Жидов

to nijesu činili, leži krivnja na njima. Htio bih najprije dia se osvrnem na prigovor glede ove katakombe, u kojoj se nalazimo. Ja mogu samo da kvitiram sve primjedbe, koje su pale u tom pogledu, mogu da ih kvitiram, ali ne možda s razloga, što bih se htio riješiti vlastite odgovornotsi, i ako R. O. kao takav nije vršio tehnički dio priprema za ovo zasjedanje, nego je vodio oko toga brigu jedan mali pododbor. Ja mogu tome pododboru samo potvrditi, da se mnogo trudio, da' nadje pristojniju dvoranu za naše zasjedanje, ali nije uspio zbog nekih specijalnih zagrebačkih prilika. Ali moram ipak primjetiti, da smo imali mogućnost, da održimo zasjedanje u vijećnici naše bogoštovne općine, koja bi bila svakako daleko pristalija i gdje bi se svakako ugodnije osjećali. Poznato mi je, da je nas uprava bogoštovne općine na to pozivala. ali u istinu ne znam reći, zašto se tome pozivu nijesmo odazvali. Mogu to samo da žalim. Kada govorimo toliko o ovoj katakombi, treba da predjemo i na jednu mračnu mansardn, na onu mansardu gdje je do sada sjedište našega saveza za cijelu kraljevinu SHS. Gospoda delegati, koji su prisustvovali pretkonferencijama znadu, kako su se tamo osjećali, slično valjda kao što dr. Albala u ovoj apsani. I kada smo pristupili tome, da se preselimo iz te mansarde u pristalije prostorije, čujemo da nijesmo to smjeli učiniti, jer smo stajali nekoliko dlana pred Saveznim Vijećem, i da smo tako u neku ruku djelovali na odluke, koje će Savezno Vijeće imati da donese. Ali ima već barem tri mjeseca, što smo se trudili, da nadjemo zgodne prostorije, i to nijesmo radili po svojoj vlastitoj odluci, već po izričitom ovlaštenju S. ()., kad je zasjedao u junu o. g. On nam je dao to ovlaštenje i mi smo se trudili, dok smo našli odgovarajuće prostorije i to pod dosta povoljnim uvjetima. Tehničke zapreke dovele su do toga, što je došlo do potpisa ugovora pred samo Savezno Vijeće. Ima još jedna strana povrh ove formalne. Mislim ne samo mi ovdje u Zagrebu nego svi sumišIjenici iz cijele kraljevine, koji su dolazili u Zagreb i koji su nas posjećivali, a najviše oni, koji nas toliko prekoravaju zbog ove hapsane, da su žalili, što nema mjesta, gdje bi se mogli sastajati, a da se ne penjemo do one neprijatne mansarde. Ta Tili smo prisiljeni, da se sastajemo po privatnim stanovima. Mislim da su to mogli shvatiti najbolje naši prijatelji iz Beograda, koji su u tom pogledu u mnogo povoljnijem položaju. Oni u svojim jevrejskim ustanovama imaju dosta prikladnih prostorija, tako da ne osjećaju one neprilike, što ih mi osjećamo, koji treba da se malne dnevno penjemo na sastanke u četvrti kat. Razumjet ćete, da to veoma nepovoljno djeluje na naš rad. I još nešto. Mi smo u najvećoj neprilici, kada dodje koji izaslanik sa strane. Mi smo se požurili upravo, da nadjemo prostorije, jer očekujemo posjetu Usiškina i nekih drugih naših vidjenijih ljudi. Ali mi se svejedno ne bi bili odlučili, da se toga prihvatimo, da nijesu vrhovne uprave naših ustanova Keren Kajemeta i Keren Hajesoda tražile, da se to stanje što prije promijeni. Prva ustanova, koja je to tražila, bila je jerusalemska centrala Keren

Kajemeta, u glavnom iz razloga, što Keren Kajemet pristupa osnivanju osiguravajućeg odjeljenja. On je zahtijevao, da to odjeljenje bude u sklopu sa našim ostalim uredima, ali je tražio, da to bude na talkom mjestu i u takim prostorijama, u koje će stranke htjeti da zalaze. Upravo izaslanici K. K-a znadu, kako smo jadni u tom pogledu. Medjutim držim, da su gospoda taj naš postupak tako oštro kritizirali za to, što traže da se Keren Hafesod prenese u Beograd. Kako već znate iz izvještaja komisije za K. H., ona je taj predlog beogradske delegacije primila sa 11 protiv 1 glasa. Uvjeren sam, da će ga ovo Savezno Vijeće prihvatiti i da će ga odobriti i centralna uprava u Londonu, tim više kadi sazna, koja lica treba da stoje na čelu našega kuratorija Keren Hajesoda, da su to ljudi, koji su nama i njima poznati kao vrijedni radnici. Ja držim, da mogu izjaviti, da nema nikakove zapreke za taj prenos u Beograd zbog našeg aranžmana s prostorijama. Ne mogu ovdje da iznosim sve detalje, ali mogu reći da je teret, koji otpada iz toga aranžmana na Savez, minimalan. On će se povećati za dosta malenu svotu, ako otpadne Keren Hajesod. U ostalom čujem, da je komisija riješila, da ostaje i nadalje u Zagrebu jedan filijalni biro K. H-a. Zaboravio sam, kada sam govorio" 6 tmj'j sali, u kojoj sada zasjedamo, da se osvrnem još na jednu vanjsku stranu ovoga našega zasjedanja, naime na učestvovanje jevrejske javnosti kao i na interes štampe. Mi se svi radosno sjećamo, kakav je lijepi odziv bio i sa strane publike i sa strane štampe prigodom Saveznoga Vijeća u Beogradu. U tom pogledu smo mi zaista uvijek zaostajali za Beogradom i držim, da smo tek od Beograda naučili, kako treba u tom pogledu postupati. Ali mislim, da smo već i u jednom pravcu uspjeli, jer se štampa odazvala našemu pozivu. Izaslanici štampe prisustvuju ovdje našim vijećanjima, čega prije nismo vidjeli, i mi već u današnjim dnevnicima čitamo dosta opširne referate o našemu Vijeću. Ja se nadam, da ćemo u tom pogledu postići vremenom još mnogo bolje uspjehe. Sada ću se svratiti na druge prigovore. Gospodin dr. Albala primjetio je poput drugih govornika, da se ovo zasjedanje Saveznog Vijeća odlikuje malim brojem delegata. Jedan govornik je čak iznio, da broj delegata na našim vijećima pada iz godine u godinu. Kako sam izvješten od gospode iz verifikacionog odbora, to nikako ne stoji. Ali je dr. Albala položio veću važnost na to. da sa kvalitativne i sa geografske strane postoji veliki manjak. On je i iznio imena nekih ličnosti, koje ne vidimo Što se tiče naših prijatelja iz Sarajeva, i iz jednog i drugog tabora, o tom pitanju govoriti ću još pod konac moje replike. Čuli ste danas o tome dva mišljenja: jedno da je dobro što nijesu došli, a drugo da bi bilo bolje, da su došli. Žalim, što ih nema ovdje, i žalim što je u opće dbšlo do toga stanja. Za neke druge ličnosti ne mogu ja da odgovaram, što nijesu došle, ali vas uvjeravam, da sam se upravo ja mnogo trtidio, da cmi dodju. Dr. Albala mi je za to najbolji svjedok. I nadam se, da će od večeras biti

drugačije, kada se bude sastao novo izabrani Savezni Odbor na svoju prvu sjednicu. Izbivanje delegata iz Južne Srbije možemo jedino da tumačimo geografskim zaprekama. Glede »Židova« i Keren Kajemeta odgovorio je dr. Singer već danas prije podne, i ja ne bih imao mnogo da tome dodam. Glede Keren Hajesoda, u koliko spada i za to odgovornost na R. 0., ispitala je stvar posebna komisija i njezin je izvještaj već iznesen. Ali jediio je dosta važno pitanje spomenuo dr. Albala i ja se čudim, da se drugi govornici nisu na to osvrnuli, a to jest pitanje autonomije Keren Kajemeta. On se bunio preko toga, da će od sada Keren Kajemet biti toliko autonoman, da ne će imati ni pravoga kontakta $ R. (). i da R. O. ne će imati nikakovog utjecaja na njegov rad. Ja mogu da izjavim, da ne će biti tome tako. Keren Kajemet je i dosada bio autonoman po statutu i to ostaje po statutu i dlalje, ali će ostati Uvijek uz R. O. kao i dosada. Vi znate, da Keren Kajemetorn ne upravlja sam tajnik, nego da stoji pod upravom jednog povjereništva, koje bira Savezni Odbor, i u toj komisiji treba po našim pravilima ili da sudjeluje barem jedan član R. O-a, a pročelnik toga povjereništva eo ipso postaje članom R. O-a, u koliko ne bi bio kao takav već biran. Razumije se, da će utjecaj, kojega će R. O. vršiti na Keren Kajemet, ovisiti o brizi, koju će R. O. posvetiti radu tog povjereništva i time radu tajništva Keren Kajemeta. Sada da progovorim nekoliko riječi o hebraizaciji unutar našega saveznogapodručja. Ja mogu samo da potpišem sve ono, što su ovdje iznijeli o tome pred* stavnici omladine i naročito još ono, što je iznio g. Drago Steiner. Ja sam lično kao predsjednik R. O. tražio, da se u torti pogledu što više uradi. Čudim se, što nijesu govornici posvetili više pažnje djelovanju Omladinskog Saveza, premda je jedna vodeća ličnost naše omladine iznijela ovdje veoma važan referat. I možemo reći, da se Omladinski Savez može ponositi sa svojim uspjesima, i ako ne možda u pogledu jedne stalne i čvrste organizacije. Mi svi znamo, da oni od godine do godine traže nove oblike svojoj organizaciji. Misle da su ih sada našli. Ali njima je zbilja uspjelo, da revolucionišu našu omladinu i oni su jedini, koji su vršili neke kulturne funkcije unutar našega Saveza, naročito sa svojim glasilom »Gideon« i nekim važnim publikacijama, ikoje su izašle u zadnjoj godini. Nadam se, da će njihova nastojanja još mnogo bolje uspjeti. R. O. je taj njihov rad i zadatak znao cijeniti i prema tome je i stavio svoje predloge za budžet.. Jedan govornik predbacio nam je odrešito, da smo doveli naš Savez u potpuno mrtvilo, a da nije taj svoj prijekor obrazložio. Ja koji sam predsjedao R. O. moram reći i mnogi od vas moći će to potvrditi, da takove živahnosti i često puta i borbe nikada nije bilo, kao što ove godine. Tu ne mogu govoriti o mrtvilu. Upravo g. ing. Freundlich morao bi biti najbolje u to upućen, gdje je pribivao svim zasjedanjima S. O-a, i onome u Brodu.

BROJ 45.—47.

»Ž I D O V*

15