Књижевне новине

00. e

_- BROJ 3

| Kao da čovjek ulazi u prošlost, U historiju koja bi trebalo da je davno prošla nad ovom zemljom. Dva mjeseca nakon aprilskih izbora po ulicama Italije, po selima i zabačenim građdićima — u sjeni kakve stare cr-

kve, komunaMme palače i karabinijer- .

ske stanice — još se vide ostaci plakata, manifesta i napisa, tragom blatne poplave reakcionarne „propagande, što je 18 aprila bila preplavila šela i gradove. Na tim od sunca i kiša izblijedjelim papirima još plaze crveni polipi kojima je reakcija htje= la đa simbolizira kemunizam. Sa zmijolikim krakovima hvataju izgladnjelu djecu i dave ih , A nađu se i neizbježni apokaliptički jahači što jašu od istoka pod znakovima bijede, gladi i ratova, i gaze nevinu. talijansku zemlju, a angloamerički vitezovi dočekuju ih i nabadaju na ispružena koplja. Zmajevi i zmije, bijeli medvedi zakrvavljenih šapa, mrtvački kosturi sa petokrakom zvijezdom na šubari i najrazličitije sablasti, koie su strah i mržnja mogli da izmisle, plešu još uvijek vrzino kolo na plaka= tima svih protufrontovskih stranaka: od otvoreno fašističkog M. S. 1. (Talijanskog socijalnog pokreta) do Saragatove socijalne demokratije, A iznad svega, kao znak i simbol sredDvječnih odnosa, prisutan na svakom gkoraku, po svim zidovima i plotovima, a najviše oko crkava i samostama: Kkrstati štit De Gasperijeve kršćanske demokracije.

Iz samostana i sakristija, iz svetih uficija i starih opatija digla se još jednom u punoj snazi otrovna plima žuči i sad se ta žuta tekućina cijedi niz zidove, izvire ogavna i ljepljiva sa stranica crne i žute štampe i ulazi u oči i duše prolaznika, nastojeći da zaprlja sve što se iz jedne duge i velike historije još izdiže SsVijetlo i neokaljano. Nema stvari i događaja koje nisu oklevetala plaćena piskarala, nema laži, koju nisu izmislila da bi osigurala pobjedu krštatom štitu katoličke akcije i Vatikana. U Italiji, zemlji Galileja, Campanelle i karbonara, — Katolička alcija izgrađuje (danas, u sredinu 20 stoljeća) temelje „Kršćanske civilizacije”. Sredstvima prokušanim od protu-reformacije da fašizma, biiedom, terorom fizičkim i »metafizičkim«, sicilijanskom magijom i agrarnim banditizmom, procesijama, svetim moćima i čudesima, baroknim slikama i katedralama, kršćanska je „demokracija” izvojevala 18 aprila Pirovu pobjedu. Bitka koja se vodila bila je zapravo brojčano prebrojavanje dvaju tabora, pri čemu je mehanički bio dzjednačen najbolji i politički najaktivniji dio talijanskog naroda, sa zaostalim dijelom, koji se još nalazi zapletoen u mrežama klerikalizma, Odavno nije crkva tako potpuno mobilizirala sve svoje sile, od pape Pia XII do poslednjeg sakristana u kakvoj seoskoj crkvi, još nikad u novijoj historiji Italije nije tako široko pokrenula svoje redove: hiljade samostana i župnih uređa, sve bratovštine i kongregacije, čudotvornu Gospu ođ Pompoeja, kao i Banku Svetog Duha. Pio XII je sa pročelja Sv. Petra sa teatralno uzdignutim rukama (kao kakav kaluđer sa Magnascovih slika, primjetio je oduševljeno u uvodniku bulvarski list) na sam Uskrs uputno — urbi et orbi — poziv na Kkrstašku vojnu: protiv komunizma! Iz mračnih skrovišta iznijeli su sredovječne idole i gotička raspela iz Mrva i ona islikana na primitivan način . Berlinghiera, čudotvorne sliko i kipove od bizantiskih ikona do baroknih Bogorodica, Madona Pom-

Novi živo u Brankovini

Pošla sam, po seoski rano, u odbor brankovačkog Narodnog fronta da porazgovaram o promenama izvršenim u selu od oslobođenja do danas. Selja– ci će mi, znala sam, otvoreno reči ako čime nisu zadovoljni, ako im se u novom uređenju što ne sviđa. ,

Dok sam išla kroz zabran, koji su

seljaci što su ga dobili deobom zemlji- ·

šta za dve godine proredili do proplanka, i mislila sa srdžbom kako ću svojim zemljacima. zameriti ovu Žurbu, ugledala sam „jarkom kraj puta ženu s devojčicom gde beru neko bilje i to tako hitro, kao đa im je O glavu. One bi se svaki čas ustremile sad na jednu, sad na drugu stranu, sad na proplanak. I kad sam im prišla, jedva su digle glavu s posla brate su hajdučicu i imale su je svaka već po snopić.

— Srećan rad! — pozdravila sam berač'ce. Zar toliko hajdučice ostavliate?

Ni sad nisu posao napustile ni usporile, uzgred. mi objašnjavajući da Se za kilogram takve trave može dobiti metar cica po vezanim cenama. Žena se ljutila što je za ovo javljeno kad su livade bile pokošene, pa se sada mora obigrati mnogo prostora da se pofrebna količina nabere. Ne znam samo da li ovi iz našeg PFPronta ili ni Da vreme nije rečeno.

Sad sam se i ja pridružila branju i nastavila razgovor, One su bile zadovoljne što za hajdučicu mogu da dobiju to tako željeno letnje »lice«, što »i sirotinja može da se odene«.

— Jedni daju po vezanim cenama namirnice, a ko ima manje namirnica pošalje decu po travu i po gljive, Svašta se sad iskorišćuje: i ostruga, i koTov, i otpaci!

Malo dalje naišla sam na nove tri Rico i one su odmah počele govoti o cicu. U ovo doba potrebe za la-

#1 Oi ue S alat MMA. POI /-

greše njima

*.. PISMO.JIZ ITALIJE

OR RPŽN A BOTITU

Grga GAMULIN

pejanska prošla je desetke kilometa= ra kroz šumu maslina i oblake tamnjana. Čudesa su usrećila lijepu zemlju Italiju: sveci su na slikama povueli da miču očima, a nekoliko žena oznojilo se krvavim znojem. Kljasti su prohodali. Jedna brončana Bogorodica, teška nekoliko kvintala, počela je da šeta po pročelju neke crkve u Assisi-u, Organizovana su hodoćašća. Iz svih krajeva Italije danomice su stizali posebni vlakovi, a gomila je nekoliko tjedana prostojala na trgu pred crkvom buljeći u Madonu koja je micala rukama i naginjala na vjernike milostivo svoju metalnu glavu, Izvršena su naučna ispitivanja „seizmografom i fotografijom na dugu ekspoziciju, a novine su o tim „eksperimentima” donosile duge članke i stručne izvještaje umiverzitetsk'h profesora.

Treba zamisliti kulturnu pustoš, koju su za sobom ostavila dva fašistička decenija, treba zamisliti talijanska sela i male zabačene varoši u vlasti popova i karabiniera, pritisnuta religioznim terorom kojeg su vješte ruke na najrafiniraniji naču pokrenule: male borgate sa palačama na irgu oko crkve, u kojima još uvijek stanuju degenerisane porodice plemića i veleposjednika, kao u 0nom vergijanskom gradiću iz „Meštro don Gesualdo” ili u kojem bilo toskanskom gnijezdu „slavne komunalne tradicije”. Vidio sam, tako. na primjer, San Gimignano, što još Uuvijek kao pauk strši sa svojih trinsšest plemićkih tornjeva nad slikovitim zelenim krajem, oličujući u svojoj arhitekturi neke sredovječne odnose, za koje sam se mogao uvjeriti da su još uvijek kruta stvarnost falijanskog sšeljaštva, U tom sam gradiću — meti tolikih putnika i putopisaca — sreo usred bijela dana procesiju zakukuljenih ljudi kao u kakvom španjolskom autodate-u, a otkad je Ghirlandajo u njemu slikao svoje freske, nije se u socijalnim odnosima prom:'jenilo ništa: seliaci Obrađuju tuđu zemlju i od svog vlastitog prihoda dobijaju 53 postotka! Otkad su građanske komune krajem srednjeg vijeka rabile kmetske odnose, „mezzadrija” ie ostala osnovi radni odnos na talijanskom selu od Lombardije do Sicilje, u idiličnom okviru „zapadne civilizacije”, zaštićena raznim „amblemima — od fašističkog liktorskog snopa do krstatog štita kršćanske demokratije, a blagoslovljena danas opet od pape Pia XII, koji uzdignutih ruku glumi Magnasca na centralnom prozoru pročelja bazilike Sv. Petra.

Treba zamisliti „sela MKalabrije, Apulije i Bazilicate, sputana feudalnim, polukmetskim odnosima, sa Ogromnim brojem nepismenih, — broj koji tako neskladno nadopunjuje

„kulturnu” megalomaniju onog poj-e '

ma, koji se u poslednje vrijeme običava označavati kao „civilta cristiana”: siromašna sela zaostala u kulturnom okviru neke kršćanske ili čak prakršćanske „patrijarhalnosti, koju je D'Anunzio mistificirao u nekim SsvOjim tekstovima: ili sela Sardinije i Sicilije, koja su od vremena veriz-~

ma do danas bila i ostala plijenom ·

najmračnijeg klerikalizma i izrablj:vanja, a u kojima danas cvate „agrarni banditizam”, nov cvijet procvao u bašti najkršćanskije zemlje svijefa. Ima u južnoj Italiji naselja, kojih polovina stanovništva stanuje u rupama, doslovno u pećinama i rupa– 'ma izdubenim ukraj ceste, i dok De Gasperi riješava taj t, zv, „južni problem” kreditima za izvanredne rado= ve, grof Sforza govori u parlamentu povodom Trsta o „orijentalnom menlitetu i običajima”, Dok bandita Giuliana, koji za račun agrarnih veleposjednika otvara mitraljesku vatru na demokratske skupštine, karabinijeri mjesecima gone po Siciliji, izgubivši u tom lovu do sada šezdeset ljudi, „agrarna mafija”, organizovana od

Desanka MAKSIMOVIĆ

kom letnjom odećom, žene su merile sve vrednošću te tkanine. I one su bile zadovoljne ovim načinom snabdevanja, ali im se činilo da se i nešto više materije moglo dobiti za Kkilogram prosušenog bilja,

Upitala sam da li su zadovoljni novim načinom snabdevanja.

— Što neće biti! Po vezanim cenama sve se najbolje daje. IT dobiješ ovde. Ne moraš ići nikud iz sela ni cepati obuće — dočekala je najmlađa, kao u strahu da i samim ! pitanjem ne poremetim to šlo je tako dobro počelo.

Svugde okolo po zabranu videla se deca gde Kkrstare s torbama već punim gljiva koje su posle kišovite noći nicale brzo kao pomisli. I njih su skupljali da razmene za tkanine, Pokušam i ja uzgred da ih tražim: ali oči davno odviknute od OVOg posla, svaki čas su zamenjivale žut i crven list i beli kremen sa gljivama.

Utom preda me banu mlad smeh. Susedova ćerka s punom torbom gljiva stajala je na stazi, držeći · u ruci dve talo ogromne da bi se patuljak pod njih smestio. i

— Sad si pošla u pečurke! Ja sam te pretekla, a kud ja prođem — ti posla ne nađe — sem alto nisu, za OVO malo dok sam bila u jaruzi, nikle nove — čikala me je ona i stala vaditi na panj što je nabrala.

Bilo je tu mlečno belih cepača, lisičica, petrovača, a naročito mnogo varganja, ili »prodavača«, kako su ovu

vrstu nazvala deca otkako se počela ~

tražiti u zadruzi. : Znala sam da je njen otac prilikom

podele imanja seljacima dobio oko. tri hektara i upitala je kako sad Ži-

ve, — Pa to še i po obrazu valjda vidi

veleposjednika na klasičan tradicionalan način, pruža mu punu podršku i štit ga svojim nevidljivim vezama.

To je talijanska stvarnost iz koje su proizašli rezrultati aprilskih izbora i moglo bi se govoriti o preporodu Trecenta u ovoj feudalnoj atmosferi, koju vladajuća teokracija stvara procesijama i čudesima kad nas Marshallov plan i rastvorene utrobe bombar-

diranih gradova ne bi tako djelotvor-

no potsjećale na to da su svi ti anahronizmi »osvježeni« volstritskom intervencijom samo jedno lice stvarmosti, A drugo lice današnje Italije okrenuto je budućnosti: 2.300.000 nezaposlenih radnika, milionski proJetarijat, koji je upoznao fašizam, Oogromne mase bezemljaša i napoličara u pokretu po svim pokrajinama.

A kako izgleda savremena kronika ove zemlje?

Ponedeljak, 31 maja. — Štrajk nadničara u Milanu završio je sa pobjedom. Isto tako po selima oko Creme. Novine su pune vijesti o govoru jezuiže oca Lambarda. Govoreći na službenoj proslavi posvete grada Rima »Srcu Marijinu«, otac Lombardi, poznati govornik katoličke akcije, nazvao je falijanske partizane »razbojnicima koje će stići pravedna kazna«.

Utorak, 1 juna. — U Napulju je proglašen generalni štrajk u znak solidarncsti prema metalskim radnicima, koji su ugroženi sistematskim otpustima i zatvaraniem tvornica. — Proširuje se štrajk poljoprivrednih radnika u pokrajini Emiliji. — Štrajk u Pjiacenzi. — JConfederacija u Milanu razmatra pitanie generalnog štrajka za opće pocboljšanie radnih uslova.

Srijeđa, ? juna. — Rudari sumpornih rudnika u Aragohi na Siciliji nalaze se već dva tjedna pod zemljom i odbijaju da izađu iz rovova dok im preduzeće ne isplati zaostale nadnice. — U cijeloj se zemljii slavi dan Republike. Vlasti Republike Italije na više su miesfa pokušale da zabrane i cnemoguće proslavu,

Četvrtak, 3 juna. — Novine javljaju o nasilnom rasturanju proslave Republike u Catanzaru i o provokacijama u mnogim mjestima. — U Bologni je proglašen generalni štrajk radi hapšenja četvorice sindikalnih

rukcvcd'laca. — Nopoličari okruga Modene bore se da bi svoj dio prihoda povisili od 53 na 57 posto. — Po-

ljoorivredni radnici HBrescie postavili su Vvelepcsednicima ultimatum. Štrajk u Cremoni. — Metalski radnici Siciliie objavili su štrajk iz solidarnosti prema brodogradilišnim radnicima Palerma, koji se bore protiv ctpuštanja, — Papa Pio XII pozvao je sile reskcije neka buđu oprezne i spremne i da pojačaju »zanemareni« rad u masama. •

Petak, 4 iuna. — Nemiri u okrugu Cremone. MKarabinijeri dovode štrajRkolcmce i pucaju u masu. Četiri poljcprivredna radnika pogođena su na cesti kod Spino d'Adda hitcima u leđa. I tako, iz dana u dan, dva mjeseca nakon demokršćanske aprilske »po, bjede«, u najdubljim dubinama zžemlje, u tvornicama, rudnicima i brodcgradilištima, u lukama i na veleposjedima sicilijanskih baruna i markiza, mase talijanskih radnika i Sšeljaka kreću se borbenom linijom ot-

pora protiv nastojanja vlada agrara= ·

ca i industrijalaca da na leđima naroda izvrši bar privremenu konsšolidaciju svoje privrede i svog političkog položaja. Ograničeni u proizvodnji Marshnallovim planom, inđustrijalci grčevito traže tržišta, otpuštaju radnike i zatvaraju tvornice, mobilizujući sva raspoloživa sredstva da skrše otpor organizovanog proletarijata, koji vodi

(3

\ Mnogo smo se pomogli. Sad imamo pet i po hektara. Ove godine podizaćemo uz kuću još jednu sobu. Crep ćemo dobiti na bonove od kontrahirane pšenice, Dogodine biće i bolje.

— A jesu li Sremčevići dobro iskoristili dobivenu zemlju?

— Kako da nisu! Ništa nije ostalo nezasejano. Minja je u jabučaru zasejao ovas, a Gusak sad prvi put u životu seje pšenicu — do sad samo kuruz (kukuruz) pa kuruz, Jovanini sinovi sazidali su pušnicu, jer su Ceo popov šljivik dobili. Šta ćeš, da nismo uzeli mi — uzeli bi drugi. A za Milovanovo imanje milo nam je što je podeljeno, on je naše ljude za vreme rata u zatvor gonio.

Imanje oduzeto. od ljudi koji ga nisu sami obdelavali, od bogatih, od ratnih krivaca, dobilo je desetak porodica u selu. Tu je bilo i dosta šume i ona je nemilice proređena. Novi 5OoDpstvenici kao da u početku nisu. VeTOvali da su ta dobra sad zaista njihova i da će njihova ostati, pa su požurili da časpre s njih skinu što se moglo skinuti. Seljaci su, međutim, na naglu seču šume drukčije gledali.

— E, pa šta ćeš, svadbovalo se Tri

dana. Mora i to da bude. A potrebalo ,

nekome i para, nekome građe, Trebalo opraviti pogorele kuće i ograde. A sad je to već obustavljeno, zasitilo se. Poznanici koje sam usput sretala hvalili mi se da im deca idu u seosku progimnaziju. Ranije se žensko dete, ma kako obdareno, nerado odvajalo u grad da se školuje dalje; isto tako imovno stanje mnoge je nateralo da

sposobnu decu ne dađu u gimnaziju.

Sada su sva fa deca bila zbrinuta otvaranjem progimnazije. Ona su sva naročito rado „.uči-

la ruski. S jednom Uučenicom mogla sam voditi i male razgovore na ruskom, ma da je spadala u sređnje

· RRJIŽEVNE NOVINE

gola. ital

upornu borbu za očuvahje svog sindikalnog jedinstva. Dok u najnovije vrijeme reakcioname stranke vrše nov pokušaj da razbiju to jedinstvo i odvoje demokršćanske radnike od Generalne konfederacije rada, akciono jedinstvo komunista i socijalista ima čvrst i dubok korijen u najširim slojevima obiju stranaka. Na izvanrednom kongresu Socijalističke partije Italije u Gemnovi, nije Romiti uspjelo da, nakođ Saragata i Lombarda, izvrši i po treći put cijepanje stranke. (Međutim, do tog rascjepa naknadno je ipak došlo.)

Na čelu borbe Demokratskog fronta nalazi se Komunistička partija Italije sa šest milijuna glasova i ugledom koji raste iz dana u dan: partija AnTonia Gramsci i tolikih boraca izginulih po otocima i kazamatima Italije. U današnjim životnim uslovima talijanskog naroda samo od zrelosti rukovodećih kadrova ovisi da li če se u okviru lažne građanske »demokracije« politička borba ograničiti i iscrpsti u parlamentarnim debatama i nadmudrivanju u uvodnicima i interpelaciiama, ili će falijanski narod znati zadržati bišku no širokom planu cjelokupnog privrednog i političkog života zemlie i dovesti tu bitku do njenog logičnog ishoda.

Samo u tom slučaju mogli bismo u ovoj zemlji, koja je unazad nekoliko vijekova imala vidno mjesto u razvitku čovječanstva i dala u stoljećima uspona svoga građanstva, umjetnost Renesanse i kulturu humanizm:, cčekivati kulturni preporod i nastavak jedne velike prekinute tradicije.

Početkom jula 1948

OI PC O.OM390) 21300Aćy OSa ~ MESELO ŽIVE ,HITLEROVOIL,

Sovjetski pisac Boris Galjin, poznat i kod nas po svojoj nedavno prevede= noj pripovetci o donbaskim komunistima »U jednom naselju«, piše u jednom od poslednjih brojeva »Literarne gazete« o raskošnom životu hitle= rovaca u Bizoniji, Članak glasi:

»Ironijom sudbine logor Langvaser nalazi se neđaleko od Nimberga, t.j. blizu onog istog mesta gde su osuđeni glavni ratni zločinci. Ali stanovnike logora, koji više liči na sanatorijuum nego na robijašnicu, ništa ne potseća na dane nirmberškog procesa. Esesovski generali, oficiri i krupni nacistički ratni zločinci koji se tu nalaze osećaju se odlično, Tu srećno živi po zlu poznati Hans Friče, Gebelso-= va đesna ruka, koji samo svojim paftronima — angloameričkim i francuskim sudijama u Nirnbergu — može da zahvali što je izmakao vešalima.

Uprava logor» ne žali truđa da omogući udoban život fašističkoj Kkliki, »Zatvorenicima« stavljeni su na raspolaganje odlično uređeni stanovi ukrašeni ćilimovima i starinskim mekanim foteljama, radio-aparatima poslednjeg: mođela i modernim komfornim kupatilima. »Logorašima« dele se američke cigarete i stari skotlanđanski viski. Kada »zatvorenicima« dosadi logorski život, oni odlaze u šetnju po građu i slobodno posećuju prijatelje i poznanike, a subotom i nedeliom i sami primaju goste.

Ženama i bliskim rođacima nacističkih glavešina američke vlasti dozvoljavaju i čak direktno omoguća=vaju da žive raskošnim životom,

U Bavarskim Alpima, na obalama jezera Štarnberze i Tegernze, okružene bogatim zelenilom, nalaze se mnogobrojne vile i dvorci. Tu se preseli-

Četiri konjanika Apokalipse

Karikatura Pjera Križanića iz nove zbirke njegovih karikatura PROTIV FAŠIZMA koja izlazi iz štamps» krajem ovog meseca,

svršio feološki fakultet, predaje ruski, a dva učitelja podelila su među sobom ostale predmete. Milan Ristić, inače direktor progimnazije, predaje

prirodne nauke, istoriju i crtanje. Ne

bez ponosa on mi je rekao, kad sam ga zatekla u školi, pokazavši na zidove iskićene đačkim crtežima i parolama: — Bilo je muke đok se sve ovo stva lo. Za ove poslednje tri godine rađio sam „više, iskreno ću reći, nego za sve ranije dvadeset i tri, i više sam naučio sam, i društvu sam više dao.

Začudila sam se kako je mogao tako raznorodne predmete da svlada.

— Da je teško bilo — teško Je. A razred od šezdeset učenika otegao se kao Aflantski Okhean, Usto u njemu kao i svugde, pretežan broj osrednjih učenika koji inače gimnaziju ne bi učili da nisu po zakonu pozvani i da nije u njihovom selu. Stvari koje u gradu ne zadaju nikakve muke, ovde vas iznoje. Dok sam ih na primer, sve naučio da nije Lekšsandar kod Gamele, nego Aleksandar kod Gaugamele, prošao mi je ceo čas, !

- Direktor se slatko nasmejao svojoj prebrođenoj muci i dodao na svoj račun:

— A i za mene je to velika nevolja bila. Do ponoći sam ponekad morao spremati lekciju. Nego sve to požlate ona divna obdarena deca, Simeunović na primer, iz Zabrdice, pa Konstadinovići, pa Vićentići, ae: VI e

T on se prisećao đaljie imenn dobrih učenika, završiv: — Prosto me je strah pomisliti da bi ovakva deca verovatno ostala neškolovana, đa nije progimnazija otvorena 1 kolega Laza Odanović hvali se učeničkim znanjem” srpskog. Ovde vam sva deca pravilno govore, dobro naglašavaju, tečno pričaju. ly arap ISN, Progimnazija je smeštena u bivšoj opštinskoj zgradi, visokoj, zdravoj, sa četiri velika odelienia. U njoj se

održavaju i podružinski učiteljski sa-

stanici, gde se obrađuju političke, pro-

| : svetne i druge teme i drže ugledne đake, Seoski sveštenik, koji je Inače muetodske jedinice, Neki okolnj uči- koliko zajma daju pojedinačno gra-

telji na ovim sastancima potpuno Su se izgradili, povećali znanje, stekli interes za društveni rad. Najveći „je njihov posao na selu — rad sa seljacima. Ponekad, zimi, noću dođu, naprimer, seljaci iz Blizonja u Brankovinu s fenjerima da zovu učitelje na kon-, ferenciju, da im rastumače nejasne stvari. Na takvim sastancima uč.telji ponekad moraju da objašnjavaju seoskim ženama. da im se vuna koju ustvari nerado daju ne »oduima«, da će im se ono što dadu u državnu zZajednicu višestruko vratiti; ili tumače šta znači kontrahiranje žita i slično a ujutru ih čeka metodska jedinica: bitka kod Termopila., praživofinie, dispersija svetlosti. To se zbilja možS zvati udarništvom,

Svi listom seliaci priznaju da TE u posleratno vreme za prosvetu mn0og9 učinjeno.

— Za ponešto se može reći i ovako i onako, ali za prosvećivanje naroda mnogo je učinjeno — rekao mi je jedan starac, veliki konzervativac, Tri su žene samo iz moje kuće naučile čitati i pisati, među njima i moja baba. Učitelj ma je pomasao onnj Bogoljubov sin prvoborac, invalid. Sviđa mi se što se svakome nađe posla.

prankovina još nažalost nema knjižnice, Prvo što mi je rekla jedna devojka bilo je: : — Još nemamo knjižice, a u Pambukovici, zamislite, imaju. Idemo tamo po nekad na omladinske sastanke. Da znaš kako se tamo lepo razgovara! A naš pretsednik omladinskog fronta još nas nijednom nije pozivao ove godine,

U selu se ove godine zida velika priplodna stočna stanica, zato je zi„danje zadruge odloženo za dogodine, te je i dalje smeštena u predratnoj zadružnoj zgradi. Seoska krčma pretvorena je u državnu gostionicu, a prodavnica seoskog trgovč'ća,ranije zndružnog konkurenta i ne velikog pr:jatelja, likvidirana je.

O politici spoljašnoj i u zemlji ovde se oduvek mnogo govorilo, pa se i sada govori. Seljaci se stalno raspiluju

· mo znak da žel.

lo »visoko društvo« hitlerovske Nemačke. Na tom živopisnom kraju žive obudovele eksfirerice. Hesova žena bavi se gajenjem ponija, a Ribentro= pova piše memoare. Tu provode vreme i žene Geringa, PFrika i Pranka, kao. i žena bivšeg firera »hiiller-ju= genda« Baldura fon Širaha i omatorelog hitlerovskog špijuna Kanarisa.

Postavlja se pitanje: odakle sve te žene glavnih ratnih zločinaca, koje ustvari i same treba da odgovaraju pred sudom, dobijaju obilna sredstva za tako raskošan život i s kojim pra= vom one poseduju vile i dvorce? Zar saveznici nisu doneli zajedničke od-= luke o konfiskaciji celokupne imovi= ne nacističkih glavešina? Takve su odluke donesene. Ali, američke olcupacione vlasti primenile su ih na svoj način. Umesto da konfiskuju imovi=nu, oni su je predali naslednicima. Tako, na primer, Ema Gering ima, kao i u đoba Hitlera, lovački dvorac u Berišcelu i vilu blizu Berhtesgadena; žena Franka — imanje i vilu na obali jezera Amerze: Prikova žena živi kraj jezera Štarmmbergze, u vili koja vredi dva miliona maraka. Žena Baldura fon Širaha poseduje dvorac i vilu u Koheleu (Gornja Bavarska), a Hesova — dve unosne kuće u Minhe= nu. Žena i Rođaci odbeglog Martina Bormana imaju u Bavarskoj skoro stotinu kuća i vila.

Takvo stanje u Bizcniji skoro niko= ga ne čudi, jer službeni pretstavnici američkih vlasti javno pokazuiu svoie veze s ratnim zločincima, Na sjajnim prijemima i balovima, koji se po pravilu organizuju u čast »velikodu= šnih pobedilaca«, američki diplomati odlično se osećaju u krugu nacističkih zločinaca.

Neđavno su na bučnom venčanju američkog konzula u Minhenu Sema Vuda sa frau Buš — naslednicom ču= venih čikaških pivnica —za svadbe= nim stolom sedeli jedan uz drugoga dva počasna gosta: Van Vagoner, na= čelnik američke vojne uprave u Ba= varskoj, i bivši regent fašističke Mađarske Horti, koji je našao pribežište na obali istog jezera Štarnbergze.

Veselo žive hitlerovci u Bizonjji!?

ZA STO UDOBNIJI RAD LOPOVA TI OBIJAČA ı

Američki list u Japanu »Nipon tajmš« piše o jednoj specijalnoj firmi koja je vrlo aktivna u Tokiju i koja izdaje pod kiriju lopovima i obijačima razna oružja i instrumente, neophodna »Sredstva za njihovu proizvodnju«.

„_ Ova firma raspolaže i čitavom mre-

.žom obaveštajaca, koji obijače informišu o objektima koji bi im najbolje »odgovarali« i dostavljaju detaljne spiskove svega onoga šta se u svakom pojedinom »objektu« može »korisno upotrebifti«.

Za protivuslugu firma dobija od svojih klijenata određeni procenat ukupnog dobitka, ne računajući u to kiriju za upotrebu obijačkog oruđa i instrumenata,

MINISTAR PINANSIJA U TEŠKOJ SITUACIJI

Prema jednoj belešci lista »Noje cajt«, bivši ministar finansija Ling=dal prijavio se neđavno policiji i izjavio da je, koristeći svoj položaj, potrošio oko milion khruna državnog novca, Svoj postupak on je pravdao time što je računao na inflaciju, koja bi mu pomogla da se izvuče iz teške situacije.

NEPISMENOST U ENGLESKOJ ~.

Prema podacima jedne komisije sa liverpulskim biskupom na čelu broj nepismenih u Engleskoj iznosi više od iri miliona, a to će reći oko 17% od ukupnog broja punoletnog stanovništva Engleske,

: urina i

đani. Siromašniji među njima već su ga upisali. Imućniji čekaju jedan drugog — neki da se ne osramofe upisaVši manju sumu nego ostali sličnog stanja, neki u želji da se nadmeču.

U osnovnoj školi na letovanju je oko trideset pionira. Selo se neobično raduje ovim malim gostima, Smatra se i počastvovano zbog njihovog dolaska, Deca su stigla 12 jula, na dan branko= vačkog sajma. Kako nije bilo autobusa, ljudi su otišli da ih kolima dovedu. Jedan od njih pričao mi je razneženo:

— Ne žalim što sam zbog tih pionira beogradskih propustio vašar. Da si ih videla kako su se radovali vožnji! Jedan mi od njih veli: »Čiko, kako se zoveš da ti iz Beograda pošaljemo đu=vana? Mi mnogo više volimo da se vozimo kolima nego vozom i automo= bilom. Divna su ti kola! Kako samo zvečel• A drugi počeo da raspituje: »koliko si, druže, upisao zajma?« a ni od zemlje se takoreći nije odigao. Moram ih još koji put provozati, a i svoju decu odvešću u školu da se pomešaju s njima.

Ovđe je na letovaniu i dvadesetpetoro dece iz jednog sirotinjskog doma. iz Bačke. Smešteno je po porodicama boraca ili inače naprednih seljaka. Jedna žena, u čijoj je porodici desetogodišnii dečak, kaže: i

— Lepo je što su ovo izumeli. Ne sećam se je li ovoga pre bilo. Svaki će se vratiti kao dulečić. Mi, seljaci, volimo više da nam se dođe u kuću nego da dajemo priloge. Ovako možemo neosetno mnogo više pomoči da pružimo, a i milo nam je videti da đete na– preduje. ay

Nikad u Brankovini nisu ljudi bili samoživi, uvek su pomagali knjigu i, prosvetu; ali sad, posle rata, u životu organizovanom na nov način, imaju prilike da više ispolje svoju želju za znanjem, inicijati | poneke novine sporo primaju, to j

e prvo, kcko oni Bistrina im

X

WTRANA 8.

FINA. OS vu. društvenost, Ako POI rw

ri

| ,

c