Жидов
mog onog razloga očinske odnosno tutorske vlasti trebalo bi u čl. 44. ustanovljenu granicu od navršene 18. proširiti do navršene 21. godine. Jednako neopravdano mi se čini, što se kod istupa ili prelaza posve eliminira posavjetovanje sa dušobrižnikom. Akt istupa ili prelaza treba da bude plod duboko osjećanog uvjerenja, a ne posljedak časovitog hira, momentalne zlovolje. U intimnom razgovoru sa dušobrižnikom lako će se ustanoviti pravo duševno stanje. I zato bih bio za postupak, koji je i do sada važio u Hrvatskoj i Slavoniji, t. j. dia svaki ima svoju odluku lično saopćiti svom nadležnom dušobrižniku i ako ustraje kod svoje odluke, od njega preuzeti uvjerenje, da je svoj istup ili prelaz najavio. Sa tom svjedodžbom morao bi dotičnik svoju odluku lično prijaviti administrativnoj vlasti, koja će po sačinjenom zapisniku izdati uvjerenje o formalnom istupu. Cl. 49. obvezuje svakoga za tri godine na redovite vjerske prinose i na podmirenje vanrednih prinosa, na koje je bio obvezan prije istupa, ako ne predje u koju Ustavom usvojenu ili zakonom priznatu vjeru. Argumento a contrario slijedi, ako prelje u koju Ustavom usvojenu ili zakonom priznatu vjeru, riješava se svake dužnosti na vjerske prinose. Svaka vjerska zajednica, koja autonomno godišnjim proračunom određjuje i svoje potrebe i svoje pokriće mogla bi doći u tešku financijalnu situaciju, ako bi recimo za vrijeme godišnjeg budgeta istupio veći broj njenih članova i prelazio na koju Ustavom usvojenu ili zakonom priznatu vjeru. U takom slučaju moralo bi se takervo lice obvezati, da za cijelu godinu, bez obzira na čas istupa, podmiri one prinose, na koje je pravnosnažno oporezovan. Cl. 50. bazira na principijama internacijonalnog privatnog prava. (Nastavit će se.)
Kongres u Beču i Keren Kajemet
Broj »Unser Fonds-a«, biltena Keren Ka-jemeta za mjesec juni, donosi na uvodnom mjestu članak pod naslovom: »Kongres i mi Mi i kongres«. Mi taj članak donekle preradjen donosimo ovdje zbog važnosti problema, kojima se bavi. Četrnaesti cijonistički kongres morat će se pozabaviti pitanjima, koja se tiču Keren Kaiemeta i od ispravnoga rješenja kojih uvelike ovisi buduća djelatnost i značaj Keren Kaiemeta- To su pitanja o radu i kompleksu zadaća KKL, a i pitanja, koja govore o njegovoj strukturi i organizaciji. Ne će biti zgorega., da se uknitko naznače glavni problemi, koji će vjerojatno da igraju ulogu u vijećanjima kongresa u stvari Keren Kajemeta. Tako zvana četvrta ali ja i sva diskusija o njoj u vezi sa pojavom zemljišne špekulacije istakli su svu zamašnost i iznijeli jasno bit problema o zemljišnoj politici u Erec lisraelu. U ovoj je etapi te četvrte ali je postala to pitanje gorućim.
Radit će se o tom, da li Cionistička Organizacija može da nalije sredstva i putova, kojima će svladati pogibao, koja rezultira odatle, što nesanto gradsko nego i poljoprivredno zemljište u Erec Jisraelu « sve jačem stepenu prelazi u židovski privatni posjed, a da nema zasada nikakovih garantnih zaštita protiv kapitalističkih izraslina, porasta cijena, zemljišne spekulacije, neurednoga naseljivanja itd. Kao jedino sredstvo dolazi u glavnome u obzir nacijonalizacrja što je moguće većih površina zemljišta. Kongres će morati da odluči, što se može učiniti, da se što jačim proširenjem zemljišnoga posjeda Keren Kajemeta stvore garancije za zdravu židovsku zemljišnu politiku u Erec Jisraelu, koja jedina podaje sigurnost harmoničnoj izgradnji židovske domaje pod nacijonalthm i socijalnim aspektom. Time postaje akutnim i pitanje, da li i ukoliko treba da se KKL kod svojih' kupnja koncentrira na poljoprivredno tlo ili da i kupnjama većih zemljišnih kompleksa na periferiji gradova stekne utjecaj na regulaciju tržišta gradskoga zemljišta. Vanredna nestašica stanova, horentni porast stanarine u ovo nekoliko većih gradova Palestine i goruća nužda, da se radnički i malbgradjanski krugovi stalno nasele, kako ne bi postali fluktuirajućim elementima, traže, da se ovom pitanju posveti naročita pažnja i ozbiljan studij. Kongres će biti zvan, da mi obadvim područjima stvori odlučne zaključke, koji će biti mjerodavni za dalji razvitak KKL u naredno vrijeme. Američki cijonisti baveći se pitanjem financija obnovnoga rada uopće tretirali su i probleme, koji živo zadiru u osnovnu strukturu Keren Kajemeta. U njihovim su se krugovima rodili prijedlozi, koji traže, da se sredstva KKL upotrebe za kupnju zemljišta samo utoliko, ukoliko će Kereu Hajesod moći da dade sredstva za kolonizaciju toga tla. Obzirom na činjenicu, da se primici Keren Hajesoda za posljednjih godina ni jesu bili dovoljno uvećali, postoji bojazan, da on ne će moći da ispuni ni tekuće aktuelne zadatke, a ikamo li da preuzme nove velike kolonizacijo«« zadaće, koje će automatski rezultirati iz kupnje daljih većih kompleksa zemljišta po KKL. Zbog toga bi trebalo, da se dio novca Keren Kajemeta upotrebi za ikolonizacijone zadatke, a sve to bi išlo na štetu kupnje zemljišta. Uočimo li, da KKL velik dio svoga budžeta već izdaje za sanaciju i ameliorizacije tla, koje je kupio (isušenje močvara, uvodjenje vodovoda itd.), pa ako uzmemo u obzir velike materijalne obveze, koje će KKL imati da namiruje zbog već obavljene kupnje zemljišta i u narednim godinama i koje već dalefoo prekoračuju vjerojatne primitke u idućoj godini, bit će jasno, da opterećenje KKL izdacima za kolonizaciju mora da zapriječi svaku dalju kupnju zemljišta. Ovakav bi postupak bio vanređno opasan. Jasno je, da bi tendenca prije trebala da ide protivnim smjerom: da se provodi što jača koncentracija KKL samo na kupnju zemljišta i da se KKL oslobodi svakoga drugoga kolonizacijonoga rada. Pitanje, kako da se u tom slučaju riješe potrebo i zadaci kolonizacije, jest problem za se, koji bi mogao Keren Hajesod eventualno da riješi isto onako, kao što je KKL umio, đa u posljednjim godinama
domogne tako enormno poraslim zahtjcvima kupnje zemljišta: znatnim ,i odlučnim porastom primitaka. U vezi s ovim prijedlozima iz Amerike o upotrebi novca KKL za kolonizaciju javile su se i ideje javno iznesene (Vidi sedam točaka Louisa Lipskoga), da se uvede reforma u upravu i namicanje novaca za KKL. Jedan prijedlog ide ovdje za tim, da se utjecaj Egzekutive i kongresa tako poveća, da se KKL stavi u budžet kongresa, a to će reći da se odluka o upotrebi novca predaje nesamo direktoriju nego i kongresu. Jasno je. da se ovaj prijedlog mora da raspravi samo u vezi sa onim ranije iznesenim. Egzekutiva imade i sada utjecaj na odluke i rad KKL, ona može protiv svakoga zaključka uložiti veto preko svoga člana, koji je i član direktorija KKL, ili preko kojega od dvojice govemora. Ako kongres odbije prijedlog da se novac KKL upotrebi i za kolonizaciju, bit 6e to više neprilično a neprilično je svakako da kongres kao javna uredba javno iznosi program kupnje zemljišta- Jer ako bude kongres raspravljao o budžetu KKL kao što to čini obzirom na KH a prema prijedlogu iz Amerike, trebalo bi nota bene fondove i sjediniti morat će da govori o upotrebi novca, dakle o kolonizaciji i kupnji zemljišta. Namjeravane kupnje zemljišta ne valja javno diskutirati, jer to može loše da djeluje ondje, gdje se cijene mt.JJu ostalim ravnaju i prema raspoloženju kupaca. Kongres može a i treba i prema današnjoj strukturi i organizaciji KKL odlučiti smjernice zemljišne politike, dakle i zemljišnih kupnja. KKL osjeć.t potrebu da odstrani konfuziju i kaos, koje vla-Ja na tom području više nego itko drugi, pa je zbog toga izradio mganizacijoni program, ikoji predvidja sjedinjenje smjernica, koje bi trebale da budu mjerorodavne za sve institucije u Erec Jisraelu, koje se bave zemljišnom i kolonizacijonom politikom i taj će program biti predložen kongresu, da ga raspravi i da o njemu stvori zaključak. Prihvati li kongres te prijedloge KKL, postići će se uvelike ono, što se može da traži zbog jedinstva u cijonistiokoj zemljišnoj i kolonizacijom)} politici. Na kraju traže američki prijedlozi sjedinjavanje sabirnoga rada Keren Kajemeta i Keren Hajesoda. Vrijedno je spomena, da ovi prijedlozi dolaze iz zemlje, u kojoj se razvitak KKL nalazi na relativno niskom nivou. Svuda se je, gdje je KKL proživio u poslednjim dvim godinama velik i uspješan razvitak, pokazalo, da sabiranje za KH nije nesamo štetovalo zbog rada za KKL, nego da je raspoloženje stvoreno propagandom za nj koristilo i Keren Hajesodn. Ne valja da se brišu granice izmedju dva fonda, aiko to ne donosi koristi nego štete i ako se je KKL dosada toliko uspješno afirmirao, a bez štete za KH. Pokazalo se, da je odatle, što se nijesu miješale metode obadvaju fondova, izrasla korist, odlučan prilog velikom uspjehu propagande KKL u vremenu iza posljednjega kongresa. Posvema je druga stvar sjedinjenje financijalne propagande, koja se ne bi trebala da sastoj« u stapanju aparata, nego u uredjenju jedinstvene centrale, koja bi morala da odredi odnos i granice izmedju propagande svih cijopističikih institucija.
BROJ 31.
»ŽIDOV«
3