Жидов

AH to nije i ne smije đa bude svejedno. Kad znamo , da ta izgradnja stoji mnogo žrtava svih vrsta, onda nam mora Hiti stalo, da se postigne jedan valjan rezultat, a ne ma kakav. A danas je opet nastupio momenat, gdje se zaista odlučuje o rezultatima cijonizma. Protiv palestinskih radnika (to u ovaj mah ne znaci protiv ljevičara i ekstremista i irakcijonaša. nego naprosto protiv radnika, kao nosilaca izgradnje, kao tvoraca pozitivnih vrednota, Hamašbira, Solel-bonea, Kupat-holim i Bankhapoalim) diže se jak Iront. Javljaju se glasovi, koji traže, da se interesi klalcijonista više ne zapostavljaju, a gosp. Stem u pomcnutom članku izriče uvjerenje, da bi to bilo samo na korist stvari. Koji su to interesi klalcijonista, koji su dosad bili zapostavljani, a koji bi bili na korist stvari?! Zar težnja, da se upotrijebi za pomoć trgovcima i trgovčićima skupljeni novac, koji ne dotječe ni za održanje i razvijanje pozicija produktivnih i važnih, za koje je simbol Emek, onaj Emek, koji je jedini bio kadar, da dade volje VVeizmannu, da podje kao vječni sabirač novaca na put i da nagna i gradjanske cijoniste na davanje novca. Ane može se u jednu ruku agitirati Emekom. a u drugu činiti sve, diše oslabi njegov položaj. Ako klaicfjonisti hoće produktivnu Palestinu, onda je njihov prvi cijonistički interes, đa otnbguće useljivanje onih elemenata, koji su sposobni i voljni, đa rade produktivno, a đta spriječe ulazak u zemlju onhna, koji koče produktivaciju; Tu nema razlike izmedju interesa ljevičara i pravih klalcijonista t. j. onih čijonista. koji se brinu za klak za židovsku zajednicu. Ali ima i ta*

Jcvih ctKMiista, koji čitav pijonizam u<|nnaju u svoja korist, koji spekuliraju zemljištem i ljudima, koji traže pomoć Cionističke Organizacije, kako bi se etablirali, da onda nastave svoj galutski posao: živjeti od tudje muke, od idealizma židovske omladine, od znoja i žrtava halučkih. 1 mi konstatiramo jačanje toga fronta, antisocijalnoga i u svojim konzekvencijama, necijonističkoga. Nas ta konstatacija zabrinjuje, jer smo uvjereni, da je i.a štetu stvari. Zato hoćemo, da radni elementi i omladina stvore front, koji će stati nasuprot svima pokušajevima, da se uništi ili ma kako oslabi (pozicija radne Palestine. A tih pokušajeva imade! Gotovo je komično nastojanje, da se odbiju tvrdnje, koje kažu, da ima struja, kojih se rad protivi principu nacionalne kolonizacije. Jasno je, da nema struje, koja bi se usudila, da na barjak ispiše, da je protiv narodne kolonizacije. Ne smije da se usudi, jer je hvala Bogu još u cijonista prejak uticaj tih »Ijevićarskih: ideja, a da ih ne bi cijonizam jednostavno pregazio i smrvio. Ali to još ne znači, da nema struja, kojih je rad podoban, da uništi plodove nacionalne kolonizacije, kojih je čitavo nastojanje upereno za tim, da što riše oslabe princip narodne kolonizacije, da se na nj što manje obaziru da rade što je moguće više mimo njega i protiv njega. Tih struja imade, i mi mora da pomognetno borbu palestinskih radnika, koji . tu, ne brane Ijevičarstvo i socijalizam, nego osnove cijonizma. Mora da pomognerno radnike onime, čime ih zasad jedino možemo pomoći; svojim,.glasom, koji se momentano iskazuje ii kupnji zelenoga šekcla. v ' 1 ' ' v- : -

Prema tome je omladina i to kako zvana, uu diže svoj glas u tom pitanju, da sarađjuje u onim institucijama, što garantiraju razvitak onih pozicija, koje su njoj najbliže, i omladina prema tome ne smije da svojom šutnjom podupire one. kojih rad ne samo da može, nego i mora da smeta izgradnju. i naša omladina je zvana, da to čini. Kad bih ja zaista bio vodja omladine , kako me naziva gosp. Lav Stem, ja bih je pozvao, da svojim glasom pomogne radništvo i ja bih to učinio mirne savjesti, uvjeren o čistoći toga čina. Ali jer nijesam vodja«, ja mogu santo jedno; da i omladini i gradjanima predočim sliku današnje Palestine, kako bi ona mogla da stvori odluku. Držim, da je pogrješna dosadašnja metoda našega odgojnoga rada. po kojoj se nije stvarak) cijonističko javno mišljenje i nije uvlačilo u rad svakoga pojedinca, nego su se pisali stereotipni uvodni članci, koji su bili jedini i stoga mjerodavni izričaj jugoslavenskoga cijonizma. Probleme, pred koje nas stavlja današnje stanje Pakstine i Cijonističko Organizacije, nijesam ja izumio, a ni konstruirao »vještački i mozgovno , nego oni zaista eksistiraju i ne mogu se obaći. A držim, da čitava cijonistička javnost imade i đužnst i pravo, da se njima pozabavi. Držim ovo tim više, što me ne smeta u objektivnom rasudjivariju ona bojazan, koja očito brani gosp. Lavu Sternu, da pozdrati pokušaj,, da se i našu omladinu zainteresujle za današnja cijonistička pitanja; ja se. ne, bojim rezultata te diskusije. Ne bojhn se ni bilanse rada liitahdutpariijc: ona je vani, napose u. Njemačkoj, nosilac čitavoga cijonizma; ona je dala velik broj dobrih ideja za reorganizaciju

zana dobit ono, Što mi kršćani ne će da dadu. Podje ulicama San Oeremia i San Glrolamo u uskom i smrdljivom kanalu, kojega se ulaz svake noći zatvara lancima po nalogu senata. I razmišljajući o tom, kojeg lihvara da posieti, padne mu na um. da je jednom čuo za nekog Izrael!tu imenom Eleazara. sina Eleazara Maimonidesa, koji da je veoma bogat i začudo mudar. Nakon što je saznao gdje mu jć kuća. naredi da se gondola pred onom kućom zaustavi. Nad vratima bila je slika seđtnerokrakog svjećnjaka. koju je obrezani muž dao načiniti, db mu bude znakom nađe danu, kad će se iz pepela nanovo podići hram, kako je objavljeno. Trgovac stupi u dvoranu, rasvijetljenu bakrenom svjetiljkom sa dvanaest gorečlh fitilja. Židov je Eleazar sjedio pred svojom tezuljom. Prozori njegove kuće bijahu zazidani, jer Je bio nepovjerljiv. Eabio Mutinelli progovori mu ovako: »Eleazar, često sam postupao s tobom kao sa psetom ili odmetničkim poganinom. Kad još bijah mlad i kad ie u meni bilo mladenačke obijesti desilo se, đa sam i blato i kamenje bacao na ljude, što šu sa žutim znakom na ramenu hodali duž kanala, pa sam možda pogodio koga od Tvojih ili upravo Tebe. Ne govorim Ti to, da Te uvrijedim, nego zbog poštenja u času, kad dolazim, da Tebe nešto zamolim.«

Židov podigne poput trsa suhu i izgrbljcnu ruku prema nebu; »Fabio Mutinelli, nebeski će nam otac obojici suditi. Za koju me službu hoćeš da moliš.« »Pozajmi rai pet stotina dukata na jednu godinu.«, »Ne posuđjuje se bez, jamčevine, to su valjada i Tvoji već kazali. Što je Tvoj zalog?«. .»Trebaš da znaš, đa mi ništa ne ostade, nijedan dinar, nijedan zlatni pladanj, nijedan srebreni vrč. 1 niiedan mi prijatelj ne osta. Svi se ustručavli, đa mi iskažu službu, za koju te ištem. Nemam ni-. šta na svijetu do mog. trgovačkog, pošte-č nja i moje kršćanske vjere. Nudjam li kao -zalog svetu djevicu Mariju i njenog, božanskog sina. ; Iza ovog odgovora sagne Židov glavu poput onoga, koji razmišlja i , nekoliko puta pogladi rukom svoju bijelu bradu. A onda reče; »Fabio Mutinelli. povedi me do svog zaloga. Jer je običaj, da vjerovnik vidi zalog, koji mu nude. ' To je Tvoje pravo«, reče trgovac, ustaj i hodi.<« Povede Eleazara u crkvu dell’ Orto. Ondje mu pokaže madonu. što bijaše na oltaru. Na čelu joj bijaše kruna od dragulja, ramena joj bijahu pokrivena plaštem izvezenim zlatom, a u ruci držaše malog

Krista, koji bijaše jednako urešen kao i njegova majka. »Ovo je moj zalog«, reče trgovac Židovu. F.leazar, koji jc naizmjence oštro; promatrao madonu i kršćanskog trgovca, sagne glavu i reče, da prihvaća zalog. Odvede Fabia u svoju kuću i dade mu ondje pet stotina teških dukata. »Ovo ie Tvoj novac na jednu godinu. Ne .vratiš. Ii za godinu dana taj novac sa kajnatima, koje propisuje mletački zakon i lombardijski trgovački običaj, onda možeš da zamisliš, Fabio Mutinelli, Sto ču da držim o kršćanskom trgovcu i njegovom zalogu.« Fabio je. ne trošeći uzalud , vrijeme, kupio brodove, natovariv ih splju i ostalom različitom robom, koju je s velikom dobiti prodao u gradovima .Jadranskoga mora. A onda odjedri s novim tovarom u Carigrad, gdje je kupio sagove, mirisna ulja. paunovo perje, slonove kosti i ebanovinu, koju dade po svojim agentima na obalama Dalmacije zamijeniti za gradjevno drvo, što su mlečani već ranije u njega kupili. Ovako je za šest mjeseci udeseterostručio svotu, koju bijaše pozajmio. Ali kad se jednog dana zabavljao sa grčkim ženama u barci na Bosporu, pa se odviše udaljio od kopna, uhvatiše ga gusari i odvedu kao zarobijeniku u Egipat. Na svu sreću ostali su mu zlato i roba na sigurnu mjestu. Gusari ga prodaše

BROJ 6.

»2 I D O V.

3