Жидов

Mi smo mnogo našega rada potrošili u poslove, koji se ne mogu ni brojčano ni riječima da iznesu, ako se ne zadje u detalje i aiko se ne će da se iznose stvari, koje nijesu dovršene. Ovakova jedna stvar, u koju je utrošen moguće najveći dio našega rada, bila je halučka farma, glede koje je stavljeno nekoliko prigovora i traženo nekoliko razjašnjenja. Ja mogu da kažem o tome ovo: istina je da irna tri godine, što se bavimo tim pitanjem, a da ga nijesmo još definitivuo riješili. Ali tome nijesmo krivi ni mi, ni toliko Jevreji Jugoslavije,, nego je tome kriva sama Palestina sa svojim posebnim prilikama. Vi znate, da sam ja sam, doduše ne samo zbog te stvari, otišao u Palestinu na lice mjesta i izvršio, koliko se onda izvršiti dalo. Stanje je ovo: Keren Kajemet se je obvezao, da će za naseobinu Jevreja iz Jugoslavije nabaviti potrebno zemljište, jednu hiljadu dunuma, a naš Savez se je obavezao, da će namaknuti izvjestan kontingenat za Keren Kajemet. Pored toga smo se obavezali, da ćemo nabaviti izvjesnu svotu novca i izvjesnu količinu materijala, koja su potrebna za investiciju, dakle za gradnju kuća; nabavu inventara itd. Mi smo, Jevreji iz Jugoslavije, najveći dio svoje obaveze izvršili i mogu reći, da je Zagreb u tome prednjačio, •'a i neka druga mjesta su lijepo uspjela, dok su se neka mjesta posve oglušila. Mi smo izvršili obaveze naprama K. K-u i veći dio novaca za investicije smo namaknuli, te nam manjka još svota od 800 funti. U budžetu predložili smo način, kako mislimo da treba taj ostatak namaknuti. Sa našim akcijama išli smo do sada za tim, da dobijemo od pojedinaca što veće svote. Ali do sada se nijesmo obraćali na manje prinosioce. To hoćemo da provedemo akcijom, koja je predvidjena u predlogu za budžet. Nadam se,'da ćemo uspjeti. Ali nabava zemljišta, to je mnogo mučnija stvar- Tu nam je najprije stavljala velike zapreke jerusalemska uprava Keren Kajemeta i njezin direktorij. Kada smo se sa Keren Kajemetom ipak, nakon energičnih ultimativnih zahtjeva, prije pola godine sporazumjeli, nastupile su nove poteškoće uslijed promijenjene situacije u Palestini. Od Arapa treba da se kupi potrebito- zemljište. Medjutim dok smo mi, uz potporu S. G-a rješavali naš spor sa Keren Kajemetom, o čemu je bilo dosta govora u Btodu, dok smo došli do jedne baze, diotle je prošlo povoljno vrijeme. Medjutim je započela četvrta alija, koja je počela na veliko da kupuje zemljište. S tim je zemljište poskupilo naročito u onom dijelu, gdje treba da budu naseljeni naši halucim, u neposrednoj blizini Hajte, za koju se zna, da će biti glavna luka Palestine. Danas je Keren Kajemetu žao, da nas nije onda poslušao, i što nije kupio ne samo naših hiljadu dunuma, nego i još povrh toga daljnjih 2000 dunuma, koji su stajali onda po povoljnim uvjetima na prodaju- Do sada ima u našim rukama 700 dunuma, ali ni ove ne mogu naši halucim zaposjesti, dok se ne izvrše Veoma komplicirane juridičke formalnosti, koje su vezane uz izručenje potrebnih dokumenata, t. zv. kušana. Sada, tjedan dana prije sastanka Saveznog Vijeća, dobili smo izvještaj iz Palestine, da će Keren

Kajemet, ako mu ne uspije da nabavi cijelo potrebno zemljište za naše halucim u tom predjelu, staviti ,im na raspolaganje drugi kompleks zemlje. Ing. Zaloscer i Juda Altmann stoje u stalnom kontaktu sa Keren Kajemetom. Konkretnih podataka još nemamo, ali iz svega se može zaključiti, dla će biti stvar povoljno riješena. Svakako smo do zadnjega časa nastojali i trebat će nastojati i nadalje, da uspije kupnja zemljišta u Tiri, jer je baš ovo zemljište najprikladnije, što znamo iz izjava/ svih stručnjaka. Za vrijeme bečkoga kongresa mnogo se trudila naša delegacija, da sklone K. K. da pristaje i za ostatak od 300 dunuma i na veću kupovninu, koja bi bila u skladu s današnjom vrijednosti te zemlje, a mi bi se onda obvezali na veći kontingent. Sada treba bezuvjetno da nabavimo 800 funti, da imamo sav neophodno potrebiti novac u času, gdje će naši halucim zaposjesti zemlju. Glede prigovora, da nijesmo u predlogu za budžet predvidjeli ništa za propagandu, upozorio bih, da smo unijeli stavku za agitaciju i putovanja. Može biti, da ta stavka .nije dovoljno dotirana, ali o tome može da odluči plenum, ako može staviti više novaca na raspoloženjeŠto se tiče prigovora, kojeg je stavio g. Šalinger, da se šekel raspačava onako, kako se ne bi smjelo, dobacio sam mu već: zašto ta bojazan? Gdje se vide re? zultati nesavjesnoga rasparčavanja? Ta broj šekalim u prošloj godini je manji nego u pretprošloj. Zašto i kako bi uplaćivale šekel necijoniste, kad smo ga teškom mukom dobivali od samih cijonista? Preći ću na pitanja, koja su u vezi sa svjetskom cijonističkom organizacijom i s kongresom. Lav Stem se je u svome govoru obranio već prije nego što ga je tko napao. Usprkos toga bioi je dosta oštro napadnut. Nije mi svrha, da ga ovdje branim, gdje sam bio upravo ja prvi, koji je došao s njime u konflikt zbog njegovog postupka na kongresu. Ali moram ipak da kažem ovo: držim da nije ispravno, ako mu se predbacuje, što je postupao po svome dubokom uvjerenju. Tko je čitao, što je on pisao o našim velikim pitanjima, tko je čuo, što je o tom govorio, taj je mogao znati, d!a će on vrlo lahko da predje u radikalnu grupu, morao je barem znati, ako ga bira, da bira nekoga, tko će u jednom ili drugom pitanju postupati drukčije nego ostali naši delegati. Sa čisto formalne strane on je sigurno u pravu, jer naši statuti propisuju, da ne može delegat da preuzme obavezu prema svojim biračima, da će u svakom slučaju onako postupati, kako §u mu oni naložili, nego da će postupati po svom najboljem uvjerenju. Isto načelo postoji u ostalom u svim parlamentarnim državama za narodne zastupnike. I sa te strane je dakle Lav Stern ispravno radio. Sa stvarnoga gledišta ja sam o tome pisao, i ako ne posvema konkretno obzirom na naš slučaj, nego više općenito, u seriji članaka, što su izašli u »Židovu«. Ja sam bio tamo prilično jasno kazao, kakav stav treba da imamo prema onoj opoziciji, koja je glasovala na zadnjem kongresu protiv VVeizmanna. Ja sam za samoga kongresa bio talfcdljer jako uzbunjen i mnogo sam se ljutio na opoziciju, koja je digla ruku protiv Weizmanna, ali čim sam iza-

šao iz dvorane, znao sam, da sam krivo učinio. Većina sumišljenika je toliko uzbudjena protiv onih »Neinsagera«, što su imali utisak, da su oni krivi, da je došio do tih mučnih i nemilih situacija na kongresu. Ali tome nije tako. Ova opozicija bila je de facto korisna, kao što je korisna svaka opozicija. Ja to mogu tačno i autentično da ustvrdim, jer sam imao prilike, da naročito u političkoj komisiji kongresa pratim kako je ona povoljno djelovala u mnogo čemu. Kako je ona imala mnogo više inicijative nego pristaže Weizmanna, koji su se morali bojati kold svake tačke, što još nije bila od Weizmanna ispitana, da bi slučajno došli u susret opoziciji, ali opozicija je te predloge mogla da iznosi pred kritiku većine. Ali nikako nije krivnja opozicije, da je došlo do nemilih prizora na kongresu. Bilo ih je svega 17—22 delegata, dakle 5 —6% cijeloga kongresa. Ne ću dalje da o tom govorim, jer sam to u svom referatu iznio i tamo sam izložio kako je došlo do tih kriza ido tog kritičnog svršetka bez" izbora cjelokupne egzekutive. Već u svojim člancima ja sam istakao, dia imamo tim manje prava da se obaramo na onu opoziciju što baš znamo, da tu opoziciju sačinjavaju najaktivniji suradnici u veoma važnim zemaljskim organizacijama. Da su to ljudi koji su uvijek vršili potpuno svoje cijonističke dužnosti, a vrše ih i sada, a ja mogu mirno reći i za Lava St'erna, da je on vršio svoje dužnosti kao možda nijedan od nas. Mogu to reći, jer sam imao prilike, da ga vidim na radu. Samo bih htio još da spomenem poruku Weizmanna, koja je iisJci dan izašla u našem novinstvu, a u kojoj Weizmann pruža ruku toj opoziciji, koju joj je u ostalom uvijek i pružao. On je jedini ispravno prosudio tu opoziciju i zahvalio se joj, što je otvoreno glasovala protiv njega. Ja bih morao ipak, i ako sam dooekle opravdao stanovište Lava Stema, da ispravim neke njegove tvrdnje glede Weizmannove politike. aU držim, da je to u ovaj čas suvišno, gdje sam na sve to već unapred odgovorio u svome referatu i u svojim člancima. Ali moram ga barem upozoriti na nekoje netačnosti u njegovim izvodima. Ja nisam doduše dospio, da za vrijeme ovoga našega zasjedanja pregledam historiju Palestine za zadnjih godina. Koliko se ipak sjećam, nije to bio Herbert Samuel, koji je dao Žabotinskoga zatvorili, nego je to bila vojna uprava, koja je onda još bila na svome položaju. 1 drugu jednu njegovu netačnost, kada je tvrdio, da je Herbert Samuel pristao, da se izuzme Transjordanija iz palestinskoga mandatarnog područja. Transjordanija nikada nije spadala u to područje, a baš je zasluga Herberta Samuela, da zajedno sa Colonial Office našao formu za neku užu vezu izmedju 1 ransjordanije i Palestine. Ja znadem iz rada u političkoj komisiji na. kongresu, da je u tom pogledu AVeizmann u nek'm razgovorima sa odgovornim engleskim političarima prilično daleko uspioi da će on valjda u dogledno vrijeme moći da pokaže neke pozitivne uspjehe. Sada da predjem na sarajevski spor. Meni je neprijatno, da o tom sporu ponovno javno izrečem svoje mišljenje'. Vi znate- da je meni na zadnjem Saveznom Vijeću bilo povjereno vodstvo R. 0., jer

>Ž I D O V«

BROJ 45.-47