima informacije) već da. omoguće kontakt s onima, koji žive u zemlji.

Trinaesta sjednica

Srijeda, dne 7. septembra 1921. na večer. Potpredsjednik K a p 1 a n s k i otvara sjednicu. Dr. Nacht (Mlzrahi): Velika je tragika za nas, da je Balfourova deklaracija i San Kemo doSao u doba, kad je rusko židovstvo snašlo velika katastrofa. Tim više moramo privući podesni ljudski materijal, te ne bi smjelo zapostavljati tako valjan clemenat kao što su rumunjski Zidovi. Brani kupnju Emek Jesreel, jer prema rečenici naših mudraca, čovjek bez zemljišta nije čovjek, ali 1 zemljište bez ljudi nema vrljeđnoatl. Traži izmirenje s Brandeisom i ustaje protiv oštre kritike protiv Herberta Samuela. Teitelbaum: (Mlzrahi) Mnogo smo pohvalnoga čuli o halucima, svaki ih respektira, jer su doista najbolji radnici, no sasvim se zaboravilo na stare stanovnike Palestine, koje zovemo Haluka-Zidove. Ovi ljudi ne traže milodara već hoće produktivno raditi, ali vodstvo

BROJ 31.-32.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

9