Жидов

Čini mi se, da se protiv toga postupa u nekim slučajevima bez dovolfitoga opravdanja, 1. Ne razumije se pravo, zašto je nasljedni zakup vremenski ,o gr a p’i če n na 49 godina sa pravom na daljih 49 godina. Pisac knjige kaže: da se konzekventno provede misao o odjeljivanju vlasništva od posjeda, na kojem se osniva institut. To je osobita konzekvenca, koja veoma ugrožava' samu uredbu. Odjeljivanje vlasništva od posjeda je tako čvrsto ustanovljeno u gruntovnim knjigama, da će teško izbjeći svijesti učesnika. Pa ako bi unatoč tome naročitost na, sljednoga zakupa podala židovskom seljaku osjećaj, da radi i živd kao na vlastitom tlu, bio je to velik uspjeh sistema. .Strah pred zbideom jK>jm,ova mogao bi se mirne duše odložiti i i bez bojazni u interesu principa odabrati vječni zakup. Na koncu konca treba da se pojam vječnosti u ugovorima promatra samo ljudskim očima. 2. Čini mi se važnim zadiranje vlasnika u prav.o otudjivanja, što ga imade zakupnik. Ugovor čini to pravo otudjivanja ovisnim oKeren Kajeraetu. Budući da Keren Kajemet uskratiti, odobrenje, odnosno može to, ako prigovori zakupnik, učiniti komisija mirovnoga suda f jest pravo slobodnoga" otudjivanja iluzorno. Treba se poslužili drugim sredstvima, da se spriječi prodaja nežidovima, ljudima nesposobnima za poljoprivredni rad ili drugim nepodesnim osobama ili da se onemof gući spekulacija. Držim, da prvotno pravo prekupa, koje bi unutar .odredjenoga roka imao da vrši Keren Kajeraet dovoljno garantovala interese Keren Kajemela kao zemljišnog fonda, koji pripada židovskomu narodu, a da ne bi trebalo dirati pravo slobodnoga otudjivanja. Hoće li se spriječiti spekulativna kupnja ili barem oteščali, a da se ne upotrijebi to pravo, mogla bi se u ugovor o nasljednom zakupu staviti klauzula, koja daje Keren Kajemetu pravo, da nakon svake prodaje zakupnoga prava nanovo procijeni zemljište i odredi zakupninu. 3. Pravu, da se ugovor o nasljednom zakupu , anulira po odredjenim kautelama ako zakupnik ne vrši svoje obveze, ne može se ništa prigovoriti. U ovakovom slučaju valja povratiti protuvrijednost zgrada, trošak oko amelioracije ild. Pisac govori u vezi s time o pravu prekupa (Wiederverkauf), kojim može da se posluži Keren Kajemtt u nekim odredjenim slučajevima. Pravo prekupa ili bolje reći pravo kupnje bilo bi neke vrsti oduzimanja prava nasljednoga zakupa pa mi se čini, da se time, ako je uopće nužno, upotrebljava u suviše dalekosežnoj mjeri. Oduzimanje prava nasljednoga zakupa ne treba se vršiti, da se spriječi spekulacija s nasljednim zakupom. Ovdje se, kao što je gore spomenuto, čini dovoljnim pravo prvokupa, kao i ,ono gore navedeno sredstvo novoga procjenjivanja tla i nove zakupnine. 4. K pravu Keren Kajemela, da površinu zemlje pojedinih zakupnika može reducirati, treba napomenuli ovo: ne može nastupiti čas, kad se ne bi moglo da udovolji potrebi za zem’ljom. Ukoliko se ugovor o nasljednom zakupu treba na to obazirati, jest drugo pitanje. Možda bi se mogla uštjedjeti naročita odredba o tome. U takovim slučajevima morali bi zemaljski zakoni mijenjati stanje posjeda. Drugačije je s pitanjem, je li ispravno ( da se, kad ne nastupe takovi slučajevi, nakon nekog ođredjenog vremena, ponovno izračunava, koliko zemljišta treba nasljedni zakupnik i . da mu se jedan dio njegovih prava oduzme. Ovdje bi se analogno moralo gov.oriti o djelomičnoj eksproprijaciji. Zakupnina za ladanjsko i gradsko zemljište je ne zna tna 2 odnosno 3 postotaka. Ova malena zakupnina je za zakupnika veoma vrijedna uredim. Ali ona gubi svoju vrijednost u času, kad zbog porasloga intenziteta obradjivanja i gospodarskih radova porodica sama ne može obradljivati zemljište i voditi gospodarstvo. Zbog toga bi nakon odredjenoga roka trebalo ustanoviti površinu potrebnoga zemljišta i za preostalu površinu odrediti 'lako visoku zakupninu, da bi zbog nje zakupnik bio potaknut, taj dio zemljišta vratiti Keren Kajemetu dobivši dakako od njega, utrošenu svotu, za amelioraciju tla i za druge gradlnje. Isti bi se princip mogab upotrijebiti, kad koje ladanjsko zemljište đjozrije za gradsku izgradnju. 0 Ovo nekoliko napomena neka dostaje 1 neka potakne sve, koji se zanimaju za probleme kolonizacije u Palestini da pročitaju lako i čitljivo pisanu knjigu dr. A. Cranovvskoga i da upoznaju niz pitanja, kojih je rješenje za Erec Jisracl veoma važno i o k,ojima smo ovdje htjeli da kažemo nekoliko riječi. ‘ Dr. L, Weinb er g.

Poljoprivreda i trgovačka bilanca Palestine

Pod ovim naslovom piše V, Feldman u br. 23. odličnog palestin, gospodarskog časopisa »Misliar \ ’taasija« (I rgovina i industrija) o razvitku pal. poljoprivrede.,Zanimljive su brojke, koje je tom prigodom iznio. Cijeli je trgov. bilans za god. 1924.—25. u to.iko različit od .1923.—24., što je import 1924 25. bio za potpunih 44.4 posto , yeči od god. 1923.—24.. a eksport samo za 1.9 posto veči od prošle godine. Feldman pripisuje taj nerazmjer neobično velikoj. imigraciji, koja već u prvo vrijeme svoga naseljenija nije mogla da bude produktivna u gospodarskom smslu. ■a onda ii velikim potrebama te imigracije, za koje zemlja još nije bila pravo udešena. Glavni razlog, što se eksport tako slabo razvja jest taj, što' poljoprivredna produkcija nije dostajula š obzirom na znatno povećanu potrebu jišuva. S druge strane spala je i sama produkcija u nekim poljoprivrednim granama! Tko je ua pr. eksport vina u prOSoj godini iznosio 55.225 egip. funti, dok je ove godine iznosio samo 51.541 eg. funti. Za ostalu produkciju značajni su ovi razmjeri; God. 1921. iznosila je izraženo n egip. funtama produkcija pšenice 72.555, a 1924. 92.292: sezam 1921.; 2476, a 1924.;'3613, dakle pri, ličan porast. Naprotiv nazaduje sva ostala produkcija, a najosjetljivije ječam (god. 1921.; 61.328, 1924,: 32.310, dakle '■gotovo za 50 posto), pa onda redom svi ost;!!' artikli. ” ' Što se samog izvoza pbljopnviređriih proizvoda tiče, zanimljivi-, su nekoji razmjeri 1923.—24. naprama ,1924.—25 Na predak j'.skazuiir (sve u' egip; funtama): eksport meda 1346 umjesto 257, dakle porast od '5OO posto, vinova loza ... »» I ‘ , !. •' .V3 O -i ' ■

(grožđe) 8775 umjesto 6112, povrće, konjak ftd. Isto tako i fabrikati, koji su vezani o poljoprivrednu produkciju, koju su uveli Jevreji; koža 36.775 umjesto 25.652, pšenično brar šno 7684 umjesto 3273, čokolada 2279 umjesto 148 td. Od novih eksportnih artikla, koji dosada uopšte nisu bili zastupani n izvozu, jest najznačajniji 1 , duhan s 10.000. L'jepi porast, a i veliku vrijednost iskazuje izvoz Sapuna 240.024 spram 221.762 u prošloj godini. Iz razloga, koji su gore spomenuti, spao je izvoz vina, naranča, pšenice Ud. Obzirom na import, koji je narasao zjai 44.4 posto, a prouzročen je uvozom slijedećih sirovina; petrolejom, ugljenom, željezom, cementom, itd., značaino je, da su u njemu sadržani i proizvodi, koji se proizvadjaju 'u zem'ji. Tako je na pr. uvoz jaja "bio tri puta veći nego prošle godine, brašna za 50 posto, povećao se uvoz povrća, a za macot iSz vana platila je Palestina e g ip. funti 1048.

Rusija i palest. tržište drva

U br. 22. »JVTshar v’taasija« čitamo sljedeće izvode gosp. Lar i na (skraćeno); Velika gradjcvna djelatnost zadnjih godina prouzrokovala je i znatno proširenje palestinskoga tržišta. Godišnja potreba pal. tržišta drvom bila je pred godinu i#pol 30—32 hiljade kubika mekoga drva (4—5 hiljada građevnog drva iz omorike, 15 hiljada jelovine, te 11—12 hiljada za .gradnju sanduka za naranče i Kmune). Zbog velike građevne djelatnosti 1924. — 25., te zbog -povećanog izvoza naranča, potreba za mekanim drvom narasla je do 40 hiljada kubika, te je i zaista prošle godine ta količina uvezena u zemlju. Upravo zbog potrebe mekog drva, zai sanduke za naranče porasao je uvoz istoga u posljednje dvije godine za 38 posto. Polovina od potrebnog drva za Palestinu jest jelovina, a potrebu poikrivu Rumunjska. U god 1923. —24. uvezla je ona u Palestini drva u vrijednosti od egip. funti 104.444. a od toga jelovine za 76 hiljada funf. Omorika uvežena je n glavnom iz Švedske, sve dok se na tržištu nije pojavila Rusija Kroz zadnje dvije poslovne godine uspjela ie Rusija, da zauzme vidni položaj na pal. tržištu. Poslovi, koja su prošle godine sklopljeni na drvnom tržištu, istisli su osobito zbog vanredne kvalitete crvene ruske omorike, omoriku ,z Švedske. God. 1925. uvežene su slijedeće vrste drva iz Rusije u Palestinu; 8000 kubika balvana omorike, 5000 za sanduke, 280 otpadaka ii tankih dasaka. Rusija opskrbljuje samo s omorikom. Jelovinu još uopšte nije' prodala, jer tim tržištem vlada

Rumunjska. Omorika se jmportira uglavnom u obliku ploj (1, iVi, 2y(22 cm.), a rjedje u balvanJna (2Vs V5). Rusko dr\l upotrebljava se z& industriju p,okućtva, te za razne tesarske stolarske obrte (prozore, vrata i slično). Ovo drvo dolazi Caričina (na Volgi) ili liz okoline rijeke Podpjeta, te iz karalskih šuma na sjeveru. Godine 1923. —24. cijenio se uvoz drv ; na 9240 eg-p. funti, a ove godine, prema oficijelnim statist kama, na 50.000. Prema tome zauzela je Rusijb prvo mjest do Rumunjske u importu drva. Ona je u god. 1925. pokril 90 posto cijele potrošnje Palestine na crvenom drvu, a u raz mjeru spram cjelokupnog importa njen ie udio iznašao l posto. Odnosno drva za sanduke uvezeno je pola milijuna san duk;( (5000 kubika). Od toga ie Rusija pokrila gotoVo jedu trećinu ud čitave pal. potrebe. Za buduću godinu se drži, d će biti potrebno 750.000 komada. Tako ie Rusija zauzela n drvnom tržištu Palestine prvo mjesto do Rumunjske, te usp stavila na .taj način čvrste gospodarske veze s Palesfnom.

Gornji izvodi daju nam povoda, da upozorimo naše privredne- krugove rta paleslin. drvno tržište, Jugosla vi).l dolazi u glavpom sa svojim cerealijama i drvnom industr, , jom u obzir, da se takmi na svjetskom tržištu. Stagnaciia, kori sada označuje jugoslavensko gospodarstvo, bila bi jedan (u veoma važnih razloga, da zainteresovani gospodarski krugov pristupe osvajanju novih tržišta za svoje artikle. Van šumnu je, đa bi i Palestina mogla da apsorbira višak na Industrie drva u Jugoslaviju Prikazani primjer Rusije, koja je u svoju izvanjoj trgovini toliko uznapredovala nai pal. tržištu, poučan 1 je već stoga, jer se za njegovo prosuđivanje ne smije da srnu tne s uma, da ona ne stoji u normalnim diplomatskim bdnošaj'ma s britskim imperijem, pa stoga ni s njegovim mandn larnim zemljama. S jedne strane Palestina se spram Rusije nalazi u diplomatskom vakuumu, koji ne znači ni rat ni mir. a s druge se može da konstatuie povoljni razvoj trgovački! odnošaja .Izmedju obih zemalja. Svih tih komplikovanih pol tičkih odnošaja nema izmedju Palestine i Jugoslavije. Diplomatski odnošaji izmedju Britanije i Jugoslavije sasvim su normalni, tek što ne dopiru stvarno do sfere mandatarnih /zemalja Engleske. Naprotiv postoji skoro posvemašnji Vakuum u u trgovačkom odnošajn izmedju Palestine i Jugdslavije. Tek sporadično zapazili smo slabe početke trgovine izmedju obezemlje, i to u cementu, a nešto malo i drvu. Ali, đa to nije ozbiljno, vidimo već iz gornjih izvoda, u kojima se Jugoslavija kao eksportna zemlja za drvo »par ekselans« izričito ni ne) spom nie u tom smislu kao faktor za Palestinu.

Palestinografska literatura

POLJOPRIVREDNA KOLONIZACIJA CIJONISTIČKE ORGANIZACIJE U PALESTINI. (Dr. Arthur Ruppin; D!c Landvvirtschaftliehe Kolonlsation dor Zlonistischen Organisatlon in Paliistina, »Aufbau«-Verlag, Berlin W 15, iMeineckestrasse 10; broš. cij. 3 M, uvezano 5 M)

Iz pera jedinog konstruktivnog gospodarskog politika ve- : čeg stila, što ga mi! imamo, a ujedno odličnog teoretika dra. Artura. Rupp ina izlKla je nedugo u nakladi »Aitfbau«, Berlin, (knjiga pod gornjim naslovom. Do sada ga poznamo kao tvorca židovske statistike, kao autora priznatog standard djela za sociologiju židovstva »D:e Juden der GegenvvarK kao pisca najvrednije knjige o prednjem Orijentu »Syricn uls \Virtschaftsgebiet«, a iza podjele mandata kao autora, koji je umio da jasno formuliše sve konstruktivne, organizatorne ti fiivamsijske potrebe u djelu »Aufbau des Landes Ismel«. Ali mi ga znamo i kao odličnog i najzaslužnijeg radaika'za kolonizaciouo djelo Cijonist. Organizacije u Palestini. Od god. 1908. upravlja on palestinskim uredom, da ga iz<ai sedamnaestgodišnjeg napornog vodjenjai napušta sa svrhom, e bi se meko vrijeme mogao mirno posvetiti znanstvenom radu i da nam na rastanku, kako sam reče, ostavi 1 »testament« u svom najnovijem djelu; »Die LamKvirtschaftliche Kolonlsatiou der Zionistischen Organisation in Palastina«. Ne znam je lii to testamenat, ali znadem, da je Ruppln ovom knjigom dodao nizu , svojih odličnih knjigu i opet jednu, koja zaslužuje osobitu pažnju. Ono što se zadnjih godina pokušalo više puta s malo uspjeha, to je Ruppinu osobito pošlo za rukom,- da na 205 stranica, oktava sažme sve dosadašnje rezultate cTjpnističke kolonizacije u Erecu, da sabere sva ona bogata iskustva i spoznaje, što ih je stekao za dugog vremenskog intervala svog neumornog djelovanja na kolonizatornom području i dat iz tog deduvira važne zaključke za budućnost. Ruppincva knjiga ima samo jedan cilj pred očima: da bude putokazom, koji poduprt iskustvima dosadašnje kolonizacije, pokazuje smjer, kojim treba da ide kolonizacija u buduće, e bi omogućila učvršćenje židovskih narodnih masa u Palestini. Knjiga je podijeljena upet poglavlja. Prvo obradjuje početke cijonist. kolonizacije u Palestini; drugo principe cijonističke kolomzacione politike, a treće prikazuje saVreme no stanje kolonija. U četvrtom analizira Ruppin n aj aktuelnije kolonizacione probleme, dok je peto poglavlje resu me s pogledima u budućnost. Bogati statistički mat e rij a 1 potkrjepljuje svagdje) izvode autora. Kao što je jasan i, jednostavan cilj, koji je lebdio autoru pred očima, kad je pisao djelo, tako su jasno ograničeni putovi, koji vode k tome cilju. Ruppin vid : , da je dosadašnja kolonizatorna metoda Cijonist. Organizacije jedina moguća metoda, da ostvari nada sve težak i sgurno naročit cilj; stvaranje zemljoradničkog življa iz naroda s varoškim zvanjima. Stoga redom piše o principima što su biti Cijonist. Organizaciji pred očima kod izvodjeiija njenog kolonizatomog djela: mješovito gospodarstvo, sopstveni rad naseljenika, potpuna ravnopravnost izmedju kolonista i kolonizatomog društva, koje provodi kolonizaciju, .potpuna unutrašnja autonomija- naseljenika, pa dokazuje neophodnost potrebe i dobra djelovanja iste. Oštro naglašuje da je entuzijazam naseijen'ka najdragocjenije dobro »št,Q. smo._ga .stvorili u podrug decenija cijonestićke kolonizatorne djelatnosti u Palest'ni.«

Osobito mnogo pažnje posvećuje pitanju nascobne forme. U 4. .poglavlju, t. zv. -prijeporna pitanja« (Streitiragen) govori o pitanju in o š a v ili k v u c a. Dokazuje, da u početku, kad se radilo s neznatn'm sredstvima i kad su nedostajali čzobraženi radnici, nije bilo moguće da se izabere drugi naseobni oblik nego zadrugarsko naselje. To je ujedno najbolje mjesto za izobrazbu novih elemenata. »Deficite« valja smatrati školarinom za neizobražene radnike. Vjera, da je kvuca bolja socijalna životna forma nego mošav, je važim podslrek za radnike, da daju maksimum svoga najboljeg. Ruppin drži, da je kvuca jednako sposobna za život kao i mošav, pa< osobito upozorava na činjenicu, da stf za uspjeh cionističke kolonizacije od nesamo gospodarski nego d socijalni momenti i da bi b?lo ludo, štaviše štetno, ljudima, koji dolaze u Erec, da tamo pod najtežim uvjetima grade nov život, za volju stanovitog nesamo nacionalnog već i socijalnog ideala nametnuti stanovite radne ii životne forme. U drugom prijepornom pitanju Rupom tretira reformne planove, koji su se zadnj h godina pojavili, u Erecu. Jedan je takav plan Soskinov oblik intenzivne kulture na sasvim mul in površinama, za koju Soskin želi da postane jedinom podlogom cijonjstičkog ikolonizatornog djelovanja. Ruppin dokazuje gospodarsku nemogućnost takove kolonizacije, koja po prirodi same stvari upućena na eksport ne može izdržati konkurencu inozemstva. Palestina kaže Ruppin nema nikakav »sunčani monopol«. Svi mediteranski krajevi imadu istu prednost i u njima se producira ogromna množina povrća. Kraj toga su na pr. u Egiptu zemljišta dobro natopljena, nadnica i drugi proJukckmi troškovi znatno niži. Prodajna je cijena stoga u Egiptu mnogo niža nego u Palestini, a egipatsko se povrće, krumpir itd. uvaža u znatnoj mjeri u Palestinu. Na svjetskom je tržištu Egipat na svaki način pred Palestinom. Ruppin se ne protivi pokušaju, ali opominje, da se radi SoskinovSh prijedloga dosadašnje gospodarstvo ne smatra promašenim, a isto tako intenzivnu kulturu univerzalnim lijekom. Dalje se Ruppin obara snažnim narodno gospodarskim argumentima protiv nazirania, koje je u zadnje vrijeme dosta popularno, da se kod današnje kolonizacije Palestine mora prala goditi galutskim zv,a n ji nj a, kako bi se što brže postigao m ajo r i t e t u zemlji. Ruppin dokazuje kako su ograničene mogućnosti egzistence u Palestini nesamo za trgovce i posrednike sv-lju vrsta, već i za obrtnike i slobodna zyan.a, i kuko širenje ovih zvanja danas, gdje dolaze i kao trgovci i kao kupci samo Židovi u obzir nikako ne znači povećanje nacionalnog kapitala, već štav-lše prelaženje posljednjeg u nepoželjne ruke. Samo poljodjelstvo može da bude zdrava baza kolonizacije i sada 5 u buduće. Ono pruža jedinu mogućnost, da se narodni kapital poveća, da se razvijaju produktivne sile zemlje i da se na taj način stvara mjesto i za druga zvanja. Rupp n računa, da se kraj godišnje imigracije od 6000 familija (30.000 duša) najmanje 2000 familija mora naseliti u poljoprivredi. Za to bf trebalo, kad bi polovica imigranata Smoli sami sredstva, jedan milijun funti od KH i KKL, koji nažalost danas ne nasmažu niti polovicu ove sume. Ruppin je, kako je poznalo, na zadnjem cijonističkom

6

ŽIDOV«

BROJ 3