Књижевне новине

WRANA 2

| Takozvar

Polovicom januara ove godine zapadno-evropska i američka buržoaska štampa uzvitlala je prašinu senzacio=

Oi

nalnim vijestima o otkriću plana »Ma, a tome planu — tvrdila je ta.

štampa — njemački komunisti spremali su se da tokom ove zime izazovu nerede u Zapadnoj Njemačkoj. da 7nuzmu dominirajuće pozicije u induSstriji i nakon toga počnu borbu za '»*konačno oslobođenje proletarijata.« 00 Drugim riječima, ni manje ni više, N nego da otpočnu revoluciju u ZapadA | noj Njemačkoj, odakle bi, kasnije, njeOM," PA zin plamen prenijeli i na ostale ze» TI mlje Zapada(!). era" Plan je — pisala je dalje štampa | __— predvidio akcionu taktiku i straPit tegiju, postavio konkretne zadatke Pie, pojedinim Tadničkim \organizacijama, | ___- odredio polazne položaje, izabrao ko____ mandne centre, imenovao rukovodio_ ce. tako dalje. Dakako da se u tor . _ fobožnjem planu nije zaboravilo na— glasiti ni to da će Sovjetski Savez i „dati revolucionarima punu pomoć. oi Uz sveopću zavist velikih zapadnih listova, slavu o otkriću ovog senza· cionalnog plana pobrao je opskurni _ njemački listić »Der kurier« koji izlazi u Berlinu uz subvenciju francuskih okupacionih vlasti. Četrnaestoga ja1 nuara »Kurier« je donio prve vijesti __PO o strašnom Rkomunističkom planu, MP Vijest je djelovala kao bomba, Naroa gld: Čito zato što su tih dana Zapadnu Njemačku «potresli veliki radnički štrajkovi, koji su duboko zabrinuli američke, engleske i francuske oku· pacione vlasti i njihove lakeje iz re_dova njemačke civilne uprave. Još se boja na »Kurieru« nije ni osušila, a već su buržoaske agencije „. »United Press« »Asociated Press«, »Reuter« i druge stale zatrpavati svijet bujicom vijesti o planu »M«. Radio stanice su zatreštale elerom o strašnoj zavjeri, koju su spremali komunisti, no koja je, eto, boguhvala, otkrivena. Zapadno-evropska i američka štampa prihvatila je vijest kaa poslasticu i štampala je na prvim stranicama najkrupnijim slovima. Sutrađan je proslavljeni »Kurjer«, zadovoljan svojim prvim uspjehom, triumfalno objavio cijeli tekst tog zavjereničkog plana. I to točku po točku. „_ Svih pet točaka, Američki, engleski, = francuski, talijanski i njemački buržoaski listovi bjesomučno su se natjecali tko će ga prije preštampati. Zapljuštala su posebna izdanja. Senzacija je to! Najveća poslijeratna senzacija! Ne samo bulevarski revolver-listovi a la londonski »Evening« »News«, ili »Paris-soir«, ili rimski »Momento-sera« ne samo arhireakcionarni imperijalni »Daily mail« degolovski »Le Pays«, trockistički »Combat« i demohrišćanski »Giornale d'talia«, nego i seriozni (kako se vole nazivati) listovi poput londonskog »Timesa« i njegovog američkog sabrata »New Vork Timesa«, odbacivši sa sebe plašt dostojanstvene objektivnosti, bacili su se, sa · histeričnom nasladđom, na hvatanje _ senzacija o planu »M«, Dakako da ni "MH socijal-đemokrati, ni laburisti nisu izostali u ovoj sveopćoj jurnjavi za otkrivanjem komunističke ·zavjere. Šloviše, moglo bi se kazati da je laburistički »Daily Herald« u tome tukao konzervativni »Daily telegraph«, a »Populaire« oca Leona Bluma uspje= šno se natjecao 5 poluslužbenim »Le monđe=om«.

U akciju su odmah, kao po dogovoru, stupili i «bivši komunisti« tipa Ruth PFischer, koja je tim povodom, s koketnom tajanstvenošću, izjavila dopisniku United-pressa, da ona zna namjere komunista »mnogo bolje nego što to otkriva plan »M«.

T tako je stvar 5 publiciranjem Vijesti o planu »M« tekla kako spada,

- na opće zađovoljstvo engleskih lordo-

– va i laburista, američkih financijskih

_— magnata i francuskih socijal-demo~

krata, trockista i degolovaca i šumaherovaca, neofašista i rimskih jezuita.

Nedostajalo je samo jedno. Nitko nije znao kazati gdje se nalazi taj tajanstveni plan, tko ga posjeduje, tko ga je vidio, i uopće da li ga je itko vidio... .

: I nakon prvih uzbuđenja i šenza- cija, počele su se tu i tamo javljati

— sumnje. Tim više što su demokratske

U novine ustale odmah protiv ove be-

“i zumne hajke, ukazujući da je plan »M« običan falsifikat, kojim su huškači, na prokušani američki način, htjeli povesti hajku protiv radničke klase, protiv komunista i svih naprednih demokratskih snaga.

Prijetila je opasnost da čitava afera &.planom »M« propadne, da splasne istom brzinom kojom je nastala. No

"Donda se javio Foreign office, englesko u Ministarstvo spoljnih poslova. Njegov ___Orpretstavnik je na konferenciji za štamka 1 pu u Londonu izjavio autoritativnim

s}

glasom da izvještaji iz Njemačke potvrđuju da je dokumenat istinit, Da bi cijeloj stvari dao još autoritativniji karakter, pretstavnik Ministarstva „spoljnih poslova značajno je podvu_iikao, da je plan dao i francuskom, pa čak i američkom ministarstvu spoljs nih poslova. (To je bilo davno prije ___Bogote, to jest prije nego što je ame___rički ministar spoljnih poslova i autor __sldvnog Maršalovog plana — general |___ George Marshall, onako neslavno bje28 žao uz stepenice pred ogorčenim kolumbijskim masama, to jest u vrijeme | ___ kada je još i samo ime američkog ministra &poljnih poslova u zemlja| ma Zapadne Evrope izazvalo straho| poštovanje.) Ovakav argumenat je djelovao. No đa ipak u đušama nevjer"mih Toma ne ostane ni traga bilo " kakvoj sumnji, stupio je na pozornicu

| ___i engleski državni ministar, Hector | MeNeil. On je u Parlamentu svečanim i odlučnim glasom, koji ne dozvolja-

va nikakve dvojbe, u ime engleske

vlade izjavio da plan smatra vjerođostojnim. Reakcija je likovala, O planu »M« i

: o komunističkoj' zavjeri u Zapadnoj | VEvropi moglo se sada pisati s auto| _Fritetom engleskih, američkih i fran0 cuskih službenih krugova, Istina, u | njihovim izjavama bilo je tu i tamo razmimoilaženja. Na primjer, američNi vojni pretstavnici u Berlinu iz -- javili su da je plan djelo Komin=forma i Beograđa, britansko mini-

folije

MO Nas ("1 a

Šime BALEN

starstvo spoljnih poslova je izjavilo da je plan djelo njemačke Komunističke partije, treći su govorili đa je plan stvoren u Moskvi, i tako dalje. No, ove »male« razlike nisu važne, Važno je, da je plan »otkriven« i da se izmišljotina mogla iskoristiti za hajku na komuniste. Sada se moglo huškati protiv demokratskih snaga koliko je ko htio. Moglo se sipati najžučćnije, najgore i najbesmislenije .pogrde na Sovjetski Savez, na Jugoslaviju, na njemačku radničku klasu, na radništvo uopće, na sindikate, na sve demokra-– te, na sve koji ne misle kao što misle

DAILV HER

| PrOYT TO WHRMCU: | | 'MARBRHALU PULA

O LEDO al BOTSUOOA OON Oet3 SRCA : Le port da Duishtoura . CoWipletemeži Baralyse

Ke:

3, MU) pour NONA a, ANN

pu... i

PA May VANA BARA

HReakcionarna štampa objavila je fakozvani plan »M« kao

fi: Sa

Tako je bijedđno završila cijela stvar s planom »M«, koja pretstavlja još jed%u tešku moralnu pliusku za lidere zapadne »demokracije« i njihovu štamljuđi, koji svijetu probiše uši govoreći o nekim kršćanskim moyalnim vr>dnotama, pokazali su se još jednom kao širitelji kleveta, laži i falsifikata, a uz to kao političke neznalice, :

Objašnjenje da su zapadni glavari nasjeli »nekim Nijemcima« suviše je: naivno. Je li moguće da bi stara prokušana engleska diplomacija' sa svojim iskusnim Intelligence serviceom mogla onako pubertetski nasjesti jednom neznalački sklepanom falsifikatu i uzeti ga pod gotov groš? |

najveću »senzaciju« službeni krugovi Velike Britanije, Ne, nikalco ne. Falsifikat je stvoren

Amerike i Francuske i njihova štampa. Sada se moglo raspirivati bijes i razvijati histerija malograđanma do vrhunca... Jer, eto, molim vas lijepo, tu je plan, plan »Mx«. koji jasno i glasno, kao dva puta dva, govori o komunističkoj zavjeri, koja je zapravo skovana negdje u Moskvi ili u Boogradu i koja ima za cilj da zapali svu našu Zapadnu Evropu, razori njezinu hiljadugodišnju kršćansku civilizaciju i mjesto nje doveđe ovamo u naše krajeve bezbožni azijatski komunizam,

„Najopskurnija piskarala, najsumnjiviji novinari i publiciste, krahirani političari i neskrupulozni »javni radnici« našli su zahvalno polje za svoj rad. Dali su maha svojoj nemoralnoj mašti i bacili se na pisanje ne samo o planu »M« nego i ostalim planovima koje spremaju ne samo njemački nego i francuski, italijanski i ostali komuhisti.., Nasuprot toj bjesomučnoj hajci koja je zahvatila ne samo štampu i rađio nego i službene krugove Zapada, demokratska štampa je mirno raskrinkavala te huškače i izmišljeni plan »M«. Moskovska »Pravda« je tim povodom pisala da je takozvani plam »M« gruba i glupa prevara, koju su agenti Inteligence servicea nevjšto prepisali na brzu ruku iz neke trećerazredne detektivske priče,

I zaista, uskoro se obelodanila laž, pokazalo se sve skupa kao gruba i neinteligenina prevara.

Nakon razuzdanog huškačkog slavlja — nastupio je sraman krah.

Naime, pored sve podrške, koju su huškačima davali službeni krugovi, počelo se uskoro uviđati da 8 planom »M« nešto nije u redu. Najprije one razlike o porijeklu plana: da li je stvoren u Moskvi, Beogradu ili negdje u Njemačkoj. Onda, lako se moglo ustanoviti da mnogi ljudi koji se spominju u planu uopće ne postoje.

Demokratska javnost tražila je sve upornije da se čitava stvar ispita i rasvijetli. Među huškačima nastalo je neprijatno meškoljenje. Listovi su počeli da traže otstupnicu, perući pilatski ruke i prebacujući odgovornost na službene krugove. Tako je londonski »Observer« početkom aprila pisao da se izvjesni britanski diplomati, pa kako izgleda i izvjestan broj agenata britanske tajne obavještajne službe, osjećaju donekle neprijatno zbog tajanstvenog plana »M«,. Diplomati koji do jučer nisu dopuštali nikakvu s&u-

mnju u autentičnost plana, počeli su ·

da se češkaju i da natucaju kako za ista postoji vjerojatnost da je plan izmišljen, Odgovornost za to bacili su na Intelligence service, a ovaj na »neke« njemačke antikomunističke elemente, koji su cijeli plan naprosto izmislili i kojima su oni nevini jaganjci Intelligence servicea — nasjoeli, Počelo je opće natezanje i prebaciva> nje odgovornosti jednih na druge.

I zapadni državnici i diplomatski i vojni pretstavnici i špijuni Intelligence servicea i novine bile bi najradije cijelu stvar pustile da mimo »legne«, ali demokratska javnost je sve oštrije zahtijevala da se cijela stvar izveđe na čistac, Pod pritiskom demokratskih snaga ponovo se morao pojaviti na pozomici britanski ministar Hector MeNeil, No ovaj put ne u ulozi sigumog tužioca, nego skrušenog branitelja. Devetnqestog aprila McNeil je izjavio đa britanska vlada sumnja u vjerodostojnost plana »M i da su opsežna ispitivanja dovela do zaključaka da je »dokumenat« sastavio neki Nijemac, koji njje bio u britanskoj službi,

s jasnim ciljem i s točno određenom namjerom đat u javnost.

Evo zašto:

Prošla zima bila je vrlo težka za široke narodne mase Zapadne Njemačke. Već tri godine američke, engleske i francuske okupacione vlasti: vođe tamo sistematsku politiku pljačke i izgladnjavanja maroda., Amerika, u želji da ostane glavni snabdjevač hranom za Zapadnu Evropu (da bi tako os:gurala tržišta za svoie agrarne. suviške), ne dozvoljava obnovu njemačke poljoprivrede. Dok, s jedne strane, zbog svojih političkih ciljeva oživljava i podiže njemačku tešku industriju, dotle smanjuje besprekidno proizvodnju artikala svakodnevne masovne upotrebe. Time štalno snizuje životni standard radnih masa, izvrga– vajući ih nemaštini, oskudici i gladi. Englezi i Francuzi, sa svoje strane, svesrdno im pomažu u toj politici. Sve je to dovelo do teške krize u Zapadnoj Njcmačkoj, do strašnog csiromašženja i izgladnjavanja njemačkih masa, koje su počele da se organizuju i bore za poboljšanie svog položaja, Kao režultat toga došlo je u decembru prošle godine i januaru ove godine do masovnih štrajkova, koje nikakva obećanja s Maršalovim planom i nikakva nasilja anglo-američkih okupacionih snaga nisu mogla skršiti. Tre-

balo je zato te štrajkove prikazati"

kao uvod u komunistčku revoluciju u Zapadnoj Njemačkoj i u Zapadnoj Evropi, Trebalo je srednje slojeve zaplašiti baukon proleterske revolucije i okupiti ih oko sebe, oko angloameričkih imperijalista. S druge strane, strah pred »komunističkom opasnošću« trebalo je da posluži kao izgovor za uvođenje raznih mjera protiv radničkih pokreta na Zapadu, za stvaranje zapadnih odbranbenih vojnih paktova i tome slično.

To je, eto bio pravi smjsao OVOB nečuvenog falsifikata.

No olikogod ovaj falsifikat bio i nečuven i odvratan, toliko on ipak nije ni nov ni originalan. 'Do je obično kopiranje Gebelsovih i Hitlerovih falsifikatorskih metođa, koje zapadni imperijalisti sve više primenjuju u svom radu.

No, historija je pokazala da ovakve metođe falsificiranja, fabriciranja laži i kleveta nikad nisu urodile dobrim plodom za njihove autore. Naprotiv, lomile su im se uvijek na glavama. To dokazuje i neslavni historijat plana »M«, koji je ponovno razothcrio moralni trulež i potpunu besramnost, ali i borniranost vitezova zapadne demokracije i branilaca takozvane kršćanske civilizacije.

ITALIJA

Od ukupnog broja filmova prikazanih u Italiji u toku prošle godine, oko 70% bili su američki

Ttalijanska filmska statistika iz prošle godine pokazuje da je u 1947 godini u Italiji prikazivano ukupno 393 novih filmova, Od toga je bilo 46 italijanskih,247 američkih, 4 sovjeiska, 4 nemačka, 28 engleskih, 23 francuska, 6 švedskih, 4 meksikanska, 2 španska, i 1 australiski., U procentima ova statistika izgleda ovako: u 1947 godini prikazano je u Italiji 690,27% američkih filmova, a 11,70%a italijanskih, dok je u 1946 godini bilo prikazano 57,70 američkih i 18' italijanskih filmova.

KNJIŽEVNE:NOVINE

e: “_? ~: ,

m Ž Ba , “26LJ1 BL. (i | |||- fie OSI i CFHVI bi ~ b ia .:' | - _ YO i ; VOM ı Se BEM: OMJ | 0 i

| šizam kao

_ Luksuzni pariski «kulturno+odni časopis »Vogue« najposlastičnija duhovna hrana »viših« društvenih krugova Pariza, Londona, NjuJorka i svih prestonica sveta koje su još uvek tvrđave kapitala i života

koji on ustrojava kao sistem vlastite

odbrane, donosi u ovogodišnjem martovskom broju oduševljeni članak o jednoj novoj mondenskoj crkvi, Negde u Francuskoj, u Gornjoj Savoji, u malome planinskom mestu Asi · (Assy), »koje univerzalni »Putovođ Mišlen (Michlin)« još nije zabeležio«,

podiže se jedna nova, elegantna i za”

elegantni svet crkva, posvećena »Svemilostivoj gospi iz Asia«. Ta crkva, međutim, u oblicima u kojima se izgrađuje i po tendencijama koje baš takve oblike uslovljavaju i traže, pretstavlja izvanredan je crkva koju gradi jedan izrazito mođernistički arhitekt, koju iznutra uređuju i dekorišu najekstremniji francuski formalistički umetnici, a koju su, u takvim oblicima, teoriski zamislili i uzeli na sebe da je i teološki brane dva čudno dekadentna popa. i .

Prvi od njih, »prečasni otac« Deve=mi (Devćmy), ima u svojoj ćeliji jeđnu bogorodicu Pikasoa (Picasso), iz njegove »plave epohe«, koju on naročito voli, jer joj je »na licu zapazio nešto malo dijaboličnoga u izrazu« Drugi, »prečasni otac« Kutirie (Couturier) i sam je dekadentni umetnik, koji crkvene vitraže ukrašava svim miogućim izlomljenim, razbijenim i razdđešenim formama, »Tražeći saradnju od velikih mođemih umetnika, kaže otac Kutirie, ja im „ostavljam totalnu slobodu u načinu kako će se izraziti,. Treba pokloniti poverenje geniju, bez ikakve brige o njegovim gspiritualnim smemicama.« A kad mu je, sa puno ustručavanja, bilo upučeno pitanje, da li i »umoetnici koji ne

_ veruju mogu da stvaraju voerodostojna religiozna dela«, otac Kutirie je odgovorio: »Izvesno... Čak je i bolje obraćati se umetnicima koji #u đaleko od hrišćanske umetnosti. To njihovim delima daje neku skoro primitivnu svežinu.« I ta dva doista čudna popa, koji bi dojuče još za svako religiozno pojimanje izgleđali nastrani i ovakvom jednom svojom libertinBkom težnjom zaslužili da buđu i ekskomunicirani, a za svoje kvazislobodnomisleće poglede možda i anatemisani, podižu danas jednu crkvu „kojoj oblik daje arhitekt Novarino, a iznutra je slikaju, vitraže izrađuju, ćilimima ukrašuju i u kamenim likovima vajaju sve same perjanice francuske umetničke dekadencije i forma-– lizma: Fernan Leže (Lćger), Ruo (Rouault), Deren (Derain), Žorž Brak (Braque), Lipšic (Lipchit), i dr. A crkva se podiže milionskom darodavnošću vernih, što će praktično reći veletrgovaca. industrijalaca, bankara i bogate aristokratije. Osim. toga, razume se, | francusko »Ministarstyo umetnosti je velikođušno uzelo na sebe da pokrije veći deo troškova«, »i sam Papa je u znatnim merama dopilneo gradnji crkve«, što pnači, još „i više, da joj je dao i sVoj'svemilostivi blagoslov. .

__—_--- - – —- —-–-- – —–žZ——

KINA

Umetnički

69234 a

Jen Han: U OČBNIVANJU NEPRIJATELJA

Ma da umetnost drvoreza postoji u 'Kini već petnaest vekova, ona je tek pre petnaestak godina doživela svoju renesansu. Tako kasnoj obnovi kineskog drvoreza uzrok je bila ' spora likviđacija feudalizma u Kini. Reakcionarna shvatanja nasleđena od feuđalizma, koji je tako dugo vladao u Kini, teško su pritiskivala i gušila razvoj ove umetnosti. Njeno brzo uzdizanje u novijem vremenu u oslobođenoj Kini nastalo je zahvaljujući novim uslovima u kojima su mladi umetnici postali svesni potrebe da se ođupru uticaju svega što je fokom vekova gušilo cvetanje ove umetnosti,

U stara vremena drvorez se u Kini smatrao kao niža vrsta zanata koji nema nikakve veze s umetnošću. Umetnik u drvorbzu bio je zanatlija iz robovskog staleža, Često je to mogao biti čovek koji ne zna ni da piše wi da crta, Već samo jednostavno da preslikava sa obrazaca koje su drugi stvorili. Dugo postojanje feudđalnog društva u Kini bilo je dovelo sve umetnosti i zanate u stanje potpunog anahronizma. Sa prodiranjem kapitalizma mođemi metodi štampanja stereotipska fotogravura, litografija, rad u bakru i cinku — „potpuno su uništili stari način rađa u drvetu, koji je i onako već bio na umoru,

Kineski umetnici najviše duguju Liu Hsunu, značajnom pretstavniku savremene kineske kulture, koji je đao velihki doprinos obnovi umetničkog rađa u drvorezu. Liu Hsun je prvi uveo u Kinu moderan način umetničkog rađa u drvetu i, zahvaljujući njegovim naporima, ova se umetnost brzo razvila i sazrela. Što je još značajnije, Liu Hsun je označio put kojim umetnički drvorez treba đa se razvija, stvorivši od ove umetnosti moćno oružje narođa u borbi protiv

u imperijalizma i. feudalizma.

kuriozum, To

britko i

~ popa, ona,

| Milan BOGDANOVIĆ

Makako stvar izgledala ćudijiva,

kao podvig

pojava, ona se uhljučuje u čitav onaj splet regresivno-reakcionarnih težnji, napora i akcija kojima se jedan starii u raspadu svet/ suprotstavlja istoriji i od smrti brani. Ali mnoge od tih težnji i akcija danas se čine parađoksalno protivurečne onima koje je taj isti svet dojuče. manifestovao i kroz njih dejstvovao. U društveno-ekonomskim, političkim, i kulturnim defanzivnim postupcima toga sveta ima one haotičnosti, koja je neizbežna posledica kad se nešto hoće da odbrani od istine, od nauke, od zakona. Što je dojuče, po nužnosti stvari, izgledalo pozitivno i korisno, danas se vidi kao negativno i štetno, i što se smatralo celishodno pravilnim, danas se pokazuje kao vabluda. Što je đojuče bilo vrag i đemon, danas je neophodan saveznik. Od protivnika đavola, danas mu se postaje advokat, jer on jedini može da sarađuje u vražjoj raboti održavanja neodrživoga. Ako doista može da se javi trenutaka kad i đavo ne izgleda više onako crn kako su ga sveci slikali, taj momenat je i za same Svece oličen u današnjem stanju histerične pomame., staroga sveta, koji imperijalizam pokušava da odbrani atomskom apokalipsom.

I kađ se tako sagledaju stvari, onda ni dekadentno-formalistički građena i slikana crkva u Asiu nije zacelo nikakva slučajnost. Između ?poslednjih presuda suda u Nirnbergu, koji je bio ustanovljen da istoriski pravedno kažnjava #fašističke krvnike čoveka i ljudskoga roda, a koji im danas priznaje za pravo što su, u funkciji ekstremnih branilaca staroga Teda stvari, ubijali, palili i rušili, i oslobađa ih svake odgovornosti, đa bi se taj isti red stvari i dalje njima mogao poslužiti, — i crkva u Asiu, u kojoj dojuče kao kulturni izrodi anatemisani umetnici slikaju bogorođicu sa dva nosa i tri oka, razlika nije u kvalitetu pojave, nego jedino u planu na kome se sama pojava manifestuje.

Nema tome mnogo godina kako su zvanični krugovi buržoazije zauzimali negativan stav prema futurizmu, dadaizmu, Rkubizmu, sirealizmu, dakle prema #šveukupnom formalizmu i dekađenciji u umetnosti, kojisu naročito posle prvog imperijalističkog svetskog rata, bili počeli da orgijaju. 'Učinilo se tada starome društvu, koje se iz korena stalo potresati revolucionarnim preobražajima života i sveta, da je i ta »nova umetnost« nešto opasno. i opako rušilačko, preobražajno, jedan oblik revolucije na kulturnome planu. I ono se u svima svojim oblicima i stanjima i kroz sve, svoje institucije, i pomoću svih , svojih imperativnih autoriteta, kulturnih, ekonomskih, političkih i moralnih, od buržoaske naulke | kritike, pa preko banaka i vla= sti, Go crkve, podiglo bilo u neku Vrstu novog krstaškog rata.,protiv »izopačene i razvraćene umetnosti«. Pa-

dva. nastrano kapriciozma „dakle, nije slučajna. Kao”

UPAO BROJ 4.

~

uđarna &ila za odbranu pitalizma, zakonima ju je progoni | Napredna ljudska misao nije u to me pogledu nikad bila u zabludi. Ong je od prvoga trenutka shvatila da tzv, Tmodernizam, da sva ta formalistička i dekadenina luđovanja nisu ustvar| ništa drugo nego neka vrsta zasenjas vanja i opsenjavanja čoveka da dobro i otvorenim očima ne pogleda u stvarnost, dakle jedno zavaravanje ljudskog. osećanja i ljudske misli da

- se ne poveže sa zakonima istorije i ne

priđruži mjihovom revolucionarnom ·izvršivanju. Dakle, sva ta dekadentno-formalistička stremljenja u umet“ nosti ne samo da se kroz napredna shvatanja nisu gledala kao progres sivna, a još manje revolucionarna, ne< go su ona od samoga početka, tako res ći, bila ocenjena kao regrešivna, re« altcionarma, kontrarevolucionarna,

Zabluda u odnosu na dekađenini umetnost postojala je, dakle, sama kod faktora i branilaca staroga sve“ ta i poretka u njemu. Kao i tolike druge zablude, haotičnosti, smušenos stiilutanja!I kao štotaj stari svet daa nas mnoge svoje zablude pretvara W# nova uverenja, uzimajući kao Dpozla tivno što je dojuče gledao kao nega tivno, i služeći se pojavama protiv kojih se dojuče borio, tako se, eto, 1 dekađentni formalizam ponova vraća u punu cenu, i podiže đo značaja kon« struktivnog faktora u održavanju i odbrani preživelih životnih i društve= nih postulata. I to me baš samo ođ danas. Poođavno je već formalistička; slika dobila podršku kapitala. Banka« ri je od pre poviše godina unose u svoje salone, đa se u njenim ireals nim formama smiruju od teških uz« nemirenja koja im realnost stvara, I visoki umetnički i kultumi forumi nisu već više tako odlučno i strogo protiv nje. Pa sad, naizad, i crkva koja je nekad, sa svojih predđikaonica anmatemično grmela protiv mođera nizma uvodi ga đanas u bogomolju, u ekstremnom obliku, i time ga OsVvećuje i posvećuje, podiže na stepen ne“ ke nove, više mistike. Madone Rafaela mogu ovom vremenu isuviše realno đa govore. Žena u njima nadživela je bos gorodđicu i skoro se oslobodila svetačs kog oreola oko glave. Svemilosštiva gospa treba danas đa izgubi Svaki motiv koji bi je realno i realistično vezivao za ovaj donji, prezreni svet, U jednoj atmosferi gde bi sve, in obliku i u liku, đejstvovalo ijrealno i nadrealno, i u kojoj ni muzika više ne bi smela biti preterano ovozemalj“ ska — ni Berlioz ni Masne (Massenet), već Stravinski kaže oprečasni otać Devemi — svetačkom liku ništa nes će smetati ako mu je oko na trbuhu, · a pupak na čelu. Naprotiv! I zato, đo< ista, verni, »uzdignite svoja Srca sursum corđa!« — kad se buđete btelf pomoliti pred bogorođicom sa dva nosa i tri oka, i kad već verujete u gluposti, pogledajte bar i u OVO njeno novo oličenje. Ako se i pređ tim ne zamislite, onda doista recite, poslednje zbogom, — »superum 'Vaie«ć — svojoj zdravoj pameti.

drvorez u oslobođenoj Kini

Savremena kineska umefnost drvovoreza pošla je odmah na oslobođenoj teritoriji, pravim putem, nađahnuta duhom zdravog realizma i Čvrsto povezana s potrebama naroda i naprednim društvenim težnjama. Ona se samo kratko vreme zadržala na podražavanju i gotovo odmah dostigla stupanj samostalne i originalne umetnosti. i

Treba naglasiti đa je kratka _istorija umetničkog drvoreza išla uporedo s budjenjem svesti kineskog naroda. Vredni umetnici u drvorezu odlučno su stupili u borbu za slobodu kineskog naroda. U toj borbi oni su pokazali najpunije zalaganje. U toku osam dugih godina odbranbenog rafa protiv Japana, kineski umetnici u drvorezu više su doprinijeli punoj mobilizacijH svih snaga naroda za vođenje rata od pretstavnika svih ostalih umetnosti.

Nijihovom vrednom zalaganju i van="

rednim ušpesima odali su priznanje i kineski narod i prijatelii Kine u drugim zemljama.' Mapa grafike »Minesli drvorez u vremenu rafa 1937 1045 godine«, štampana 1945 u Šangaju. doživela je ogroman uspeh kako u Kini, tako i u inostranstvu, i pružila jasan dokaz o visokoj, umetničkoj vrednosti radova kineskih umetnika. Docnije je izdata i druga mapa »Drvorez Severne Kine«, koja sadrži i izvestan broi rađova iz prve zbirke. Za ovu novu knjigu karakteristično je da se u njoj nalaze isključivo radovi umetnika u drvorezu iz Severne oslobođene Kine.

'xmetnici u severnoj slobodnoj Kini žive i stvaraju u zđravijoj 1 plodnijoj

6 hi

atmosferi. Uticaj novog života oslobođenog kineskog naroda prožima njihov rad, koji odražava u punoj meri je=. . dinstvo kineskog naroda, radnika, seljaka, gradskog stanovništva i vojnika. Kineski narod počinje danas da gradi novi život. Tim istim „putem, putem narođa, njegovog napretka i srećne budućnosti, pošli su i kineski umefnici, vredni i daroviti majstori umetničkog rada- u drvorezu.

MAĐARSKA Nedelia mađarsko-iugoslo= venskog prijatelistva u Pečuju U Pečuju održana je, ođ 9 do 15 ma. ja, nedelja priredbi posvećenih ma đarsko-jugoslovenskom · prijateljstvu: Na programu su bila predavanja o ras znim temama izgradnje i kulture nove Jugoslavije; pored toga priređena je izložba »Jugoslavija borbe i rađa; a uveče prikazana pretstava DržićeVOg »Dunda Maroja«, U nizu pređa“ vača bili su ministar unutrašnjih pos Slova Laslo Rajk i ministar prosvete dr Đula Ortutai. i * U izđanju napređnog izd zeća »Szikra« u Budim a Oe plePa Ištvana Kovača, izišla je knjiga Oskara Daviča »Među Markosovim partizanima«

naslovom »Hellasz scikl Č e, dinama Jelade«). al OGOBRRKO TI a