Жидов

• želim naročito da istaknem. Radimo pokatkad totri nam svako mogao pozavideti, ali taj rad traje takoliko traije naše trenutno raspoloženje, koje je ili traje dotle, dok ne naddjemo na poneku jaču Onda stanemo. Ne možemo dalje. Ta, zaboga, valja odmoriti Ili, valja nam tražiti nove ppmagaće, ali ne samoga posla, nego zato da bismo posao lßhio dotle mi sami vršili, razdelili bez stvarnog razloga osoba. Ili, prosto na prosto, velimo; pa dosta smo već uradili; kad bi svako tpliko uradio, delo bi übrzo bilo JPovo. Neka sada rade drugi, mladji. Mi smo već stari. I poB c mo se u penziju, koju smo tako pošteno zaslužili posle dugotrajnog rada, od, zamislite, nekoliko godina, a u goBuima na kojima' bi nam pozavideli i najjači svetski rvači, i ■da bismo mogli sa najvećom snagom da preoremo pusta B.lja Erec Jisraela. Koliko je takvo shvatanje štetno po samu ideju pokazuje Hm nezadovoljstvo sa opšte postignutim rezultatima koje se, I pravom ili ne, .javlja s vremena na vreme kod svih nas. Nikad svi složno ne povučemo narodna kola put Erec Hsraela, nego dok se jedni upinju iz petnih žila da izvuku Hčkove iz blata insinuacija, uvreda i poniženja, dotle drugi Boje ili sede, odmaraju se od preteškog rada. Hoćemo da dodjemo do cilja, ali ne m,ožemo da se odlu■imo na stalan napor. Nismo još zreli za veliki, sveti posao Koji treba da nas oplemeni ida ispuni istinskom radošću sav naš Kuševan život. A nismo zreli za nj, jer svakoga ,od nas, jednoga: po jednoga, a svakoga za sebe, mora da zahvati talas ■uševne revolucije. Svako od nas mora da se prekali vatrom Individualne duševne revolucije. Moramo da hoćemo, da čvr■to, stalno, besprekidno, svesno hoćemo, i tek onda’ ćemo lispeti. Nas djecu Izrailjevu, razasutu po svetu, ne može da fcahvati kolektivna a zbijena revolucija mase. Naprotiv, ona Ima da se izvede pojedinačno u svakome .od nas, i tek onda losetićemo da smo jedtao, znaćemoi već šta nam valja raditi, [kako nam valja raditi i koliko nam valja raditi. Mi se nalazimo u stanju previranja. Naše snage, naša volja, naše Koterije, naša duša, naše čežnje previru. Previru kao vino. Još vino nije dobro, da se može izneti na gospodsku trpezu. Još nismo dorasli da se možemo uhvatiti u koštac

sa našim ambicijama. Još nemamo ideala. Jer kad ideali budu u nama, onda će oni nas odneti u Erec Jdsracl, a ne mi njih. Treba u nama samima da se izvrši potres, silan, jak, brutalan. Treba u nama da zalutnii odjek übojnih pokliča Matatijevih vojnika u času kad su jurišali na narodne ugnjetače; treba u nama da zatutnji rušenje gradskih zidina svetoga grada nad glavama malaksalih jevrejskih junaka za vrenje poslednje, očajne borbe sa svirepim rimskim kopljanicima; treba u nama da zatutnje zaglušni krici na smrt bačenih kćeri IzraiIjevih sa platnenih glomača španskc inkvizicije i nedavnih evropskih pokolja; treba u nama da zatutnji odjek gromkog glasa naših proroka, koji su narodu predskazali propast, ako pocepane sile ne ujedini. * Cijonizam je more po kome plove brodovi jevrejskog naroda prenoseći, s jedne strane, iz galuta u Erec Jisrael svu preostalu sirovu gradju, koja se u toku vekova s mukom kao besprekorna i solidna sačuvala radi podizanja zajedničkog doma, a vračajući se, s druge strane, iz Erec Jisraela u galut najskupocenije duhovne proizvode, stvoreno na novom plodnom tlu radi dobra i koristi sve decc Izrailjcve. More fe nekad burno, pa se brodovi s mukom i sporo primiču obalama Erec Jisraela boreći se s vihorom vetrova i sa besom talasa, 'ali je ponekad more mirno, i tada brodovi jevrejskog genija tiho ali punoml parom plove na talasima cijonlzma svome cilju. Bura ii tišina na moru, prepreke i plodan rad u životu, odmenjuju se, sleduju jedan drugom. Medju stotinama malih i velikih jevrejskih brodova koji hitaju Erec Jisraelu, i gde svaki od njih predstavja životni dah celokupnog Jevrejstva u pojedinim zemljama sveta, naš jevrejsko - jugoslavenski brod nije niti jedan od najvećih niti jedan od najmanjih, kao što ni po brzini svoga kretanja nije niti medju prvima niti medju poslednjima. I on nosi svoj skromni dar svojoj majci, koja l će ga, kad stigne, prigrliti isto tako žarko kao što će zagrliti i njegovu stariju braću i sestre, koji će pristići iz drugih zemalja sa mnogo većim darovima. Neka naš dar i u živim bićima i u fizičkim predmetima i ne bude najveći u poredijenju sa drugima iz drugih krajeva, ali neka bude najveći i najbolji u poredjenju sa našom sopstvenom snagom. To je naša lozinka.

Hebraizacija i cijonistički pokret

JAKOV MAESTRO,

SARAJEVO

Iz uvjerenja, da ne možemo naći put našemu geniju, ako ne poznajemo jezik, kojim su govorili stvaraoci naše kulture, i jer razumijemo, da je jezik najotmeniji instrumenat duha, izabrali smo put hebrejskome. Chajes (XIV. kongres). I, Duhovna obnova jednoga naroda je preduvjet njegovoj političkoj i ekonomskoj slobodi. Poznavaocima svjetske istorije nije potrebno dokazivati tu tvrdnju. Čim je neki narod stao napuštati svoju osebujnost, svoj jezik i druge specifične vrijednote, bio je i na putu političkog propadanja. U potenciranoj mjeri vrijedi to za jevrejski narod, koji je i za' vrijeme državne samostalnosti više stvarao na polju duhovnih oblasti. Duševni rad i politička nastojanja sačinjavala su dva nerazdruživa faktora općeg narodnog života u židovstvu. Teško je bilo vući jednu granicu mediju njima. Duševni vodje par ekselans kao profete često su snažno zahvatili u političke dogadjaje svoga doba. Isto su i mnoge političke glave (Jozija, Nehemija) uticale na duševni rad sv.oga naroda i podupirale nastojanja u tom pravcu. Stoji, da su se duševni rad i politička nastojanja nadopunjavala, ali temeljna nota našega bića je duhovnost. Već najstariji profete su predvidjeli, da je jevrejski narod nemoćan da se održi u moru drugih, jačih naroda, u zemlji, koja ratova i naroda, te su stoga nastojali, da svoj narod oboružaju duhom. Time su ga! osposobili za nacionalni život i izvan granica domovine. Ješiva u Jabneu osnovana po Raban Johananm nastojanja drugih mudraca da uspostave »ograde« oko fore, kodeksi vjerskih odredaba od Rambama do ŠulhanAruha sve su to duševne kule, iza kojih su se Jevreji osjećah sigurni za svoju narodnost. U vremenima, kad su se u mnogim zemljama mogli nesmetano razvijati, uživaijući sva prava drugih gradjana i onda« su izgradjivaU svoje pozicije duševnim radom. Razna su bila shvaćanja o tome duševnom radu, razne i forme, po kojima se razvijao. Znali su jedino, da moraju stvoriti svoje vrjednote. Kao crvena nit kroz sva ta nisto;anja i pokušaje vuče se hebrejski jezik. Često se govorilo zlobno ili iz neznanja —, da jc hebrejski mrtav )®zik. Mrtvaci ne ustaju, niti se mrtva stvar razvija, i da l ic hebrejski jedan čas bio mrtav, ne bi imao ono značenje, koje danas ima, nego bi tek bio stvar za naućenjake, kao i drugi neživi jezici. Istina je samo, da dugo vremena nije hebrejski kfo jezik saobraćaja. Silom okolnosti bio je naš narod nagmt, da si prisvoji i jezike naroda, u čijoj je sredini stanovao, ali svi ti jezici nisu mogli potisnuti njegov narodni. Za medjusobno dopisivanje Jevreja raznih krajeva služio je uvijek hebrejski. Taj je jezik služio nekada kao internacionalan, s .obzirom na ulogu Jevreja u razvitku trgovine. Općine i pojedinci Vodili su svoje knjige i korespondenciju na hebrejskom jeziku. Da i ne spominjemo, da je hebrejski bio jezik svakidašnje molitve. Najbolji književni produkti jevrejskoga duha pisani su hebrejski. Najbolje pisani spomenik jevrejskoga naroda, koji je Preuzelo cijelo čovječanstvo biblija, pisan je hebrejski. U galutu je Majmunides pisao svoje najznamenitije djelo »Misne tora« hebrejski; Jehuda Halevi jc nedostiživim hebrejskim strofama dao izražaja jevrejskim osjećajima, čežnjama i nadama. Za cijelo vrijeme galuta pokazalo se istinitim, da je jezik Posuda, u kojoj se duševni život jednoga naroda' drži u svojjj formi. I jer je u jevrejstvu- bio živ osjećaj za narodni jezik, nije nikada zatajio puls narodnog života«. Ahad

! Haam je imao pravo, kad je duSevnu slobodu istoč. Židova, I zatvorenih u getima, pretpostavio fizičkoj slobodi onih na i zapadu ,koju su otkupili zatajivanjem svoje duše. Jedva postoji još koji jezik, što se organski tako razvijao i i pratio sve nutarnje preobrazbe naroda, kao što je slučaj sa hebrejskim. Svako znamenitije doba naše istorlje znači i raz-1 vitak našega jezika. Sama ta činjenica pobija prigovor, da je ! hebrejski ikada bio mrtav. 11. Za vrijeme cijele istorije u diaspori jedva l ije našemu narodu koji nuomenat bio tako duboko ukorijenjen, kao ljubav za i Pa'estinu i hebrejski. Uz sjećanje i misao na* prastaru zemlju, I budila se od sebe i misaoi na prastari jezik. Jezik| je izraz osebujnosti prirode jedne zemlje i zato je velik čar, Sto izaziva njegov zvuk na naše osjećaje. Možda je to smisao riječi naših mudraca: »Tko stanuje u Erec Jisrelu i govori hebrejski, siguran je, da imadc udjela u budućem svijetu*. Za duševni razvitak našega naroda od završetka zlatne epohe u Španiji dc danas, jedva je koje doba* bilo pozitivnije od 19, stoljeća. Mnogobrojna nastojanja u svrhu povratka Židova u Erec Jisrael (obećanja Napoleona, Montefiore, Hoveve Gijon) urodila su plodnom jevrejskom literaturom, koja je opet obogatila hebrejski jezik i duševni život Jevreja. Što se češće razvijao duševni život našega narod’a, to je neposredmije jezik mogao, da održi svijest pripadništva i da hrani nacionalni osjećaj. Kraj svih nedostataka cijele literature iz doba haskala-pbkrela, ne smije se zaboraviti, da je ona položila* čvrst temelj dosta bogatoj novohebrejskoj literaturi, koju danas posjedujemo. Ne smijemo jos zaboraviti, da su u haskala periodu radili mnogi veliki umovi, čije je lijepe ideje kasnije prihvatio modemi cijonizam, U svojoj istoriji cijonizma utvrdio je Sokolov, dla su Hoveve-cijonizam i moderna hebrejska literatura one pokretne sile, koje su übrzale cijpnislički pokret. Kad se sjetimo da je striktni program cijpnizma političke naravi i usprkos tome uticaj duševnog rada na njega od presudnog značaja, viđjećemo, da je opravdana tvrdnja, da je duhovnost glavna nota našega bića. Kad je krajem 19. stoljeća nastao Hoveve Cijon i moderni cijonistički pokret, još je bio nejasan pojam »rješenje I jevrejskog pitanja«. Tek Ahad Haam je rekao, da je kriza Jevrejstva duševne narav i, prouzrokovana emancipacijom i asimilacijom. Ovaj aksicon je poznat pod imenom »kulturni cijonizam«. I zaista, kulturni je cijonizam ostao do i danas jedan od glavnih momenata jevrejskog renesansnog pokreta. Sad je nastao zanimljiv odnošaj izmedju cijonizma i hebre : skog jezika, kao nosioca jcvrajske sopstvene kulture. 1 Jedan od bitnih uzroka razvitku cionističkog pokreta bio je i hebrejski jezik, (zato je cijonizam najbrže zahvatio korijena na Istoku, gdje je hebrejski bio udomaćen) a s druge strane * cijonizam je širio hebrejski i učinio ga pravim narodnim jezi- I kom, koji je zahvatio kuću i trg. Na temelju tijesnih od nosa ja \ izmedju Palestine i narodnoga jezika, nastaje i njihova popu- i larnost. Gajenje hebrejskoga jezika sačinjavate je i sačinjava glavnu tačku cijonističkog programa, jer jezik veže raštrkane sinove jednoga naroda usprkos prostornih, političkih i državnih granica. Samo jezik dovodi sunarodnjake u bliži kontakt i čini vezu izmedju prir.ođnog i duševnog svijeta jednoga naroda. Do sada rečeno dostaje za razumijevanje, da si ne možemo predstaviti obnovu jevrejskog naroda, bez širenja i jačanja hebrejskog jezika. Cilj cijonizma jest povratak Jevreja u Erec Jisrael, ali je naš ideal, da u Palestini cvate nova jevrejska

kultura s osnovicom u hebrejskom jeziku, Jevreji ne idiu u Palestinu da poprave svoje ekonomsko stanje, već da stvaraju, a stvarati originalno može se samo na vlastitom jeziku. Mi ne težimo jedino, da izgradimo Palestinu na ekonomskom području. Naš cilj je viši i uzvišeniji: živo, nacionalno Jevrejstvo na, historijskoj bazi; židovskoj individualnosti dati mogućnost, da ponovno nadje harmoniju sa sobom i dospije do što višeg usavršenja. U tom smislu govori cijonizam o obnovi jevrejske kulture. Još više, oijonizam lje pokret, koji hoće da daje jevrejskom duhu i jevrejskoj duši nakon 2000 godina egzilai i lutanja opet domovinu. Jevrej je najteže osjećao da je otkinut od svoje zemlje, jer je »šehinta b’galuta« šehina, narodni genij je u tudjini. U naše doba se jevrejski duh vraća u svoje boravište, da ne mešetari više kao u g-alutu, već da daje novih vrjednota i nama i čovječanstvu. 111. Svjetska Cijonistička Organizacija može da pokaže najviše pozitivnih uspjeha na polju školstva i hcbraizacijie. Prir.odno je, da se u tom pogledu najviše postiglo u samom Erecu. Kako su samo nepovoljne prilike bile u Palestini Zadnjih decenija 19. stoljeća! Onamo su dolazili Jevreji iz raznih krajeva i mentaliteta, sa svim mogućim jezicima i idiomima. Bili su tudji medjusobno, jer im je falila zajednička veza. Samo u jednoj kući Ben Jehude govorilo se hebrejski! Nekoliko zabavišta ii dječjih škola po kolonijama sačinjavali su sve odgojne institucije u zemlji. Nivelirati sve razlike jevrejskog pučanstva u zemlji bilo je moguće samo uspostavljanjem velike mreže škola i drugih zavoda. Tu je dužnost nai se preuzela Cijonistička Organizacija i savjesno je izvršila. Samo ciijonističkoj aktivnosti ima se zahvaliti, da je hebrejski pr.okrčio tako brzo put, da je hebrejski živi jezik saobraćaja, za mnoge i mnoge materinski. I opet se moram pozivati na Ahad Haaraa. On, koji je uvijek škrtario sa pohvalama, priznao je još god l . 1911., da »hebrejska odgoja u hebrejskom jeziku nije više u Palestini ideal, već činjenica«. Koliko je napredovao hebrejski jezik u Palestini, pokazale su jezične borbe, koje su izbile tik prije svjetskoga rata, a vodile su so za prioritet hebrejiskog jezika. Jezične borbe nisu bile borbe kaprica, već spontani izlijev naše narodne duše, obrana od opasnosti, koja je prijetila visokom nacionalnom dobru. Poslije rata je Cijonistička Organizacija preuzela sve po>stojeće jevrejske škole u Palestini i onda se može govoriti o hebraiizaoiji zemlje. Danas uzdržava Svj. Cijon. Or. neko : 150 dječjih vrtova, normalnih i srednjih škola, učiteljskih i stručnih sa preko 500 nastavnih sila i kao kruna svemu ponosno se diže na brdu Skopusu Hebrejski Univerzitet, svečano otvoren pnje godinu dana. Hebiejski jezik je danas realni faktor, s kojim računaju i necijonisti i nejevreji. Jezik porodice i ulice je davno, ali sad je hebrejski i jezik opere i kina, pošte i željeznice, u kratko, jedan od službenih jezika. Za kuturne potrebe pučanstva brinu se mnogobrojne biblioteke po gradovima i kolonijama, a najveća medju njima nacionalnai-univerzitelska biblioteka, koja je daleko prekoračila | prvih sto hiljada' egzemplara. Javna predavanja i pozorišne I predstave na hebrejskom jeziku sve su to vidni znaci prepo| roda jevrejjskog naroda i njegovog jezika. Neprolaznih zasluga ; za širenje hebraizacije u Palestini imadu učiteljska organizacija »Histadrut Hamorim i »Vaad ha-lašon«, koji se brinuo, da nadje sve potrebne izraze za znanstveni rad i svakidašnje potrebe. IV. Oživljenje hebrejskoga jezika u Palestini povoljno je djelovalo na dijasporu i dalo jaki impuls u galutskim zemljama. Razumljivo je, da će uslijed malenog prostora i drugih prilika u Palestini, ova zemlja- moći i kad bude u cvatu primiti samo jedan, manji dio naroda. Ostalo se Jevrejstvo dijaspore mora sa Palestinom duševno identificirati. To je moguće samo prisvajanjem hebrejskog jezika i kulture. Proces hebraizacije galuta niie lagan i ne može biti tako brz. Ali on se mora sistematski provoditi. Na istoku Evrope gdje je jevrejski život bio bujniji i zdraviji, preuzela je organizaciju hebrejskog rada u dijaspori »Histadrut ultarbut i vrit« osnovana g. 1910, Prije nekoliko godinai osnovana organizacija »Tarbut« veoma je uspješno radilai na polju hebraizacije pa radi i danas, kolikoi to dopušta težak položaj Jevrcja u Poljskoj. Stotine hebrejskih škola uzdržava »Tarbut«, izdaje list za djecu i stručno glasilo zal učitelje, priredjujc konferencije i sastanke itd. U nekim centrima na Zapadu primjećuje se takođjcr vidan napredak na polju širenja hebrejskog jezika. Mi u Jugoslaviji još nemamo razloga, da budemo zadovoljni postignutim uspjesima na- tom polju. Sve je u stadiju početaka. Samo u Sarajevu i Zagrebu radi se intenzivnije na hebraizaciji. Moglo bi se navesti dosta razloga, zbog kojih taj rad u nas ne napreduje. Stalno je, da imađe mnogo nemarnosti i nerazumijevanja-, da je cij-onizam bez hebrejskoga jezika nepotpun, pa i isprazan. V. Svjetska Cijonistička Organizacija odredila je mjesec Ijar, da -se propagira i udubi idejna strana cionističkog pokreta. Svaki će Jevrej, ma i na kratko vrijeme, da se povrati duhovnom cijonizmu, da se okrijepi vječnim cionističkim idejama. To je najzgodnij čas, da se propagira i intenzivira rad na širenju hebrejskog jezika. Trebamo opet oduševljenja za velika djela obnove našega naroda i Palestine, ai to se oduševljenje crpi iz bogate prošlosti i na izvorima vječnih kulturnih vrjednota Jevrejstva. Ženski hebrejski časopis. Židovski ženski savez »Hadasa« u Americi, Svjetski Savez Cijonist, Žena i »Histadrut našim ivriot« (Savez židovskih žena u Palestini) odlučili su da izdavaju zajedno hebrejski mjesečnik za sva ženska pitanja, a- napose za pitanja ženskoga rada u i za Palestinu. Taj će list početi izlaziti poslije Pesaha p,od imenom »Ha-Iša« (Žena), a imat će redovito 24 stranica. U redakciji se nalaze žene Buchstab, Kazaelson, Mossinsohn i Thon.

»ŽIDOV«

Bf OJ 16.

7