Жидов

OMLADINSKI POKRET

Ahdui Hacofim i Savez Žid. Omi. Udruženja

Nakon prilično dugo vremena, ovo je prvš puta šio se I laćam pera, da pišem ideologijski članak. Nijesam to dosada I htio, jer nll se čirtllo besmislenim pisati o ideologiji u SaI vezu, kad sam posve jasno vidio, da nema savezne ideoI lugije, a zacijelo je i nikad nje biio, nego je živjela kano I (ikoja u mašti njezinih stvaralaca i eventualno protivnika. I U svom prvom članku »Što nam treba«, koji je baš pred koI jih pet godina izašao u »(iidoonu«, negirao sam pokretnu I snagu Saveza, jer mi se činilo, da je čitava saivezna zgrada I j organizaciono i ideologijski bila jednostavno izvana preneI šena u Jugoslaviju. Pokretna ideja Saveza nije bila samoI nikla. Danas gledam stvar drugačije. Možda je .ideologija, I koja se onda nazivala saveznom zaista bilai samonikla, možda Isu forme Saveza bile stvorene od ondašnjih saveznih vodi a, I no u pokretu nije najhitnije, da( li je ideja, koju mu vodja donosa od drugih još neSzrečena ili nemišljcna, da li je forma, koju pokret uzimlje, nova 1 od drugih, još neživljena, nego je hitno, da Idejat bude donošena u času, kad je pokret treba, da bude dana tako, kao da' je po pokretu stvorena i da bude po vodji toliko pokretu prilagodjena, te je svaki dio toga pokreta osjeti svojom, vidi' u njoj ono, što je i on mislio, no što nije umio izreći. A to isto vrijedi i za forme. 1 one moraju 'da niču iz života samoga, moraju da budu nosamo forme organizacije, nego H forme njenih ljudi. Inače'je sve to samo pjena, koja netom može dai se raspline. Čitavo savezno stvaranje bilo je takova. Sva je savezna ideologija bila sagradjena na fikcijama, radjala se iz fantazije njezinih stvaralaca, a ne iz života živoga organizma. Nije bila označena životom i radom Saveza ili) saveznih članova, kod kojih je ta t. zv, ( savezna ideologija ostala bez upliva. Jedino »Oideon« IH tačnije posljednji ideologijski članak, koji je u »CHdeonu« izašao, bijaše na što se mislilo, govoreći o ideologiji Saveza Židovskih Omladinskih Udruženja. 11. Nažalost nemam pri,ruci stara godišta »GCdeona«, no ne varam li se, prvi je jači pokušaj, da se stvori jednovita savezna ideologija, koja bt iz Saveza stvorila jak i živ organizam, pokušaj Rothmiillerov i moj da skupimo oko našega programa mladje radentke Saveza u »Zadrugu«. Ta je zadruga imala i zadaću, da revoltira Savez, da makne birokratski upravni sistem, a s njime i Radni Odbor, u kome smo gledali krivca. Dvadesetak ljudi pripadaše zadruzi prilično nehomogen krug. Na beogradskom Saveznom Vijeću došlo je do prve borbe, koja je urodila P.irovom pobjedom »starih«. Mi smo doduše na svu silu htjeli svijetu dokazati našu pobjedu. No pobjeda l staroga R. O-a bijaše zaista, samo pirovska. Od zadrugara su u R. O. (14 članova) bila trojica na Sav. Vijeću izabrana, nekoliko mjeseci iza toga Radni je Odbor bio zadrugarski. Ukinulo se mnogo formalzama, uvelo se mnogoj novih formi, tražilo se nove putove i na brodskom Saveznom Vijeću (decembra 1923.) bio je Savez bar na oko organizaciona i idejna cjehna. Početkom god. 1924. počinje i to da se ruši. Novosadski je slet mogao da pokaže na zamjerne uspjehe organizacionoga i odgojnoga rada, a prije, svega na broj od 1600 članova. No tko je dublje zagledao u Savez, morao je da vidi, te je gotovo sve u suštini ostalo kao i prije. Oko vodja se okupio uski krug pristaša, zaista »prodahnutih« njihovim programom i idejama, dok je) večai čest Saveza ostala i dalje bez ideološke f života, i bez' potrebe za tim označom faktorima pokreta Savez nema vodja kod kojih bi postojale vodjske veze izmedju njih i barem veće česti članstva. To je ostalo isto kroz svih pet godina savezne egzistencije, j ostade tako, ne zbiju li se velike promjene, dovijeka. Vodja je Saveza uvijek onaj, koji slučajno ili silom prilika mora da vodi. savezni aparat. IH. Nai novosadskom sletu nastaje udruženje Ahdut hacofim)| (Savez iizletnika) prvo udruženje unutar S. Z. O. U., koje nije vezano staležom, spolom, starošču pa niti mjestom stanovanja, nego ideologijom I vodjama, koji tu ideologiju nose. Na izletu u Kamenici sastalo se 20. ava 5684. deset mladih ljudi i stvorilo to novo iinterteritorijalno udruženje. Kad su še razišli, nijesu sa sobom ponijeli nacrte za pravila, protokole i rezolucije, nego čvrstu volju: stvorili nešto iako i novo, drugoj a čCe od svega, što su dosada vidjeli, nešto novo, a ipak njihova Neki se doonda samo po imenu poznavahu, nekft ni toliko, no svi su osjetili da je ono malo razgovora premostilo jazove, koje smo opazili tek, kad Ih više nije bilo. Jer kad su (šomriru skinuli modre, rupce sa vrata i vrpce sa ramena i sa zagrebačkim haohm zaplesali havu, i kad nam se svima krv užarila ritmom plesa, znalf smo, da, je stvoren Ahdut. Mjesec dana iza toga izdaje Hanhaga (vodstvo) Čila San<l 1 Ciča Oross i Salom Freiberger načela. Tenor je tih načela: Ahdut hacofim traži od svih svojih članova potpuno Podredjenje ličnih zahtjeva; i potreba zahtjevima i potrebama naroda i Ahduta. Centralnom tačkom odgojnoga programa uzimlje se odgoja cofim za život u Erec Jisraelu. Pola godine iza toga, na prvome vaadu u Sarajevu (17. i 18. nišana 5685.) tal načela žive, postala su bazom, no kojoj se razvija život pojedinih cofim. Razlike izmedju Zagreba i Sarajeva, koje su oduvijek i u omladini egzistirale, se gube, Ahdut veže dokraja, jer »postajvši oofe, ostaje to čovjek do smrti svoje ...« Ahdut postaje obručem, koji čvrsto veže

svoje članove, no koji ili dijeli od ostalih od necofim. Nastaju razlike izmedju cofim i necofim. Može se o njilna suditi kako mu drago, može se tu separaciju cofim nazvati uznositošću, neodgovornim činom i zaludjelošću (danas se više ne sudi tako strogo), ta ic separacija bila potrebna: Nile bila ni od koga naložena, nitko je nije želio, došla je, jer je morala doć‘. U svih je cofim živio osjećaj, da sad treba stvoriti novo, j e d no, a to će se moči sami. onda, ako se oslobodi' svega, što bi to stvaranje moglo priječiti. Njl od. koga nismo htjeli da budemo up’.ivisani. Sahil smo morali l da nadjemo put. Otale je došlo, da smo se potpunoma povukli u se, da nije nitko o nama ništa znao, da nije ni jedna riječ o nama u novine došla: Nismo htjeli, da opet jedamput pišemo u novine o novom pokretu, jer se o tom novo rn stvaranju već prečesto pisalo. A onda nismo htjeli da se o nama govori bilo pro, bilo contra, da se kritizira, kudi ili hvali, jer nam do novina, kritiziranja, ikudjenja ili hvale baš ništa ne bijaše stalo. Bila nam je do djela, našega djela. IV. No zbile su se stvari, koje su nas i protiv naše volje gurnule u javnost. Ahdut je bio član SŽOU-a, a prema njemu ni gori ni bolji od ostalih Saveznih Udruženja. Ipak je naskoro došlo do razlika. Savez je proživljavao razvitak,, velik i nevjerojatan, no dijametralno oprečan razvitku Ahduta. Savez je- organizirao, primao svedj nova udruženja, nove članove, postao (Politički faktor u jugoslavenskom cijonizmu (po Bosni i, Hrvatskoj gotovo da nije bilo opčine u kojoj ne bi bilo udruženja), a u nutrini svojoj nije imao duše ni srca. Postajao je sve razvodnjeni! i nehomogeniji. Cijonfzam njegovih članova Potemk.tnova sela, kod kojih je jasno bilo, da če kod prve kiše modrobijela boja da se opere, pa da ostanu samo kulise, dok i te ne sruši vjetar. 1 Ahdut je svoje članove stavljao na' sito, vagao i razmišljao kod svakoga novog člana. Rješavao se svih i svega, što bi mu homogenost smetalo, bavio se samo odgojnim radom, tražio apsolutni palcstinocentrički cijonizam. Dok se još na početku mislilo, da će Ahdut donijeti ozdravljenje Savezu, prestalo se skoro da vjeruje u to, i ne samo to, pomalo se gubila želja za spašavanjem Saveza, a na njeno ie mjesto dolazila druga, ojačati Ahdut i osloboditi ga Saveza. Pridošao je još jedan momenait; Ahdut je uslijed svoje zatvorenosti često bio neshvatan, a to je neshvatanje radjalp antagonizmom. Dok su cofim osjećali necofim stranima, ti su prijekim okom gledali Ahdut, i kušali da i sa svoje strane zatvaraju krug. Na sarajevskom se vaadu radjaiu prve misli o istupu iz Saveza. Hanhagi bi prepušteno da po potrebi odluči. Odluka je bila teška. Na jednoj strani Savez, na drugoj Ahdut, Kompromis Se bilri gotovo nemoguće naći, a da ne strada jedna od itih dviju pola. Kriza ie došla odlukom Hanhage, da priredi logor. Dok se još mislilo, da će slet biti u Zagrebu, nadala, se Hanhaga, da ćs moči spaliti jedno s drugfm, no kad se R. 0. odlučio za Osijek, a Hanhaga za Bled, zaoštrio se odnos. U isto vrijeme trebalo su da budu divije stvari: mahane Aiiduta na .Bledskom jezeru i slet SZOU. u Osijeku. To je bio simptom rascjepa. Medjuto je, l R. O. opazio ili dozna/) za namjere o istupu. Ahdut i R. O. spremaju se na (istup, da. Radni Odbor i na rat, koji bi po njegovu mišljenju bio neukloniva posljedica listu pa u onome času. Već se činilo, da će slet u Osjeku stajati u znaku toga rata, R. O. je u povjerljivim pismima spremao na) to Savezna .Udruženja i neke cijonističke ličnosti, blize omladini, naoko se uzaludno pregovaralo u Beriinu i Zagrebu, sve je bilo j spremno na istup. Hanhaga Ahduta je već bila napisala istupno pismo, i otvoreno pismo R. O.u za novine, u kojem je trebao l da se razjasni istup, kad se zbi promjena: sklopljen bi sporazum, po kojem Ahdut treba da postane jezgrom Saveza, njegova ideologija ideologijom Saveza. »Izdajnici« na Bledskom jezeru postaju preteče novih forma u Savezu, za koji do jučer nijesu htjeli ni da čuju. Ahdut treba da postane srž Saveza. Srce, koje svedj nanovo prima, krv, | čistu opet daje tijelu. Jezgra, koja je mjerilo Saveza, Sporazum je b'o iskren, bez sakrivenih želja, bez sakrivenih planova. Sporazum je bio pošten; ne znam je ii bio realan. (Čini se, da je tq traigika svih poštenih sporazuma.) Sporazum nije za Ahdut bio od presudnoga značenja. Njegov put se ne muenjai ni za jotu, njegov ustav, program, forme, sve, sve ostaje kakq je bilo: i kako bi ostalo da je došlo do istupa aa. Saveza, Razlika ie jedino ta, da umjesto borbe ili ignorisanja Saveza, Ahdut hoće da saradjuje s njime i u njemu, da snosi odgovornost za nj. Kako če to da bude, da li ie to £ faktički moguće, ne će li to i jednom i drugom dijelu biti na štetu, na sve to se u času žurbe, a možda i zanosa zaboravilo. V. Medjuto je oko šezdeset cofim živjelo četrnaest dana u mahaneu (logoru) na Bledskom jezeru. Zajedničko spavanje djevojaka u kući na slami, a dječaka pod šatorima —, jelo, drugačije, makar i lošije nego kotkuće, disciplina, velika t neopisivi doživljaji erev-šabata, logorske vatre, noćnih straža | bledske prirode, stvorili su iz Ahduta tako čvrst krug, da je postao jedna velka zajednica, bratstvo. Snaga Ahduta leži u toj povezanosti, u snazi zajednice. Forme njegove su dio te zajednice, a žive samo u njoj i po njoj. Prenesene na fudje tijelo, prestaju da žive, postaje mrtve i ukočene ko svaka druga forma. Cofeska je bluza samo na cofeu cofeska, izričaj jedinstva, na drugome je ta samo zelena bluza sašita po cofeskom kroju. Pozdrav »Hazak vee-

inac!« samo za cofim ima pravo značenje, samo za njih je više nego pozdrav, za druge može da bude, zamjena za 1 »Salom« ! Možda to mnogi ne će moći i htjeti da razumije: »ta te forme imadu i drugi omladinski pokreti, nisu cofeski izum.« Istina je to. No m? ih nismo 'preuzeli, jer' ih drugi) imadu. Te su se forme rodile, kad je, u našem životu nastala praznina kad nam nije dostajalo Šalom! za pozdrav, kad'nam nije dostajao) Ti za izričaj bliskosti. U tom času smo uzeli'te forme, u takovim smo časovima) uzimali ili stvarali lii druge forme. U tim su časovima/ te forme postale naše, ko ime ili fatum. Hanhaga za Ahdut nije bila nova forma. Bila je jedina mogućnost. Nju nije nitko birao, nitko potvrdio. Ona do danas nije)'tražila votum povjerenja. On« je od početka Ahduta ovdje, a bila je još ii prije Ahduta. Kad bude na druge došao red da preuzmu vodjenje ne poslova, nego ljudi onda će nova Hanhaga, pa bilo to i nasred godine i bez vaada, preuzeti vodstvo. Jer će u času, kad preuzme to mjesto, već zaista voditi. Na Savezu taj sistem ne će imati dobrih rezultata. Jer nije došao iznutra, jer se nisu vodje rodile iz pokreta, jer Savez nije pokret. Savez je organizacija, koja treba organizacionu silu, vrsnoga tajnika. A da bi Savez ovaikov kakav, jest ikada mogao postati pokret, a nekmo li omladinski pokret moramo da jedamput zauvijek skinemo s dnevnoga reda. Neka nitko ne misli da je time negirana potreba egzistencija Saveza. Savez je potreban, bez obzira na to, da li je pokret ili organizacija. U spoznaj) da se o Savezu ne može govoriti kao pokretu, nije sadržana nikafkova graduacija. Pače, Savez ne može ii ne smije da postane pokret, ako hoće da obuhvata svu omladinu Kraljevine. Zadaća) je Saveza, da budi, potpiruje i realizira cijon'stičku svijest 'i volju u omladini Jugoslavije i da podupire one svoje stanice, kojima ta oijonustićka svijest stoji u certtrumu njihovoga života. Pojedine savezne grupe mogu da pripadaju kojojgod partiji u aijonizmu, da se bave kojomgod granom ciionstičkoga rada i da živu formama, koje jm konveniraju, Savez ne smije da se opredjeljuje nikud ako želi da ostane jedini cijonistički omladinski Savez u Jugoslaviji. Opredijeli! li se Savez ipak, i hoće li da to svoje opredjeljenje faktički u čitavom Savezu provede, mora da isključi iz svojih redova sve one, koji se ne slažu s tim opredjeljenjem, koji živu drugačije nego to ideologija traži. Jasno je da u /tom času moraju da nastanu različit)! Savezi. VI. Što može Ahdut da dade Savezu, što taj danas treba? Savez treba ljude, koji će pokretati, vječita nanovo pokretati pospana udruženja. U većim mjestima treba držati predavanja, pomagati kod sastanaka. U R. O-ti ili Misradu, treba ljude, koji će taj čitav savezni aparatj držati u redu; li dati mu dušu. A Ahdut ne može ni prvo, ni drugo, ni treće. U malim mjestima nemamo, ili barem zasada ne, cofeskih kibuca uz Sav. Udruženja. Cofim mogu jedino, da nedjeljom kadikad pohode koje manje mjesto. A kad su već tamo, onda će to Sav. Udruženje čekati i trebati nešto posve drugo nego im ta kvnea može da dade. Slično je i u drugim mjestima. 1 Cofim će u vrla malo slučajeva moći da drže predavanja u Omi. Kolu. Prvo, jer uopće malo drže do takovih sastanaka, a drugo jer (ako su članovi koje) kvuce) nemaju ni kada. A za misrad nema ljudi'. To bi sve dabome moglo da bude, kad bi Ahdut pojedince mogao da izluči iz kvuca, pa da ili stavi! na raspolaganje Savezu. Danas Ahdut još nema (toliko ljudi. Svakoga čovjeka, koji može da radi ; a ne radi, osjeća kvuca kao gubitak, jer ona mora da tražh sve što joj član može da K dade. A dva se gospodara ne može služiti. Savez sada sastoji ili bi mogao da sastoji iz dva dijela. Jednoga sa smjerom ErecJisrael, još točnije Emek i Galil, drugoga bez smjera. Prvi je u mnogo stvari' jedinstven. Odgoja' za radnu Palestinu, prema) tome promjena zvanja, načina života, traženje veza s palestinskim radništvom i radom i odgajanje za ,halucijut. Tom dijelu, koji« o&im Ahduta čine još neke grupe ii pojedinci, koji iz različitih razloga ne mogu ili ne će u Ahdut, može Cofe' da bude uzorom. Ahdut imaj danas najjače (momentano samo indirektne) veze s palestinskim radništvom, Ahdut je jedina veća zajednica, koja ozbiljno nastoji da u životu osltvari palestinocentrkam, reformira način života, i privodi svoje članove 'bliže i Palestini i prirodi i prirodnom jednostavnom životu. Zacijelo bi se moglo naći mogućnost l , da rezultati života i rada Ahduta i ostalima koriste. Bilo na zajedničkom radnom naselju, bilo na zajedničkim konferencama 1 tih paiestinopetalnih grupa itd. Ahdut hacofim bi time prestao da bude oficijelna jezgra Saveza, no 'postao bi faktičnom jezgrom jednoga dijela njegovog. Teže je s drugim dijelom Saveza. Taj je apsolutno nehomogen, bez ideje vodiljice, bez matice, a prečesto i bez rada ■i .potrebe za radom. Ima tu (i krivnja I naša, nas, koji smo u posljednje tri godine vodili Savez. Vječitim naglašavanjem palestinocentrizma kao spremanja za život i rad u Erecu gdje je moralo biti jasno, da to nije ideologija, koja se može nadjeti ovom Savezu übijena je volja onome dijelu (a to je, nota bene, veći),/koji Jejunapred znao, da) je za nj Palestina samo ideja, dok si život i Ideale mora udes'ti po galutu, jer će u njemu živjeti. Ideal Palestine nije mogao da uzme, od Saveza li jugoslavensikoiga cijonizma nije drugi dobivao, i tako je morao da ostane bez ideala, ili da ih traži izvan cijonizma. Danas nema u naše omladine, osim u onoga diCela, koji bi na svaki način htio u Palestina, cijonstićkoga ideala. I

8R0J. 13.

»ŽldO T ~*

5