Жидов

■vidi u djeci jedinu radost i utjehu u židovskom životu. Djeca se jedina umiju da smiju od svega srca, da igraju i da se raduju. Ali i život židovskog djeteta) je taman i sputan. Jedva što je progovorilo, vode ga u heder, gdje ga strogi rebe uči stvari, koje ono još ne može razumjeti. Dijete se na silu odvlači od igre, svijetla i uzduba. Ogradjuje se i sputava hiljadama odgojnih pravila, što obraćaju njegovo djetinjstvo u teški i tamni •period života, I ispravno kaže zbog toga Mendale Moher Sefurim, da židovska djeca nijesu zapravo djeoav nego maleni’ Židovi sa zabrinutim licem i s brigama kao i veliki Židovi, samo što ira iali brada. Ali u nekim danima godine, za blagdana, kad roditelji i sam rabi načas budu veseliji, oslobadja se i židovsko) dijete svoje tamnice, pa bude kao obnovljeno, živahno i veselo. Jogunasto je, trči, igra se kao i sva ostala djeca. šolem Alehem, humorista, koji ne voli suze, pokazuje židovsku djecu baš kakova su za blagdana. I gotovo sve njegove dječje priče su vezane uz židovski blagdan. Na Lag Baomer trče djeca da se u šumi igraju vojnika u spomen ustanka Bar Kohbe, na Hanuku se igraju sa trendiima, na Simhat Tora, blagdan radosti, nose barjake, na Erev Pesah, kad roditelji spremaju sve za blagdan, pa nemaju vremena da se bave djecom, osjećaju se djeca naročito sretnom i slobodnom. Trče van grada, pa se igraju zajedno sa nežidovskom djecom. Roditelji se glože i hore (krvna osvada u priči »Pesah na selu«), a djeca još žive čista i zdrava, njihova srca nijesu još otrovana mržnjom što vlada medju njihovim roditeljima, pa radosna trče i igraju se zajedno. Šolem Alehem osjeća životno i radosno vrelo, što ključa u srcima židovske djece. I on se smije zajedno s djecom, glasno iod svega srca, Šolem Alehemovc priče o židovskoj djeci su podjednako epska crtanja načina, kako su živjeli naši oci. U djelima Šolem Alehema počevši kod priča, o životu židovske djece, a završivši kod Menabem Mendela i Tevje đer Milhikera imademo jasnu sliku o svemu životu naših masa. Smijeh i suze, radost i tuga, šala i ozbiljnost to su glavini elementi djela Šolem Alehema i to osjećamo vazda čitavjući ovoga genijalnoga narodnoga pjesnika. Ichcl Deutschmeistcr, Zagreb.

židovsko biće. Pa i kod tih vehementnih napadaja Nietzscheovdh prolazi židovska religija i moral bolje nego li kršćanski. Dok se Novom Zavjetu ruga i dok ga podvrgava poraznoj kritici, kaže on o Starom Zavjetu; »Stari Zavjet jest, to je nešto posve drugo, svaka ćast Starom Zavjetu. U njemu nalazim velike ljude, herojsku krajinu i nešto najrjedje na svijetu: neusporedivu naivnost snažnoga srca; i više, nalazim narod«. Nietzsche govori na mnogim mjestima aforistički kako je to već njegov način o Židovima. Sve te njegove izjave nemoguće je prikazati. Na više mjesta govori Nietzsche opširnije i suvislo o Židovima: Jenseits von Gut und Bose Cap. 250 i 251. Meschliches-Allzumenschliches I. sv. Cap. 475. i Morgenrothe Cap. 205. Prostor članka ne dopušta, da ta mjesta iznesem potpuno, što bi svakako najviše odgovaralo, jer je svaka riječ interesantna. U glavnom kaže Nietzsche slijedeće: Židovi su bez sumnje najjača, najžilavija i najčišća rasa, koja sada u Evropi živi; oni su kadri još i pod gorim prilikama (bolje dapače nego U pod povoljnim) održati se i to pomoću stanovitih krije posti, koje bi se danas htjelo proglasiti porocima, T,o što se danas u Evropi naziva »nacija« u svakom je slučaju tek nešto, što nastaje, nešto mlado, nije još rasa, a kaipo li nešto »aere pcrennius«, trajnije od mjedi, kakon su Židovi. Židovi ne će da zavladaju Evropom, premda bi to mogli. Oni žele, da ih Evropa apsorbira, žude za tim, da napokon negdje budu stalni i poštivani i da učine kraj nomadskom životu »vječnog* Žida«. Židovski problem pojavljuje se unutar nacionalnih država (i to tim jače, što je veće nacionalno vrijenje) jer uslijed djelotvornosti i veće inteligencije Židova, u dugačkoj školi boli i jada, od generacije do generacije nagomilani duševni kapital dolazi do prevage izazivajući mržnju i zavist, te gotovo kod •vih naroda prevladava običaj, da se Židove kao uzročnike svih mogućih javnih i nutarnjih poroka vodi na klaonicu. Svaki narod, svaki čovjek iroade neugodne, štaviše opasne .osebine; okrutno je zahtijevati, da bi baš Židovi u tom pogledu morali biti iznimka. »Htio bih da znam, šta bi se kod konačnoga obračuna sviju i svega trebalo da oprosti narodu, koji je ne bez krivnje sviju nas ima,o najmučniju historiju medju svim narodima, koji je dao najplemenitijega čovjeka (Krista), najčišćeg mu-

drača (Spinozu), najsnažniju knjigu i etski zakon, koji je ponajviše djelovao. Osim toga: u najtamnije doba srednjega vijeka, kad se azijatska oblačina slegla nad Evropom, židovski su slobodnjački mislioci, učenjaci i liječnici (trpeći lično veoma mnogo) držali visoko stijeg prosvjete i duševne neovisnosti i branili Evropu od Azije; njihovom trudu treba mnogo zahvaliti, što je prirodnije, razboritije d svakako ne mitsko naziranje 0 svijetu konačno pobijedilo i da je ostao nesatrt kolut kulture, koji na« sada veže s prosvjetom grčko-rimske starincc. Dalje veli Nietzsche: Židovi su u Evropi prošli školu od osamnaest stoljeća, kakove nijedan drugi narod nema. Pomoćna vrela duše i duha su kod Židova izvanredna,. Svaki Židov imade u povijesti svojih djedova bezbroj primjera najveće hladnokrvnosti i izdržljivosti u najužasnijim prilikama. Njihova hrabrost pod plaštem kukavne kapitulacije, njihov heroizam u »spernere se sporni<, nadmašuje krijeposti svih svetaca. Nastojalo ih se učiniti prezrivima time, što se je kroz dva tisućljeta s njima prezirno postupalo i što im se branio pristup do kakovih časti. Gurali su ih u prljava zvanja Jesu li time postali prezrivi? Oni se nikada nijesu prestali smatrati zvanima za najviše stvari, a krijeposti svih patnika resile su ih neprekidno. Način, kako štuju svoje roditelje i svoju djecu, razboritost njihovih brakova i bračnih običaja odlikuju ih medju svim Evropejcima. Oni su znali da si iz onih obrta, kojima su se morali baviti, stvore moćno oružje, kej* im je često poslužilo da su se svojim krvnicima mogli osvetiti. Oni imadu najveće isknstvo u svakom ljudskom saobraćaju. Sto zahvaljuju čestoj promjeni mjesta, klime i običaja svojih susjeda. Njihove manire nisu još dobre, jer im se nije dozvoljavalo, da im duša uzgoji viteške osjećaje, niti da oko svoga tijela opašu lijepo oružje, Židovi treba da rade na tomu, da postanu toliko otmjeni, da kao gospodari kod njima pođredjenih ne izazovu stid, Židovi treba da se istaknu na svim područjima i da stoje medju prvima, da tako postanu putokazima Evropejaca«. »A kamo da se slije ova punoća skupljenih velikih dojmova, ova množina strasti, vrHna, odluka, odricanja, borbi i pobjeda svake vrste, kamo da se slije, ako ne u velike ljude 1 velika djela! Kad budu Židovi mogli da ukazu na takove dragulje i zlatne posude kao na svoja djela, koja ne mogu i nijesu mogli da stvaraju evropejski narodi s kraćim i manje dubokim iskustvom, kad bude Izrael svoju vječnu osvetu obratio u vječni blagoslov Evrope: tad će opet doći onaj sedmi dan, na koji se stari Bog Židova smije da raduje i sebi

samome, svojem djelu i svojemu izabranom narodu i s mi, svi ćemo dia se radujemo s njime«. U tim Nietzscheovim riječima treba da diferenciramo i medju onoga dijela, k,oji se odnosi na prosudjivanje povija i karaktera našega naroda i onoga dijela, koji se odnos: i misiju, koju namjenjuje židovstvu, dakle na našu budućncu Što se tiče prvoga dijela ne može se šta drugo reći, nff da jamačno nije nikada sa toliko ljubavi a ipak istinito sa tako sjajnim jezikom koji nežidov govorio o židovstvu. Što se pako tiče drugog dijela, to treba da mislimo 1 to, da je to napisano u osamdesetim godinama prošloga Ijeća, u vrijeme dakle, kad je ideja regeneradje židovskoj naroda bila još daleko od toga, da postane narodnim ? kretom. Iz nekih ovdje dtiranih Nietzscheovih izjava, htjeti možda mnogi zaključiti, da je Nietzsche bio nazora, da ■ Židovi nestati medju narodima, medju kojima žive i da j c ' u biti njihove misije. Ali to nije tačno. Nietzsche govori * duše o takovoj mogućnosti, ali je dopušta samo u tom čaju, ako nastupe stanoviti preduvjeti. Ali tih pm uvjeta nema. Nietzsche kaže; »Kad se više ne bude radilo o konzerviranju na c nego o stvaranju što je više moguće snažnoj evropsko: 5 ješanoj rasi, bit će Židov potreban kao ingredijenca, ko upotrebljiva i poželjna ingredijenca kao drugi koji 1 djonalni ostatak«. Ako je prije svjetskog rata još moglo biti idealnih pista, koji su vjerovali u to, da će nestati ograda u 51 braćaju naroda, danas je tih nada, ako ne za uvijek. a 1 bar za dugo, dugo nestalo. Danas nitko ne misli na ■' ranje miješane, evropske rase. Naprotiv, danas svi n*** ne samo Evrope nego cijelog svijerta živo rade, da svoje što moguće čišće konzerviraju. Prema tomu nisu ni po cheu Židovi kao ingredijencija takovih naroda, koji hoć* se konzerviraju čisti, niti sposobni, niti poželjni. O tomu, kako bi Nietzsche govorio u današnje dob* doba uspostave Palestine, tog herojskog kraja kako h sebe kaže ne može biti sumnje, ako se sjetimo. Nietzsche govorio o gospodskom i ropskom moralu: Gospodin je onaj, koji m.ože da si s stvori zakon, a rob je onaj, koji ostaje Tt ' uz zakon, koji mu je, uduši, t ud j! A što vrijedi za pojedinca, vrijedi i za čitav narod! Dr. Feliks K o hn, Zagi^h

BROJ CIJONISTIČKOJ EGZEKUTIVI PODREDJENIH ŠKOLA U PALESTINI

Odgojnom departmanu palest. Cijonističke Egzekutive bile su kako javlja »Haarec« podredjene ove škole: 43 dječja vrta s 2337 djece (troškovi: 11.448 funti), 75 idžih škola s 9030 djaka i s budžetom od 67.443 funte, 3 srednje škole s 1009 učenika [troškovi 21.831), 3 učiteljska seminara s 277 djakai i budžetom t od 8119 funti, 4 radničkih i sličnih škola s 256 učenika (troškova 2890 funti), 4 stručne škole 1337 učenika, (5674 funti), svega dakle 132 škole s budžetom od 117.406 funti. Na tim je školama god. 5685 naučavalo 580 učitelja.

Treća konferencija »Hehaluca«. Treća konferencija svesvjetske organizacije »Hehaiuc« ztpočela je svoje zasijedanje u Dancigu dne 21, marta uveće. Konferenciji prisustvuje 30 delegata.

Kolonizacija Židova u Rusiji

Službeni izvještaj vladine komisije za židovska poljoprivredna kolonizacija u Rusiji. —2% milijuna Židova n Rusiji, Moskva, 20, marta (JTA). Vladina komisija za poljoprivrednu kolonizaciju Židova COMZET izvjestila je predsjedništvo centralnog egzekutivnog komiteja Sovjetske Unije o stanju židovskoga organizacionog djela u zemljama Sovjetske Unije; Kad je COMZET počela djelovati 29, augusta 1924. postavljen je cilj, da se 100.000 židovskih porodica, imade u koncentrovanoj formi privesti zemljoradnji. Prema posljednjim podacima živi u Rusiji oko 2,750.000 Židova, i to 450,000 u Bijeloj Rusiji, oko 1.750.000 u Ukrajini, a ostatak u ostalim zemljama Sovjetske Unije. 200.000 Židova članovi su strukovnih organizacija, 120.000 ih radi u nedržavnim produktivnim zanimanjima. 1,750.000 su zanatlije, kramari i ljudi bez stalnog zanimanja. Uzme li se u obzir, da su prije rata trgovci činili 38.65% svega židovskoga pučanstva u Rusiji, a> na ljude bez zanimanja i prosjake otpadalo je 7.16%, pa je prema tome 48.8% pripadalo neproduktivnim zanimanjima, to se današnje prilike mogu ovako ocijeniti: preko polovice današnjeg židovskog življa, što ne pripadaju strukovnim organizacijama ili seljačkom staležu, jesu malotrgovci i ljudi bez zanimanja, a druga polovica sastoji od zanatlija, koji žive u bijednom stanju, te su radi nezaposlenosti izloženi smrti od gladi. Oni, koji imaju zarade zaslužuju 20 rubalja mjesečno. Ovakovo ekonomsko stanje Židova u Sovjetskoj Uniji gdje je industrija koncentrovana i centralizovana, neodrživo je. Ako se ne poduzmu koraci da se veliki dio ovih židovskih masa privede produktivnom radu, one će propasti zbog gladi i degeneracije. Ove mjere nisu samo u interesu židovskih masa nego i u interesu Sovjetske Unije, Odluka COMZET-a, da privede 100.000 obitelji gospodarstvu, stvorena je dakle u interesu države. Plan je za godinu 1924—25, bio; a) naseljcnje 3000 porodica u Ukrajinu i 1000 porodica na Kri m u; b) naseljenje 1200 porodica u Bijeloj Rusiji i 224 obitelji u dislriktu H o m e 1; ukupno dakle 5.424 porodica, za. koje se pripremilo 102.500 desjatina zemlje (50.082 u Ukrajini, 40.000 na Krimu, 10.000 u Bijeloj Rusiji, 2.441 u Homelu). Za vrijeme budžetne godine od oktobra 1924. do septembra 1925. moglo se je samo 4373 porodica koristili prilikom za naseljenje. Naseljena površina iznosi 67,855 desjatina. U distriktu Herzon naselilo se 2241 obitelji na 37.482 desjatina; u Krivojrogu 452 obitelji na 9250 desjatina; u Dnijeparskom kraju 158 obitelji na 407 desjatina, U cijeloj se Ukrajini prema tome naselila 2941 piorodica na 47.139 desjatina. Ovdje je dakle ostvaren plan do 98%. Na Krimu naselilo se 305 obitelji na 8320 desjatina, dakle samo 30% od plana. U Bijeloj Rusiji, naseljeno je 903 obitelji na 9985 desjatina dakle 75% prema planu. U Homelu su se naselile 224 .obitelji dakle 100% prema planu. Po broju naseljenih porodica ostvarilo se 80,6% od plana, po površini zemljišta 66,2%. Kapital, što je bio potreban za naselje dobio je COMZET od vlade i iz inozemnih vrela; zatim je svaki naseljenik u Ukrajini morao doprinijeti 400 rubalja, a u Krimu 300 rubalja. Vlada je dala kredit od 400.000 rubalja, Centrala Sovjetske Komercijalne Banke 200.000 rubalja, fi. poslije opet 100.000. Ova se suma namaknula prodajom zaplijenjenih rekvizita u sinagogama. Bijelo-ruska Zemaljsjva Banka dda

je kredit od 40.000, a Homelska Zemaljska Banka 20.000 balja. Milijon su rubalja doprinijeli sami Gospodarstveni komesarijat dao jc gradjevno drvo u vrijcd. nosti od 100.000 rubalja i kredit od 375.000 rubalja za nabav; inventara i blaga. Agro-Joint dao je 1,600.000 rubalja Ukupno se izdalo 3,835.000 rubalja, dakle na svaku obitaj, otpada 655 rubalja. Agro-Joint je dobio kontrolu naraspolaganjem njegovim novcem. O izdacima (osim ovj spomenutih), što su ih imali OŽET i Agro-Joint nema }oj tačnih podataka. Plan za godinu 1926. Cijeli plan rađa sastoji u prvodjenju 100.000 židovski* porodica poljoprivredi. U tu svrhu namjerava COMZET nas«, liti Židove na zemljištu u Azovskom distriktu i na sjever, nom dijelu Krima. U januaru 1926, predano je COMZET., 150.000 desjatina zemlje. Prave se pripreme da se u godi* 1926. naseli 5600 porodica. Ukrajinski Gospodarstveni Kome. sarijat stavio je na raspolaganje za godinu 1926. više oi 45.000 desjatina u distriktima Herson, Krivvojrog, Marjupoj Zaporožje i Melitopol, i to u priključenju na već postojeći židovska naselja. Prema planu stavit će krunska vlada 31 .681 desjatina na raspolaganje za kolonizaciju. U kraju rijeke Zalij kolonizira! će se oko 40.000, a u Bijeloj Rusiji 4000 desjatini dakle ukupno oko 120.000 desjatina. Za pokriće troškova sla žd: iz budžeta Sovjetske Unije 1,000.000, od naseljenika 1,150.000 Agro-Joint će po svoj prilici dati 2,200,000, ICA 200.000, ORT jamačno 150.000 rubalja. Ukupno će se za kolonizaciju nasmod 4.700.000 rubalja. Izvještaj zaključuje: 1) Plan COMZET u skladu je s op ćenitim interesima država i s potrebama židovskih masa. 2 Važno je, da Centralni Egzekutivni Komdtej Federativni Republika posveti svoju pažnju problemima poljoprivrtdne kolonizacije Židova i dade potrebnu zemlju za naseljem. Jednako treba da pomognu židovske naseljenike zajmom i gotovom novcu, pa živim i mrtvim inventarom, 3) S političkoga i ekonomskoga je gledišta nužno, da se poljoprivredna kolonizacija vrši koncentrovanije i u kompaktnim masama.

SAMOOPOREZOVANJE ŽIDOVSKIH RADNIKA U AMERIi U KORIST JOINTA

New-York, 21. marta (JTA). Pomoćna' organizaai žid. radničkih organizacija »People’s Relief Committee« odb čila je oporezovati svakog židovskog radnika za jedan dola godišnje za vrijeme od tri godine i ovako übranu svotu pri' dati Joint Distribution Commrttee-u. Konferenciji su prisu stvovali delegati od 300 radničkih organizacija. U godini 1923 odlučila je People’s Relief Committee, sudjelovati kod ra ii društva ORT u istočnoevropskim zemljama.

Likvidacijona sjednica žid. bogoslovne općine u Komu, Kov no, 20. marta (JTA). Ovih je dana predstojnišlv židovske općine Kovno (Litva) održalo svoju posljednju sjei niču. U likvidacijom! su komisiju izabrani: dr. Wolf, dr. Sa lovujčik, Wahrhaftig, Matušević ti rabin Karg. Raspust i đovske općine Litve naredjen je zakonom Sejma, kojim i uništava autonomija Židova u Litvi. (Ovdje se sigurno ra< o likvidaciji židovske narodne općine, koja je prije posti jala, jer se odsada Židovi u Litvi moraju organizovati op« na vjerskoj bazi. Op. uredn. »Židova«).

4

»ŽIDOV <

BROJ li